DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 136 —


u toj bi imali visokoškolci zanzeti odlično mjesto (ili niožda bolje sva odlična
oije:>ta); a ono mrvica s njiliova obilata stola, onako samo stresti ostaloj
šumarskoj fukari! Je li? Noja sam u pitanju I!o^e organizacije i ocekivaujili
s nje gojeisih mnogo radikalniji. Meni osobno, — koji sam postigao nakon
petnajst^ođišojeg krstarenja sađanje mjest, polučio izpnnjeiije svih svojih ideala,
i koji se nsijed toga od organizacje nićeniu niti nadam a niti nadati marim, —
će biti svejedno, tko c^e odlična mjesta a novoj organizaciji i obzirom na školu
i obzirom na narodnost svoju zameti, da li bečki visokoškolac, Tharandovac,
Semnićaiiin, Križevčanin, ja se o protežiranje dotične škole ne borim; meni je
stalo samo do osobe odnosno osoba, koje će biti zvane, da zagrezle naše šumarske
tačke pokrenu napried. Ja neću pitati za školsku kvalifikaciju,
ja ću pikati za obseg njihovog strukovnog horizonta, za njihov muževno-dielotvor-
ni program, pitati ćii^ da li su to.cieli muževi, u karakteru, temperamentu
harmonično oplemenjeni, točni poznavalci naših šumarskih ođnošaja i svjestni
si ciljeva i meti, kojoj ove valja privesti, za da odavle i struka i njeni sveštenici
trajnu dobrobit poluče.


To, a ne svršene škole, imati će mi pružiti garanciji za uspiešni njihov
rad, a to biti će i mjerilo, s kojeg ću ja promatrati uspješnost i probitak
same organizacije.


Nosioce takovog programa pozdravit ću zanosnim veseljem, jer seje samo
ođ takovih nadati, da će nas privesti pravom našem zadatku, da će naše dielovanje
tako upriličiti, kako će od istoga biti i narodu koristi. — Oko tog
programa, a Be oko piruranjeiiog izticanja imali bi se hrvatski šumari pribrati,
pa bi tada rek bi svojim izabranikom mirne duše provedbu organizacije povjerili,
tvrdo uvjereni, da od iijih i viernu provedbu iste očekivati mogu.


Što se tiče u trećoj točki po g. 0. zahtjevane razlike izmedju šumara
visokodoškolca i onoga sa srednih škola, to sam i ja za razliku, ali ae za
školsku, jer za tu praktičan čovjek nepita, već za znanstvenu . Da je nesmisao
tražiti razliku izmedju jednog i drugog obzirom na škole ili naslov,
to sam dosta jasno dokazao u odvratu na točku prvu. Ovakovu pako razliku,
onu znanstvene kvahfikacije prihvaćen objeručke. ~ I ako se za postignuće
majvišeg šumarsko-činovničkog mjesta i laemože zahtjevali formalni dokaz osposobljenja,
to ipak u iztaknuće gornje razlike smatram za shodno: da bi se za
postignuće vlšjih mjesta, a naročito mjesta samostalnih chefova, ustrojio osim
našeg postojećeg državnog izpita, jošte jedan recimo: drugi državni izpit, kod
kojega bi se svestranost i samostalnost kandidata na najširjoj podlozi znaustveousti
i domaćih praktičnih ođnošaja prosudjivala. — Ja mislim, da će se


g. Obradović s tim mojim predlogom sporazumjeti. — Visokoškolcem, koji će
na višja mjesta uspiiirati, kao „višim šum. obrazovanjem i intelligencijom oboružanim"
valjda neće biti težko položiti i taj izpit, a bude li se koji´srednjoškolac
hteo zaletjeti u te nedogledne visine, e uoma fajde, neka se hvata ?^ izpitnim
povjerenstvom u koštac. - Tu i takovu razliku, ako već razlike biti