DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 10 <-- 10 --> PDF |
~ 202 — Zaniffiiva je veprina svojim životom kao i prije opisano risje-I ona vrućinu i zimu jedoako podnaša, pa bik ova i tako ljuta, da živa pod ledište pada. Kod veprine vidimo nešto, što kod dragih bilina naše cvjetane ne opažamo, da caime preko ljeta ne cvati, već joj secviet tek u kolovozu otvara i cvati onda ciele zime do mjeseca travnja, kad joj se cviet razvije u onaj krasan plod, koji opet tek u zimi dozrieva, I zato ima na veprini u zimi i plodacvieta. Veprina je dvodoma bilina; pestički je cvjetak (oevjeće) Ijubičasto-zelen i posjeo u sredini listu nali6nih grančica, nad koji se nagnuo zelen jeziSac poput krovića, da ga štiti proti nepogodam vremena, A što da rečemo o najbujnijera zimzelenom nakitu hrvatskoga Primorja, 0 raznoličnom bršljanu (Heđera helix). Bršljan povija drveće, najrađje hrastove; bršljan zasjenjuje kule, gradove, gradine, podrtine i mirine, povijajuć im ljute rane poput melema; bršljan pretvara golu Btienu i liticu u bujnu zelen i pritajiva tako strahotu krasa. U vinogradih (naročito oko Bakra) sve su ograde (gromače) bršljanom obrasle, a cesto se vine na vrbe i masline. I zidove i kuće i bliže stiene pokrio je u Bakru bršljan. Poraste on u prilici grmova, uzdigne se kao stablo i udeblja kao stegno. Cvati od početka rujna do i^onca listopada, a plod, razvijajuć se preko ciele zime, doziieva istom s proljeća. I jedna vrst šparoge krasan je nakit primorske iiore, jer je zimzelena. Ona se ne drži zemlje, već laži po stablih i grmlju, uzdignuv se 2—3 met. visoko, a mjestimice tako je obična, da ovija skoro svaki grm. Njezine tamnozelene, krute i listu nalične grančice sa crno-modrimi bobami, liepo pristaju primorskoj zimzeleni. Gorke mladice sabiru se mjeseca travnja i jedu. Po vrsti je to Asparagus acutifolius. Po kamenju i grmlju vije se i previja tetivica (Smilax aspera), u koje je kožnat, obrubom bodljast list, bielo-pjegast. S proljeća krasi tetivica pećine (osobito oko Ptieke) svojimi žutimi grozdovi, a u zimi crnimi bobami. Osim samonikle zimzeleni imamo u Primorju i gojenih vazdszelenih grmova i stabala, a na prvom je mjestu najkoristnije stablo na svietu — maslina ili uljika (Olea europaea). Imamo pitomih i đivljib maslina. Kao što podivlja n. pr. vinova loza, tako podivlja lako i mashna. Takovih divljih maslina (01. europaea var. oleaster) ima po primorskom krasu i po pećinah, gdje su obično grmolike, lišće im zagasitije, a grane trnovite. Dalmatincu su to ,jbrindičane", dočim pitomu maslinu zove „maslina vlastita". U Primorju ima više odlika, kao: torkulice, fažolice, hmbulice, drobnice, iošinjke, slinjače, koje su kao orah velike. Kod nas razvila se maslina u cielom Primorju i po otocih, gdje joj podneblje reć bi bolje prija, jer smo tu našli najkrasnije maslinjake. Obrubila je maslina morski žal cielom iztočnom Istrijom, Primorjem do Dalmacije, nu najbujnija je od Rieke do Setija. |