DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 219 ™ Uz ovakove prilike nadati se, da će carioa na inozemsku dužicu, bila koja mu drago, moći proiznieti bonsurapciju francezke dužice, iluzija je, kojoj se može podati samo onaj, koji ove okolnosti ne poznaje. Jedina zabrana imala bi tu moć, ali i onda za malo godina u Francezkoj ne bi više bilo šuma! Autoritativni organi svaki dan nam govore, da je sječenje šumž, uzrok inundacijama i javnim nepogodama, pa bi se htjelo putem težke carine na dužicu primorati trgovinu, da baš opustošuje naše šume! I to sve biva pod lažnim pretekstom zaštite agrikulture, Ciene dužica predmetom su varijacijama kursa, kao i svi drvarski sortimenti. One variraju medju sobom u toliko, u koliko variraju njihove dimenzije. Ove pak diktira dispozicija stabla. Ima stanovitih dimenzija, koje imadu vriednost samo od 5 i 6 frc. od 100 komada, docira druge imadu naprotiv vriednost 100 frc. od 100 komada, pače i 200 i SOOfrc. od 100 komada. Prosječno može se od prilike računati ciena od 45 frc. za 100 komada, dobavljenih u Francezku. Ovdje se pripušta maximum carine od 6 frc. za 100 komadate minimum od 4.80 frc. za 100 komada onako, kako je to predložila vlada naproti mnienju vrhovnoga vieća za trgovinu, što ga je podastro Cyprian Fabre , predsjednik naše trgovačke komore. Ta carina, koja bi ošinula sortiment tako vitalan za vinarsku agrikulturu, iznosila bi prosječno od prilike ISV^ 7« za maximum te 10 Vo za minimum. Nu, bila carina koja mu drago, ako joj se moramo podvrći, ihi držimo, da fiksirati ju prema jedinstvenim cienaraa od stotine komada bila bi velika pogrješka i takovo otežčavanje carine, kakovoga vlada i ne sluti^ a bilo bi znamenitije, nego li je sama carina od 6 i 4.50 franaka. Kad bi se carina plaćala pi^ema stanovitim dimenzijama, representirala bi kakova 1, 2, 3 7o ^^ vriednosti, dočim kad bi se inako plaćala, bila bi tolika, kolika i ocarinjena roba. To bi dakle bila neka zabrana za te dimenzije, dosljedno tomu znameniti gubitak za producente i eksploitatore šuma. Oni bi bili primorani; da ne proizvode dužice, nego u stanovito velikim, dimenzijama, pa da nas pritisnu svojom prodajnom cienom za sve drvo, što bi ga morali žrtvovati, a od koga oni danas prave male dimenzije, kvalitete manje vriednosti, a jeftine. Poskupljenje, što će ga carina, bude li poprimljena, neizbježivo proizvesti, povući će za sobom i to drugo poskupljenje. Mi ćemo dakle sami plaćati posljedice naših pogrješaka i fiskalnih mjera, koje su rdjavo proučene i rdjavo shvaćene. I interesu sanie agrikulture, u ime koje se sve ove pogrješke sgrću, u ime koje se revindicirala zaštitna carina, u ime koje se sve pomrsuje i u ime, koje se ide za tim, da se ruševine pomnožaju, tražimo mi podpunu iznimku za inozemske dužice od carine. Nu, ako li bi našem glasu moralo biti kao onome vrhovnoga vieća za trgovinu i industriju, da ne bude uvažen, mi bi onda tražili bolju aplikaciju te carine. Budući da se porez ad valorem vrlo težko aplicira te je poglavito veksatoran, mi bi tražili ili porez po kubičnom metru, koji je još pravičniji od poreza |