DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 161 — posredujući dielovi individua, i ovi moga ili više u zraku stajati iii niže u zemlju doći, a da neće zato život biljke prestati; m ipak je izvjestno, da tim diramo u živovanje. Stablo, jako i čvrsto u životu, možemo i više metara iznad razine nagrnuti zemljom, a možemo izpod te razine dapače i veliki dio sisavaca izvrći sunca žaru ili smrzlavici, odgrnuv zemlju tako, da se ovi posuše. Bezuvjetno će stablo to u prvom i drugom slučaju štetonosno osjetiti. Prvi će ylučaj proizvesti iznad razine dapače nove sisavce kod onih vrsti, koje životne snage imadu, s time može stablo, za čas hireći, dapače i uspješnije napredovati, ai u potonjem slučaju svakako nazaduje i dapače ga sasvim nestane, to bi bio način duboke sadnje kod prvog slučaja, kojeg Eeuss baš pobija. Ja odsudjujem i prvi i drugi slučaj kao protuprirodno postupanje, premda se je ta udomila bez obzira na to, što hoće biljka sa duljinan´^i IIL i IV., te ja tvrdim ovo: Kad smo si za naše biljke, koje se imadu presaditi, pomenuti izkaz složili, nastojmo, da kod presađuje pokrijemo biljku samo tako debelo zemljom, kako nam pronadjene poprečne brojke za IIL i IV. propisuju, niti tanje niti deblje, a da nam ta debljina upravo onakva oetane, kakova je bila ona u prvobitnom stanju u razsadniku ili šumištu, odakle smo i&tu izkopali, moramo ili zemlju u novoj stojbini natisnuti orudjem ili rukom, ili iza kiše onom. istom mokrom zemljom nagrnuti, jer će samo tada ta priesadnica doći u dodir sa zrakom, vlagom i toplinom i t. d. onako, kako biljka i zbilja zahtieva. Presađjujući motikom ili rovicom priesadnicu u suho tlo, moramo znati, da se ta razrabljena zemlja ne može stisnuti, da bude onakva, kakova je obično u šumištu ili gojilištu, a napokon može i tako tvrda biti, a ne smijemo ju niti natiskivati, da nam ne ozliedi sisavce. U ovom slučaju moramo i pronaći postotke, koji obično 20—407´> iznose= Za toliko moramo tada debljinu IIL i IV. napuštati, da ju oborine na prirodnu debljinu same pritisnu, a to je i glavni uzr*, zašto zagovaram, ne kao g. Kožešnik, presađuju u proJjećUj nego u jeseni. Tečajem jesenskih i zimskih oborina natisne se zemlja oko sisavaca tako, kako je biljka zahtjevala, a ruke niti oruđja nema, kojim bi se bolje učiniti dalo. Kazumije se pako, da moramo rukom ili orudjem nastojati; da zemiju uz sisavce i nad sisavci Što bolje utiskamo, gledajući da što manje ozliedimo biljke, i to onako, kako to zahtieva gustoća tla, u kojem, je biljka drugdje dobro rasla; a mjerilom za to neka nam bude gustoća u šumskom tlu! Gušće zatrpavanje čuvalo bi nam doista biljku bolje od smrzli. Nu toga se ne bojimo, jer biljka može prvobitnu stojbinu podnositi Bolje ćemo ipak učiniti, ako ju i više zbijemo, nego li da ju prerablo zagrnemo, jer će se.mekanično do začetka prvog pokreta i zemlja sama toliko poravnati; dočim se prerablog zatrpavanja čuvajmo, jer nam već prve jesenske smrzla viče sisavce. uništiti mogu. 1 ´i X X |