DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
254 Lovstvo na medjunarodnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Beču g. 1890 * Piše: Milan Obradović-Ličanin, izpit. profesor za šumarstvo. Ova najljepša i kako za šumara tako i za gospodara najzanimivija zelena naša grana, resi i uzveličava ovu izložbu, na kojoj uz gospodarsku torbu i lovački zeleni baljinac, glavnu ulogu igra. Tko bi i pomisliti mogao, da bi se sve ono, što se u šumi u gaju i dubravi pa u neprobodnoj prašumi vidi, čuje i osjeća, u izložbi sastavljenoj od mrtvih predmeta predstaviti moglo i tako u punoj mjeri čari i veličinu svietu prikazati, pak skrbi, muke, opasnosti i najposlje uspjeh i one divotne osjećaje lovca, koje samo on podpuno ćuti i poznaje, te koji na prvom mjestu znade, hoće i može, da uživa čari veličajne prirode! Ovo je i onako tim teže ocrtati, što većina osjećaja stravstvena lovca ne proizlazi iz potrajnih utisaka, nego samo iz časovitog razpoloženja dotičnika, u osvjedočenju, da pravomu mužkomu zvanju pripada i da se lovčev uzhit i njegova ljubav do šume zaista drugima neda da dokaže i predstavi, koji nijesu sami lovci i koji u onom času srce brže i jače udarati ne čuju, kad jelenu na trag unidju ili kad nišane na divlju svinju. Sto se moglo u ovome smjeru u što vjernijoj slici velikoj publici da prikaže, to je na ovoj izložbi u punoj mjeri i učinjeno i postignuto. Hiljade, iz svih krajeva naše monarkije nastojahu, a u prvom su se redu naši prejasni vojvode i nadvojvode, kao i drugi kavaljeri i aristokracija, zauzeli i otčinski pripomogli, da se ono neizmjerno blago lovačkih tropheja tako pribere i u cjelinu sastavi, kakovih još vidjeti ne bijaše. Sve ovo bijaše liepo predstavljena ne samo u posebnom paviljonu za lov, nego i razporedano po raznim sbirkaraa kao ures drugih izložaka. Početi ću s opisom „historijskoga paviljona za lov", da se sjetimo i zadjemo malko u liepu prošlost lova t. j . u historiju lova, koja se ovdje očigledno zrcali, ter koja nam predstavlja cieli razvitak njen. Sveukupni materijal „historijskog paviljona za lov" grupira se s jedne strane u nalazcima, a s druge strane u opravama, umjetninama i nacrtima iz historijske periode lova. K nalazcima ubrajamo u prvom redu palaolitlčn e i neolitične nalazke iz naslaga diluvialnih Mamutlovaca u Lossu, zatim bakreno, mjedeno i željezno oružje iz Halstatske i La T6n e - periode. Glavni prostor ovog historičkog paviljona, koji se bogatstvom i raznovrstnožću oružja i lovačkog orudja, odtiscima i trophejama, lako razumljivijem Ovu razpravu dobismo ve<5 pred dulje vremena, nu nemogosmo ju prije otisnuti, dok nije red na nju došao. PoSto ce mnoge od naših cienjenih drugova zanimati, uvrSdujemo ju u ovaj broj našeg organa. Urednifitvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 255 — predloženjima stare lovsbe praktike odlikuje, više nas zaustavlja i svojom zanimivošću veže, nego prednji prostor, u kome se nedozrela teorija iztiče. U staklenim ormarima zauzela su mjesto težka lovna kopja za svinje, lovački rogovi, noževi, mačevi, stileti, strijelice, tobolci, torbe i jatagani, zatim prsni oklopi, raznovrstne puške od kremenjače počamši, pak sve do tankovite činke i kurlandske puške ptićarice iz 17. vieka. Glavni kontigenat sačinjavaju lukovi, samostriele („Ptirschstable") i kremenjače puške. Osobito se prve iztiču, kad pomislimo, da su u prvašnja vremena služile ne samo za lov na čaplje i tetrjebe, nego i na jelene i medjede. S druge strane nam se pokazuje bogata, kadšto, svakako kao znak vremena, prepunjena cifrarija i ures kundaka i cievi, držala i korica, noževa i drugog lovskog orudja; osobito što se tiče tehnike urezivanja, graviranja i vajanja nenadani stepen savršenosti, na kome već pred stotine godina ovi izloženi predmeti stajahu. Najstariji predmet ove historijske kolekcije jest lovački rog „Olifant" iz slonove kosti, koji potiče iz jedanaestoga stoljeća; nadpis nam tvrdi, da je isti pripadao landgrofu habsburžkome. Osobito je spomena vriedno krasno djelo t. z. „Piirschstahl" nadvojvode Karla od Štajerske (iz god. 1560.—1570.). Pored vele liepih stupova, koji su sa slonovom kosti urezani i gravirani, najviše su spomena vriedne vajarije na luku (habsburžkih grbova), u željezu urezane nadvojvodskih grbova. Isto su tako vješto izradjene i to sa zlatom, slonovom kosti i sedefom urezane i gravirane dvije lovske puške t. z. „Piirschgewehr´´ (s Radschlosser) od godine 1640. do 1660., koje su iz gradačkoga dvorca izložene bile. Već u ovoj periodi susretamo prve početke ostraguša i revolver - sistema na puškama. Graciozan primjerak predočuje nam puška iz posjeda cara Rudolfa II. Zatvor i ciev nose crnu i zlatnu tausiju, držalo od slonove kosti bogato je urešeno, a na kundaku predočeni dogodjaji iz historije Persea, s donje strane rese je habsburžki grbovi i relief-ornamenti. Jošte bi imali da spomenomo talijanski oklop cara Maksimilijana I., francezkoga kralja Ludviga XII., lovačke puške kralja Maximilijana II., nekog salcburžkog biskupa i t. d.; nu ovdje bi morali da prestanemo s opisivanjem tolikog najstarijeg zanimivog lovačkog oružja, od kojeg bijaše izloženo preko 250 komada. Pa ipak jošte nešto. Jednom a punoj slici izpunjenom kozjem rogu, koji bijaše na stražnjoj stieni namješten i koga mnogi lajik ne bi ni pogledao, moramo mi stručari čast da mu spasimo; preparat nije manje star od 287 godina te potječe iz Tirola. Obćeniti interes probudjuje i nekoliko kompletnih historijskih lovačkih kostima; tako uspomena nadvojvode Ivana Štajerskoga, kojega lovci kao ponovnog utemeljitelja lova u velegorju slave. Ovdje se nalaze njegovi štucovi, puška za tetrjebe, lovački haljinac (Lodenrock), kožnate čakšii´e, njegov šešir s ukusnim perom i palica za penjanje, sve u liepom stilu. Tu vidjamo i jednu kompletnu lovačku opremu cara Josip a II. Zeleni haljinac, kojega podrtina od 28. srpnja 1784. god. datira, koga je dana jedan već iznemogli jelen cara |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 256 — na zemlju oborio i ozliedio. Bogati izbor pružaju puške kremenjače iz 18. i poCetka 19. stoljeća, od kojih su osobito spomena vriedne: jedna Wende rova četverocievka, dar cara Napoleona I. caru F rane u I, jedna ptiča rica (puška, Schrottflinte) ovoga, pak dvie lovačke puške feldmaršala kneza Schwarzenberga, kao dar cara Aleksandra i Napoleona I. Samo se po sebi razumije, da na toj izložbi nebijaše oskudice na raznim bodežima i na drugom oružju, koje potječe još iz prastare lovne dobe, kad su velike lovnje obdržavane n. pr. na veprove, medjede i t. d. Lovski mačevi i sablje su većinom sa vrlo liepim oštricama providjeni. Medju ostalim nalažahu se koplja (ražnjevi) za svinje, svinjska pera, koja su snabdjevena sa spravama i za bodenje i pucanje zajedno, pošto su se duž gvoždja privile kubure jednocievke i dvocievke, koje se pomoću samo jednog pritiska na kundaku opaljuju. Spomena je vriedan lovački mač cara Ferdi nanda II. s vrlo vješto izradjenim kundakom i koricama iz slonove kosti; na kundaku vidi se carski dvoglavi orao i početna slova godine 1633. U oklopu vide se vilice, nož i vadičep (Korkzieher). Cjeli ures u graviranju, rezbariji itd. pak sve dolje do rožčića za puščani prah pokazuje, da je poteklo iz ruku čuvenih umjetnika. Vrlo vriedne uspomene susretamo iz vremena, kad je još lov sa sokolo vima u velike cvao. Priučanje sokolova za t. zv. „Reigerbeitze", kao što se još pod Karlom VI. u Laxemburgu praktikovalo i koje je neki stari bečki komi čar pod imenom „sehr angenehmes Spectacle« opisao, vriedilo je pravo reći kao znanost. Naravohistorički muzej izložio bijaše nekoliko nadjevenih sokolova, a oko njih možeš opaziti poredane razne spreme kao: kape, rukavice, torbake sokolovima za hranu, pak liepe skupine pera itd.,´sve ovo iz 15. i 17. stoljeća. U toj zbirci nalazi se takodjer neko strašilo t. zv. „Falkenluđer", koje služi za obučavanje sokolova za lov i koje je nježna ruka Marije od Burgundije Maksimilijanu I. darovala, Naokolo po stienama bijaše porazmještena bogata zbirka slika iz lovačkih dogodjaja u onih vremena. Ove slike, koje predstavljaju orla, jastreba, kormorana, ronca, galeba, šaplje, razne vrsti pataka i nenaravno obojenih kreštalica itd. nose karakteristični žig svoga vremena: naivno, često sasvim nevjesto i nespretno shvatanje položaja i akcije životinja skoro sve do komičnog i afektiranog držanja, a pri tom minuciezni rad u detalju bojš, i perja. Jedan u životnoj vehčini naslikani gorski medjed je iz svršetka 16. vjeka, kojega je, kao što slici pridodani Curriculum mortis dokazuje, nadvojvoda Ferdinand u Tirolu ubio. Iz reda ovih komada odlikuju se nekoje tropheje rogovi historijskom vriednošću, tako rogovi šestnajsterca, koga je car Josi p II. u srpnju g. 1784. u Simerinškom reviru ustrielio. Prijatelje i poznavaoce stare literature, kao i svakoga lovca u veliko su zanimala u sredini u staklenim ormarima poredana lovska djela starijih autora |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 257 i stare učevne knjige. Zanimiva su na priliku: lovačka prikazivanja iz g. 1541., zatim t. ZV. ,F o r s t a m b t s-R e c h nu n g e n" od god. 1665., pa francuska i njemačka lovska djela iz 16. i 17. vjeka, i kasniji autori kao: Tantze rF 1 e m m i n g nalaze se u toj zbirci; vještačko oko zaustavit će se na fotografično reproduciranim listovima i slikanim lovskim knjigama vojevode Job. Gas i mir a od Sachsen-Coburga iz 17. vjeka. Čitava razporedba historijskog paviljona vrlo je dobro za rukom pošla. Posjetnik ovog paviljona naići će pri svakom okolišenju na nešto nova, što će ga zanimati, te će često pomisliti na „stara dobra vremena". Podjimo sada iz historijskog paviljona u druga odjelenja, koja su s lovačkim materijalom snabdjevena, pak počnimo u rotundi. Ovdje se je tako riedka obilatost lovskib tropheja i lovačkog oružja, prepariranih životinja i instruktivnih modela sastala, da lovcu, koji se svemu ovome divi, srce u grudima zaigrati mora, pa i svakom lajiku i nestručnjaku u najvećem stupnju zanimivost pobudjuje. Što više pak ovo bogatstvo izloženog materijala i ukusno poredanje pojedinih skupina hvalu zaslužuje, tim je više i šteta, što prostor nedopuštaše, da se svi na historiju i izvršenje lova protežući se predmeti u jednu cjelinu sastave. Moderno je lovstvo u južnom, a s ovim u tjesnoj svezi stojeće ribolovstvo u sjevernom dielu rotunde. Pored ovog unaokolo nalaze se mnogobrojni predmeti razbacani kao: u madjarskom odjelenju, u baruna Poppera paviljonu i po šumarskim odjelenjima. Kod ovako prepunjenog izloženog materijala dvostruko je težko bilo posjetoiku ove izložbe zadobiti onaj poučni pregled, koga svaki kao svoj najdragocjeniji dobitak kući treba da ponese. Svratimo se sad najprije u odjelenje za moderno lovstvo. Iz jednog velikoga, sa zelenim jelovim granama, rogovima, oružjem, životinjama i lovačkim orudjem izkićenog hodnika dolazimo u 8 porednih prostora, od kojih tri na magjarsku, a po jedan na gornju i dolnju Austriju, Češku, Moravsku i Šlesku, Galiciju, Bukovinu i na gorske predjele odpada. Medju ovima zaslužuje prostor, koji je za gorske predjele označen, najviše interesa, pošto je ovdje život divljači plastično najljepšim i najvjernijim načinom predstavljen. Pred nama vidimo, gdje se prostire grdna grupa ogromnih litica već na granici drveća. Izpod grmečka sakrivena mudra gorska lija vreba na bezazlenog alpinskog zečića, koji nesluteći na pogibelj upravo nasuprot njojzi lahko poskakuje; malo dalje medju crnim jagodnjakom čeprkaju tri ženke tetrieba i traže hrane, dočim tetrieb ponosito i visoko na grani svoju mužku pjesmu popjevkuje; na strmoj snježnoj poljani bore se dva valjda ljubomorna pjetla, a na pjeskovito tlo spustilo se jato gorskih golubova, dočim suri orao iznad njih u vazduhu prieteći svoja velika krila širi te se vija kao hitra smrt iznad bezbrižna života. Izpod jedne litice opet u koritu zaklonjena igra se divokoza sa svojim majušnim kozlićem, dok oprezni jarac na oštroj visokoj stieni s napred izpruženim vratom u dubinu urla i tako spreman izgleda, kao da je već opazio hod lovca, koji se na strmom obronku penje tražeći svojem nepromašivom tanetu nišan. 17 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 258 — Svakom prijatelju lova i prirode mora riedko bogata zbirka rogova magjarskog odjelenja zanimivost pobuditi. Liepota i bogatstvo ovih tropheja dokazuje, da usuprot godini 1848. još bogatih predjela za lov imade. Prašume karpatske i milje na daleko prostirući se reviri Bakonjsk e šum e pružaju prilike, da kralj šuma svoju krunu od godine do godine postavljati i mirno nositi može, dok ga tutanj puškometa ne podsjeti, da mu se njegov neprijatelj približuje. Ovaj mu je opasniji, nego svi njegovi ostali protivnici kao: medjed, ris i vuk, koji se dakako u prepariranom stanju ovdje nalaziše. U Galičkor a odjelenju osobito se iztieaše grabežljiva zvjerad. Tu vidjasmo risova i vukova u cielim redovima obješene, kao tik po dovršenoj hajci. Medju mnogobrojnim divljim svinjama nalazi se mlada medjedja obitelj, koja je tako naravno poredana, da se na ovakove panorame nevičan gledaoc mora da zgraža, gledajući oštre zube ove družine. U prostoru, u kojem je bio gornjo- i dolnjoaustrijski lov izložen, vidjesmo pored množine interesantnih tropheja dvie riedke zoologijske prirodnine: jedna šljuka jednake sjajno-mrke boje, i jedna sa pokraćenim oštrim kljunom. Iz Bukovin e bilo je originalno lovno oružje izloženo, sve radovi domaćih lovaca, a uz to bilo je gorostasnih rogova, medju kojima se i jedan jelenov rog nalazio, koji je vrlo sličan bivolskom rogu. U Češko m odjelu izraedju mnogih osobito je spomena vriedna glava jelenova s rogovima, koga je neobična sudbina postigla; padnuv isti jelen s neke visoke litice odbije jedan rog i izgubi na sred čela jedan dio moždjane kosti; težko ranjeni jelen polako se oporavi te nepogine, već mu se rana prevuče novom kosti i tako se napravi okrugla velika kvrga. Lovac ne imadjaše toliko milosrdja, koliko priroda, već satjera jedva zacieljeuome jelenu tane u srce i tako uljepša i poveća svoju zbirku s jednim skupocienim eksemplarom. U predjelima bogatim divljači veliki su se zakupnici lova starali od vajkada, da se divljač podigne t. j . da se čuva. Pa i u manjim revirima započelo se je evo već od 10 godina unapredjenje lova, odnosno gojenje divljači, s kojim je dvostruka svrha postignuta. S jedne bi se strane divljač tako podigla, a s druge ttrane bi se s racionalnom odhranom u zimi i šteta umanjila, koju divljač šumarskomu i gospodarskomu obrtu nanosi. Ovdje je spomena vriedan t. ZV. „Fu t te r p ul V e r", koga je nadšumarnik kneza Clarija, Karl Holfeld, prvi upotrebljivao ili bolje rekuć izumio, i koji se zimskoj hrani divljači primjesa. Poznato je, da divljač treba za pravljenje rogova, za učvršćenje kostiju i u obće za uzdržavanje zdravlja njeku ustanovl,eau količinu phosphornokiselog kalija, koji obično u doba odbrane (Aesung) užije. U zimi je dakle oskudica na kaliju i na hrani, koja phosphora sadržaje, što je i uzrokom raznim bolestima divljači, slabom razvoju rogova,´ a k tomu dolazi još i to, što divljač veću škodu pravi, pošto traži mjesta, koja su s ozimi posijana, guli s drveća koru, gdje se nalazi, phorsphora, kojega mu u suhoparnoj zimskoj hrani manjka. Da se dakle ovom dvostrukom zlu doskoči, primješava se hrani — koju pa |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 259 — metan Jovac za vrieme zimskih mjeseci svojoj divljači daje —, toga „Futterpulvera", kojeg je sastav, uporabu i uspjeh nadšumarnik Holfeld višegodišnjom praksom izkušao Holfeld je svoj uvaženi remedium u četiri razne smjese izložio, te svrhu i uporabu istoga „Futterpulvera" u jednoj posebnoj brošuri potanko raztumačio. Izložba raznih krunovina usavršena je s Potockijevo m zbirkom rogova i sa zbirkom kneza Oamilla Starhemberga. U prvoj zbirci mora se svaki posjetnik ove izložbe, ako i nije lovac, začuditi rezultatu trodnevnoga lova. Četiri lovca: dva grofa P o t o c k i, grof B r a n i c k i i knez L u b omirsk i ulovili su na tri večeri i tri jutra: 75 srnaca, jednu divlju svinju i jednog orla, kojih tropheje u ponositim redovima, jedna do druge gizdavo stoje. Uračunamo li k ovome uspjehu još i nezgoditke (promašaje), kojih se sjegurno u to 6 polazaka dosta desilo, to moramo na takov lovni revir da zaključimo, koji pod velikomoćnim pokroviteljstvom svetoga H u b e r t a i božanstvene D i a n e stojati mora. Veleliepi izložci Starhembergove zbirke nalazili su se pored rogova jur iztaknutih radi osobite ljepote: jedan pjegavi i jedan kao´ snjeg bieli srndač, liepo sjajuća se koža ovoga svjeti se poput perja labudova. U posmatranju ove dražestne životinje umješan je reć bi cieli, prepun gafaka šumski čar. Pomislimo samo to, što i kako je lovac osjećao, kad mu je ova riedka životinja pred oči izašla, kao ljubimac vile, koji čudotvornu baštu svoje gazdarice ostavi, da istinu izkuša i da se prošeće. Kako se skupo mora platiti znatiželjnost! najpre smrtonosno tane, pak onda sudbina, da kao nadjevena neman ovu izložbu krasi. Ne samo čisto lovački odjel, već i medju šumarskim kolekcijama izložbe nalazila se množina, ponajviše za ures postavljenih dermoplastičnih (nadjevenih) životinja, tako da specialnp ovi preparati obširnijeg posmatranja zaslužuju. Tu su u prvom redu djelomice lovske tropheje pojedinih predjela i krunovina, a djelomice upravo kao nakit za stiene ili pako zoološke raritete. Pojedine skupine imadu osobitu instruktivnu vriednost, kao što n. pr. prikazivanje šumarstvu škodljivih ili koristnih vrsti Ornisa, ribarstvu škodljivih sisavaca, ptica itd. Kad bi sve ove po pojedinim skupinama razbacane preparate u jedno sastavili, imah bi ogroman muzej, u kome bi se sastali iz raznih predjela Austrougarske eksemplari jedne te iste vrsti i roda, najimpozantnija obilježja mjestnog razvitka rodova, raznolikost boja i žalibože i degeneriranje ili tjelesne nedorasti, pregledno u cjelini imali. Još su spomena vriedne tropheje ulemenitog jelena, koje su izložili knez Sch w arze nb erg i c. kr. ,0 b e r s t j ag er m e i s te r-Am t", koje su većinom histerične vriednosti; zatim je izloženo vrlo zanimivih stvari od c. k. upraviteljstva lova u Gedollou i magjarskih velikana. U veliko i u najljepšim eksemplarima zastupani su i ovdje srneći rogovi, kojih nenadane dimenzije, jakost pa biseritost prajarca (Urbock) dovoljno karakterišu. Sasma je naravno, da na onim prostranim i visokim stienama mo |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 260 — triocu mnogi komad ne izgleda onakov, kao što u istinu jest, već bi se tek onda prava vriednost istih pokazala, kad bi svakog pojedinog mjerili. Jedan veoma gizdavi komad dermoplastike predstavlja u naravnoj veli6ini nadjeveni jelen (cetrnajsterac) iz Podunavja, iznad kojeg bijahu razne lovske stvari poredane iz života velikog lovca pokojnog carevića R u d o 1 f a. Pomnog gledaoca susreta ovdje i opet u svem svojem sjaju i veličini a u vjernim oblicima zelene naše šume kralj. Po svršetku izložbe postavljen je ovaj jelen u c. k. zoološki kabinet u Beću. Isto tako i u istom naravnom zamašaju nalazi se u najbližoj blizini vjerno izradjeni prizor iz lova na svinje, tu se naime vidi jedan od dvaju jazavčara potišteni vepar. Izraz ljutite resignacije na glavi, kao i opreznost i okretnost pasa upravo je majstorski pogodjena. Naprotiv ovome prizoru nalazi se opet skupina iz velegorja, koja gledaoca neodoljivom silom privlači i veže. Dva siva orla diele svoj plien, jednu divokozu, pak ne mogu da ga bratski porazdiele. I ova razbojnička četa vierno je pogodjena. U magjarskom odjelenju naročito su spomena vrijedna dva u najžešćem nasrtaju na zadnjim nogama stojeća medjeda, osobito medjedica s izrazom zdvojne žestine i jarosti. Vidi se, kako do skrajnosti razjarena medjedica na razbojnika svojih mladih medjedica reži. Nordijsk a faun a lova u Švedskome paviljonu vrlo je zanimiva, poimence se izticahu nekolike preparirane zvjerske glave. U kolekciji grofa W. Dzieduszyckog a prućio se ogromni kapitalni vepar. Još je spomena vriedna pokraj ovoga karakteristična skupina mladih medjeda. U ovom odjelenju nalaziš se usred najbogatijeg zvjerinjaka. Najjači vukovi, srne, lisice, jazavci, divlje mačke itd. iz Galicije vrlo su vjerno predstavljeni. Prirodoslovac R e i š e k izložio je prilično veliku i liepu grupu K i v i s a, onih originalnih, već malo ne sasvim izumrlih australskih ptica. Ova sbirka imade ne samo umjetničku, nego i veliku znanstvenu vriednost. Riedke je liepote hercegovački jastreb t. zv. „B ar tg e i er", koji nad kolekcijama češkog ,Volksschul-Verein-a" krili; to je jedan intenzivno obojeni eksemplar, koji je izvrstno prepariran. Divlje mačke i risi u velikoj su množini zastupani, zatim mnogo životinja sa djelomičnim ili podpunim albinizmom, riedki bastardi i množina drugih poučnih stvari iz životinjskoga svieta. Svi su ovi iz velike množine izabrani preparati kako u njihovom čistom izvedenju i plastici tjelesnih oblika, tako i njihovim životnim položajem i grupiranjem radostni dokaz, na kako se visoku stepenu usavršenja dermoplastika već dan današnji nalazi. U ovoj izložbi bilo je toga toliko,vidjeti i tolikim stvarima se diviti, pa ipak . . . najbolje opet manjka, naime: šuma , u kojoj se sve ovo i ovako bogatstvo tropheja nalazi, šuma sa svojim zelenim granjem i svojim kitnjastim zelenim lišćem, sa svojim tiho žamorećim potočićima, sa svojim mirisom i svojim suncem, sa svojom tajinstvenom i milozvučnom pjesmom ptica i zagonetnim glasovima njezina nedohitna života. Što najveće veselje pravom strastvenom lovcu pravi, ta to nije traženje i nadmudrivanje, nije ubojstvo, krvoločtvo ili |
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 261 — posjed pliena, već motrenje i izkustvo, koje ga u šumi stopu za stopom prati, snivanje i uživanje u svetoj tišini, već društvo s prirodom, koja samo za onoga govoriti može, koji je duševno pitati znade. To je ona božanstvena tišina i samoća, čili i lahki uzdah u svježem i prostranom vazduhu, ponositi osjećaj, razdraženje u opasnosti, a osobito jaki kucaj vrijućega srca u trenutku pobjede. To sve dade se dakako doživjeti, dade se sve osjetiti... ali se u nikakvu izložbu poslati neda! Još njekoliko primjetaba na § 9. priloga D) šumskoga zakona.´^ u razpravi, uvrštenoj u zadnjem broju šumarskoga lista pod naslovom ,§ 9. priloga D šumskoga zakona" priobćene su glede tog § a takove tvrdnje, koje na svaki način počivaju na krivom shvaćanju toga §-a, pak da nebi to krivo tumačenje po gdjekojega šumara kod obračunavanja šumsko-kvarnih naknada zavelo, umoljavam slav. uredničtvo, da izvoli u interesu velevažnog ovoga predmeta sliedeće u budući broj šumarskoga lista uvrstiti: Medju inim iztaknuto je naime u spomenutoj razpravi doduše dobro, da je zakonodavac za podlogu k obračunavanju šumsko-kvarnih naknada uzeo stanoviti kvantum sriednje vrsti ogrievnog drva, ali već malo dalje zatim čitamo, da je u zakonu samom odredjena dapače i ciena drvu, koja za podlogu obračunanju odšteta služiti ima tako, da je usljed toga drvna podloga više manje iluzorna, a kao prava odšteta, da fungira 4, 8 i 16 novčića, bez obzira na vrsti drva. Ti navodi stoje sasvim u oprieci s dotičnim zakonom, jer se §-om 9. istoga jasno ustanovljuje, da se u ime odštete glede nepovlaštene paše imade za konja, barem na pol izrasloga 8, za govedče, barem na pol izraslo 4, a za svinjče u obće 2 kubične stope, ili pretvoreno to u metre 0.25, 0-13 i 0-03 m´ na panju nalazećega se samoga drva srednje kakvoće one vrsti drveća u račun uzimati, koja je u dotičnoj šumi na panju itd. Tim je dakle opređieljen ne samo stalni kvantum sriednje vrsti ogrievnih drva za upitno obračunavanje, nego se takodjer uzimlje izrično u obzir i vrst drva, dočim je od ciene drveta u navedenom §-u samo u toliko govora, da si oštećenik može u slučaju, da je tarifna postojeća ciena dotičnomu drvu još manja od 2 nvč. po kubičnoj stopi, 2 nvč. mjesto svake kubične stope, ili po novom tekstu zakona, 5-5 novčića mjesto svake desetine kubičaoga metra drvne mase zaračunati. Buduć da je prema tomu uz opredieljeni drvni kvantum i tarifna ciena drva dotične sastojine kod obračunavanja odšteta mjerodavna, to se mora na * Ovu razpravieu dobismo od jednoga naših cienjenih filanova, ter ju priobdujemo ovdje u interesu same stvari, imonito u svrliu točnijeg shvaćanja gornje ustanove šum, zakona. |