DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 14     <-- 14 -->        PDF

WBm


— 158 —


Ostajem kod toga, da nije njegova ruka osobito raMm natiskivanjem,
već kiša n prvi^mah tu pogriešku popravila i biljka "se zbog toga dobro prihvatila
— Bu to je puki sretni slučaj za njegovu metodu; ali s toga, što se
rahla zemlja obicao ^a V^-V^ slegne, tada se mora i zapuujena jama kod
3-godIšnje omorike, za koju je 10 cm. duboku jamu napravio, udubiti za
20—307o,taje ali zdjela sada iiaj p o gi b e 1 j 0 i j a za obstanak biljke. Ako
uzsliedi u´srpnju i kolovozu, kada su najveće žege, velika kiša, to se i zdjela
neobično napuniti mora, a vrućinom zapari se ovdje sabrana kišnica i biljka je
prestala živjeti; ako nije te kiše u ljetu bilo, to će nadoći jesenska ili proljetna
kiša, gdje se k tomu smrzlavica pridruži, pa i onda i uvjek, dok iznad tih
žilica zdjela ostaje, stoji joj pogibel j za život


Najgornji slojevi šumišta iii dapače oranice imadu najveći dio crnice, a
ova je pako dobar regulator vlage — a vlag u označujem uz druge kao što
je: zrak, svjetlo, toplina i dovoljno plodna zemlja (samo na kamenu ili zdravici
ne može bilina uspievati, inate uspieva u svakom tlu, ako uema izvanrednu
primjesu koje kiseline itđ.) najodlučnijim motorom života u bilinstvu;
slegnuta zemlja u tako rahlom stanju dolazi po Kožešniku za 20~307o niže,
a po tom i u slojeve tla, koji ili previše ili premalo vlage imadu.


Previše će je imati, ako je biljka iz suhog rasadnika u ravnicu došla, a
premalo, ako je iz ravnice na strminu usadjeoa, buđuć nam je znano, da se i
toplina u svakoj visini tla ili zraka u drugom stepenu kreće, možemo punim
pravom tvrditi, da niti biljci neće prijati. Što se pak tiče promaha zraka oko
biljke priesadnice, da tim fizikalno i kemieno na razvoj zemlje djeluje, nije
on svojim rahlenjem takodjer pogodio, jer mi presadjivanjem ne smijemo ići za
tim, da tlo plodnijim učinimo, inače bi cielu šumu preorati morali, već mi
idemo kod presađuje za tim, da osjeguramo prvi život biljci. Kušajmo pako
još rahliju i plodniju zemlju na žile nabacati i uzdržimo ovu baš oko žila najrahlijom,
pa da vidimo, koliko će ih uspjeti?


Još bi imao sada pobiti njegovo mnienje o mahanju žilica.


Da se žilice namazu gustom kašom, koja se napravi u vodi razmiešav u
njoj* prikladnu zemlju, spada u najglavnije poslove pre.^adnje. Voda ne smije
da bude mineralna, ne smije se uzeti iz kaljuža, jer je tad puna truleži, ili iz
kakve klade, već neka je čista iz potoka. Zemlja za kašu neka se uzme iz razsadnika,
što je najbolje, ili iz šumišta, a može se uzeti i ona sa livade ili oranice,
nu vazda samo iz ouog gornjeg sloja, u kojem ^e žile bilinstva nalaze.
Ta zemlja, prije nego se ukaši, mora se očistiti od lišća i od svih još neraztvorenih
vegetabilnih primjesa, pa i pjeska, koji sisavce mehanično ozliediti
može. ZUe takovom kašom izmazane i što deblje, tim bolje, omraju se odmah
presaditi a ne čekati, dok se ta kaša ukori. Cim se tako namazana biljka usadi
1 zemlja oko biljke natisne, kako to u razsadniku ili šumištu nalazimo/mora i
vlaga gojihšta spojiti kašu oko žilica s njima, pa i ondje gdje ova tobož koravom
ostaje? Ta zemlja je, ova ili ona, uviek istih svojstva a nije smola ili
katran. Dopuštam pak, da bi u rahloj zemlji, stojeći izoUraBo namazane žile