DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 162 - Je li ovo DotoBie izvadiamo ovim ili onim orudjem, dakle ili rovicom ili motikom, izkopav jao)u i zagrDUV rukom zerrJju oko biljke, ih pa^o otvonv rupu sa svrdlom ili solingskom lopatom ili klinom, te dotisnuv uz ovu uzpo redao s odsječenom zemljom istim oruđjera do biljke, zadaća je, koja se pre pušta gojitelju, a ovisi od veličine žila, od vrsti tla i o stanja njegovom za presađuje, pa i o fcroškovih. Dakle tako zvani ^Stopselpflanzung" svakako nije najuspješniji, ako se poveže uz novu isto tako veliku rupu, al je najskuplji, pak ga šumari ne rabe nego za eksperimente. Nu ne smijem tajiti te istine, da se kod „Stopselpilan zung" dosta sisavci kvare, kao i kod presadnje rovicom ili motikom, pa onda solingskom lopatom ili svrdlom, te klinom, Isn razložio sam jur dovoljno i do kazao, da je to samo povod birenja uz neznatni gubitak prirasta, ai da kvali teta i budući život o tom ne ovisi. Za to ćemo s obzirom na iztaknutu jefti noću i dalje to rabiti, al samo ondje, gdje su biljke i ini povoljni uvjeti za to, S obzirom pak na to, da potonjim! orudji usječena ili uvrtana strana, do koje se sisavci siažu, gušćom biva, nego bi biti morala, neka nam je i opet u po moći jesenska presadnja time, da se tečajem zime i prvog proljeća oko sisavaca sama zemlja izpravlja, a to biva već kod prve smrzli i kiše. Dobro namazane žile dadu se i u takvih prostranih rupah položiti vertikalno ili horizontalno, da u toliko prvobitni položaj zauzme, koliko je potrebno? da dodje u dodir sa hranivimi česticami. To dokazuju sjajno mnogobrojni uspjesi kod naših presadnja. Već sam napried naglasio, da je viaga najeminentniji motor za život biljke, i to će biti glavni uzrok, radi koga su šumari spali na presadnja, koju gosp. Reuss „Tiefpflanzung" zove. Nu ovi spuštajući biljku duboko i predebeio ju pokrivaju i to 2cm., kako g. Ileuss opisuje, ili ostavljaju zdjele, u kojih se kišnica izparuje ili smrzava, nu ni jedno ni drago nije prirodno. Tomu izbjegava moja metoda tim, da, zatrpavajući sisavce samo po izračunanoj prirodnoj debljini, ako se već biljka dublje spuštati mora^^nego li je biia, i te zdjelice otvara. Priesadnice se ili iz suhog tla prenašaju na vlažno i!i obratno, pa u jednom i u drugom slučaju mora tako presadjena biljka trpiti. Manteuffel bio je prvi, koji je to učinio na tresetištu, Htigelpflanzung ili Kiappflanzung, bez daljnjeg opisa, koliko visoko se to za sve slučajeve nad razinom A—B. presadjivati ima, a to je morao učiniti isto tako, kao i oni, koji za suho tlo duboko presadjivanje preporučaju. Što ovi ne učiniše, to evo ja u mojoj metodi preporučam. K Ako se biljka prenaša iz ravna tla (a) u ravno tlo (aO iste vlage ili iz obronka na obronak istog položaja, to spuštajmo tako biljku duboko kako je 1 prije bila i nagrnimo toliko zemlje, da se izravna s A^B kako Mk 1 i i´ pokazuju: ´ |