DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 13     <-- 13 -->        PDF

"- 109^. —. .
gor&ki kras, kojega strahote hoće da´slabo zelenilo pritaji i pokrije. Tu Beima


nijednoga sela, tunenadjoh ni ceste, ni puta, ni staze, do onih izniedju pećina


i grebena probijenih putaaja, kad sam om mjeseca travnja godine 1886,, prošao
, i proučavao obalu od Senja do Dalmacije.*


Dakako, da ne bijaše u hrvatskom Primorju uviek tako. Povjestnici nam
pripoviedaju, da je za rimskoga cara Augusta sadašnji kras žirom svojim toliku
krmad hranio, da su njome obskrbljivali svu Italiju, pak i sam Rim. Rimljani
i Mletčići gradili su svoje brodove od primorske hrastovine. Još prije 150 godina
bijaše oko Senja najbujnija suma. U Hiibnerovoj geografiji, jzđanoj godine
1732. čitasmo,, da je okolo Senja bilo toliko šume, kad bi ju zapalio bio, da
bi se u gustu dimu stanovništvo senjsko podašilo bilo. Nu nisu samo tudjinci
opustošili šume hrvatskoga Primorja, već su mjestimice i Primorci sami šumu
u kras pretvorili.


Nekad ne´bijaše ni na Velebitu tako, jer je´ šuma sizala do mora> Na to
nas sjećaju imena Grabarje, Hrastovac, Lug. Bukovica,, Javorna, Drivarica i
druga. Tudjinci su krivi onomu ogolećivanju, ali nisu krivi, da je šume nestalo,
jer bi se posječena šuma bila zamladila, a to tim laglje, buduć bijaše gora
mnogoiična te se iz panjeva i žila lako zamladjuje. I tu je stvorio kras onaj,
koji ga i danas stvara — njegovi žitelji svojom nerazumnom pašom. Docim
Ejrašanin onu grudu zemlje, što je ima, mravljim marom obradjuje, pustoši on
obćinske i zemaljske zemlje, u kojih smije drvariti i pasti. Paste su goleti, kako
piše "Wesely, obćinske, a one svježe oa^e na primorskom krasu, posebnicka
svojina. Koza je ona životinja, koja je brsteći pupoljke, uništila pomladak šume,
kao što ga uništuje i sada. Ona bijaše za ove strane prikladoija od ovce, jer
se brsteći penje´po stienah, škrapah i griču, te zalazi paše radi tamo, kamo ovca
ne bi nikad došla.


Kako krasno, od kakove neobične romantike bilo bi nam hrvatsko Primorje,
da ga kao nekoč pokriva bujna šuma, kojoj bi skute cjelivala naša ažurna
Adrija. Bio bi to kraj, kakova bi trebalo daleko po svietu tražiti, dočim je
danas bliedij iztrošeni orijaški kostur, kojega poput mrtvačkih ružica riedke
šumice pokrivaju.


Da je flora hrvatskoga Primorja vele znamenita, svjedoči i ta okolnost,
što spada u područje četirih carstva ili država (PflanzeDreich) i to: u mediteransku,
pontičku, baltičku i alpinsku floru; zaprema dakle na uzku prostoru
toliko država, koliko ciela austro-ugarska monarkija. ^´*


Najznačajnija je flora mediteranska ili sredozemna, koja prelazi u hrvatsko
Primorje iz Istrije, sterući se morskim žalom do Dalmacije.


´A D. Hire : Jugo-zapadna risočina hrvatska u oro- i hidrograiijskom pogledu,
EM akademije, kaj. 98. (Zagreb, 1889.).
^"^ Dr. Anton Eitter v. Kerner : Fioren-Karte von Oesterreieli-UagarB. ErUtutert
von Dr. Bicliard Bitter v. Wettstein.