DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 121 ~ Iza ovih predavanja odsudio je ]^;jeki češki ^umairnik pros je eksekutivno osoblje radi toga krivio. Profesor je Heuschel opisao presadnja sa teoretićkoga giedi: množtvo europejskih kapaciteta prisustvovalo, nije se došlo do temeljnog zaključka, pak je ciela razprava dokazala, da se pitanje o pv e s a d n j i m o r a j oš proučavati. Ja ću ovdje prije svega kušati, da razbijem neosnovane zaključke gore pomenutih, a tek tada neka mi je dozvoljeno moju metodu presadnje otisnuti uz propis, kako se ima upotrebiti. U mom članku br. 8 godine 1890., pisanom u našem šum. listu, protumačio sam, koji se uvieti stavljaju na dobro sjeme. Ovakovo sjeme smješteno ili naravno ili umjetno na stojbieu svoje budućnosti, mora da norn^alno i uzorno napreduje. Ako biljku iz takovog sjemena uzgajamo umjetno po zakonih, kojimi bi ista napredovala u prašumi, ili da bolje prispodobimo, ako takovu biljku pratimo šumarskim fizioložkim okom u prašumi do onog časa, kada se predorasio njezino stablo posuši i konačno sruši; to ćemo bez dvojbe sve najuzornije pravilnosti u tom stablu uočiti. Deblovlna je što ljepše razvijena, krošnja nalik obliku ugljenice, koja jednu trećinu ciele visine stabla zauzimaj pa grana uz granu skoro simetrično razmještena, a list prekrio je grane poput najljepšeg plašta. Korienje se ovakovog stabla upravo točno izpod kapala krošnje razmrežilo, natječe se u svojoj pravilnosti sa krošnjom. Motreć u prašumi takvo stablo prema stablu iste vrsti, iste dobe, na istoj stojbini — ali stablo, koje je uzgojeno n. pr. bez ikakvih proredjivanja iza čistog sjeka, gdje je starost svili susjednih stabala jednolika, ito opažamo u proljeće, a što u jeseni? Mi ćemo vidjeti, da se kod stabla u prvom slučaju list povrh cielog plašta u isto vrieme razvija, da je list na doljnjih grana jednolik naprama svem ostalom lišću, a da se je tako i plod razmjestio i da to tako godimice biva. U jeseni se list postepeno i pojednako po cieloj krošnji suši i opada, a tako biva i .^a plodom. Krošnja, a na ovoj list i plod, godimice biva sve to jačim, a postignuv kulminaciju, kao god se to pomaožavalo, tako isto i postepeno bez ikakvih naglih prelaza ni u samoj deblovini pada i pada, dok ss stablo ne sruši na očigled motrioca, koji u onaj čas kod toli pravilnog prelaza i ne može da dokuči razlog smrti, koja se nijednim drugim uvietom protumačiti ne da, već: iznemogla je starca smrt, pa je fisioiožku al matematičnu smrt dočekao. Lišće takovog starca bivalo je od godine iza napone periode manje u obliku i kolikoći ; isto je tako nestajalo i granja na krošnji, pa je i stablo reć bi zdravo nu starošću iztrošeno od dana do dana matematično izčekivaio čas, u kojem se za preporod nasljedstva u trulost razpršilo. Tako i izvanredni starci u ljudstvu uz naravnu smrt dokončaju, pak se kaže: ci! je još umro. |