DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 166 - Neka to mjerodavni faktori potaknu, a dalo bi se s neznatnimi sredstvi ustrojiti više n^eteoroložkih postaja u našoj zemlji. Našlo bi se dapače mnogo naših sudrugova, koji bi se dragovoIJTio u interesu same struke latili toga posla. U tom smjeru dakle samo uapried! Na svršetku navesti mi je prema gornjem razmatranju u pogledu moje najnovije metode za presadnju sliedeee glavne točke: 1. Presadjuje se po mogućnosti vazda u jeseni. 2. Lugara, ođredjena za izvadjanje presađnje, neka šumar u metodi točno i svestrano uputi, a mora se zato osobito interesirati. 3. Izkopav si 100 istodobnih biljka, razvrsti iste u 3 razreda po veličini i sastavi izkaz kao već gore navedeno. 4. Jedan lugar ne smije više od 20 radnika nadvoditi, od kojih polovica jaćih kopa ili vrta rupe, kako je već koje orudje odabrano, a vazda druga polovica slabijih radnika t. j . žene sade. 5. Ako šumar aemože osobno metodu za presadnju radnikom.protumačiti i činom na mjestu pokazati, {^umar bi morao u svakom slučaju takav posao u prvom početku sam pokazati — opazka uredu.) to ima lugar cieli postupak sasvim točno i shvatljivo sadnjom samom demonstrirati, zatim razrediv kopače i sadjače takodjer u 3 razreda mora na orudju i motiki, svrdlu i t. d. svakom odmjeriti mjeru, koje se radnik točno držati mora. Sadjačem se takodjer mjere dadu za spuštanje u rupe i 2a pokrivanje zemlje, a ovi se dobro izvježbati moraju, da natiskuju zemlju oko sisavaca u koliko moguće onako gusto, kako je to u razsadniku ili šumištu uz naravan položaj žila. 6. Izkopane biljke imadu se već gore spomenutom kašom odmah namazati i što prije saditi, 7. Sadjači treba da kopače sa svojimi mjerami kontroliraju, a iugar potonje. Lugaru i radnikom zabranjeno je, ma bilo što mu drago, protivno izvadjati, te i kod naslona mora svaka biljka istog razreda biti onako usadjena, kao i sve ostale. 8. Topao, vlažan i tih dan najprobitačniji je, a zemlja neka je poluvJažna. Sve ostalo pređpostavlja se, da će svaki sam po sebi razumievati, a to je prenašanje, prevažanje biljka i t, d. (Nastaviti <5e se.) Ugljen. Priobćio kot. šumar Ljud. pl. Szeiitgyorgyi. T.. v"r?? ? "Aligemeine Natarkunde´^ svezku IL o poviesti zemlje spominje Dr. V. iJhhg u posebnom odjelu „koristna mineraiija«, a medju ovima i mineralni ngljen. Nadajući se, da će koga od vriednih čitalaca strukovnoga na.^ega ..ta zammat, a.o sazna što obširna o povi.sti o postanka u.ijevistl o ke~ |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
»- 167 "~ mičkom sastavu i mikroskopicriom obliku ugljena; zatim o tresetu o smedjem i kamenom ugljenu, authracitu, o mineralnih primjesah ugljena. 0 obliku i sastavku i razprostranjivosti ogljenika, o vuikaničkih prolomib u ugljenih pokrajina, 0 ugljenu u silurskoj i devonskoj formaciji, o ugljenu kameno-ugljene formacije, 0 ugljenicili u Englezkoj, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, Francezkoj, liaskoj, 0 ugljenib poljanah sjeverne Amerike i Kine, o ugljenu u mladjih paleozoi&kih i mesozoičkih ibrmacijflb, o smedjem ugljenu tercijalne dobe^ o pretežnosti Englezke u pogledu produkcije ugrjena i napokon o statistici produkcije ugljena; to se iatih posla, da ovo u pomenutom odjelu navedeno točno predočim po riečima i u smislu samoga pisca. U početku spominje, kako se polagano i postepence poput svakog organičkog rasta kulturno stanje, u kom se čovječanstvo danas nalazi, razvilo iz primitivnih okohiostih prabistoričke dobe, te veli, da se nikad prije nije na tako raznovrstne načine utroba matere nam zemlje izrabljivala kao što je to danas. — Bijaše perioda i to kameno doba, u kojem je čovječanstvu gotovo posvema manjkao razum i sposobnost, da tu bogatu utrobu zemlje izrabljuje, pak je tada bio razumom jednak medvedu špiljaku i mamutu, koji mu bijahu drugovi. Nu razne potrebe života, osobito potreba samoobrane, prinukala ga je, da traži njeki materijal, koji će mu moći služiti kao orudje. Izabrao si je za to kamen i to u početku u onom obliku, kako ga je priroda izradila, naime, kamen potočni. Kasnije priugotovi si on umjetnim načinom ali primitivno iz kremena sjekire, vrške od strelica i nožu slično orudje, a kada već poče orudje" brušenjem usavršivati, to je u tom bio velik napredak. U kasnijem razdobju nalazio se već čovjek u posjedu metalurgickib znanosti ; čudnovato je to, da se upoznao najprije s jednom sastavinom, naime s mjedi. Tek u kasnije doba upoznao se on sa željezom. Tako nam se po prilici prikazuje prvi napredak u izrabljivanju rudnoga bogatstva u sjevernoj i srednjoj Evropi, t) drugih zemljah se n. pr- u Americi, Africi i iztočnoj Aziji sigurno napredovalo u obće sličnim načinomi, samo dakako uz njeke promjene pogledom na mjestne okolnosti. Dakako da se ondje, gdje su se pojedine rude u neobičnoj množini i u jednom obliku nalazile, kao n. pr.: zlato u stanovitih dielovih Afrike, iztočne Azije i Amerike, srebro u Meksiku i Peru, pa bakar u sjevernoj Americi — sjegurno iste mnogo prije upotrebljivale, nego li u pokrajinah, koje tih ruda manje imadu. Pisac nadalje u nastavku spominje, kako i kad se pojedine rude počele uporabliivati, a za kameni ugljen veli, da se je u 13. stoljeću u Newcastlu počeo najprije izkapati, pa završuje uvod time, kako se napredkom fizike i kemije, pa i strojarstva, koje je učinilo, da se moglo u velike dubljine zemaljskog tiela prodrieti, produkcija i izcrpljivanje rudnog bogatstva naše zemlje usavršilo do današnjega stadija. |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 168 — Dan danas niie nijedna skupina koristnih ruda, osim željeza, od tolike važnosti, kao što su fosllrie gorive tvari. Ugljeni i ugljikovodici pružaju nam svietlo i toplinu, što su uz hranu najvažniji uvjeti čovječjega života. Parmmi strojevi i motori u stanju smo slobodnu toplinu u svako doba i^ na svakom mjestu u živu i gibaiuća silu pretvoriti, a time postigosmo temelj većoj radđničkoj djelatnosti a^opet vidjesmo u toj siii glavni uvjet svjetskom saobraćaju. " Gotovo sve razDCvrstne moderne industrijalne grane, kojim mnogobrojno .ugodnosti svakdanjega života pripisati imamo, ovise manje ili više od ugljena. Navlastito imade ugljen velik upliv na priredbu najkoristnije i najvažnije kov ne, naime željeza. Tako znamenito mineralno tielo, kao što je ugljen, nije moglo dugo ostati sakrito čovječanstvu. Iz pisama Aristotela i njegova učenika Teofrasta proizlazi za stalno, da je mineralni ugljen već u klasično staro doba poznat bio, dakako u obliku smedjega ugljena. U Englezkoj kao najbogatije ugljenom obdarenoj zemlji, veli se, da obstojahu izvrstni stari ugljenici kod Ligana u Lancashire za vremena rimskog gospodstva, U istoj pokrajini nadjeno je i arheologičkih stvari, koje dokazuju, da je tamo već mnogo prije, naime u predhistorično doba, ugljen kopan. Kao što je Englezka prije rimskoga gospodstva i za vrieme istoga, tako je i u srednjem vieku bila od svih evropejskih država najnaprednija u industriji ugljenom. Pa ako se i nastojalo kameni ugljen zapostaviti radi neugodnoga mirisa i jer se bojalo, da štetno okužuje zrak, to je ipak uporaba istog sve više preotim.aia mah, a uslied toga je i za rana već u Englezkoj koristno uplivao na razvitak industrije. Do danas se nije moglo dokazati, da se u predjelih, koji imadu manje ugljena, upotrebljivao u prahistoričko doba mineralni ugljen, nu ipak mnogobrojna data predleže o uporabi istoga u srednjem vieku. Svakako se upoznala prava narodno-gospodarstvena vriednost ugljena početkom ovoga stoljeća, kadno se parni stroj počeo sve većma i većma cieniti, a od onda se, kako je poznato i potrošak ugljena u svih kulturnih zemljan sve vi^e povećava. Ugljenici Kine, najstarije kulturne iztočne zemlje bez dvojbe su mnogo stariji od evropskih. Kada je čuveni Mietčanin Marko Polo u 13. stoljeću Kinezku proputovao, mkw je u toj zemlji, koja vrlo mnogo ugljena imade, dok je u njoj vrlo malo drva, mineralni ugljen najraznovrstnijim načinom upotrebljivan. Po tom se može i zaključiti pogledom na kulturnu starost Kineza te znatni broj veoma napučenih njihovih gradova, da je taj narod po svoj prilici vriednost kamenog ugljena za rana upoznao, i to mnogo prije nego 11 evropski narodi. 0 postanku kamenog ugljena obstojahu s prvine najrazličitiia mnienja, dakako kadkad i pretjerana. Jedni pripisivahu postanak ugljena vulkaničkim pojavom, drugi opet predostavljahu tom postanku emanaciju (izticanje) zemnog ulja i inih bituminosnih tvari (asfalt-katran), dok BU opet njekoji već početkom proSlog stoljeća upoznali, da je morao biti u svezi sa ugljenom i onim bilinskim ostanci, što se nalaze u njegovih naslagah i da međju njima postoji neka prvobitna srodnost, dok mje napokon Beroldingen godine 1778. odlučno izjavio da |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 169 — je kameni ugljen produkt smedjeg ugljena i treseta, ovaj nazor nazor smatra današnja znanost valjanim. Ugljen je dakle bilinskoga porietla, sto rnedju iniini jasnimi dokazi svjedoče i najnovija mikroskopična iztraživanja. Dokazano je nadalje i to, da morske biline nijesu mogle tvorbu ugljena prouzročiti, da se ta tvorba imade pripisati, kopnenim bilinam. Samo u riedkih slučajevih i to kod naslaga, koje su malim prostorom ograničene i nepravilne, može se predmievati, da je ugljen po:^tao iz naplavljenog drva, dok veći broj ugljenih naslaga, a navlastito one, što su veoma razprostranjene i pravilne, potiću od mnogogodišnje vegetacije jednog te istog mjesta. Ugljen se dakle stvarao u ravnih veoma razprostranjenih nizinah, koje su imale u ono vrieme veoma bujnu močvarnu vegetaciju poput tresetišta, a u kasnija vremena stvarahu jezera, u koja su rieke, utičući, iianiele piesak, mulj i kamenje. Vegetacija je tih prvobitnih močvara dala dakle t kom mnogih biUnskih generacija materijal za ugljene naslage, dok je opet onaj kasnije riekami dopljavljeni mehanički sediment (talog) dao pješčenike, glinu, škriljevce i konglomerate, pak se po ovih naplavina danas pojedine naslage diele. Nu okolnost, da u mnogih pokrajinah nalazimo veoma mnogo naslaga, koje se zasebiee nalaze, nuka nas na predmjevu, da su se u tih nizinah razni uplivi tvorbe često mienjaii. Smedji ugljen terciarne dobe i diluvia prolztekao je iz prvobitnih tresetišta, što svjedoči karakteristika njegove vegetacije, način, kako je naslagan i mjesto nalaza. Prelaz od smedjeg ugljena do pravog kamenog ugljena starije geologičke formacije pa do anthracita postepen je i dugotrajan tako, da smo prinuždeni za sve razprostranjene ugljene naslage predstaviti si, da su prije opisanim načinom u približno isto vrieme nastale. U pogleda kemičkom vidjesmo takodjer neki podpuni i postepeni prelaz u sastavbi počevši od svježe bilinske vlaknine pa do ^Anthracita." Svi mineralni ugljeni, kao što i živuće biline, sastoje iz sliedećih temeljnih elem.enata: iz ugljika (C), vodika (H.), kisika (0.) i dušika (N.), a u maloj količini sumpora, pak se samo količina u pojedinih elemenata mienja. Mineralni ugljeni sadržavaju najviše ugljika, a manje vodika i kisika, dok ima bilinska vlaknina relativno više vodika i kisika. Po tom se dade ustanoviti njeko stanovito množenje ugljika od drvene vlaknine do treseta, smedjeg ugljenn, kamenog ugljena pa do anthracita a istodobno i umanjivanje kisika i vodika, kako se to iz popriečnih brojka sljedeće tabele vidi: IT 0 N c Drvna vlaknina . . . . -50 {; 43 1 Treset 59 6 43 2 Smedji ugljen 69 5-5 25 0-8 Kameni ugljen 82 5 13 0-8 Antrhacit 95 2-5 2-5 trđg. |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 170 — Pougljenjivaiije se dakle sbiva u glavnom tako, da se umnaža ugljik a istodobno umanjuje kisik i vodik. U obće unapredjuje se pougljemvanje geologičkom starošfiu, ali ne bez iznimaka. . Kao konac^ni produkt poiigljenivanja imade se svakako smatrati ^grafi, kojega nalazimo u arhajskom (azoicke fomacije) gorju, kojemu vodik i kisik posvema manjka te koj samo iz čistog ugljika sastoji. Poznato nam je, da se obumrla bilinska tjelesa uplivom atmosferickog kisika raztvarajo. Uslied toga procesa stvara se vođa i razni ugljikovodici, a konačno uzrokuje isti posveinašnu raztvorbu bilinskog tiela. Inače biva to kod raztvorbe biiinskih tvari, koja doduše započne uslied pristupa kisika iz zraka, ali se onda za vrieme jošte vegetabilna ta massa djelomično ili posvema od zraka zakloni, kao što to pougljenivanje i zahtieva Jednom već započeta raztvorba u atome, nastavlja se doduše, nu usljed pomanjkanja zraka odnosno dovoljnog kisika moga se sastavine biiinskih tvari samo medjusobno vezati, i to tako, da se jedan dio kisika veže sa ugljikom u ugljičnu kiselinu, drugi pak dio sa voiikora u vodu; dok opet jedan dio ugljika sa vodikom stvara razne ugljiko vodične sastavine. Sastavine, koje na novo postaju, odlučiti će se sa svim, a ugljik će se po okolnostili umnožiti s manjom količinom kisika i vodika, koja preostane. Raztvorba biiinskih česti napreduje u obće veoma polagano tako, da pored velike starosti ugljenih naslaga još i danas nije dovršena, kako to svjedoče ugljična kiselina, što se u ugljenicih razvija i druge sastavine ugljika i vodika, koje prečesto radnike u ugljenicih usmrćuju. Pougljenjivanje samo prikazuje nam se dosta jednostavnim i jasnim nu ipak nailazimo na znatne potežkoće, hoćemo li ustanoviti narav kemicnoga sastavka, koji nam se u ugljenu predoi^uje. — Uztvrditi se može jedino samo to, da u kamenom ugljena slobodne ugljične kiseline nema, već, da je ista vezana sa stanovitim kolicinami kisika i vodika. Svaki ugljen dakle predstavlja njeku svezu ugljične kiseline s kisikom i vodikom ili još više vjerojatnije, neku skupinu sličlih takovih sastavina. Dok se s jedne strane nastojala izpitati kemičkim putem narav ugljena, to je opet s druge strane u tu svrhu služio mikroskopički postupak, pomoću kojega se navlastito pokazalo, da se u kamenom ugljenu organicko staničevlje prvobitnih bilina sa svim jasno jošte uzdržalo. — Praktičnimi je pokusi u laboratoriju dokazano, da velik tlak i njim proizvedena veća toplina pospješuje pougljenivanje. Tako isto može u naravi velik pritisak, prouzročen promjerom gorja, pougljenivanje pospješiti, a opet prečesto kidanje naslaga omogućiti pristup kisika a po tome i prouzročiti brže raztvaranje. Da je tomu zbilja tako, dokazuju nam mnogi liepi primjeri. Tako vidimo, da je ugljen u prekidanom Alleghanskom gorju Pensvlvanije skroz pretvoren u anthracit; dok zapadno od ovog sasma srodne vodoravno ležeće naslage sastoje iz običnog bituminosnog kamenog ugljena. Isto tako pretvorene su u Aothracit i naslage ugljene formacije u veoma prekidanih Alpah |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
„ 171 .™^ docim opet ugljen horizontalne formacije n centralno] Kuriji pokiizujc obilje/je smedjeg ugljena, Iztraživalac GiKTibel nasuprot pak tvrdi, da bilin.-:^ka substaTicija ugViv-mi i antliracita nilkroskopi istraživana ne x)okazuje, da M bile stanir,e kod zadnjega sbog vedeg tlaka više stisnute,, nogo ii kod ngljenn: dapače nava´ija, da se naslage anthracita često nalaze usred riaskiga običnog ugljena, t^^ da ct^stfj u najviše prekidanih i razorenih Tiashigah ntensa ni traga anOiracitu. Konačno dakk^ riešenje toga, da li naime tvorba antracitha uvjetaje veći tiak na rigijen. imade se tek dainjim istraživanjem prepustiti. Trepet, koji se smatra najniladjim i najmanje promienjenim oblikom kategorije ugljena, predočuje, kako je poznato, gustu smjesu obumrlih te dielomice već raztvorenih močvarnih bilina. Gdje se god u većih kotlinah nakupiti može, tamo se svagdje pojavlja uz dovoljnu vlaga u zraku močvarna vegetacija, koja polagano obumirući ustupa mjesto novim generacijam, koje opet svojinii ostanci prijašnje pokriju, I tako se stvara sad omašnija sad opet manja nasluga vegetabilnog treseta, kojega sastav ovisi o starosti t. j . o trajanju raztvorbe, a ponajglavnije o naravi onih bilina, koje ga stvaraju, Polag nalaza, sastava i tehničke uporabivosti ra/likaja so mnogolike suvrsti treseta; nu o ovih ne m,ož0 ovdje biti govora. U kemičkom pogledu razlikuje se treset cd vlaknine time, što sadržaje ´više ugljika; docim je kolikoća kisika i vodika jednaka. O^ira toga sadržaje i više pepela i to svakako uslied mehaničke primjese zemljenib čestica. Razprostranjenost tresetišta često je tako oraašna, te zaprema 5^—60Q milja, osobito ona u Irskoj. Debljina je tresetnib naslaga različna, pak se mnienja, koliko je pozaato, od 1 — 12 m. Treset se stvara na njekih mjestih počev od diluvialne dobe pa do dana današnjega, a gđjekoji put se taj treset ^amo težko razlikovati može, a i to samo svojim smješteojem. Iztraživalac Giimbei označuje škriljavi ugljen kao podpuni prelazni produkt treseta do pravoga tercijarnog smedjega ugljena. Taj skrjijavl ugljen nalazi se u diluviju sjevernih alpa Smedji je ugljen svjetlo do tamno sm„eđje boje i tamnog sjaja, te je bud škriljav, bud drvenast, bud zemljast; bilinska tekstura njegova opaža se prostim okom, a crta je smedjega. Eazne vrsti sm.edjega ugljena sadržaju i u raznih kolikoćah ugljika, kisika, vodika, dušika i sastojine pepela; nu ipak se ta kolikoća kreće u stanovitih granieah, za koje vriede sliedeće brojke dobivene mnogobrojnim analizami: ugljika 50—77% poprečno GS´^/o vodika 3-5^4 kisika 26—37% popriečno 327« ausik O—-^ /" Kao što se smedji ugljeni razlikuju pogledom na kemički sastav, tako isto |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
^ 172 — razlikuja ^e strukturom i cjelokupnim sastavom. Prama tomu dakle imade i dosta vrsti i suvrsti smedjeg ugljena. ^ ; Drvenasti smedji ugljen ili t. z. ,,lignit" stvara krupne mase s vmljivom još teksturom drvenine, u kojima se pojedina stabla i grane još jasnije razpoznavaju. Obično je ili t zv. tvpični smedji ugljen krupan više ih manje čvrst i gust te neravnoga ili ravno školkastoga loma. Sjajni ili smolasti ugljen crn je i smolast te sastoji samo \z drvenine. Vošcasti je ugljen ili t. zv. „pjropiffit« žuto-biel, pak služi za dobivanje parafina i pbotogena (mineralna ulja). Papirnasti ugljen ili t. zv. smedji ugljen, koji se sastoji iz pomicavib i debljini papira naličnih naslaga, pak mnogo pepela sadržava te je ponavlastito sposoban za prigotavljanje plina i đr.: Kao što je prelaz od treseta do smedjeg ugljena postepen i malo razlučiv, to imade medju smedjim i kamenim ugljenom- još manje izražene razlike; a gdjekoji smedji ugljen tercijarne starije dobe nalikuje tako kamenom ugljenu mladje mezozoičke dobe, da je upravo nemoguće stalnu granicu povući medju njima. Sastav kamenog ugljena, ako se odbiju pepelne sastojine popriečno je sliedeći 70— 95% ugljika 3— 7% vodika 4—207o kisika 1—257o vodika Kameni ugljeni razlikuju se takođjer medjusobno teksturom i fizikalnokemjčkim sastavom. Gdjskoje vrsti kamenog ugljena, kad se u zatvorenom prostoru ugriju, umekšaju se te tvore više ili manje nabreknut, šupljikav koks (leš), druge opet vrsti, kad se ngrija, malo se samo umekšaju, slabo nabubre, čvrsto se stisnu te tvore gušći koks; napokon pak njekoje se razpadnu, te tvore prahu naličan i mršav koks. Polag oblika plamena, kojim izgara, razlikujemo ugljen s dugim i kratkim plamenom; ostali su pak većinom kratki. U običnom životu razlikujemo na<]alje plinasti i plamenasti ugljen, te koksov i kovački ugljen. U prve dvie vrsti spada ugljen, koji se uslied znatnog sadržaja vodika lako upaljuje, m.nogo izhlapljivih sastavina producira te svietiim, dugotrajnimeadjavim plamenom izgara; dok se ugljen posljeđnih dviju vrsti mnogo teže upaljuje, manje jasan i kratak plamen ima, te i manje izhlapljivih sastavina producira. Kojim okolnostim se imadu pripisati gori opisane tehničke različnosti pogledom na talivost, oblik plamena i koksa kod ugljena, to za sada još nije točno u3tanovljeno„ Hvakako uvjetuju te okolnosti i pronijenljivi kemički sastav, im pošto se opazilo, da se dva kadkada posve slično´ sastavljena ugljena u tcbrJčkom pogledu ipak dosta razlikuju, s toga ne može ni kemička narav istdi bi´i jedini izvor tim pojavom. Kao daljnji produkt pougijenivanja smatra se anthracit, koji u svom tv |
ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 173 — pičkom obliku prikazuje ugljen gust, cin kao željezo te kovinskog sjaja. Anthracit sastoji, ako se odbiju pepelne tvari, iz: 88-98";´o ugljika i´8~4-8% vodika 0—7% kisika i tragovi dušika. Znatna množina ugljika podaje Anthraci´iu veliku gorivu snagu, naprotiv tomu opet radi neznatne množine plinovitili sastavina ne može se iz njega producirati plin a niti koks. — Kao što medju smedjaa i kamenim ugljenom, tako isto nema izražene granice ni međju kamenim ugljenom i antracitom. Osim do sada navedenih vrsti ugljena nalaze se u ugljenih naslaga još neka druga mineralija, koja doduše svojim množtvom nisu zuatna, nu ipak su kađkada od upliva na sastav ugljena a djelomice i u uzkom savezu stoje u ge~ netiSnom pogledu ga pongljenivanjem, (Nastaviti će se.) Nalom od bure na omorikl i jelL Medju elementarne faktore, koji nanasaju šumama štetu, spada i bura. Ona uništuje ponajviše onakovo drveće, koje svojim korienjem ne zahvaća duboko u zemlju. Medju ovakovo drveće spada omorika i jela. Dosta je, da bura vlada nekoliko časaka, da nam razklima u korienju najljepše šume, no ona kao da se tim ne zadovoljava, zahvaća i dalje, te drveće posve izvaljuje. Bura nije niti sa izvalom gotova; zadješ ii u ovakovu sumu, koliko je stabala prelomljeno! Niti prelom nije sva šteta: drvlje, koje bura nije razklimala, koje nije prelomila; drvlje, koje se čmi ua prvi pogled da je zdravo ostalo i ovo nosi na sebi tragove užasnoga haranja, koje je pogledom na kašnji razvoj stabla i na kakvoću drva od zamašnih posljedica. Poslije bure odstrani posjednik šume ošfcećeno drveće, da mu se u sastojini ne zaleg^i kukci, da se šteta ne razprostre dalje. Iza nekoliko godina sieče se šuma, stabla se izradjuju \i tehničke svrhe, dolaze i pod pila. Stablo je oguljeno, zdravo, na njemu nema niti najmanjega traga nalomu, a kada dobivenu dasku hoćeš da metneš na njezino mjesto, ona ti popreko pukne. Uzrok toga čudnovatoga pojava je bura. Lik L ah cd (ai In c\ di — az U n dz) preJs´cavlja nam stablo, kako je izgledalo one godine, kada je bura vladala. Recimo, da je ova vladala prije tri godine. Bura je vladala smjerom strjelice, a pošto odpor stanica drva nije mogao da svlada silu bure, to se je stablo poprieko nalomilo [Lik, L plohaj; (i^u-^a)]. Prve godine iza bure obavilo se stablo novini plaštem c {ex ci), druge je godine narastao plašt fifih), treće godine plašt g{oi9V |