DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 21     <-- 21 -->        PDF

m moru. Slabije drveće s korjenom vadi, vrbe i druga krhka stabla nemilice
lomi i obara, vitka do zemlje svija.´ Gdje. oua statoim pravcem bruji, tamo se
vegetacija težko razvija, iio pustoši i ciste goleti tamo ipak ne ima. ´^ Ako na
buri izvrgnutu zemljištu ne. ima .visoka drveća, to ipak ne manjkaju biline, koje
su za takav- kraj upravo značajne. Na- takovih krasah nviek uspieva mirisavi
kuš ili žalfija, smilje, bresina, obje vrsti šmrika, diraka, crni, trn i ostražica
(Eubus ulmifolius). Od trava valja nam spomenuti ugledno kovilj e (Štipa
Grafiana), M e li Ca ciliatavar. Linnaei, Aodropogon Ischaemon
IBromuserectus.´


Gdje bura jako brije^ tu .je drveće onizko, ali debelo^´ a drvlje k zemlji
prikuSeno. Oko Baga ima glogovih grmića, koje. bi lahko sa dlanima pokrio.
U drveća i grmlja jesu grane kratke, udebljane i prama protivnoj strani svite.
Liepo se to iztiče kod Bakra, kod Senja u Senjskoj dragi, na Grobničkom polju
i đruguda. Gdje je bura veoma žestoka, drveće je kao oklaštreno, krošnja mu
je sgora skoro vodoravna, kako sam to vidio oko Vrbnika, na otoku Krku, Lišće
od bure pocrni, naročito sam to opazio kod jasena i smokava. Široko lišće smokve
bura tako razćeha, kao da bi ga škarama obrezao. Naskoči li bura s proljeća
ili u ljetu, lišće na ozledjenih mjesti posmedji i usahne, s česa nastaju razni
oblici lista, a stablo potom prava nakaza. U primorskih šumah ne ima šušnja
(suha lišća), jer to bura sve raznose.


Konfiguracija tla upliva na to, da u Primorju bura nije jednako jaka.
Najžešća je na izlazu dragah i dolinah, koje su prama mora otvorene. Žestoko
navaljuje medju Vratnikom i Senjem, medju Krivim putem i Senjom, u Vinodolu,
oko Bakra i u Dragi. Na moru je mnogo jača na obalah iztočnihj nego li
zapadnih. To je mogao opaziti svaki, tko je plovio uz iztočnu obala oko otoka
Krka, Paga, Eaba ili Cresa.


Akoprem je Senj sa svoje bure ozloglašen, ipak mu vegetacija naginje na
južnu. Tu uspieva maslina, lovorika, ćimpres, badem, smokva. Naročito su ukusne
kajsije (mandalice, marelice), koje Senjani „armulini" zovu, te izvažaja manje
ladje osobito na Rieku. ,


Za bure ponestaje zračne vlage vaoma naglo i toplina se brzo umanjuje.
Godine 1879. bijaše bura u Primorju strašna naročito mjeseca prosinca, kad
je tu i tamo lovorika stradala. Srednja temperatura iznašala je onda na Rieci
2-.7* C«, srednji tlak zraka 66-5 m. m. Najžešća bijaše bura 9. prosinca, kad
je toplomjer pokazivao —6*6^ C Godine 188L bijaše srednja temperatura u
siečnju 4-3´´* C, u prosincu 7.4** C. Najveći minimum temperature bijaše 24.
siečuja — 5-6^ C^; u prosincu — 0´5^ C U Senju iznašala je pomenute godine
srednja temperatura u siečnju 2´6*´ C, u prosincu Q´7^ C- Najveći minimum
temperature bio´je 5. siečnja (~- 7-3" C.) i 28. prosinca (0*7^ C.) ^ U tri zime
(1872—73.j 1881—82.,´1883—84.) pala je živa na Eieci pod ništicu samo u


* Kesultate d.´ meteoroiogischen Beobachtungen d. k. u k. "M&rine^Akademie im
Jabre 187^. u. 1881. (Sieka).