DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 2 <-- 2 --> PDF |
-- 98 — viek i stoljeća, dakle vrieme, u kom se obće gospodarske prilike jedno^^ predjela vrlo znatno promieniti mogu i u koje mora da surovo gospodarenje ustupi mjesto finijemu i savršenijemu. U tom smislu .uiože da se govori u obte o šumskom gospodarenju u sa danje doba, i to osobito pogledom na šumsko uredjenje, a u manjoj mjeri po gledom na sadjenje i uporabu šume, pošto je ova jošte više nego ono prvo ovisna o sJučajnim vremenim i umjetnim prilikama. Ja ovdje ne shvaćam zadaću šumskog uređjenja, kako se to prije radilo, nego prema duhu sadašnjosti, koji razumieva pod tom zadaćom takovo vremeno i mjestno uredjenje gospodarenja n šumi, uz koje se po mogućnob(-i cilj gospodarenja postizava. Taj cilj može da bude prema vremenu i mjestu razan, a tako i putovi, koji do njega vođe. Pa ipak kraj svega toga uči nas poviest šumarstva i šumskog gospodarenja, da su ne samo nacionalno ~ ekonomićki ili bolje reći obće gospodarstveni zakoni, u granicama kojih se svaka znanost kretati mora, isti, nego da ima i nekih osobitih načela, na kojima treba da se temelji gospodarstvo, ako ne će da zadje na stranputice. Stvar dakle, o kojoj nam je govoriti, razpada se u dva diela: prvo treba da se osvrnemo na historijski razvitak šumskog nredjenja; drugo, treba da govorimo o zadaći i važnosti šumskog nredjenja po sadašnje šumarenje. I. Što se tiče historijskog razvitka ne ću da duljim predavanja imenima i brojkama, jer mislim, da ne crpimo nauke iz množine potankostih, što nam ih poviest pruža, već da nam ove samo pomažu, da uzmognemo spoznati istine historijske, A kad smo ove upo:^nali, onda nam nije više nuždno, da kod svakog promatranja od početka opet počnemo. Nema sumnje, da se već mnogo ranije nego li nam to poviest kazuje, počelo nastojati, da se nekako uredi šumski dohodak. To uredjenje osiguralo je prije svega trajnu korist ili dohodak od šume. Bojazan, da bi jednom moglo uzmanjkati drva, bila je već u staro vrieme opravdana, i to za to, što je obćenje bilo težko, te se moglo obilje i nestašica na drvu samo tamo izjednačiti, gdje su bile velike vodene ceste. Do sredine 18. stoljeća nije se znalo ništa o odnošajima o prirastu šumskom. S toga je bilo dovoljno, da se prostor ili samo računom ili pak u šumi razdielio u godišnje sječe, te se tako bar donekle osigurao dohodak. Ova je razdioba u sječine tim manje pomigBla, što se u obće riedko kada osvrtalo na mjestne prilike. U ono se doba gotovo ni slutilo nije o potrebi nredjenja sječnoga reda. S toga se ni ne Čudimo, što se ni u visokim šumama, izuzev riedke slučajeve, ovakovo uredjenje uvadjalo nije. Već sredinom a još više koncem prošloga stoljeća stali su šumari dohodak uredjivati na temelju računa o prirastu i gromadnoj zalihi. Taj način prvi je uzeo uvadjati g. 1759. Beckmann, šumski nadzornik kneza Schonburga. Kasnije ga usavrši g. L. Hartig, a g. 1788. udario je kralj Josip II. dvorskim dekretom |