DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 12 <-- 12 --> PDF |
, -- 108 " Bielolasica 1533 m. visoko. Na zapadnom krilu hita nebu pod oblake ogromni Veliki Kisnjak (1528 m.), Veliki Saiežnik (1490 m.), Jelenac (1M2 m-). Med vrh´(U27 m.), Kobilja glava (1315 m,) i mnogi drugi visoki bregovi, Izpod visoke ravnine spušta se liburriijska visocina sa tri stupnjevine prama raoru. Prva stupnjevina, sastojeći od ogromnoga lanca vrhova, proteže se pod imenom „Primorskih planina^´ od sklopa obrućkoga (arobničkom polju na sjeverozapadu) do Velike Kapele. Zuameuite su tu visine Veliki Obruč (1377 m.), Suhi vrh (1350 m.), Osoje (1340 m.), Paklenski vrh (1314 ra.), Grleš (1325 m,), Slime (1271 m.), Lom (1256 m.), Crni vrh (1336 m.), Fratrovac (1160 m.), Veliki Tuhobić (1108 m.). Druga stupnjevina pocima kod izvora Rječine sa tri niza vrhova, steruei se sve do Novoga. Ovo je prava stepenica, na koju spada pusta kamenita ravnica Sijevica, Grobničko polje i kraj´ od Cernika do Meje, odkuđa se kamenito tlo prama Hreljinu nadiže, padajuć poslije u vinodolske planinske pašnjake. Za prvu su stupujevinu znai^ajna tako zvana „korita", u kojih je vegetacija najbujnija, a za drugu (kojoj manjkaju potoci i rieke) „velike ponikve", duplja i beizdna. Na obih se stupnjevinah kras u velike razvio, zemlje težatnice ima malOj neplodnost je velika, šume riedke, oskudica vode poznata. Tu je kamen, tu su grize, trtori, hruste, kostrilje, zidine, škrape i stiene. Treća se stupnjevina pruža od Rieke do Novoga uz samo more, prama kojemu se i krovasto nagnula. Zasađjanaj´e vinogradi, maslinjaci i gusto napučena. Međju drugom i trećom stupnjevinom pruža se uzpored sa morem dugoljasta dolina 44 kilometara daleko, razpadajući se na dolinu Rječine, Dragu, Bakarsku kotlinu, Bakarački dol i 29 kilometara dugi i od starine glasoviti Vinodol. Od južne visočine spada na hrvatsko Primorje kraj od Senja do Dalmacije, protegnuv se podnožjem gorostasnoga Velebita. Obala od Seuja do Lukova spada na prigorje Senjskoga bila, koje pocima dalje Vratnika, pa se stere do blizo Kutereva od sjevero-zapada prama jugoiztoku. Prigorje Vratnika pada k moru dosta položito, a sama mu obala nije jako razvita, s toga su i kamene drage tu riedke. Od Lukova, iznad kojega počinje 135 kilometara dugi Velebit, obala se sve više razvija, postaje člankovita, odtuda se niže rt do rta, glavina do glavine, draga do drage s morske i s kopnene strane, a ove su puste ili obroncih zelene. Posve puste drage ne imaju ni grmečka, stiene im padaju sunovratno, a odvaljujući kamen dragu sve to više umanjuje. Obala sjeverna uz onu kržljavu zelen, ipak je bujnija, tu se nastoji i oko zagajivanja, tu ima i gromačami ogradjenih borika, Južna obala od Karlobaga do Lukovo Žugarja viša je i prilično člankovita, nu kamenite drage rjedje; tu ima glavica 2 300 m, visokih, kojim se stiene odvaljuju i mnoga se hrid uz more osovila. Sjeverna je obala napu(:enija, pitomija, đočim je južna pusta, vrletnija i tu bijaše jedino župno mjesto u Lukovo-Žugarju. Od ovdje prama Dalmaciji stere se pred gledaocem kameno more, užasni onaj pod |