DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 151 — Juti i ste strane muogo vriedi, jer ua živom vapnencu nspieva; toga je radi veoma shodan za ošumljeiije krasa, te ga priroda ra^plodjiije već vjekove po pustih primorskili stranah.^ U Primorju imao bi rasti i kostilj (Pistacia Leotiseus), koji je u južnoj Istriji oko Pulja veoma običan, Reichenbach (Flora german. essciir., br. 1043) iiavadja kostiIj za Rieku, a po njem i Ana Marija Sraithova, BU mi smo ga ta i drugađa po primorskih krajevih badava tražili. Od grmova ^nai^ajui su za primorske šume: Marijini postolčići^-"^ (EvoDjmus europaeus), I i e s k a (Corjilus Avelana)^ 2 i m o i e z ili kalin a (Ligustrum vulgare), kozja krv (Lonicera Caprifolium), drienak (Cornus mas), svib (C. sangainea), božja hruščica^*=^ (Arooia rotunđifoMaj, ruža plazava (Rosa repeBs)^ ostružica (R,ubus ulmifolius), pucali na ili pucalovina (Colutea arboresceris) i šibi ka žuta (Coronilla emeroides). Od grmića spominjemo Genista tinctoria, silvestris i pubescens, Cytisus nigricans van međiterraneiis^ i ruj (Rbos cotinus), koji je ovdje onizak bušić, nu u gorskom kotaru kod Čabra 1*5 m. visoko stabalce« Šibi ka žuta veoma je značajan grm ZB. prio´iorsko floru. Najobičniji je po pećiuah naročito oko Rieke i Bakra, gdje su one od njega mjestimice posve žute. Procvate koncem ožujka i cvieta do studena^ a kadkad procvate i mjeseca prosinca, kao što ima u zavjetrinah i takovih pojedinaca, koji su zimzeleni t. j , lišće im ne popada, dok mladi pupovi ne izlistaju. Šibika spada medju leptiroice, te je 1—^1.5 m. visok grm, bujna cvieta. Broj listova i cvietaka veoma je nestalan, kao što i dnljina i oblik ploda^ kao što to dokazasmo na drugome mjestu/^*´^"* Šibika žuta ne može se održati kao vrst, već jepoNeilreichuiKochu južna oblika ili forma od obične šibike (Goronilla Emerus). Po profesoru Mihailovićo raste G. Emerus kod Senja oko sv- Vida i na Vratniku, gdje procvate tek početkom svibnja. Nisam vidio šibiku sa ovih staništa, ali scieniu), da kod Senja raste C. emeroides, a na Vratniku G. Emerus, koja u gorskom kotaru uspieva oko Delnicah; dočim je uz more ne ima, kako to dokazasmo u naznačenoj razpravi. =* Veoma zanimiv jud rastao je kod Bakra na pećini kod ^Hundsberga´´« Deblo mu bijaše medju stiene utisnuto i posve kratko, dočim ee 8 ili 9 odebellb grana na osovuoj stieni razpružilo n prilici ogromne liobotnice. Danas toga stabla više ne ima, jer ga netko g. 188G, posjekao. ^* Ovo sam ime za kn riku zabilježio kod Bakra. *^* Tako zovu taj grm 12 gorskom kotara oko Kuželja, Willkom m (Forst. FI. p. 624) piše, da ovaj ugledni grm u Hrvatskoj manjka (1)^ a kad tamo, on Je n nas dosta obieaa. U Primorju oko Bakra, u Dragi oko sv. Ane, oko Žaklja, u MartinšSieij u Zaloj dragi, oko Drivenika u Vinodolu; u Zagorju na vapnenih stienah kod Lobora itd. Vidi i Flora Groatica, p. 415. ^^-**- D_ Hire : Goronilla emeroidos Boiss. et Sprimn, Separatabdruek a. d. Bericbten der „Deutschen botaBiscben Gesellscbaft", Berlin. Jalirgang 1888,, Band VI.^ Heft 7., p. 232 — 240, |