DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^ — 203 — Liepi su maslinjaci na Rieci, Trsatu, oko Kostrene Sv. Lucije i Barbare, a Baro&ito od Crikvenice do Selca, gdje zahladjuju i samu cestu tik mora i stvaraju tako lagodno šetalište uz žal morski. Prarna Senju biva maslina sve rjedja^ nu viđjamo ju opet u vinograđili u Podgorja uz vjernu svoju pratilicu, slađku smokvu. Kod nas je maslina 4—6 met, visoka, ali biva dalje prarna jugu viša. Deblo je nakrivljeno, grbavo, izpucauo, kora sivo-zelenkasta, a korjen osobito jak i snažan, razvrieživ se na daleko; Tanke, pridignute grane izpTevijane su nepravilno na sve strane. Bodkasto i napramno lišće nalikuje listu naše biele vrbe, samo je sitnije, na licu tamno-zeleno, na naličju bjelkasto, s iztaknutom srednjom žilicom i cielimi zavrnutim! okrajci. Mjeseca lipnja razvija se po maslinah cviet, koji izbija iz listnih pazušica. I listom i cvietom nalikuje maslina svomu srodniku biserovu drvu, mečkovcu, kalini, kostenici ili zimolezii (Ligustrum vulgare). Cviet je u masline biel, Ijevkast, ima samo dva prašnika i jedan pestić, te više njih poraste na jednoj češulji (hostu, šepuriki), tako, da cvieće visi iza svakoga lista poput grozda. Šljivici naličan plod zovu u Primorju „uljika", po otocih „uljikva". Dugoljasto je jajast, ima u sredini tvrdu košticu „pešćunjku", te dozrieva koncem studena. U vrtovih, vinogradih, oko kucah i po pećinah porasla je tamno-zelena lovorika (Laurus nobilis). Osobito je bujna na Rieci, u Istri oko dražestne naše Opatije i đruguđa. I lovorika je svojim životom zanimiva. Opazismo, da se njezini cvjetni krugljasti pupovi već u listopadu počmu razvijati, pak se onda razvijaju preko ciele zime do mjeseca veljače ili ožujka, kada lovorika tako bujno procvate, da se pod težinom cvieta grančice svijaju-, Cvjetni se pupovi razpuknu, vide se dapače i prašnice, ali se lovorika ni za toplih zimskih dana ne razcvate. Priđamo li spomenutomu zimzelenomu bilju još i razne tajnocvjetke, koje se preko ciele zime po kamenju, medju razpukhnami, po zidovih i gromačah zelene, pa uz potočiće i hladovita vlažna mjesta liepu onu pavenku, koja se pruža poput saga; dodamo li odgojena drveća i grmlja Tuku^ Agave, Albizzie, Aloe, cedrove, ćimprese, pinije, ružmarin, Aucube, Evonjmuse i razne kaktuse: yidimo, da Primorac ima u zimi puno toga, što ga sjeća ugodna proljeća, do5im botanik uživa, gledajući taj regio sempervirens mediteranske flore. Želimo li promatrati, kako mediteranska flora liburnijskoga pojasa prelazi u subalpinsku i alpinsku cvjetanu, liepa nam je zato prilika dana, ako od morskoga žala putujemo do druge stepenice, a odavle se uzpnemo na koji vrh prve stepenice. Mi ćemo krenuti od lUeke Lujzijskom cestom preko Grobničkoga polja prarna sjevero-zapadu, gdje se uzdiže impozantni Obriički sklop, a u njem i vrh Grleš (1325 m). Na Grobničkom polju ima još zastupnika sredozemne flore, akoprem od Sobola do vrha Huma ne ima nigdje grma, a tek od ovdje je porastao medju kamenjem kržljavi hrast-medunac (Q. lanuginosa var. anisopada) sa sitnim i malo ne kožnatim Ušćem, uzdignuv se samo jedan metar visoko, I |