DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1891. God. XV. Šumska presadnja i njene posljedice. (Nastavak.) III. dio. Zaključni iizikalno-lučbeiii dokaz. Već su Asirci bili izvrstni zasadjači, a dokaz tomu je u visokih posudah usadjeno stabalje, koje su iz Eufrata umjetno natapali, i tako sedmo čudo ovog svieta s visećim perivojem stvorili za dobe svoje kraljice Semiramide. Grci su revno prenašali vinovu lozu, razno drveće i voćke iz male Azije, a povjest nas uči, da su pojedini velikaši osobno po koje stablo zasadili. Nadalje su bili Rimljani, šireć po Italiji i izvan Italije kulturu vinove loze i mnogih vrsti drva, prisiljeni, razne načine presadnje proučavati, a razsadnik pod imenom „arbustum" bijaše u rimskog vlastelina na svakom imanju vanredno pomno gojen, što nam Seidensticker u svojoj šumskoj povjesti vrlo poučno opisuje. Oni su znali velike površine zapuštenih ratarskih zemalja šumom umjetno zasadjtvati, a zatim izkrčiti i novo pojačano tlo opet za oranicu ili vinograd upotrebiti. Izmedju redova vinove loze gojiše razne vrsti drva poglavito, da se loza visoko po stabalju penjati može, a uz to su imali posebne ljude za prevršivanje i klaštrenje pod imenom frondatoros. Rimski gospodar, pisac Plinius i drugi proučavali bi po svojih izkustvih i kulturu drveća. Iz toga sliedi, da su svakako empirični gojitelji već prije Isukrsta usavršeni bili, a tomu ih osobito pobudiše presadnje raznih bihna, prenesenih iz toplijih krajeva. Burckhardt kaže u svojoj knjizi o gojitbi drveća, da je umjetna gojitba u Njemačkoj prastara i da je presadnja hrastića najdrevnija, a tek posije toga da se je presadnja bukvića razvila i najposlje crnogorice. Starodrevne germanske naredbe propisivale su, da koliko imade mladoženja, da toliko hrastića svaki usaditi ima, tako je isto propisano bilo, da imade svaki za jedan posječen hrast šest hrastića iz seoskoga razsadnika presaditi, a još u novije doba bijaše dužnost za pašu, žirovinu i užitak drva „Eichenpfltanzgeld" pridonašati. Dobra presadnja hrastića bijaše štovana, gojitelji su se s toga zvali „Eichenbinder". Te hrastove presadnje su se u Njemačkoj obično na pašnjacih izvadjale, al u XVII. vieku bijaše naredaba za razsadnike u svrhu šumskih presadnja, pa se već od te dobe zato šumišta i preoravaju i boljeg uspieha radi dapače djubre. 16 |