DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 110 —


Mediteranska flora zarubljuje zemlje Sredozemnoga mora, te se pruža


s jedne strane od Špaoije do Anatplije, a s druge od Atlasa do podnožja Alpah.


Ta flora broji do 6000 vrsti, međjii ovimi 3000 sjemenjača. Od ovih pripada


7% drveću i grmlju, 3> vazda zelenim rastlinam, 58*^/o trajnim, a 427^ j^^dno


i dvogodišojim bilinam. Za mediteransku floru osobito su 2nacajne leptirniee


(Trifolium, Medicago, Vicia, Lathjrus, Genista), usnatiee, ružatice, sucvjetke


(Centaure^, Cirsium, Carduus), mliečike, klinSevice, lukovice i gomoljice.


Mediteranska flora hrvatskoga Primorja nije tako očita, ne iztiće se zim


zelenimi zastupnici toli jasno, kao n. pr. u susjednoj južnoj Istriji, gdje stvara


poFrejnu * oMroki pas, uzpinjući se 110 metara visoko i gdje se zimzeleno


grmlje i drveće, sbija u čitave šume (Erica, PMlljrea, Cistus, Quercus Ilex,


Laurus) ili sitnogoricu (Arbntos, Mjrrtiis, Buxus, Juniperus).


U nas zaprema ova flora posve uzki izprekidani pas, što se stere uz jadransko
more kao liburnicki predjel (po Korneru) do predjela dalmatinskoga.
13 južnoj Istriji zapremaju biline sjevernih- krajeva brdovite strane^ dosta su
riedke, a zastupane naročito u sjevero-iztočnih predjelih; one su zastupnikom
mediteranske flore podredjene, doćim je u nas protivno. Zimzeleni su zastupnici
mediteranske flore na kopnu ponajveć pojedince porasli, dočim oni sjevernib
krajeva stvaraju šume i šumice. U južnoj Istriji mediteranska je flora jednako
razvita na kopnu i otocih, nu kod nas znatno jače na otocih, jače na sjeYernoj


.obali, nego li na jnžnoj, što ovisi o oštrijoj velebitskoj klimi i goleti krasa.
Kod nas manjkaju neke vazda zelene biline, koje su u južnoj Istriji obične.
Takova je zimzelena i đrvolika resika (Erica arborea), koja pokriva daleke
prosturine na kopnu i otocih, te je gizdavi nakit proljetne flore.


Kod nas zamienjuje ovu vrst ugledno risje (Erica carnea), koje ali ne
siže do obale morske, Nadjosmo ga tek na Grobničkom polju, sa sjevero-zapadne
strane vrha, na kojem se osovljuje grad Grobnik, Iiiia risja i u dolini Rječine.


,kod Grobova, gdje ga našla gospodja Smitho va,"^* a ne manjka po Mihailo
vicu ni kod Senja, koji ovaj grmid navađja za sv. Vid. "^-^^ Prava sudo=
movina risju prlsojni obronci gorskoga kotara n. pr, oko Broda na Kupi, oko
Turakah i druguđa.


Ne mamo š i m š i r a (Busus sempervirens var. arborescens), koji je u južnoj
Istriji 0-5 do 1*5 metara visoko porasao po kamenih brežuljcih i najpustijih
krasah, sablv se u guštike (Gestritpp). U nas. tetivica (Smilax aspera) po
pećinah laži, ali se ne penje po drveću, nije penjalica, kao u Istriji. I crnika
(Qaercus Ilex), vrst hrasta zimzelena lišća, u nas je grmolika, dočim je u južnoj
Istriji i po otocih visoko, šume stvarajuće stablo. Obratno ,je sa´ listopadnim
drvećem; koprivić ili glaugulić (Celtis australis), jasen (Framus Ornus),


* J. Fr&jn: Die Flora von Slld-Iatnen, 1822, i Nacbtr^e zm Flora´\r´ Siid-
Istrien, 1881. -^
^* Anna Maria Smith: Flora von Piume, Beč 1878., p. S5.
´f=*^´ Y. Mihailovi(5: Flora senjs.ke okoHce. 1873., p. 16,