DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
301 Na koncu kažem: „Dok se fizikalni i luSbeni i s timi u savezu stojeći fiziologično matematički resultati u prašumi za svaku domaća vrst drveća ne izpitajii, dotle neće ni biti neoborivih, temeljnih gojitbenih nauka. Starodavno pitanje ~ ,Je !i, y histončko doba, u Južnoj stepnoj Rusiji bilo šume^^ te novije riešenje toga pitanja. Ima toiBu skoro pol vieka, da se pokrenulo pitanje o tom, kako je tečajem vremena nastala ona promjena na jugu Busije, da su se nekada šumoviti krajevi preobratili u bezšumlje. Već tada bila su mnienja učenjaka različna. Jedni su dokazivali (Gtlo, Germanu), da su naše južne stepe bile nekada pokrivene prostranim šumama, a da su ih iztriebili oni drevni narodi, koji 5u prohodili južnom Rusijom te imali navadu, da upaljuju šumu, samo da si odatle prinarede pašnjake. Da je usljed paše takodjer i stoka pri haranju šuma svoje učinila, ne treba spominjati. Drugi su pako protivno i toli autoritetno tvrdili (Leple, Baer), da je južna Rusija kroz čitavo historičko doba bila bezšumna stepa. U tom sporu učestvovali su tečajem vremena: Skaljkovskij, Norđman, Neuman, Bajman, Černjajev, Ruprecht, Strukov, Veselovskij, Kemc, M. Bogđanov, Bekemov, Majkov, Vojejkov i drugi, a u posljednjem deceniju posvetili svoj trud riešenju toga pitanja: pokojni profesor G. E. Šturovskij,* i profesor V. V, Dokučajev/^* Ipak ne manje i danas ima se smatrati, da to pitanje niti je izcrpljeno, a niti podpuno riešeno, premda je za nj sabrana množina faktičkoga materijala, a u naučnom pogledu izkazano ne malo veoma cienjenih nazora. Uzrok takove nedaće glede riešenja pitanja o šumovitosti ili bezšumlju ruskih južnih stepa u historičko doba, krije se izključuo^ kako to opravdano opaža Dokucajev, „u neobičnoj težkoći samoga pitanja te u znatnoj netočnosti onih metoda, koje su pri tom iztraživanju bile upotrebljavane"„ a da se to ukloni, treba da se ovamo navrati pozornost učenjaka, koji žele da se u buduće tim pitanjem bave. Sva mogućna sredstva, koja su se do danas praktikovala za riešenje pitanja, je li u južnoj stepnoj Rusiji bilo šuma, mogu se po mnienju vrloga profesora razdieliti u dvie grupe: A) indirektne metode i B) direktne metode, a jedna i druga razpađaju se na više tipova. ^´ E,efcmfc; „Je U u hiijtoričko doba biio u južnoj stepuoj Rusiji šuma?" ugledao je svietlo m Izvjostijama Iniperat. družtva za ljubitelje prirodnih znanosti, antropologije i etiiografije, evczak XXXVn. , dio L, str. 168—173. **f= Je.su li stepe na jugu Rusije od iskona stepama i je li mogućno, da ib se poSumi«. ijesnoj Žuraal 1882. g. kuj. 2., str. 97.-141. i knj. 3, str. 229.-249. te Zapisci laiperat. Jružtva r.a gohiioclarstvo ji^žne Eueije 1889. g. br. 3., str. 113. do U4., br. 4, Btr. 17.-48.; br„ 5.—^., Btr. 17.—48., br. 7.-8 , str. l.~32,t br. 11.. sir. 3a. —G4. i br„ 12., str. 83.-^22. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 302 — Tako medju A) indirektne metode spada: a) apriorni način Palimpsestova i b) navodi, da je južna sLepoa Rusija u prvanje doba bila vlažnija, Bego sada (Ejhvaljd, Borisoak, Palimpsestov). B) direktne metode diele se na historičku i prirodco-bistoriokii. Na prve se odnose: c) pismeni spomenici savreraenika, Ijetopisaea, putnika, geografa, mjestnih žitelja, oficijelnib lica i t. đ. (Veselovskij, Majkov, Keppen, Golubovskij i drugi) te ustmena narodna predaja; d) nazivi sela, zaselaka, rieka i t. d. (F, Keppen) i e) mogile te naročito drvni ostatci u lijiina (Dokučajev). K prirodno-historičkim spada f) biologičko pomagalo (Baer, Keppen); g) paleontologlčki ostatci stablja i šumskih životinja (Palimpsestov, Semeriov i F. Keppen); h) krtovine i tragovi drvene kore (Dokučajev i Heijniersen) i i) metoda o tlu i strukturi šumske i stepnc zemlje (Dokučajev). Sada da razmotrimo u samih obćenitih crtah svaki od ovih tipova, Indirektm putevi za riešenje naučnih pitanja´ vazda se smatraju nemogućnima, da udovolje zahtjevima stroge analize. Takima se oni ukazuju i u pitanju, kojim se mi bavimo. a) Pri rješavanju pitanja o bivanju šuma u stepah postavlja Palimpsestov pitanja: je li mogućno, da ih nije bilo i je li bilo mogućno, da ih se ne iztriebir TJ koliko on tomu doprinaša te se mogu svi fakti, ili jasnije, svi glavniji fizički, fiziologički, topografički i djelomice historički uslovi tako sgrupisati, da uz njihov bitak ne bi bilo mogućno, da nije bilo šuma i da se ne bi bile mogle iztriebiti, dužni smo i mi saglasiti se u tome, da je šuma bilo već usljed jedincatoga toga, što nije mogućno, da ih nije bilo i što nisu mogle da se podrže do naših vremena ili do historičke spomene. Očevidno je, da je svaki apriorni način rješenja skoro bez svake naučne osnove, Nu ako se i slaže ono, što je Paiimpsestovu pošlo za rukom, da pomoću mnogobrojnih zapisaka oprovrgne Raprechta i pribere fakta, na osnovu kojih se može zaključiti, da su i klinca i tlo i prijašnje stepske rastUne stabaljnom rašću bile mnogo prijatnije, ipak ostaje neobjasnjeno, kaki su imenice ti uslovi, isto tako kao što i sve do danas jošte podpunoma točno ne znamo, kakovi se odnošaji temperature, vlage i tla imadu smatrati najpovoljnijima za stabaljne i travnjate rastline u obće, a u južnoj Rusiji napose, tim više, što ove posljednje nesumnjivo treba razlikovati od onih, koje mi držimo normalnima u srednjoj i sjevernoj Rusiji. Osim prenavedenoga dokaza o prvanjem bivanju šuma u stepah, doprinosi Palimpsestov i drugi dokaz, koji je u ostalom s prvim jednokarakteran: „Pravo nam se veli; kad bi se šume bile sačuvale i unatoč starodrevnom naseljenju toga kraja te unatoč svim njegovim političkim prevratima, trudnije bi bilo rješiti zadaću: kako su mogle, da se sačuvaju, ili barem uzdrže n većoj količini, nego li što to sada vidimo na naših golih stepah?" b) Malo dokazuju i mnogobrojni primjeri, što ih Palimpsestov navodi, da su jurve u historičko doba u južnih stepah bile mnogobrojaije rieke i jezera, vrutci obilabji vođoui, a tiovite vode, da su bile bliže površju te bile izobilnije, jednom rječju, da su stepe bile daleko vlažnije nego li sada, što sve da se |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
~ 303 — može objasniti jedino tako, đa je onuda bilo prije prostranih šuma, kojih je do danas nestalo. Mi ne ćemo, đa podrobno razmatramo, je li opravdana predpostava o većoj vlažnosti u ranijih dobah i kako je to nastalo, te je nestalo tolikih vrutaka, nego moramo primjetiti, da kad se tko glede onoga prvoga poziva na historička svjedoćansta, treba da ih promatra obćenito i cjelovito, a ne djelomično, kako to čini Palimpsestov, navodeći za dokaz svoga mnienja svjedočanstvo Herodotovo, đa je u zemlji skitskoj (današnje naše južne stepe) bilo j^toliko rieka, koliko u Egiptu kanala", dočim mu ne vjeruje tamo, gdje veli, da su ti krajevi u historičko doba bili bezšumni, na što se poziva i akademik Baer.* U koliko se to ne saglašava s njegovim vlastitim mnienjem, u toliko ignoruje novija naučna iztraživanja, koja čitavom tom pitanju podavaju drugu sliku. „Ja mislim, veli Izmaljskij,*´^" da je prijašnja stepa svojim gigantskim rastlinama (travnjatim) morala imati za kraj ne manje znamenovanje, nego li je ono, što ga se pripisuje šumama; ona je morala, primjećuje prof. Dokučajev´S ^^ tlovite vode i na rieke proizvoditi onaki blagotvorni izticaj, kako su ga proizvodile i šumske rastline u drugih stranah Rusije. c) Prelazeći k drugoj grupi načina, kako da se rieši pitanje, da li je bilo šume u južnoj stepnoj Rusiji, naime k direktnim metodama, prije svega ćemo se zaustaviti pri historičkih iztraživanjih te ćemo razmotriti resultate, do kojih su dospjeli učenjaci na temelju dokada savremenika te narodne ustmene predaje. Po vremenu prvo iztraživanje toga pitanja pripada K. L. Veselovskomu, koji se je u svomu djelu: ^0 klimi Rusije" 1857. g. okoristio ponajglavnijim historičkim spomenicima, djelima Herodota (450. g. do R. J.)- Strabona, Plinija Rubrikvista (1263, g.) ierodjakona Zozima (1420. g.), Kontorina (1474. g.), Bonlana i drugih spisatelja te je došao do zaključka, da su stepe udilj bile stepama, t. j . pridržale na sebi vazda pretežni karakter bezšumlja, premda su sred njih šumske oaze tu i tamo prije bile i miiogobrojnije i obširnije ncL^o li sada. A. Majkov u svojih j,Opažanja giedom na geografiju drevne Rusije"*´´* posvećuje pozornost teoriji akademika liuprechta o proizhođu zemlje crnice ])a razmotrivši sve poznate tlo — karte evropejske Rusije, prilazi k zaključku, da u savremenoj južnoj Rusiji ima šume samo na onih nekolikih mjestih, gdje tlo nije crnozemno, nego ilovasto, pomješano pjeskom ili pako posvema pjeskovito. Prosljedivši iza toga ljetopise XLj Xn. i XIIL stoljeća, drevnu razdiobu * Idem 1880- g. Br. 7.-8., atr. 18. i br. S — G., str. 31. i takodjer: hvltr^ ge aur Kentaiss des russ. Kcicliee herausgcgcbca vou licimcrseu u. Baer, Baial X?III. (1850.) str. 114. ^´* „Važnost tla u svezi a ujcaii-um kulturulm stuujcut 1882. g." — LJGBBUJ Žumai, br., 1890. g. ^tjjMt Žurnal raiuistarjiva za iiarođau prosvjetu, 1874. br. 8., str, 25D.—1^7G. RK:ferat c tom pitaaja jjiociian je na W. urLouloglekcj ski^pSiiui n Kamnu (tderii 1378. g ) |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
.^uma po cjiavom r]a dr/aviiih okružja drevne Eosije te oziuicivji sve historički pozpate ostrove u ja/.no-ruVkoj crnozemnoj stepi, prinijećuje : da se rezultati, polučeni obim pinevima izsljeuovanja sastaju veoma na blizu, dakle necriiozeninoga pojasa satne i croozemnoga pojasa stepe te oba ubjedjuju Li tome. da sjever predočava odvajkadanje obilje šumskih rastiina, docira ju^^ jur od davrjine itun samo šumskih ostrova, i to samo r.a onih r^ekoiikih nijc^tih, gdje se pretežna crnica izmje^ijiije bilo kakim m\i drago drugim tlom, drugoga sastava i ibrniacije. Autor „Historije južno-niskih stepa IX.—XIII. vieka" P^ Golubovskij, navodeći cieli niz zapisaka iz ljetopisa, drevnih izprava, ,,knjige nazivane velika crtaljka (oo^cniOH ´^epneatveT.)" te različitih historičkih pronalazaka i historičko- statisti^kih opisa, osobito važnim smatra jedan direktni kažiput, da je i u saTnih stepah bile i dubrava i šuma. To je obavjest, koja se nahodi u spisu VasiUja Tjapkina, poslanika u Kriinu 1581. god.: „. . . . Na svih pomenutih vršcia iznad Konskih, Samarskih i Oreljskih voda mogućno je pograditi jake gradove . . za to, što okolo tih rieka i po stepah ima velikih dubrava i šuma, glogovine, vrbe, trske i zvjeradi u žumah. . . . .^ Ova obavjest, po mnienju Gclubovskova, oprovrgava teoriju nekojih učenjaka, da gdje je stepa, tu je crnica, a gdje je crnica, tariio da ne n^ože biti šume, U ostalom taj autor izjavljuje: „inisilm. da je na temelju svoga prenavedenoga neotporno, da su nazad nekoliko stoljeća sume zauzimale daleko veća prostranstva. Za nas je važan jednostavni posljedak, da su šumska prostranst.va bila daleko veća, nego sada u doba historičko, u doba, kad su se ovuda selila slavenska plemena, a da se nisu spotakla o pitanje o bezSumlju stepe iii o njenom, neđovidnom dosegu šuma, u dobistoričko doba. ^ Takim načinom pušta Golubovskij promatrano pitanje kao da je objasneno. Veoma bogatim historickim materijalom pogledom na to pitanje obskrbio se Tb. Keppen u sv(.m djem: ^Geograliika razprostranjenost listnjača u evropskoj Eusijl i na Kaukazu" g. 1885. Južna granica ostrovne razprostranjenosti omorikovine u stepnoj česti, kako je tuj udarena obćenito dosta na blizu pada s onom. JBzr.om granicom, što ju je Veselovskj ustanovio o razprostranjenosti šuma u obće. d) Autor, da ustanovi južni prediel proizrasta omorike, utiče se posebnom historičkom. pomagalu — nazivima (ua tom iii drugom jeziku, kadkada već izčeznuiom u stanovitom mjestu) rieka, medja, naseljenika, koji potiču od naziva stabalu. Keppen je oprezan te se tim pomagalom služi najvećom, pažnjom, u koliko biva, te preseljenici svojoj novoj koloniji davaju ime onoga sela, odakle su doi^li, a koje ie kadkada i po sto vrsta udaljeno od njihovog novog prebivališta. Tako može biti i to, da su prenieli seoske nazive, koji potiču od poznatili vrsti stabala^ akoprern; da i ve rastu u novoni prebivalištu. Osim toga može i)iii, da su nazivi ;se!a uzeti od obitelji prvoga doseljenika (na pr. Eijnikov, Sasnovskv, .r^e^´ozln, Jelvjca, Borovac, Brezovica i t. d,), a ova su pro |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
" " ^ ™´ 305 ~, izverlena od imena poznatih vrsti .stabala. Usljeđ toga ta ^ metoda sama po sebi nezavisna .od drugih pomagala, dobiva, kako to opaža prol DokuSajev, ako i Be vazda, ali ipak u velikoj većini slučajeva sumnjivi karakter te je ^postojano podvrgnuta sporu" = , Takovim, pako sumnjivim karakterom odlikuju $e, žalibože, i neki histori5ki pismeni dokumenti, a to i je jedan izmedju nedostataka svih historičkih metoda. Drugi još važniji nedostatak dokumenata postoji u tom, što oni po riecih toga autora opredjeluju samo fakf bivanja-šuma, a skoro nikada (stariji dokumenti) ne . podavaju točnoga broja o njihovom razmjerju te ne opredjeluju ni površine, kakovu su kada zauzimale .ove ili one šume. Pa kakav je s,jedne strane pojam,o stepi, a s druge, strane pojam, koji ne izključuje šume pri riekah, u prođolih, te i u povećih oštrovih srieđ visokih stepnih postranaka, to proizhodi, da različiti autori n jednom te istom historičkom dokumentu vide jedini dokaz za bivovanje šuma, a drugi stepe. Napokon historičke metode, kako se to samo sobom razumije, nisu u stanju, da nas upoznaju s nazemnim´ .rastlinama u dohistoričkih´ vremenih^ a ta okolnost i u mnogim slučajevih i u pitanju o našim stepama ima nesumnjivo veoma važno značenje". e) Nedostatak meterijala, koji bi mogao, da objasni stanje zemne površine u stanovitom kraju u dohistoričkoj dobi, može se djelomično popuniti razkopavanjem nekih mogila, što ih se dosta često susreće n južnih stepah, a spadaju u periodu vremena izmedju željezne i kamene dobe- U ostalom nalaz mogila u stepah poput stražar^^j ili putnih znakova i utvrda služi jur po mnienja statistika Skaljskovskova, što ga Iprof. Dokučajev dieli, dokazom, da tamo već od pamtivieka, nema šume, jer inače mogile usried šuma bile bi bezkoristLe. f) Akademik Baer,* čije mnienje- dieli i profesor Šturovskj, dokazuje da su stepe od pamtivieka bezšumne pomoću biologičkih podataka. U iistnjačah, koje ograničuju naše južne stepe sa sjevera i sa zapada (po Th. Keppenu pače i u šumah bassina Samari, koji spada u Dnjepar niže Aleksanđrovska) uspjeva obična vjeverica, a nema je u šumah Krima, koje leže stepi na jugu, i bez obzira na sve posvema blagoprijatne uvjete njezinom bitku. Da su naše stepe bile ikada šumom pokrite, vjeverica bi bila prešla i u Krim, a bila bi tamo živjela pače i posije toga, iza kako su današnje stepe bile lišene šuma. Budući da vjeverica živi na stablu i hrani S6 stabaljoim plodom, nije mogla da kroz žarku i travom pokritu stepu pređje u &im, dakle sliedi, da je južna ruska stepa bezšumna od onog vremena, od kako se je u šumah,´ stepi na sjeveru, pojavila vjeverica, t j . za dugo do historičke dobe. Manjkanje vjeverice u Krimu potvrđjuju i novija istraživanja Th. Th. Keppena, koji tamo nije jošte našao niti puha, ni divlje mačke i još nekih "^ K. von Baer: Die uralte Waldlo8igkeit der Sudrussisclieii Steppe n, Beitrage žur Ketniss des russJschen Eeichea etc, svez. XVIIJ., str. 114.—115. 0 tom govori i Oskar PeŠelj. — „Novija zadada sravnjujućega zemljozuanstva kao pokušaj morfologije zemne površine´^. Prevod drugoga izdanja od K. J. Turčakovskova. Odessaj g, 1879., ti% 231.—232. ´ 20 |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ouo — drugih šumskih zvieri. Branioci prijašnjega bivasja šuma u stepah ne smatraju taj biologički dokaz vjerodostojnim, buđud treba da se potvrdi, da se sjeverna vjeverica nei´e napokon i naći u Krimskili šumah pri boljem iztraživanju tamošnjih visokih ptovalija (Strukov); sađanje manjkanje vjeverice u Krimu jošte ne dokazuje, da je prije nije tamo bilo (Palimpsestev), tim više, što se po izkazivatiju arabskoga spisatelja Ibn-el-Atira, početkom XIIL vieka, kad no je Sugleja (današnji Suđak) bila važnim trgovačkim gradom, tamo prihodilo s robom, koju se kupovalo i zamjenivalo sia robove, tamnošmedje lisice, đabrove, vjeverice i drugu robu, koja se u toj zemlji nahođila". Napokon, saglasivši se s mmenjem Baera te susretivši vjevericu na Kavkazu, moramo dopustiti, da su kavkazke šunie prije bile spojene sa šumama unutarnjih gubernija evropske Rusije, stoje još sumnjivije, nego li prijašnja šumovitost južnih stepa. g) Još više obećaje za nauku u buduće primjena prirođno-historičke metode paleontologičke, koja se sastoji u točnom i svestranom iztraživanju onih različitih rastlinskih ostanaka i životinjskih forama, koji se nahode u slojevih zemlje pretežno novije formaeijel Ti organički ostatci na dugo će, ako ne vazda, veli prof. Dokučajev, ostati živim i neosporivim svjedocima bivših fizikografičkih uslova kraja. Prolaze vjekovi i tisućljeća, jedni narodi mogu ustupiti mjesto drugima, nu u zemlji ukopani rogovi jelena ili lubanja medjeđova, trupac hrasta ili omorike ostat će neizmjenjeni. Nu „u velike je sažaliti, da je to najinteresnije područje historičkoga i prirodno-historičkoga znanja u pogledu južne Rusije podpuno neobradjeno*´ i Samo u´posljednjih godinah, kad no se počela izvoditi specijalna istraživanja tla u Poltavskoj guberniji pod rukovodstvom prof. Dokučajeva svraćena je i nužđna pozornost na sabiranje prigodnoga materijala. ,h) Akademik Heljmersea opisujući proizhodište smedjega ugljena u Kijevskoj i Hersonskoj guberniji napominje, da je u jelisavetgradskom diiuviju u razrezih i jamah opazio podzemne rukave s gladkim stienama, „zavinutog cilindričkog oblika^ koji proviru u zemlju do 10 i više stopa te se niže suzuju i razgranjuju u raznih pravcih. Šupljine ovih rukava izpunjene su tamnosvjetlom tvarinom, koja sastoji iz gline i crnice te prixnjesa rastlinskih vlakanacaj a same njihove crte odavaju oblik i razmjene drevnog korenja, po čem bi se moglo dopustiti, da je ovdje prije bilo šuma, koje su davno izčezuule te iza sebe ostavile podzemne tragove. , Suzivanje tih rukava, pa okolnost, da pri izlazu na površje nema nikakih nahrpina zemlje ne dopuštaju, da ih se smatra rupama glodavaca, koji obitavaju u stepi, Mnienje Heljmersena dieli i I. U, Pahmpsestov, Prof. Dokučajev, ne odričući mogućnosti, da iuia u nekojih krajevih takovih rukava slabaljižog korenja, m u opisanom slučaju jeiisavetgradskoga diluvija drže ih nesumnjivo ^ rupama stepnih glodavaca hrtova, krčaka, svizaca i t. d. koje se prostonarodno zovu krtovinama. To zaključuje on na temelju sljedećih kombinacija. (^,.,^jt de se.) |