DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 200 —


eliptične (var. elipsoiđea). Što se veličine, oblika i boje ploda tiže^ to su toli
mzMni, da se točno granice ne dadu opredieliti.


Šmrika je ponajljepši zimski nakit našega Primorja i nema 2a oko ugodnijega
kraja do onoga, gdje se je ona u gustu šumu razrasla. Takova je malo
dalje Bakra, pod seocem Sv. Ku^me, nu obićna je ona u cielom Primorju, te
takodjer značajna Mlina, Kras bi još užasniji bio, da nema šmrike, koja na
živoj stieni uspieva i rastući krši ju i lomi te u plodnu zemlju pretvara. Kršni
krajevi od Kukuljanova do Cernika, cio poluotok Kostrenski, kraj od Kraljevice
do Sv. Jelene i dalje, obrastao je tom borovicom. ´


Čim je bliže mora, tim ljepše napreduje, tim je bujnija, a mjestimice jedini
nakit pustoga krasa. Za šmrikulje nitko nemari, akoprem bi valjalo kušati,
nisu li dobre za rakiju, kao klekinje obične borovice i primorski bi narod
došao do nove privrjeđe. Crvenkasto drvo puno je smole, liepo gori i zato
šmrikovinu rabe ribari, koju na barkab (čameib) pale, kad u noći ribu vabe.
Žitelji sa otoka Krka dovažaju u primorske gradove pune ladje šmrikovine i
tu ju prodavaju, a ima često takovih stabala, koje bi prije za hrast srednje
debljine držao. Kod nas u Primorju obična je i debela, nu razbujala se tek po
otocih. Na Krku i Eabu vidjesmo od šmrike i velikih šuma. I na Cresu je
šmrika obična, u šume sbijena, i za tamošnji narod, jer se takodjer ribolovom
bavi; u velike koristna. Od ptica mari za šmrikulje jedna, no i to je riedak gost,
jer dolazi u Primorje samo za ljute zime. To je šmrikuljar (Turđus pilaris;
brinjevka, brinjak), kako tu vrst drozđa Primorac zove. Drži se u jatih od 20
do 40 komada.


Šmrika je zanimiva, što ima osobitog bilinskog nametnika, koji, u koliko
je do sada poznato, samo na njoj prebiva. To jest vrst imelice Arceuthobium
oxycedri, koja iz grančicah izbija. Sitna ta vrst liepka poraste u grmić 2—10
cm. visok, stablike su mu razgranjene, oble, u mladosti žutkasto zelene. Grančice
su sploštene, rašljaste, lišće vrlo sitno, jedva vidljivo, Cvieće je dvodomo,
1—3 cvieta, navrh grančica ili u listnih pazušicah. Plod, žute bobuijice, nalikujuće
na sitan žir, izprva sjedeći, poslije na kratku đržku nasadjen, viri iz
časke. Sav je grmić pun Ijepčive tvari, od koje se dade kuhati liepak, dočim
nam drugim ničim ovaj veoma čudnovati nametnik ne koristi. Gdje na gusto
poraste, spriečava i uništuje smriku, kao n. pr. po voćkah imela biela (Viscum
album) ili na hrastu liepak žuti (Loranthus europaeus).*


Primorske stiene ukrasuje, kako već spomenusmo, i jedna vrst zimzelena
hrasta.. Ovaj je hrast glađke crnkaste kore, odkuda mu valjda ime „crnika"
(Quercus ilex). List je naših hrastova narovašen, nu u crnike je malo ne cjelovit,
na licu zelen, svietao, a na opaku (naličju) bjelkast, baršunast. Da ne
vidiš žira, mislio bi, da imaš pred sobom lovoriku.


Crnika se u Prhnorju još ne sbija u šumice, kao n. pr, u južnoj Istriji


oko Pulja, već je porusla raztreseno kao grm ili stabalce od 5 cm. debliine.


* Kod sela Podgore (u Vinodola), u ,sami Kudiiji, vidio sam na jednoj .šmriki
to liko te imelice, d^ bijaše akoro bez is^lica