DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
* — 252 — Bieli je bor izvanredno osjetljiv naproti zasjenjivanju, daleko više od crnog bora, planinskog bora, borovca a pogotovo od jele bukve i smrieke, dapače i ariž više zasjene podnosi od bielog bora. 11. 0 omorici kaže, da joj prija frižki i hladni planinski zrak (dakako, jer joj je takva domovina!) a da ju ovdje ni malo i plitko tlo ne smeta. Omorika, veli on da ne podnosi suha tla kao na pr. bor, al ako to tlo pofriškano bude primjesom bielog bora, da se i ovdje tada priljubi, nu čisti omorici da se na suhih pjeskuljah a i vapnenastih tlih uzdržati ne mogu (vjerujem i tuj umetnimo to: vrsti drva iz opisanog pojasa od 2000´—4000´ ne mogu podnositi suho tlo, vapnenasto ili pjeskovito a zato podnose ovdje takovo tlo one vrsti iz pojasa 0´—2000´ i to: lužnjak, kitnjak, bieli bor, jer su iz toplijeg predjela domorodne). Nu kaže ipak, što je važno: Kod dobra položaja ipak i takovo tlo ne smeta omorike a starije pjeskulje imadu dapače izvrstnih čistih porastlina omorike. U obće kaže, da omorika, pomiešana sa bielim borom, na frižkoj pjeskulji, osobito ako je šupljikava, dobro uspieva a po nižih predjelih da imade još liepih porastlina omorike na ilovačastom tlu, al više ležeće pjeskulje da ipak najbolje bielom boru prijaju; odabiranje tla pak za onu i ovu vrst prepušta šumaru, al ipak bez propisa. Kod miešanja omorike sa arižom tvrdi, da je obični slučaj, da se omoriki u Njemačkoj naproti potiskivanju zbog bržeg dizanja sjekirom pomagati mora, a u novije doba, da se često dogodilo, da je ariž izmedju omorike obolio, te se izsjeći mora (vjerujem a to zato, jer je u tudji ne prirodni pojas prenesen). Kod miešanja omorike sa borom kaže, da se bieli bor preporuča za miešanje samo po ravnicah i brežuljeih a nikada po briegovih (dakako, jer mu ovdje i njegov pojas bliži). Pametno je kazao na str. 341., gdje se šuma uzdržati mora zbog sama sebe, da treba vazda nastojati, da starog stabalja za čuvanje pomladka pre ostaje, al koliko i kako, nije kazao. Odobrava pak priebornu i oplodnu sječu omorike. Dalje veli on, da su negda osobito gusto omoriku sijali, a to da je mnogo zla radjalo, nu najtemeljitiji mu je stavak na str. 350., ako i nezna, da je tako, gdje veli; kod oplodne sječe neka se y4—´/´ drvne gromade izsječe, do koje se mjere krošnje još dodiraju i trava izpod sjemenjaka pomalo niče, a da je kod oplodne sječe isti postupak za omoriku, kao i za jelu i bukvu al za ove 2 vrsti da se dovršna sječa prije izvede (naravno, jer ne podnose toliko zime kao omorika). U obće da se kod oplodne sječe dovršna sječa izvadja iza 3—4 godine već prema tomu, kako je sječina naplodjena, a u njekih predjelih iza 5 do 10 godina, dok se pomladak za 0´3 met. visine ne podigne. 12. Za razsadnik ima da se izabere kriepko tlo i da se odabere zaklonjen položaj, a nikako se ne smije za nj odabrati mjesto u dolini radi smrzavica; da se opetovano jedan te isti razsadnik neupotrebljuje, jer mu je tlo izcrpljeno, |