DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 143 — grudima. Pri izlasku Spilje našii smo drugo mrtvo manje mlado, koje — po njegovom izgledu sudee — već nekoliko dana mrtvo moralo ležati, a valjda ae je mrtvo i izleglo. Na to sliedio je kratak odmor i pregledavanje kvantuma naše zaire i dalmatinca, tom zgodom je govordjija Kade napio ki<5enu zdravicu, koju već sbog njene zaaiašnosti nemogu opetovati. Poslije odmora oderao je Gjuko uz pripomo(^ Radovana mrtvu medjedicu, te je svoja junačka ple(!a zagrnuo u njenu koš^u, a Uade naprtivSi nje/.ine bute na svoja ledja^ stupao je pjovajuć na čelu ekspedicije put Jasenka — ja pako najzaduji sav sprebijao od nenaviklog boda u krpljab. Kao brzojavom kolala je po selu viest, da je medo poginuo, a prije nego li smo moj stan dostignuli, pridružilo se staro i mlado svaki pitajuć, razlagajuć, kude<5 i livaled. Svaki je btjeo pogledati pa makar samo kožu dušmanina, koji onome kravu ili vola, ovome konja ubio, pred kojim jadni pastir ni oka zažmiriti nesmije, akoprem se pad vedrim nebom na mekom sagu poljane Gomirkovice tako ugodno sanja : „Ne´eš više", I naš starina i postenjakovit? popo D, došao je naše junaćtvo polivalfti, te pošto se na povratku iz lova — kako opet Grjuko tvrdi — netreba ni popa ni stare babe bojati^ primili smo prijaznog kaludjera u naše družtvo, u kojem su se kod rujnog dalmatinca epopoeje na sretne lovce do kasne no(5i pjevale. Štovani Čitaoče, ovo je pisano bez „Jagerlateina", ako nevjeruJeS; a ti se uputi u Jasenak, Bielestiene i Belolasieu, dati cJe mi svjedočanstvo, jer Gjuko joŠ i danas vodi lovce na brloge. A. E. Više šumarsko obrasovanje. („Svoje Ijubi^ tudje štuj!´^ Nar. posl,) U ^§>umarskom listu" od siečnja 1891. donesen je članak pod ovim naslovom. Čitajući taj članak, došao sam do uvjerenja, da pisac želi dvie kategorije Šumara, i to: „Šumar ingenieur", te jednostavni ,jSumar" bez ikakovoga dodatka. Kako se ovo slaže sa obdenitim pojmom o Šumaru, kušat ču dokazati. Svakomu je jako dobro poznato, kako se je razvilo šumarstvo u drugim naprednijim zemljama, a naročito kod nas u Hrvatskoj. Tko .je podučavao u prvim Šumarskim školama? ^^Šumari praktičnjaci*^. Da li je u prvom povoju bilo „visoko naobražeuib Šumarskih strukovnjaka" ? — Ne. Pa ipak imade za sada u šumarstvu od takovih ljudi i učenjaka, kojih se mi i danas držimo, a ipak ti ljudi niesti svršili visoke škole. Akoprem ti ljudi niesu svršili visokih škola, ipak su nam još i danas uzorstrukovnjaci i šumari. Uz svoje .vlastito izkustvo, te srčanom voljom i marom dovinuli su se stepena „učitelja u Šumarstvu", — Istina je neopiovrziva, da se višoj naobrazbi mora dati prvenstvo; ali i to je nepobitna istina, da ova prva ne smije zapostavljati ob(5u stvar. — Tako je i kod šumarstva I — Čim je kandidat Šumarstva osposobljen višim državnim izpitom za šumara, tu nema razlike« — Imademo primjera, da su kanditatt šumarstva, kojima bi po mnieuju pisca pripadao naslov j^ingenienr", svečano pali na našem državnom izpitu. Ovim kandidatima ne smije se predbaciti ništa, jer su „visoko naobraženi´´, ali dovoljn e prakse niesu imali/^ Iz ovoga sliedi, da Šumar, koji nema prakse, ne odgovara svojemu zvanju, pa makar imao on naslov doktor^ ingenieur ili Bog zna, kakov naslov. Svakomu je hrvatskomu šumaru poznato, da kad ide na državni izpit u Zagreb, mora biti ^^dobro pod kovan", te da se mora služiti onimi djeli, koja se uprav u Beču rabe na visokoj ŠkoH. Pa ako se Čovjek toliko muči, odkuda dolazi skoro dvie trećine šuinara da budu zapostavljeni, a imaju osposobljenje državnim izpitom, kao i oni sa visokih škola. |