DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
^ 141 — Ha sjeveru od nas zrcale se u izlazećem suncu poljane Bielolagiee, kao da je šumska vila na milione alema po Bjima posijala, na zapad J. . . . .čka dolina pokrita guafcom bielo-siedom maglom^ koja se kao nepregledno more talaše. Nad nami tako Čisto vedro nebo da se nigde pa ni najaianji oblačiti neopaži, a južno od nas čudni labirint bielostienskib liridina — na§ cilj I . Fo kratkom odmoru nastavili smo pod vodstvom Gjuke put Gudio sam se njegovoj tielesnoj snazi, spojenoj sa osobitom gibkosću. Preko strmih stiena i klisura nas prevodivšij tu jednom tu drugom pomodnu ruku prnžavši, nije ipak zaboravio svoje navadne šale zbijati i to najviše na račun lugara S., koji medjutim ništa dužan ostao nije. Nekoliko (Sasa pred desetom urom stigli smo pred jednu strmo gigantičnu stienUj pred kojom se je Gjuka ustavio sa riečima: „tu leži stric". Prije nego li nastavim, uvidjavam dužnost upoznati žfcovane Ćitaoce sa načiiioroj kojim je Gjuko za ležaj medjeda saznao^ te kako je mogao sa punim Gsvjedoeenjem kazati: „tu leži stric". Kako poznato prespava medjed zimu u svojem brlogu, kojega si u najuepristupnijili pećina ili u kojem šupljom stablu nadje. Ulaz je uvjek zaklonjen od vjetra i leži praina suncu. Ležaj napravi sebi od jelovog ili omorikovog granja, a postavi ga mehkim mahom. U tom brlogu prezimuje bez ikakove hrane, U prvoj polovici ožujka, kad topliji dani nastaju, kad se po dolinah snieg izgubi, izadje medjed van iz svojeg zimskog stana. Pošto u susjednom Primorju snieg ili nikad i nezapane ili ved u februaru okopni, to valja prvi posjet načiniti poznatima mjestima u Primorju, Medjed je od naravi vegetarianac, već s toga mora da traži okopnjela mjesta, na kojih za svoj od dugog posta skvrčeni želudac okriepe nadje. Vješti lovci — nied.ju koje nedvojbeno i Gjuko spada — znaju za njegove siare, te kad dolazi dan mučenika (10. ožujka) okruže poznate jim priedjele u kojih se medjed zadržava, te ako nadju njegov trag, idu po istom na rad tako dugo, dok njegovo leglo nadju. Da to nije nikakov lahki posao, vjerovati će svaki^ tko iole naše kršovite brdine poznaje. Medjed je kod toga jako oprezan, te zavarkuje i nastoji kako bi pomeo trag. Putuje po najnepristupnijib hridina i vrača se po dva, tri put na jedao mjesto. Pošto je snieg uviek jos na hvat visok, samo što je kao kaša mehak, treba biti lovac čvrste konstitucije i zdravih pluća, a to tim više, Što nije skoro nikada brlog u prvom danu nadjen. Ako medjeda preko ljeta nije nikakova nesreča zatekla., vratiti če se opet u stari brlog, te ga je moći u njem potražiti. Tim načinom saznali smo i mi za našega ^^strica". Pećina, pred koju nas je Gjuko doveo, bila je 40—50 m. visoka, a na Sljemenu zelenilo se njekoliko grmova alpinske borovice. Od zapadnog temelja pa prema iztoku do sried visine pećine činilo se, da vodi umjetno izklesana staza, koje. nestane pod jednim iz griča rastućim tisovim grmom. Pod tisom nalazi se brlog, a u njemu valjda medjed! Motrio sam stazu, za tim opet svoje krplje, te sam počeo dvojiti hoću li moći do brloga prodrieti, A osim toga moram priznati, da me je dobar komad junačtva ostavioj Što smo se većma medjedu približavali. Nu ipak itisam htio, niti smio predložiti, da se neka družtvo bez mene pred brlog penje, jerbo već kroz njekoliko godina imao sam vruću želju sa nieđjedoro se sukobiti, — Naprvo dakle. Stupivši na opisanu stazii, opazili smo trag medjeda, koji je tu čitavi nogostup ugazio, nu nismo mogU razabrati,, jeli se medjedu brlog nazad vratio ili gaje za uviek ©štavio. Držali smo, da je potonje vjerojatnije. |