DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 140´ —´ A zbilja zcao bi vladati onda ne samo u prirodi ve<5 i u našem službenom životu po više dana , blagi mir, Tviko je bilo i u sieGBJa god. 188,, u koje vrieme ova pripovjedka pada. Po 14 daaa pirila J6 bura i raznosila ueprestanee padajući snieg. Četrnaest đ:ir!"a nisam prekoračio kućnog praga. Akoprem sam iz poSetka udobnosti gore orisanog mira u punoj mjeri uživao, to mi je ipak najzad bio i taj mir dosadan. Zaželio sam s-, da bude ve6 jedan put liepo, da mogu na svježi zrak u milu mi prirodu. Četrnaest! dan umirila se bura i snieg je prestao padati, nebo se je donekle razvedrilo a ja sam to većma osjepoziv brkonje Gjuke, da idemo medjedje brioge obaći. Odredio sam dakle ođmab B. dan za lov i naložio Gjuki, da pozove lugare Č. S. D. i kuma si Radovana, koji je bio osim svoje neustrašivosti i vješti vodić u labirintu pe<5ina bieiostienskib. Nage pripreme za lov bile su jednostavne i kratke. Gjuko salio je nekoliko komada liepo sjaju(5ib se balota, priredio zia svakoga nas ^krplje", nabrusio moje lovačke nože i napravio baklje od konoplja smole i loja. U jednu torbu složili smo Hepu crvenu šunku i omašnU čuturu dalmatinca. Štovani prijatelju, ti deš mi valjda vjerovati, kad ti kažem, da cielu noč nisam mogao pravoga sna naći- Frenapeta mašta vodila je mene već unapred ubielostienski eldoradOj pred mojima očima plesalo je na tisuće mladih i starih međjeda, jedan od njih dapače imao je isto tako dugačke crne brkove kao naš plećan Gjuka. Prije pete ure u jutro prispio je Gjuka i cielo pozvato druŽtvo, Kratak zajutrak i po hrvatskom običaju svakom Čašicu dobre šljivovice, te za tim na noge! Ponudjenu nam u dvorištu pratnju Hektora 1 Bizele odbili smo što najodlučnije i odrieŠito, a na savjet Gjuke uputili smo se ne glavnom cestom, več priekim poljskim putem. , .^«i^ „Ebj Što bi, da sretnemo koju staru babu, dapače i popa, gdje onda sreća?" uztvrdio Gjuka, 1 j^nedaj Bog" replicirao je kum Rade. DoSavš. do kolibe Pavla Gule, morali smo privezati krplje, jerbo tu je nestalo svake prtine. Snieg je bio preko metra debeo a i gorostasni, neumorni Gjuko puhao je kao lokomotiva prije nego li smo prva 3 kilometra prevalili. Gusta magla spustila se na J. . .čku dolinu, U selu čuo se samo po gdje koji pievac ili od osamjelik kuća lavež pasa, koji su možda kiatežu vuka nanjušili. Nakon previiljena tri kilometera zaŠ-i smo u giimu, kroz koju se vijuga strma „Begova staza^´ vodeča u bielostienske pećine. Sto smo se više u brdine penjali, to veći je bio snieg, mjestimice izčeznuo je na§ vodič bez traga u sniegu, ako je stao na koju ležeču prevarijivu kladu uz koju se je snieg nagomilao. Oko osme ure prispjeli smo pod j^Voltu´^ i za nekoliko kašnje na „nadvišeni kamen ^, , Tko j© u ovaj tihi, uzvišeno romantički šumski predjel kada nogom stupio, neče zaboraviti panorame, koja se tu oku pruža. Tvoj pogled pohlepno bludi od jednog cara k drugom, neznajuči na kojem se dulje ustaviti. , Bječam se mog veleštovanog prijatelja M. iz 0. koji je u ovom vidiku neopisivo uživao. |