DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 266 —


Poslije oplodjenja jajašca izlega se nakon 8 — 14 dana maleni šarani, koji veoma
brzo rastu kad nadju dovoljno hrane, tako da u godinu dana mogu narasti 20
do 22 centimetra u dužini a važiti ´/^ kilograma; šarani od ´/* klgr. težine
mogu kroz jedno ljeto narasti do l´/a klgr.; a oveće ribe mogu za godinu dana
2V2 klgr. težje postati.


Pošto je šaran naj pitomija riba, koju čovjek odavna u ribnjake goji, to
je pokušao i uskopiti je, da se bolje utovi, i sbilja uskopljuje se šaran veoma
dobrim uspjehom. U tu svrhu moramo izabrati mlađe šarane od ´/* klgr. težine,
ovima se oštrim nožem med gužnjakom i trbušnim perajam proreze trbuh,
te se onda tupim nožem izčupaju ikre odnosno muda iz crieva i mokraćnog
mjehura, gdje su ti organi usadjeni, u daljini od 6—9 milimetra od istih da
više ne mogu narasti, zatim moramo ranu sašiti, i ribu odmah u vodu pustiti.
Ako niesmo ozledili crievo ili koji drugi unutarnji organ, onda će nam ta operacija
sigurno uspjeti, a riba poslije tri tjedna biti će podpuno zdrava.


Šaran često oboli t. j. napadnut je od nekih parasita, koji su mu uzrokom
raznih bolesti. Najobičnije bolesti kod šarana jesu: boginje (kožice),
pljesnivost, kržljavost i sliepoća. Boginje se pokazuju mnogobrojnimi
čibuljicami koje se medju krljušti pojavljuju, ove čibuljice izlučuju osobiti liepčivi
gnjoj, te cielo tielo ribe biva Ijepčivo. Mogu se od te bolesti šarani izliečiti,
ako se premieste u nov ribnjak sa čistom vodom, nu prije premještenja
biva probitačno ako se nekoliko sati šarani drže u kacama pune slanom vodom
naime u kojoj smo raztopili 2o/o morske sob.


Sol dieluje antiseptično proti bakterijama koje su uzrokom boginja. Pljesnivost
nam se pokazuje kod šarana pod oblikom mesnasti izraštaja (divljeg
mesa) na glavi i na ledja, ta se bolest onda pojavljuje ako se šarani ozlede,
te izgube na ta mjesta krljušti, s toga kad se premieštavaju iz jednog u drugi
ribnjak, moramo paziti da se neozlede krljušti. Kržljavost jest bolest, koja
se tim pokazuje, što šarani veoma sporo rastu pa maljušni i mršavi bivaju,
uzrok te bolesti jest ili slaba hrana ili da korito vode sadržava mnogo željeznih
soli. Ako je prvi slučaj onda trebamo se za dovoljnu hranu brinuti, ako drugi,
onda moramo ribe u novi ribnjak premiestiti.


Sliepoća pojavljuje se obično kod starijih ovećih šarana, a toj su uzrokom
žabe, koje nad glavu ribe dolaze počivati, pa nogama pritisnu oči šaranu,
R toga moramo paziti da se odviše žaba u ribnjacih nerazkote. Ako šaran nema
dovoljno hrane u ribnjaku, onda ga napadne i neka uš koja se baš zove šaranova
uš (Ergasilius Lieboldii), ova se obično priliepi na škrge i kod perajah,
pa tako biva ubitačna po ribu.


Sada kad smo se dovoljno upoznali sa običajim i osebujnostim šarana, vidimo
malko kako se u ribnjaku racionalno goji.


Još u srednjem vieku opažamo, da su osobito manastiri i gospoštije imali
velikih ribnjaka, gdje su ponajviše gojili šarane. Ti ribnjaci rek bi da su obilježje
sreiovječne epoke, jer ih u eieloj Europi nalazimo, gdje su manastiri