DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Razporimo li stablo na isti način kao grom,´ bez da ga dirnemo u koji sisavac ili list, to prirast ove ozliede niti orfntiti ne će. Usieci od najstarije dobe uzduž debla zarašćuju, a u prirastu o tom niti traga nema. Ako obsieeemo stablo povrb kore ili preko bieli, a ostavimo ga samo na jednoj točki oboda netaknutim, to će 8vi sokovi ovdje prelaziti (neznatni dio i^plaSe i neznatno prirast smeta), pak će stabk) zacieliti a prirast ,to skoro i ne osjeća. . , - Prevršimo li hrast, gdje nas volja, pa očuvajmo to ozliedjeno mjesto smolom ili eim drugim, to će nam se kod prirasta one godine, u kojoj je prevršeno, izvjestno pakazati, al taj isti hrast ne će za to poginuti, već će od godine do godine napredovati, a njegova će krošnja, ili bolje reći kvantum lista dotjerati do prvobitne a i veće količine, sbog česa će i prirast u istom razmjeru napredovati, A žile? Iste godine prevršnje osušit će se i sisavci ii onom istom razmjeru, u koliko je odsječeno lišće, nu prirodnim zakonom će se i to izjednačiti. Izvede li se taj eksperioženat obratno sa žilami, kako se to i čini kod mnogih presadnja, doći ćemo do istog rezultata, što nam koloturi na prorezih nakon godina i godina dokazuju. Kod sitnog šumarenja podsiecamo stabla i u zemlju, pa ovo izbija, a obratno to ne činimo n. pr, da izsiečemo sve žile i izvan zemjje. Nu u deblu ipak imade izbojne snage tako, da mogu i žile potjerati kao i krošnju, kako je to n. pr. kod ključica vinove loze ili kod topola itd.; to je razno kod raznih vrsti. U ovom slučaju moramo tvrditi, da imade u deblu proizvodne snage u pričuvi za krošnju kao i za žile, nu, prevršiv stablo, ostaje dio u istom zraku i može napred, a oklaštriv žile, ne možemo ove staviti u zemlju sa hranivimi česticami u dodir tako povoljno, kako to sisavac zabtieva; izvedemo li pak ove pokuse u vodi, to ćemo se uvjeriti, da je izbojna snaga jednolika za žile i za list. Na panj odsječeno stablo, doći će u svoj prirast časom podsjeka tek one godine, kada bude kvantum lista njegovog izdanka tolik, kao što je bio onaj cas. Nu u tom je razdobju daleko manji prirast, nego li bi bio, da-se u krošnju dirnulo nije. Ođtuda i velika razlika dohodka m prirasta izmedju sitnogorice i visoke šume. Nu govori se o izbojnoj snazi i tvrdi: što je mladja stanovita šuma, koju žeiiš pretvoriti u sitnogorica, to je veća budućnost njezine izbojne snage — a to će izvjestno tako i biti, pak bi ovdje mogao ovako uztvrđiti: ako hrast kao prahrast doživi 300 godina, onda smo kadri i izdanke od istog panja SOO godina izčekivati predpostavljajući, da je tlo poput onog za podhrast i da nismo ozliedom panj ili žile dirnuli tako, da su fizioložke bolesti nastati morale (to se obično u praksi izvesti ne da). Ako pak taj hrast posječerao u 200. godini, onda možemo samo 100 go^ dina s izdancima gospodajrii. |