DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 283 — dade, pomisli cestar i uhvati gusaka, te ga unese u sobu, u kojoj je mimogred budi rečeno, svieda gorila. U sobi se je gusak još jačje derao, jer je siromak valjda predttijevao, da de mu goso slieđećeg dana smrtnu ođsuđi izret´i. U toj takoj gusakovoj dreki okrene se cestar prema prozoru i na svoje pravo fiudo opazi istu onu lisicu, kako stoji na prozoru i požudno u sobu na svoj plien gledi. Ta valjda je i ona znala, da cestar nije lovac? J. St. Glas šumara iz Banovine. Posljedice uslied dugotrajne i jake zime ne osjedaju se valjda nigdje, koliko u I. banskoj imovnoj obdini, tičud se počinjenog šumskog kvara. Ove je zime šumski kvar premašio kvarove prošlih trijuh godina tako, da je godišnji drvni etat šumskim kradjama već unapried za tri godine izcrpljen; te I. banska imovna obdina ide zaista kobnim putem u budućnost. Nedaj Bože, da se još ovakove dvije zime dese, jer onda ce valjda i šumama odzvoniti. — Kralo se bezobzirce i mlado i staro drvlje, koje je komu bliže bilo, i to izkljudivo pokraj puteva i na rubu Suma; dok su naime snieg proprtili, pak redom sjekli tako, da su njekoji dielovi gotovo sasvim opustošeni. Za vrieme zimskih mjeseci počinjeno je do 12000 prijavljenih šumskih prekršaja, koje de političke oblasti morati razpravljati; — a gdje je još šteta, koju lugar uslied inih napora nije mogao uhititi, te ostala neodkrivena i za I. bansku imovnu obdinu posve izgubljena, — pa ako se uzme u obzir raztrešen šumski posjed na 6 4 čestice s površinom od 25.000 jutara; od tih dorasle šume do 7000 jutara, a ostalo mlade šume i krčevine — to mora svaki rodoljub, a osobito šumar za bududnost i obstanak šuma zabrinut biti. Nepravedno bi bilo, da se okrivljuje lugarsko osoblje za toli ogroman šumski kvar, jer prema okolnostima niesu bili u stanju prepriečiti, premda su svi sdušno i valjano svoje službovanje vršili. Da se dielomice barem ovaj krasni prediel šumft ne liši i ne opustoši, narod, koji je i onako siromašan ne prisili na razselenje, moralo bi se ipak nješto učiniti. Sredstvo proti tomu jedino je, da se joS postojeće državne šume i ove imovne obdine spoje, a tim bi se spojenjem postiglo to, da bi se moglo narodu najpotrebitije drvo izdavati, bez kojega ni najnapredniji narod obstojati uemože, a kamo li ovako zapušten siromak, koji u ovoj okolici, izim neke zasluge kod tvornice željeza, baš nigdje i nikakove privrjeđe nadi ne može, da si potrebito drvo novcem nabavi. Uslied haranja i pomanjkanja šuma — postalo mu je tlo neplodno, te se laća silno krčenja šuma, da bar za koju godinu zadobije plodna tla; kasnije opet dalje krči, te se tuj mora pitanje staviti, dokle ce to ubitačno djelovanje dođi ? kakove posljedice čekaju ovaj kraj i ovaj narod ? Na ovo bi se moralo još prije posvemašnjog razsula ozbiljno misliti i čim skorije radikalan uztuk naći, dok nebuđe posve kasno. Spojiti šume kr. drž. erara i imovne obćine — pa ma pod Čijom upravom bilo — jedino je sredstvo, da se šume sačuvaju i narodu obstanak obezbieđi; seljacima bi se onda mogla kompetencija drva po katasteru pravoužitnika stranom iz šuma kr. državnog erara, a stranom iz imovne obdine izdavati, tad bi narod dobivajud potrebito gorivo, štedio barem mlade šume do njihovog uzrasta; a po mojem nemjerođavnom mnienju bi se normalnost šuma za kakovih 30 —40 godina barem približno postigla, a tek onda bi se moglo redi, da su šume : a bududnost osigurane — inače ne; — jer de se Sume i kr. drž. erara i imovne obdine uništiti, da nede ni jedan posjednik za kratko postojati modi — a bolje je, da i jedan posjednik obstane, nego li, da oba propanu. Sada se nemože I. banska imovna obćina iz svojih sredstava uzdržavati, kano ni šumarije kr. drž, erara, nego SQ mora i jedna i druga podupirati; pak pitam: zašto |