DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 282 — Nu liepo kaže ona hrvatska poslovica: „U laži su kratke noge* ; a druga: „Gdje laž ruča, tamo neveSera". Isti ovakovi posao imao sam prošle godine u Dolj. Stubici, te je dokazano, da je bilježnik Novak pored ostalih svota, pronevjerio 156 for. i od šumskih šteta, pak zaoto eno poradi svojih „poštenih djela" nastanjen je u Zagrebu, u petrinjskoj ulici — na dvije godine. Kako ie sada svi moji prijatelji prođi, te kako de se na koncu — konca stvar svršiti, javiti (n mojim cienjenim drugovima i prijateljima zelene struke. Da je pak za mene ova stvar neugodna — može si svaki pomisliti, ako se uvaži, da šumar ovdje mora hvatati štetočince, tužiti ih, razprave voditi, a na koncu morao bi i štete utjerivati. U interesu racionalne šumske uprave moram se sa stotinu neprilika boriti, a na koncu — što u školi nikada učio nisam — moram pregledati raSune; stare griehe „pokvarenih ljudi" izpravljati; neprijatelja si pribavljati. Nu baš pored neprilika — ljudi se spašavaju, pak zato svoj gospodi goreopisanog kora kl i čem: „Živila zelena struka, živila pravednost, živila točna likvidacija". G a š o V a c, stubički šumar. Nije Jagerlatein! Zima ovogodišnja bijaše na veliku nepriliku svim živućim stvorovom, no najviše onim, koji su oštrinu njezinu odsuđjeni pod vedrim nebom oćutiti, t. j . đivjači. Sa svih strana stižu raznim dnevnikom viesti, da su osobito kurjaci u tolikoj st´sci sbog gladi bili, te se nisu žacali po noći, gdjegdje i po danu u sela na lovinu idi. Kod nas hvala bogu nije bilo straha od kurjakž, jerbo od kako je brodska imovna obdina te proždrljivce strjchninom trovati započela, čini mi se, da im se je trag zameo. No ipak, kako je Sava skoro tri mjeseca zaledita bila, valjda je gdjekoji i k nam iz susjedne Bosne u goste došao. Evo jednog primjera, koji ujedno dokazuje, kako kurjak, kad ga glad pritisne, neizmjerno drzovit znade bit. U gradu Brodu u lončarskoj ulici kod neke gospodje tove se svinje za prodaju. Jedne večeri bilo sve tiho i mirno u tom dvorištu, samo dva velika kuđrova silno se razlajala. Pazitelju svinja bilo to sumnjivo i on pograbi sjekiru te hajd medju svinje, koje su ko pomamne hroptale. Došav medju svinje opazi, kako se njegovi garovi sa tredim psetom natežu i kolju. Svinjar vikaše na pseto, što je imo glasa čuke! čuke! Al ovo ni makne! Nije mu drugo preostalo, ved se i on umješa u tu bitku, te nakon nekoliko udaraca utuče pseto, ostaviv ga na mjestu do jutra. Sutradan uranio, da utučeno pseto zakopa, al na svoje veliko začuđjenje vidje, da to nije pas ved sasvim obični kurjak „šikaraš", koji se je po svoj prilici iz Bosne doklatario, da si na svoju nesreću omasti brk debelom svinjetinom. Glede kurjaka iz brodske okolice nebi više ni jednog slučaja zabilježiti mogao, al zato o lisici, o onoj prepredenoj teti liji, mogao bi mnogo toga, vrlo mnogo pripovjeđati. Ona je tako prefrigana luciferovim salom, tako lukava, da uprav nepoznaje zaprieka, koje bi ju odvratile, da do svog cilja đodje. 0 koliko manje pjetlova pjeva u našim selima, a to zato, jerbo teta lija baš s tom vrsti peradi najviše simpatizira. U jednu te istu kuću neide ona svaku nod u lov, ved nekoliko noći izostane i eto je onda opet. Vriebaš li ju na dočeku, nemaš je. Legneš li spavat, eto ti u jutro radostne viesti, da je teta lija dva tri pernata živlnčeta ukrala. Osim kokoši rado njezin gospodski želudac i pitome guske meso pođnaša. U tom eto jedne istinite za koju svaku odgovornost primam. U selu Garčinu tužio se cestar N., da mu nepoznati lopov svaku nod po jednu đvie guske ukrade. Kad mu se je kočinjak prilično iztriebio bio, odluSio se je jadni cestar jednu nod da dočeka lopova. Bilo je okolo 10 sati, kad se guske u kočinjaku derati počeše. Cestar N. uze sjekiru pa polako do gusaka, u koj par lisica bjež iz kočinjaka "van. Pogledav unutra opazi jednu gusku mrtvu, a gusaka nagrizena, gdje se dere. E! pa spasi, što se spasiti |