DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 263 — marve, doCim je za istu plohu na rečenoj strani šum. lista u ime odštete izra& unano za konja ili za govedče 26 n., kojoj se osim toga hoće, da se pribije posredna šteta iznosom od oC/o obračuuane efektivne štete, što je u ostalom posve neosnovano, pošto se §-om 9. neustanovljuje nikakova takova posredna šteta, nego se imadu jednostavne obračunane naknade prema otegotnim okolnostima poldrugi put ili dvostruko uzimati. Inače smo sa gospodinom dopisnikom podpunoma sporazumni, da bi se u predstojećoj osnovi novoga šum zakona uzela jednaka odšteta, koli za konja, toli i za govedče i da se, sada razmjerno za svinjče premalena, povisi. Isto tako imati će se glede koze, toga izmedju životinja najopasnijeg zatornika šume, svrsi odgovarajućom cienom udariti. Konačno nam je opaziti, da prema našem mnienju neima ustanovam priloga D) šum. zakona, što se jednostavnosti i shodnosti tiče, s nijedne strane prigovora, ter nam se čini i ona ustanova vrlo shodna, kojom se uzimlje za podlogu kod obračunavanja odšteta ogrievno drvo srednje vrsti, jer je zakonodavcu po svoj prilici bilo i u tom pogledu do toga stalo, da bude obračunavanje ne samo jednostavno, nego i svrsi najviše odgovarajuće, znajući, da sve šume nisu takove sastojine, koje bi bile sposobne i za proizvadjanje tvorivnog drva, nego da imade i sastojina; gdje se može drvo samo za ogriev upotrebiti. Uzimajuć te okolnosti u obzir, može se odmah uvidjeti, da bi se došlo u nepriliku, kad bi se mjesto upitne ustanove bila druga postavila, naime, da se obračunavanje ima obavljati po stanovitom kvantumu tehnički sposobnog drva, kad ga faktično nije, niti mogu dakle glede istog kakove ciene postojati, dočim ciene glede ogrievnih drva za svaku šumu postoje. 0 gojenju šarana (Cyprinus carpio Lin).=^ Piše: M. I. Dudan. Pošto racionalno gojenje šarana u ovo zadnjih godina veoma liepo napreduje, osobito u češkoj i u Šlezkoj, a buduć da u skoro svih naših ovećih rieka a navlastito u Savi, Dravi i Kupi ta riba od davnine krasno uspjeva, to sam nakanio da što kraće moguće o gojenju iste nešto kažem Uvjeren da racionalno gojenje riba pruža gospodarom liepe prilike, da podignu dohodak vlastitih dobara, osobito onakovih zemljišta, koji sad im skoro nikakove koristi ne daju, cienim da u tom pogledu šaran (krap) jest najzahvalnija riba, jer kako ćemo tekom ove razprave pokazati racionalno gojenje ove tečne ribe, nije spojeno s velikim potežkoćam, te pristupno svakom inteli * Budud da se mi šumari u više prilika moramo ribogojstvom baviti, to smatramo, da će ova razprava mnogom od naših cienjenih sudrugova baš dobro dođi, ter je a toga u našem organu priobiiujemo. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 264 — gentnom gospodaru bilo u Hrvatskoj, bilo u Slavoniji. S toga prelazim odmah na stvar. Šaran (krap, Cjprinus carpio, Karpfen). Ova riba spada u rodu šaranovidnih riba (Oyprinida), koje se sbog toga odlikuju, što imadu dosta malena usta, u prednji dio usta ne nalazimo zubib, dočim vilice i gušne kosti pune su raznovidnih zubi. Šaran imade prilično visoko tielo, sa bokova nešto stisnuto, na ledja opažamo samo jednu oveću peraju, oko usta sa svake strane po dva brka, sve mu je tielo pokriveno sa dosta velikim krljuštim (ljuskama) izim glave, prsne su peraje dobro razvijene isto tako i trbušne. Boja tiela nije stalna, nego ovisi 0 vodi u kojoj šaran prebiva, o starosti, o doba godine, i o hrani. S bog oblika i razdieljenja krljušti po šaranovom tielu ) azlikujemo tri odlike (pasmine) šarana, naime kada skoro nema krljušti onda naziva se: šaran goliš (Lederkarpfen); kada mu je takodjer tielo golo nu imade tri niza ovećih krljuštih, koje se sjaje poput zrcala onda velimo da je zr cal as ti šaran, (Spiegelkarpfen), a napokon sedlasti šaran kada mu oveće krljušti leže jedan niz duž ledja, a jedan na pobočnu crtu ili liniju. Šaran je mirna riba, koja žive u jata, u Evropi je svagdi nalazimo u predjelu djeverike i u dol njem priedji-lu mrene, takodjer šarana imade u kaspijskom moru i pritocima istog u velikom množtvu, te može i da žive u dosta slanih bara. U riekama koje se slievaju u Crnome moru, nalazimo mnogo šarana, nu o Crnome moru riedko kada šaran zabasa, d´očira u Jadranskome moru kod Laguna di Comacchio gdje rieka Po (Pad) u more utiče, često ga ribari uloviše. Najradje šaran prebiva u vodama sporim tekom, koje niesu preduboke dapače plitke, te prilično tople, i pune vodenih bilina, a uz to imadu muljasto korito. Šaran se hrani poglavito malenimi vodenimi životinjami, kao što su kukci (Insectl), crvi, vodeni kozlići (Flohkrebsen) larve žaba, pužići i sličnim, te takodjer jede biline, kao zelene voge (Alge), sjemenja, kruha, kuhanih krumpira, repe, bundeva, te i izmetine domaćih životinja. Do nazad malo godina mislilo se, da šaran ponajviše žive od bilinske hrane, nu usljed desetgodišnjog proučavanja češkog ekonoma gosp. Josipa Šušte kod ogromnih ribnjaka za šarane na domenam kneza Švarcenberga u Wittingau (Češka), svi su se ribogojci uvjerili, da to nestoji, nego da maleni korepnjaci (Crustacea), mekušci (Mollusca) i zareznici (Insekti) jesu glavna hrana šaranu. S toga šaran uvjek kišom duboke jame u muljato korito kopa, i tobože jede mulj samo da životinjice, koja se u mulju i zemlji nalaze izbire. Na tresetno m zemljištu (Torpfboden), u kojem nema odviše željeznih soli, najbolje uspjeva šaran, te veoma brzo raste; dočim ako tlo sadržaje mnogo željeznih soli, onda ne može da nam riba tu brzo raste, te ostane kržljava. S toga na tu okolnost dakle neka se osobito pazi pri osnivanju umjetnih ribnjaka za šarane. Zimi šaran ništa ne jede, nego u mulju zakopanom kišom posve miruje, rek bi kao da spava, kroz to doba on žive iz vlastitoga sala, kao i mnoge druge životinje. Čim počmu pramaljetni dani marta ili aprila, kad se naime |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 265 — voda počme grijati, onda se i šaran probudi, te pošto je dugo postio sad on dobije dobar apetit pa brzo raste. Po izkustvu postignutom pri gojenju šarana u raznim ribnjacim opazilo se je, da on raste za razne mjesece na sliedeći način: U svibnju za 10 (po sto) „ lipnju „ 30 „ „ „ srpnju „ 35 „ , , kolovozu „ 10 , „ « rujnu „ 6 „ , Dakle kako vidimo šaran raste samo kroz 5 mjeseci na godinu. Što se tiče njegove realne veličine, ta ovisi večinom o poduebju u kojem žive; dočim u sjevernim krajevima Europe šaran biva obično najviše 40—50 centimetra dug, a imade 2—3 klg. težine, u južnih predjeli, kao kod nas u Savi i Dunavu naraste najviše 1 metar do l*/s dužine, a težina mu je od 20—25 kigr. Doduše takovi su šarani i kod nas riedki, obična im je težina od 10—14 kilgr. Da pak imade i golemih šarana navlastito ako se tove u ribnjake, evo nekoliko primjera. God. 1840. uloviše kod Lehnsaha (u sjevernom Holstein-u) u jednom ribnjaku dva šarana jedan u težini od 21 klgr. drugi od 28 klgr.; za doba 1830.—1840. godine u Schwanen-See (Njemačka) ulovio je grof Schulenburg- Lieberose jednog šarana od 38 klgr. težine. Čuveni ribogojac Eckardt potvrdjuje, da je u istom jezeru god. 1865. vidio 18 šarana, koji su važili 13 do 16 klgr. U koliko se znade obično šaran živi 12—15 godina, nu imade slučajeva gdje je šaran veliku starost doživio. Tako n. pr. glasoviti francezki zoolog Buffon tvrdio je, da šarani u ribnjaku Pont chartrain doživiše 150 godinu, a priča se, da oni šarani, koji još sada živu u dvorcu Fontainebleau (blizu Pariza) bijahu tu postavljeni za vrieme Franje I. U Englezkoj do god. 1504. nebijaše šarana , te godine uveo ih je Pierre Marshall; takodjer Sjeverna Amerika nije imala šarana do nazad desetak godina, gdje su udomovljeni po brigi ribarskog povjerenstva „sjedinjenih država*. Po viesti što nam iz Amerike stižu, rek bi da šaran i tamo veoma dobro uspjeva. Što se tiče mriestenja (ili prporenja) šarana, ono spada u mjesece svibanj i lipanj. Šaran se već u trećoj godini dobe svoje razplodjuje, čim se voda u rieka i bara počimlje grijati, tim šaranu nabreknu ikre odnosno muda, te on sad traži sgodno pristanište za mriestenje. Najprikladnija mjesta za mrieštenje nalazi šaran u stare rukave rieka ili u plitke bare, gdje dosta vodenih trava raste, tu se u mnogobrojnih grupa sakupe ikraši i mliečaši obično jednog ikraša prate dva´mliečaša — te vrše razplodjivanje vlastite vrsti. Izkustvo je pokazalo, da kad voda prekorači toplinu od 14" R. (17 V« C.) onda se tek šarani počimlju mnogobrojno mriestiti. Poprieko možemo računuti, da ženski šaran t. j . ikraš izbaci 200.000—250.000 jajašca svake godine, dakle kako vidimo šaran je vrlo plodovit. Šaranova jaja nisu veća od prosova zrna, te su obkoljena Ijepivom tvari, kojom se na vodenih trava i biljka priliepljuju. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 266 — Poslije oplodjenja jajašca izlega se nakon 8 — 14 dana maleni šarani, koji veoma brzo rastu kad nadju dovoljno hrane, tako da u godinu dana mogu narasti 20 do 22 centimetra u dužini a važiti ´/^ kilograma; šarani od ´/* klgr. težine mogu kroz jedno ljeto narasti do l´/a klgr.; a oveće ribe mogu za godinu dana 2V2 klgr. težje postati. Pošto je šaran naj pitomija riba, koju čovjek odavna u ribnjake goji, to je pokušao i uskopiti je, da se bolje utovi, i sbilja uskopljuje se šaran veoma dobrim uspjehom. U tu svrhu moramo izabrati mlađe šarane od ´/* klgr. težine, ovima se oštrim nožem med gužnjakom i trbušnim perajam proreze trbuh, te se onda tupim nožem izčupaju ikre odnosno muda iz crieva i mokraćnog mjehura, gdje su ti organi usadjeni, u daljini od 6—9 milimetra od istih da više ne mogu narasti, zatim moramo ranu sašiti, i ribu odmah u vodu pustiti. Ako niesmo ozledili crievo ili koji drugi unutarnji organ, onda će nam ta operacija sigurno uspjeti, a riba poslije tri tjedna biti će podpuno zdrava. Šaran često oboli t. j. napadnut je od nekih parasita, koji su mu uzrokom raznih bolesti. Najobičnije bolesti kod šarana jesu: boginje (kožice), pljesnivost, kržljavost i sliepoća. Boginje se pokazuju mnogobrojnimi čibuljicami koje se medju krljušti pojavljuju, ove čibuljice izlučuju osobiti liepčivi gnjoj, te cielo tielo ribe biva Ijepčivo. Mogu se od te bolesti šarani izliečiti, ako se premieste u nov ribnjak sa čistom vodom, nu prije premještenja biva probitačno ako se nekoliko sati šarani drže u kacama pune slanom vodom naime u kojoj smo raztopili 2o/o morske sob. Sol dieluje antiseptično proti bakterijama koje su uzrokom boginja. Pljesnivost nam se pokazuje kod šarana pod oblikom mesnasti izraštaja (divljeg mesa) na glavi i na ledja, ta se bolest onda pojavljuje ako se šarani ozlede, te izgube na ta mjesta krljušti, s toga kad se premieštavaju iz jednog u drugi ribnjak, moramo paziti da se neozlede krljušti. Kržljavost jest bolest, koja se tim pokazuje, što šarani veoma sporo rastu pa maljušni i mršavi bivaju, uzrok te bolesti jest ili slaba hrana ili da korito vode sadržava mnogo željeznih soli. Ako je prvi slučaj onda trebamo se za dovoljnu hranu brinuti, ako drugi, onda moramo ribe u novi ribnjak premiestiti. Sliepoća pojavljuje se obično kod starijih ovećih šarana, a toj su uzrokom žabe, koje nad glavu ribe dolaze počivati, pa nogama pritisnu oči šaranu, R toga moramo paziti da se odviše žaba u ribnjacih nerazkote. Ako šaran nema dovoljno hrane u ribnjaku, onda ga napadne i neka uš koja se baš zove šaranova uš (Ergasilius Lieboldii), ova se obično priliepi na škrge i kod perajah, pa tako biva ubitačna po ribu. Sada kad smo se dovoljno upoznali sa običajim i osebujnostim šarana, vidimo malko kako se u ribnjaku racionalno goji. Još u srednjem vieku opažamo, da su osobito manastiri i gospoštije imali velikih ribnjaka, gdje su ponajviše gojili šarane. Ti ribnjaci rek bi da su obilježje sreiovječne epoke, jer ih u eieloj Europi nalazimo, gdje su manastiri |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 267 — fratarski imali svoja imanja, bilo na sjeveru ili na jugu, bilo na zapadu ili na iztoku, a napokon bili to katolički ili pravoslavni manastiri. Ćeska kraljevina u tom pogledu bijaše od starine sbog svojih ribnjaka na glasu, a i sada ih najviše i najuzornijih tamo iraade, osobito kod Wittingau na imanju kneza Švarcemberga, gdje skoro 6000 hektara površine ti ribnjaci za šarane zauzimaju. Pošto u ovome članku nije mi moguće potanko tumačiti, kako se ribnjaci za šarane grade, to ću samo pnglavitije stvari o njimi kazati, te sam pripravan onima, koji bi htjeli takovih ribnjaka osnovati, pružiti sva moguća potanja razjašnjenja. Pri gojenju šarana trebamo više vrstih ribnjaka i to sliedeći: 1) ribnjaka gdje se riba mriesti (prpori); 2) ribnjaka gdje mlad raste; 3) ribnjaka gdje odrasle ribe do željene veličine za trgovinu dozriju; 4) ribnjake gdje šarani prezimljuju. Ako u postotke označimo prostor kojeg ti ribnjaci razmierno moraju imati nalazimo da; ribnjaci za mriestenje iznose . . . 0 018 o/o prostora „ gdje mlad raste, prvoga reda 0´55lo/o „ » » „ „ drugoga reda 13-111 o/o „ „ „ „ „ trećega reda 25-175 o/o „ , „ ribe dozrievaju za trg . 6l´l-±5o/o ili drugimi rieči u konkretnom slučaju, buduć da pri racionalnom gojenju za mriestilište dostatno biva O´l hektara prostora, to će ribnjak prvoga reda gdje mlad raste imati 3 hektara prostora, drugoga reda 71*4 hektara prostora, trećega reda 137 hektara prostora, a ribnjak gdje ribe za trg dozrievaju 333 hektara prostora. Ovi nam brojevi donekle pokazuju, da su to minimalni prostori pod kojimi se racionalno gojenje šarana za trgovinu izplaćuje. Tim ipak neću kazati da se ne može gojiti šarana i u manjih prostorija, nu onda to gojenje nije toli unosno, t. j . dotičnik neće od svog poduzeća crpiti svu korist kao kad na veliko posluje. Ribnjaci za mriestenje ne treba da budu veći od 0-1 hektara, a najprikladnija dubina neka im je pri obali 30 centimetara, a u sredini 1 metar, korito ribnjaka mora da je mekano. Ti ribnjaci moraju tako biti sagradjeni, da kad se hoće iz njih voda odtočiti, ova mora 30 centimetra pod koritom ribnjaka pasti, da se ribnjak uzmogne podpuno izsušiti, kad ga suha ili bez vode ostavimo, s toga taj će ribnjak imati poprieko pri koritu niz dubokih graba (jama). Dakle glavni uvjeti takovih ribnjaka jesu: da se mogu podpuno osušiti i da im je korito mekano. Ti ribnjaci kroz zimu i pramaljeće ostanu suhi, te se malo dana prije nego se šaran počimlje mriestiti vodom izpune. Tim se postigne, da sve po ribama opasne životinje kao kornjaši, ličinke i slične kroz zimu propadnu, i da se zemljište (tlo) od suvišne kiseline oslobodi. Za nasaditi ovakvog ribnjaka dostatno nam je imati pri ruci jednog zrelog ikraša i dva manja mliečaša. Ovih u mjesecu svibnju nije kod nas težko |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 268 — dobiti, samo treba paziti da nam je ikraš (ženska) posve zdrav, krepak, liepog oblika i brzog rasta, jer su to sve svojstva, koja se razplodjenjem baštinuju, isto kao kod ostalih naših životinja n. pr. konja, volova, ovaca i t. d. Mliecaši moraju biti krepki i zdravi. Po mojem mnienju, kod nas bi se moralo uvjek izabrati razmierno mlada ikraša (ženka) t. j . u težini od 4—5 klgr., a mliečaši nek imadu 272—3 klgr. Gdje već imadu osnovane ribnjake za gojenje šarana, tu iz onih gdje prezimljuju, izbiraju se najsavršenije ribe za razplod, te se u posebna odielienja drže ikraši, a napose mliečaši. Ribnjaci za mriestenje nek se kod nas vodom izpune koncem travnja, a prvog tjedna svibnja može zrele šarane ikraše i mliečaše nasaditi. Kako sam iz početka kazao, kad se voda ugrije do preko 14° R. (17´5° C), onda se tek šaran mriesti, s toga ako mi prije u plitke bare ugrijemo do te ili preko te topline vodu, pa je pustimo da izpuni naše mriestilište, onda možemo za mnogo dana pospješiti mriestenje, što je veoma važno pri racionalnom gojenju, jer čim je dulje ljeto, tim više šarani rastu. Od jednog ikraš a u težini od 4= 5 klgr. možemo uvjek sigurno računati, da ćemo postići 100.000 mladih ribica, a ta količina jest dostatna za ukupno prostorje od 500 hektara ribnjaka. Poslije 6—8 dana nego se je ikraš sa mliečaši mriestio, iz oplodjenih šaranovih jaja izlegu se mlađe ribice, i one kao sve ribe posjeduju žumančev mjehur, koji je ipak veoma maljušan da ga poslie 4—5 dana sasvim probave, te nam onda cieli ribnjak vrvi sa sičušnimi ribicami, koje sad počimlju same jesti. Posve je shvatljivo, da će te male ribice brzo izcrpiti hranu, koje im mriestilište može pružati, te bi onda sbog pomanjkanja hraniva morale od gladi propasti. S toga pri racionalnom gojenju moramo tih 100.000 ribica poslie 5 dana nego su se izleglo uloviti, i premiestiti ih u ribnjak za mlad prvoga reda, koji će imati površinu od 3 hektara za tu količinu ribica. I ta vrst ribnjaka dosta da je jedan do jedan i pol metra duboka. Da se uzmognu uloviti sve te male ribice evo kako se postupa: iz ribnjaka se kroz otvor što imade ođpusti vođa, postavljući na taj otvor fini pleter od mjedene žice (6 žica na I centimetar) tim će polako vođa odteći, te ćemo lasno ribice loviti; ili ne treba da osušimo ribnjak, nego da pomoću finog trbok a (Gazekescher), koji imađe 50 centimetra u promjeru lovimo mlad. Ribnjak za mlad br. I. mora da je cielu zimu i proljeće bio posve suh, uzrok zašto te ribnjake zimi i u pramaljeće trebamo posve suhe držati leži u tom, što se prije svega svi neprijatelji riba uništuju, a s druge strane, jer baš mrazovi pospješuju razvitak jajašca sićušnih korepnjaka, mekušaca, infusorijadrugih sitnih životinja, kojima se osobito mlađ šarana hrani. Zato dosta je da jedan tjedan prije, takove ribnjake napunimo vodom. Ovo lOO.OOO mladih šarana što smo u ribnjak za mlad br. I. postavili, poslije mjesec dana biti će narasli nekoliko centimetara u dužini, te će takodjer jedan dio i propasti, pa s toga buduć sad ne imadu dosta hrane u tom ribnjaku, moramo ih premiestiti u ribnjake za mlad drugog reda. Praksa nam pokazuje da gubitak ribica kod |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 269 — ribnjaka I. reda iznosi 25o/o, dakle mi ćemo poslie mjesec dana imati samo 75.000 malih šarana Ribnjak za mlad II. reda. Ove ribnjake takodjer treba da zimi i pramaIjeće posve suhe držimo, sbog istih razloga što sam prije kazao, razlikom samo što ćemo u pramaljeće na njih krmnu travu posijati, (kao n. pr. djetelinu ili Timoteus travu), te treba da je nekoliko dana prije nego vodu u ribnjak pustimo pokosimo. Vješti ribogojac gosp. Dubisch (Šlezija, Austrija) tvrdi, da ribnjak na taj način pripravljen veoma dobro odgavara, te da od 1050 ribica što on na hektaru nasadjuje u jeseni lOOO komada opet ulovi, dakle gubitak iznosi samo 60/0. Kad ne bismo kao gori postupali, nego imali od davna ribnjak vodom napunjen, onda gubitak bio bi znatno veći naime 13—160/". Kako znamo ribnjak za mlad II. reda, mora da je znatno veći, u našem slučaju za napučiti vodu sa ono 75.000 šarana, trebati ćemo 71´4 hektara površine t. j . na svakom hektaru dolaze po 1050 mladih šarana. Pri našem podneblju te će ribice do konca rujna tako liepo narasti, da će im težina iznositi 200—250 grama po komad. Kad bi želili postići još krupnijih ribica, onda ne bismo smieli na hektar ribnjak^ II. reda uzeti više od 400—500 komada za nasad, u tom slučaju do konca rujna naši će mladi šarani narasti do ´/* klgr. i više težine. Dakle stoji u našoj volji, još kroz prvo ljeto dobiti šarana od preko pol kigr. težine, naime kad ribnjak II reda redje nasadimo. Dubina ribnjaka za mlad II. reda neka je ista kao ona I. reda. Polovicom listopada mora da mlade šarane premiestimo u zimske ribnjake, jer zimi u ribnjake II. reda, voda bi se do dna sledila te bi nam led uništio ribe. Zimski ribnjaci treba da su dosta duboki naime najmanje 3—4 metra, a ako je moguće još više t. j . do 5 i 6 metara. Kad se voda s ledi na površini, moramo više luknja na led probiti, pa slamom ih sienom te luknje od studeni obraniti. Luknje nam služe da uzmogne pod ledom vazduh kolati, i tako da se voda nasiti kisikom (oxigenom) zraka, te da se ribe nezaduše. Tok vode u tih ribnjaci nek je umjeren t. j. , da voda odviše brzo u njima ne kola. Što se tiče broja riba kojih smijemo u zimske ribnjake postaviti po hektaru površine, to zavisi 0 krupnoći šarana. Tako n. pr. od jednoljetnih šarana iz ribnjaka II. reda, koji imadu srednju težinu od pol klgr., možemo postaviti 25.000 komada na hektar. Ako su šarani krupniji naime od 1 klgr. težine onda biva dostatno 18.000—19.000 komada na hektar; kod više godišnjih riba u težini od 4 —5 klgr. po komadu, nesmiemo više od 4200 — 5200 komada po hektar postaviti. Ne treba niti da kažem, da se premieštenje jednoljetnih šarana iz ribnjaka II. reda u zimskimi ribnjaci obavlja dielomičnim osušenjem ribnjaka i lovitbom običajnimi mrežami. Zimski se ribnjaci mjeseca travnja počimlju loviti, a onda se mladi šarani premieštuju u ribnjake za mlad III. reda. I ribnjaci III. reda moraju sbog istih razloga što sam prije kazao, cielu zimu suhi ostati, a pramaljećem da se bobom ili drugom sočivicom nasade, pa čim srao pokosili travu onda čemo ih vodom naplaviti, te mlade šarane iz zimskih ribnjaka tu presaditi. Šarani kroz zimu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 270 nekako prospavaju, te pošto nikakve hrane ne jedu, to gube 3—4 po sto vlastite težine. Ribnjaci III. reda u našem slučaju za 71.430 šarana, trebaju ukupno 1371 bektar površine. U ribnjake III. reda postaviti ćemo polovicom travnja na 500 komada naših jednogodišnjih šarana po hektar površine; izkustvo nas uči, da koncem listopada ti će šarani narasti poprieko do 1*/* klgr. težine, a riedko kada do 2 klgr, tim smo dakle ipak kroz jedno ljeto postigli od ´/4 klgr. težkog šarana ribu prilično liepu, 5 puta krupniju. Koncem listopada loviti ćemo te naše šarane i premjestiti ih u zimske ribnjake, kao što sam prije kazao. U te zimske ribnjake postaviti ćemo najviše 14.000—15.000 naših dvdljetnih šarana po hektar prostora. Dojdućeg travnja t. j . treće godine, naše dvoljetne šarane treba premjestiti u ribnjake, gdje nam ribe za trgovinu dozrievaju, koje nazivamo i glavnimi ribnjaci. Gubitak riba u ribnjaku III. reda iznosi 4 po sto, kad su okolnosti povoljne. — Glavni ribnjaci ili za dozrievanje. Ovi ribnjaci treba da su prilično veliki naime dva i pol puta veći nego li ribnjaci za mlad III. reda. U našem konkretnom slučaju uloviti ćemo iz ribnjaka III. reda 68.688 šarana, pa s toga postaviti ćemo na hektar ribnjaka 206 šarana od IV4 klgr. težine t. j . trebamo za glavne ribnjake prostora od 333 hektara. Glavni ribnjaci moraju biti prilično duboki, da tu naši šarani uzmognu prezimiti, i tako da si prištedimo osobite ribnjake u tu svrhu. Zemljište koje biva prilično plodovito za zemljoradnju biti će veoma povoljno za takove glavne ribnjake; nu samo neka nije korito odviše valovito t. j . sa nepravilnimi jamami i brežuljci, jer bi onda to otežčalo mnogo ribolov. Plodna zemlja naraste brzo sa raznimi biljkami, a ove su uzrokom da se milijuni, mekušaca, kukca, (Insekta) i inih sićušnih životinjica razvijaju, koji svi bivaju hranom šarana. Obale takovih ribnjaka neka su koso nagnute i prilično visoke, jer tako će se takodjer mnogo kukaca na toj obali razviti, koji padajući u vodu pružati će opet dosta hrane ribama. Takodjer neka nije odviše visokih stabala oko glavnih ribnjaka nasadjeno, da se uzirogne voda dovoljno ugrijati, jer 0 toplini vođe poglavito ovisi brzi rast šarana. Kad nam dakle ti ribnjaci budu takovi kakovih sam ih opisao, u jeseni t. j . koncem listopada od svakih 206 šarana po hektar uloviti ćemo 200 komada u težini od 2—3 klgr. Tako u trećem ljetu dobit ćemo liepih šarana za trgovinu u srednjoj težini od 2´/aklgr. Gubitak riba u glavnim ribnjacima iznosi 3 po sto u povoljnim! okolnosti. Pošto troljetni šaran još se nemriesti, to u glavne ribnjake ne smijemo još štuke postaviti. Štuke se postavljaju samo u ribnjake kod četvero ljetnih šarana, da zaprieče donekle mrieštenje i da požderu mlad, koja se eventualno izleže, te tako da se uzdrži ravnovjesje medju šarani. Upozoriti mi je odmah ribogojce, da svi ribnjaci od kojih sam dosada govorio moraju biti posve prosti od grabežljivih riba, kao što su štuke, smudji, bandaši i somovi, inače gojenje šarana nebi nipošto onoliko dohođka pružilo, koliko sam dosada kazao. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 271 — Osnova gojenja šarana na gori opisani na6in poziva predpostavu, da se samo upotrebi prirodna hrana, koju u tako uredjene ribnjake ribe mogu naći, dakle ovdje nema govora o umjetnom tovljenju riba, pa s toga taj način gojenja jest pristupan svakomu poljodjelcu, koji razpolaže dovoljnim zemljištem i vodom. Da se još bolje svaki uvjeri o liepoj koristi što mu može gojenje šarana pružati rekapitulovati ća u sliedećoj skrižaljci c^elu osnovu gojenja. Veličina ribnjaka Koliko ribj, postavljamo Gubitak Uvoljene ribe 3 «s fl o p p^ u M CD n na ribnjak u a te´5" s S a na ribnjak Mriestilište Ribnjak za mlađrt n n„ . . „ . „ I. .. . ^^´ III... . 0-1 3-— 71-4 1371 333´ 0- 018 0-551 18111 25-175 61-145 33.333 1.050 520 206 3 100.000 75.000 71.430 68-688 8333 50 20 6 25.000 3.570 2.742 1998 26.000 1.000 500 200 100.000 75000 71-430 68.688 66.690 Ukupno: 544-6 hektara ribnjaka pružaju na godinu 66.690 komada šarana od 2´/a klgr. težine biva 166 725 klg. riba ili ti 1667-25 metričkih centi t. j . na hektar ribnjaka dobijemo 306 kilograma šarana; računajući da se kod nas tako\i šarani mogu prodati barem po 40 novč. klgr., to će nam nečist prihod po hektar ribnjaka pružati 122 for. 40 novč. Kad se promisli da se skoro nikakov trud u tu svrhu ne ulaže, i da se izmjenice rabi zemljište i u poljoprivredne svrhe, to cienim, da gore označeni prihod možemo podpunim pravom smatrati kao čist dohodak. Sto se tiče tovljenja šarana u ribnjacih umjetnom hranom i to se liepo izplaćuje. Dosada ipak nije pošlo za rukom onom sigurnošću proračunati, koliko će se sa stanovite hrane u meso pretvoriti, kao kod tovljenja blaga, naime goveda, svinja i t. d., jer ribe nemamo u staji zatvorene, gdje možemo kontrolirati točnu izcrpivost razne hrane, s toga samo aproksimativno znamo, kako se stanovita hrana izrabljuje. U obće odmah opažam, da o umjetnom tovljenju riba u strogome smislu rieči osobito kod šarana ne može biti govora. Hranu koju mi u ribnjake šaranom pružamo, nebiva od njih nego u veoma maloj mjeri ravno pojedena, nego ona poglavito služi da se živa hrana u naših ribnjacih pomnoži t. j. da se silesija mekušaca (moUuscae), korepnjaka i kukaca (insekta) razplodi, koje sve pak šaran prdždere. To se dogadja dobrim dielom i s toga, jer hranivne tvari što u vodu ribnjaka bacamo, dieljuju kao djubar na vegetaciju vodenih bilina, a pri bujnoj vegetaciji razvijaju se mnogobrojno gori spomente sićušne životinjice. Prolazeći na praktični dio tovljenja šarana, evo kojom krmom dosada najboljih rezultata postigoše: mesnato brašno (Fleischmehl), komine kunžuta, (Se |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 272 — samkuchen) — to su ostatci fabrika sesamovog zejtina (ulja) — komine lanene (ostatci izprešani lanenih sjemenja), zob, ječam, krumpir, izsjećkana djetelina, repa, trop slada iz pivovara (Malztreber), odpadci kuhinje, sve te stvari veoma sitno izsječkane ili stučene. Nadalje veoma dobro hranivo za šarana jeste friški djubar utovljenih svibja, isto tako i ono konja, kao takodjer i guano. U maogimi krajevi Češke i Njematke bave se ekonomi samo tovljenjem šarana dvo ili troljetnim , i tako u kraće vrieme postignu krupne i ukusne ribe za trgovinu. Da se i naši ekonomi upoznađu sa tom granom gojenja šarana; navesti ću ovdje praktičan pokušaj polučen od izkus>,a češkog ekonoma gosp. Josipa Bajera. On već od god. 1886. tovi svoje šarane sa žutim vučjakom (Gelbe Lupinen). U jednome ribnjaku II. reda, mršavim zemljištem, koji dobija dielomice vodu kišnicu, a dielom´ce iz studenog vrutka, a imade 8 hektara površine, gojio je poprieko na godinu 1230 komada dvoljetnih šarana, ukupne težine od 424 klgr. tako, da je svaki šaran važio 344 grama. Pri običnom gojenju polučio je godimice, da su šarani za 322 klgr. narasli t. j . kroz jedno ljeto bijahu 606 grama težki. Taj višak možemo dakle smatrati kao popriečnu produktivnos t tog ribnjaka. God. 1886., 1887. i 1888. on je nasadio tog ribnjaka sa 2000 komada šarana dvoljetni, dakle za 770 komada više nego prije; šarana je odsele tovio sa žutim vučjakom, rezultat tovljenja predočuje nam sliedeća skrižaljka: God. 1886. God. 1887. God. 1888. težina težina težina s a C3 a c« a p . J 4 s o- a oM C8 a c & I s T3 o s8 M cS a M 53 o ^ a oJ>! oJ 4 kilograma oJA kilograma oiA kilograma 2000 916 0-458 2000 623 0-371 2160 862 0-400 Obzirom na gubitak .. . odbija se od prvobitne 198!) 20 — 2094 907 1053 — 1777 223 — 1850 553 0041 — 2024 136 — 2083 854 1-029 — Lovitba nam pokazuje Odbivši produktivnost rib— 1187 322 — — 1297 322 — — 1229 322 — Mora da smo kroz tovljenje dobili višak od... tpotrebili smo za tovljenje žuti h vučjaka Polučili smo dakle 1 klgr mesa sa krme — 865 2644 30.5 — 975 2880 2-96 . — — — — — 907 2580 — — — — ili sa bjolankovine . .. — 0-953 — — 0947 — * * Za godinu 1888. ne može se toCno kazati, koliko je uplivao žuti vuCjak, jer gosp. Bayer veli, đa je osim žutog vučjaka rabio i lifiinaka muhe upljuvače, dobivenih iz mesnati ostataka. . |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 278 — Ako izračunamo sada novčani uspjeh po češkim cienama evo što doznajemo: 1886. 1887. 1888. E a 6 u n novčana svota for. nvč. for. nve. for. nve. Viša k raSunat po srednjimi cie nami i to od ICO klgr. po tj6 for., za 865 klgr 562 25 633 75 589 55 Tovljenje je stojalo 297 59 293 69 252 55 Tim dobitak iznosi 264 66 340 06 337 — 88-7 Vo 103-5 o/o 133-30/0 Ovaj praktičan slučaj jasno dokazuje, da se tovljenjem šarana polučuje liep dobitak, s toga preporučam našim ribogojcem, da se još ove godine okoriste sa niladimi šarani, kojih nije težko ljeti uloviti, pa da ih u zatvorene ribnjake sa žutim vučnjakom tove. Što se pak tiče kolikoće krme, koju treba šaranom pružati svakim, danom odnosno svakim mjesecom, to ćemo uvjek imati na umu da šaran ne jede redovito kao vol ili konj nego u sliedećem razmjeru: u svibnju za 10, u lipnju za 30, u srpnju za 35, u kolovozu za 20 a u rujnu za 5 postotaka. S toga ukupnu količinu krmiva, u našem slučaju žutih vučnjaka, razdielit ćemo po gornjem razmieru na te pet hrpine, pa ćemo svaki mjesec na 30 jednakih obroka odnosnu količinu krme šaranom u ribnjaku pružati. Buduć ja smatram pitanje o tovljenju riba veoma važnim, to ne mogu da ne priobćim najnovija izkustva postignuta pri tovljenju šarana, jer da se tako naši ekonomi bolje uzmognu orientovati u taj zanimiv posao ribogojaca, te i da sami uzmognu praktične pokušaje izvadjati. Izkustvo pri tovljenju šarana je pokazalo, da hranivni razmjer možemo sliedećom formulom izkazati, ako sa Azc, označimo dušičnate (proteinske) sastojine krme, a sa Azl, nedušičnate sastojine krme, onda dobivamo da hranivni razmjer jest: Azc : Azl = 1: 05 (— 0-6) t. j . može mienjati u granicama med 0-5—0-6. Usljed pokušaja izvedenih kod velikih ribnjaka kneza Švarcenberga u Češkoj, za doznati koliko je trebovalo krme za dobiti 1 kilogram priobćujem sliedeću skrižaljku: 18 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 274 — Krma sadržaje probavljive Na 1 klgr. Sa hrane u 100 klgr. K-«! mesa trebalo o L S a. bjelanko-ugljičnih vinepopriečvine hy(irata masti I a Ino kilogr. == Mesnato brašno (Pleisohm.) 2"232 69-2 11-2 04 1-559 Komine repice (Eapskuoh.) 2-442 25-3 23-8 7-7 1-7 0-621 Žutih vučjaka (G. Lupinen) 2-500 34-4 41-8 49 1-6 0-860 Graška (Erbsen) 2-850 20-2 54-4 1-7 29 0576 Kukuruza 3-510 8-4 599 1-7 7-9 0295 Pšeničnih mekinja 6133 12-6 42-7 2-6 39 0-778 Klice slađa (Malzkeirae) .. 11166 14-4 46-0 1-7 2-5 1608 Tropice (Treber) 24-204 8-9 18-8 0-8 3-4 0-944 Krumpir 32-803 2-1 21-8 0-2 10-6 0 689 Jedna smiesa, koja odgovara gornjem hranivnom razmjeru jest sliedeća: Mesnatog brašna 60 dielova, komine kunžuta (Sesam) posve izmrvljena 20 dielova, lanenih komina izmrvljenih 4 dielova, a stučene zobi 16- dielova. Što se tiće bjelankovine koju trebamo za polučiti 1 klgr. mesa, to količina bjelankovine iznosi popriečno najviše 700 grama. Dakle mješovita krmiva u kojimi su zastupane u gornjem razmjeru dušičnate i nedušičnate tvari , bivaju najracionalnija pri tovljenju šarana, Razumieva se, da će svaki ekonom upriličiti onu smjesu krmiva, koja njega najjeftinije stoji, te po mogućnosti tražiti, da se drži gori navedenih razmjera. Trgovačko gibanje sa šumskimi proizvodi na Rieci g. 1890. u broju 380. pr. god. donosi „Le Bois" uvodni članak o izvozu šumske robe iz naših krajeva tekom g. 1890. te mnogo iztiče eksportnu važnost grada Rieke. Pošto smo u broju 2. o. g. našega lista priobćili viesti, koje se dotiču istoga predmeta, mislimo, da ne će biti s gorega, da k onome, što je već priobćeno i ovaj pendant u cielosti pridonesemo. Poznato je, da je riečka luka glavno izvozište Ugarske i susjednih joj pokrajina, koje imadu znamenitu eksportnu trgovinu šumskim proizvodima. Izmedju ove luke i francezkih tržišta izvode se mnogobrojne transakcije, te su pače i pogledom na trgovinu bačvarskom robom tako znatne, da smo im u br. 367. t. g. posvetili posebni članak. Danas hoćemo samo da popunimo one oglede pripomencima, koji su im slični, ali više obćenitoga karaktera. God. 1889. bilo je iz Rieke odpremljeno 59,945.127 dužica, dasaka, letava, greda, željezničkih traversa te do 48.445 kubičnih metara gradjevnog liesa u oblome stanju. To je porastak od 4,622.603 komada liesa u izgradjenome stanju te vrlo neznatno umalenje od 3 350 kub. metara u oblome stanju. Mi smo v§ć izkazali, da je količina samih hrastovih, u Francezku izvezenih dužica g. 1889. iznosila 46,663.475 komada naprama 38,890.429 komada od |