DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 47     <-- 47 -->        PDF

~ 191 ^


loyac i ne imati volje k tome! Da u njegovu revim svaki hraat ima svoje ime, on bi
ga po imenu znao a ispred njegove ptiSke, najisovije konstrukcije, ne ide zvier „na
šetnju." — ´ y_^^^


Fenomonalno stablo. U koritu jednoga rukava KMne kod Eotisaeau-a obćina
de Sablon, biizu Vienne (Is^re), pronadjeno je golemo deblo, ukopano od predavnib
vremena pod naslagom šljunka od više metara„


Ovo kuriozno stablo, posve izpravno i podpuuoma zdravo, dugo je preko 20 metara;
imade u promjeru od prilike 3-90 metara, a na debelom kraju i viŠe od 5 metara,
tako mu sadržina iznosi kakovih 18 kubičnih metara,


I bez obzira na te kolosalne dimenzije, predstavlja nam ono jednu žest onoga
gorostasa, koji mora da je bio primitivna rastlina; pa za sbilja taj pronadjeni trupae
nije nego samo jedrika stabla, a površina mu se iztrošila te oglodala trvenjem i ko^
trljanjem kremenja tokom vrlo dugog vremena.


Kompetentne osobe, koje su stvar izpitivale, predpostavljaju, da je to stablo bilo
negdje već i prije deset vjekova urinuto. Po tome trajanju, po dobi, kada je bilo izkorenjeflo
te po znakovima njegovoga prereza, uzima se vjerovatnlm, da je staro petnaest
vjekova*


To je gorostas od neke crne ebanovine. Leži koritu upoprieko. Sada je na
gubom. Čitava brodarnica s dvadeset radnika bila je zabavljena, da ga pomakne i s ležaja
pridigne. „Le Bois."


Topola kanadska (Populus monilifera). Od raznib vrsti topola, koje kod
nas rastu, rekao bih^ da kanadska topola polučuje najveći prirast na drvu. U mjesecu
studenu 1890. vidio sam u blizini Zagreba preko savskog mosta, gdje su radnici iz
drvoreda uz drum jednu debelu topolu oborili i u furke od 1 metra duljine pilili. Zapitam
radnike, šta rade? na Što jedan reče, da režu jagnjed, pa će ga za gorivo u
bvatove izciepati. Tako su, kako reče, pogodili. Ista topola vriedila bi bila i za tehničke
sprave i gradjevno drvo, jer je u srcu podpuno zdrava bila, a uz to liepog dugačkog
debla i pravilno obla i uzrasla, da joj se ništa prigovoriti nije moglo. Nadalje
primjefci mi jedan od radnika, da se neda kalati u cjepanice, jer je drvo veoma žilavo
i mora da je neka druga vrst jagajeda^ nego Što je ona po vrbacima i adama, koja
se dade bolje ciepati, sto sam s4m i opaziti mogao, jer je radnik s furka s velikom
mukom samo odeblje iverje kadar bio odbiti. Medju ostalim zapitam radnike, što sude,
da može biti stara ta topola, na što jedan reče, da se dobro sjeća, kako su tuda te
jagnjede sadili i da može biti nješto preko 30 godina star. Da se osvjedočim, izbrojim
na odpiljenom prvom furku od doljnjeg deble, — dakle u visini od jednog meira od
panja, godišnje priraste i nadjem, da jih ima 38, po tom broju držim, da je toliko i
stara, što se radniku baš nije svidjalo, da je toliko stara, ujedno izmjerim debljinu
furka u promjeru, koji imade 78 cm. bez kore, snimim i godove prirasta i opazim,
da su neobično u nejednakom razmaku, što više iznenadi me taj prirast, jer je
ista topola na nasipanom drumu, koji je savskim šljunkom od 2 metra visoko dignut,
dakle tlo nije, da bi rekao najbolje vrstnoće, koje bi za topole odgovaralo, već srednje
kakvoće; a što se tiče prirastnih godova, može se reći, da je na I. razredu stojbinske
vrstnoće porastla, kakov prirast na drvu bi se dakle mogao od te vrsti topole očeki.
vati, kada bi na posve dobrom tlu rasla!


. Na ovaj primjer te vrsti topole upozorujem ovdje radi toga, jer znadem, da u
mnogim krajevima kod nas manjka ogrievua i gradjevna drva, te bi dobro bilo, ovu
topolu u gojilišfcima odgajati i presadji.ati, ako ne po šumama a to barem po pašnjacima,
livadskim medjama i kraj cesta, jer će se trud, koji u uzgoj uložimo, ^^^^J^^^^^
vremenu obilno naplatiti. ´ ´ ´


Osvrt na prošlu zimu. Sad nam je u istinu svim jasno, da se ovakove zime
m najstariji ljudi nesjećaju. Jer jamačno zima,, koja bi u svojoj Bezaviđjanoj dimesti