DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 249 — Proredjivanja u dugih stankah t. j . oštro proredjena šuma uništuje crnicu, al postepeno i često proredjivanje pomnaža istu. U pragorju dolazi: granit, rulja, bliestnik i brusilovac. U okamenitoj tvorbi dolazi: škriljevac, pješčenjak, brusilovac, ledaćasti vapnenjak, dolomit, mrko sivi vapnenjak, škriljava glina. U trećem gorju dolazi: glina, lapor i pješčenjak, krupno vapno, ilovasti lapor, ilovača. U trajućpj tvorbi dolazi: vapneni mačak, treset, ruševine i naplavne mekote. Vlagu upija i to najviše: crnica, zatim ilovača, vapneno tlo a najmanje pjeskovito tlo i razne ruševine kao one granita, rulje i t. d. Svaka geologična podloga, došavši sa zrakom u dodir, mora se raztvarati, jedna brže, druga sporije; ali tako kemički i fizikalno raztrošene i uhrpljene mineralije slažu se i čine šumske mekote a te nalazimo po planinah na strmcih najpliće naslagane, po obroncih brežuljaka posreduje a po dolovih uz jaruge i ravnice najdeblje. Crnica, mekota i podloga odlučuju o vlazi u šumskom tlu. Velimo pak, da je šumsko tlo mokro, ako trajno vodu uzdržaje i sporo suši; vlažno šumište je ono, koje dugo vodu drži nu ipak je mnogo izparuje, a svježe tlo je ono, gdje se vlaga, al bez ukapljene vode trajno podržaje, suhasto tlo je onda, ako mu kišnica za malo dana izhlapljuje a sušno (diirr), kada vlaga odmah izčezava. Dubina tla i drugi uvieti odlučuju, da jednu te istu vrst drva nahadjamo časom ´k´ duboko užiljenu i postepeno do najviše 6´ a obično se još o dobrom tlu govori, ako imade 1—2´ mekote, nu životoslovje pojedinim vrstim ipak ovu dubljinu žilš, označuje i s toga nalazimo, da se hrast najdublje užiljuje, a zatim sliede: lipa, bjeli bor, omorika, breza i mukovina. Znamo i to, da jedna vrst drva vlažnije tlo od druge podnosi, pak ih prema tomu redaju njeki: joha, topola, bukva, smrieka, hrast, jasen, lipa, briest, a za bieli bor, vele, da može najsušije tlo podnašati. Vrlo je važna žilavost tla i mi kažemo, da glina veže, piesak rahli, vapnenjak umjeruje, a medju ovima, da crnica blagotvorno djeluje i razlučuje. Tvrdo tlo je ono, koje se za suše vrlo razpuca i okoravi a voljnije od toga zove ge gusto, blago, rahlo, šupljikavo. Osim tvrdog tla podnose sve potonje vrsti: bukva, jela, jasen, briest, nu blago žilavo, rahlo i šupljikavo tlo podnose osobito: ariž, hrast, breza, bieli bor, kesten. Dobrota se tla razno prosudjuje, al obćenito se može kazati, što je mekota uz crnicu deblja, to je ista i krjepčija; lučba nas uči poznavati istu, nu nema za šumu boljeg analitičara od šumara. Proizvod drva na ma kojem tlu, al u sastojini, koja je prašumska ili normalno uzgajana, podaje matematičnu oznaku dobrote tla, pa bi to ratari kod nas učiti morali. Doduše je za nas, a osobito za ratare, u tom pogledu mjerilom to, kakvu podlogu koja vrst mekote imade, da li brzo trošnu, ili onakvu, koja se težko |