DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 46     <-- 46 -->        PDF

. — 142 — . ^ -. . ´^ :


Spi-eumotn puSkom pojurio sam naprvo, na pošto taj kao za divokoze-stvoreni
putić odveć vrafolornan bio, trehaio je vige puzati, nego JI juriti. ^


Tako dopenjali amo se do tise. Naprvo ja, za mnom Gjiiko, lugari i kum Rade,
Pod tisom koncentrirali srno se na jednom kuku (Piateau), koji je bio prostran kao
dobar stol, to očekivali dojdućih stvari.


Zjalo od traženog brloga nalazilo se prema nama pod tisom ne dalje nego li


tri kora čaj a.
^Mogao bi ga za ušesa uhvatiti," izrazio se kum Kade.
^Samo ako je dobre volje, da nas nebi tu dolje pobacao, nebi nitko za nage


grobove saznao," šalio se Gjuko.
Neliotice morao sam se njihovim Jaktdijam nasmijati, akoprem su se u meni
ozbiljnije misli radjale.
Ukočeno gledao sam u crno zjalo, oĆeknjuć meju^ koji će valjda btjeti drzovite
si goste pogledati.
Nu mejo nije se pokazao ni onda, kad je kum Kade svojom težkom sikirom o


pećinu tuko, te rijega na megdan izazivao:
j,MejOj ajde van na megdan".
Za to ćulo se iz nutra pećine muklo mrmljanje.
Taj odgovor razveselio je nas svib neizmjerno, a osobito kuma Radu. Od veselja


zarozgao (rozgati, joddeln) je tako, da je sve orilo.
Gjuko imao je opet svoj osobiti naĆin medjeda zvati van.
U pelini morala je biti medjedica s mladima, jerbo se čulo cvilenje, kao od


mladog psa.
Skinuv kapu, zamoH Gjuko t ^^Izvolite, milostiva, van. Mi do vas netntjžemo radi


tiesnlb vrata, a vaše nježno lice Želimo ipak vidjeti,"
Zbilja činilo se, da se medjedu fioije ponašanje Gjuke bolje dopada.
Jedva Što je izgovorio, pokazalo se „nježno lice" u okviru zjala.
Do svoje smrti nećn zaboraviti utisak, koji je sukob sa mojim ^prvim" medje


dom na mene ućlnio, akoprem je to sve samo jedan trenutak trajalo.


Široka^ nakostrušeDa glavurina (lubanja od mrtvog medjeda mjerila je 25 em, šir.),
u kojoj su malene, zelenkaste oči pogledom bažiliska bez stanka buktjele, otvoreno
Ždrielo, svjetljućkajući, . žutkasti zubi — to sve odavalo je, da je „milostiva" u najvećem
gnjevu«


Samo jedan trenutak imao sam vremena sve to motriti, ti drugom trenutku planula
je moja puška i gusti dim pokrio je cielu sliku pred mojim oĆima.
Još se nije jeka u labirintu bielostienskib pećina izgubila, joŠ nismo znali, Što


nas ćeka, kad je već kum Rade kao lasica u pećinu izčeznuo,
,,Evo gargospodo, već ga držim za vrat!" javio se iz dubine zemlje.
Tane pogodilo je kosimice u desnu grud, prosviriio srce, te se ustavilo, odnosno


rarmrskalo na lievom pleću.
Smrt usliedila je momentano.
Uz pomoć užeta izvukli smo medjedicu van, te smo mogli konstatovat, da je


samo sriednje veličine.
Od njuake do repa mjerila je 150 cm., po našoj procieni mogla jo vaguuti 130
-^15 0 kilograma.


Sliedivsi primjer junaćine Rade, stupili smo jedan za drugim kroz dosta tiesno
zjalo u prostranu gpilju, koja se je nalazila pod niveau-om zjala.


Ta špilja bila je posve suha i vrlo topla, U jednom kutu nalazio se je krevet,
n,drugi kut pako slagala je valjana gospodarica svoje blato.


Sirotica mlado, Jedva 6 --7 dana staro medjedče, zavuklo se je u subi mah kreveta
sveudilj cvieleć, a ganut njegovom tužJiom sudbinom, sgrijao sam ga na svojim