DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 258 —


Svakom prijatelju lova i prirode mora riedko bogata zbirka rogova magjarskog
odjelenja zanimivost pobuditi. Liepota i bogatstvo ovih tropheja dokazuje,
da usuprot godini 1848. još bogatih predjela za lov imade.


Prašume karpatske i milje na daleko prostirući se reviri Bakonjsk e
šum e pružaju prilike, da kralj šuma svoju krunu od godine do godine postavljati
i mirno nositi može, dok ga tutanj puškometa ne podsjeti, da mu se
njegov neprijatelj približuje. Ovaj mu je opasniji, nego svi njegovi ostali protivnici
kao: medjed, ris i vuk, koji se dakako u prepariranom stanju ovdje
nalaziše.


U Galičkor a odjelenju osobito se iztieaše grabežljiva zvjerad. Tu vidjasmo
risova i vukova u cielim redovima obješene, kao tik po dovršenoj hajci.
Medju mnogobrojnim divljim svinjama nalazi se mlada medjedja obitelj, koja
je tako naravno poredana, da se na ovakove panorame nevičan gledaoc mora
da zgraža, gledajući oštre zube ove družine.


U prostoru, u kojem je bio gornjo- i dolnjoaustrijski lov izložen, vidjesmo
pored množine interesantnih tropheja dvie riedke zoologijske prirodnine: jedna
šljuka jednake sjajno-mrke boje, i jedna sa pokraćenim oštrim kljunom.


Iz Bukovin e bilo je originalno lovno oružje izloženo, sve radovi domaćih
lovaca, a uz to bilo je gorostasnih rogova, medju kojima se i jedan jelenov
rog nalazio, koji je vrlo sličan bivolskom rogu.


U Češko m odjelu izraedju mnogih osobito je spomena vriedna glava
jelenova s rogovima, koga je neobična sudbina postigla; padnuv isti jelen s
neke visoke litice odbije jedan rog i izgubi na sred čela jedan dio moždjane
kosti; težko ranjeni jelen polako se oporavi te nepogine, već mu se rana prevuče
novom kosti i tako se napravi okrugla velika kvrga. Lovac ne imadjaše
toliko milosrdja, koliko priroda, već satjera jedva zacieljeuome jelenu tane u
srce i tako uljepša i poveća svoju zbirku s jednim skupocienim eksemplarom.


U predjelima bogatim divljači veliki su se zakupnici lova starali od vajkada,
da se divljač podigne t. j . da se čuva. Pa i u manjim revirima započelo
se je evo već od 10 godina unapredjenje lova, odnosno gojenje divljači, s kojim
je dvostruka svrha postignuta. S jedne bi se strane divljač tako podigla, a
s druge ttrane bi se s racionalnom odhranom u zimi i šteta umanjila, koju
divljač šumarskomu i gospodarskomu obrtu nanosi. Ovdje je spomena vriedan


t. ZV. „Fu t te r p ul V e r", koga je nadšumarnik kneza Clarija, Karl Holfeld,
prvi upotrebljivao ili bolje rekuć izumio, i koji se zimskoj hrani divljači
primjesa. Poznato je, da divljač treba za pravljenje rogova, za učvršćenje kostiju
i u obće za uzdržavanje zdravlja njeku ustanovl,eau količinu phosphornokiselog
kalija, koji obično u doba odbrane (Aesung) užije. U zimi je dakle
oskudica na kaliju i na hrani, koja phosphora sadržaje, što je i uzrokom raznim
bolestima divljači, slabom razvoju rogova,´ a k tomu dolazi još i to, što divljač
veću škodu pravi, pošto traži mjesta, koja su s ozimi posijana, guli s drveća
koru, gdje se nalazi, phorsphora, kojega mu u suhoparnoj zimskoj hrani manjka.
Da se dakle ovom dvostrukom zlu doskoči, primješava se hrani — koju pa