DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 13,2 — ižku probit uložen, u javnom životu moći ćuti; a argumentiran morati na nad ležnih mjestih, i uvažavati. Veselim se tom nastojanju donjekle i s egoističkili motiva, jer ga smatram prikladnim, da će se u današnjem — vieku borbe o biti — tim načinom dati polučiti svim pripadnikom zelen estruke odgovarajuća i lagodnija ma terijalna existeiicija, jer je fizikalno nemoguće, da će bečki abiturienti sve trake sunca, što će ih s gornjih uspieha obasjati za se zadržati, već će ih morati, da se sami na njih nesprže, odrašavati, ter dozvoliti ako i nehotice, da, se .i mi bar na suvišku izMapljene topline malko ogrijemo. Šta ćemo si to su za koni naravi, siloiji.od ićije nenaklonosti, pak im se svi, makar i mimo´ volje, pokoriti moramo. Meoi je osobno upravo drago što mogu ovom prigodom da zasvjedočim koliki sam pristaša i dnevni zagovornik najobsežnije strukovne naobrazbe, ako se pozovem na činjenicu, da sam i na publicističkom polju upravo -zagovarao štipendisanje svih naših šumarskih kandidata ter njihovu exmisiju na^ vanjska visoka učilišta i akademije, kad nam se već kod kuće nije moći dovinuti prigode, da n^m se šumarski tečaji po primjeru njemačkom pripoje filozofičkom fakultetu naše Francisco-Josephine, Radio sam to pako zato, jer sam u dnu duše. uvjeren, da je šumaru potrebna podpuna humanistička i na eajširjoj podlozi polučena strukovna naobrazba i jer sam se nadao, da će iz takovog homogenijeg podmladkaj´eđnom uzgojenim hrvatskim šumarom, biti laglje i prije moguće postići uspiehe. o koje se ua svi zajedno dosada uzaludno borismo. . . Prema tome niti smijem, niti mogu, a niti mi je ikada i na kraj pameti bilo zaviđjati abiturientom bečke visoke škole na naslovu ^jingemeura", a to zato ne, jer ga sobom donosi sam organizam "škole, pak je pravo, da naslov nosi, koji si ga Je i steći znao. To mu je priznanje za uloženi trud, a ja ga svakomu, koji si ga je steći znao od srdca i priuštujem, I dovle bi bio razpravljen prvi dio refleksija, pak će g/0 , dozvoliti, da se u tih njime podpuno slažem, ako ga ja kao „Križevčan" u enthuziazmu za dobrobit struk e eventualno i nenadkriljujem. Ne želeć pomutiti veselja g. piscu smijem ipak uz sve to izjaviti moje osobno uvjerenje, da skm naslov „ingenieura ~ šumara« u službenoj pragmatici neće imati onog epohalnog znamenovanja, kojemu se g. pisac nada, jer naslov sam po sebi puno ne vriedL On zahtjeva jošte i sučnosti, a stom stom spojen — ne r epr e sen tir a. U to valja da vjerujemo kao u evangjelje, ne ćemo li da´ si kao poletarci poput Ikara spalimo krila, , Što se drugog diela refleksija tiče, to me u iste uvodi g, 0. time: 1, što kao „višom šumariskom naukom oplemenjene´^, ,,višim šumarskim´ obrazovanjem i inteligencijom oboružane šumare" kvalificira samo abituriente bečke visoke škole, i´ što za iste povodom tim što će ovi steći naslov ingenieura**; ´ |