DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
1. Važnost i zadaća šumskoga uređjaja za đaoašoje žiimsko gospodarstvo postoji u provedbi i uzdržavanju šumske razdiobe s malim Bjecinaraa. 2. Jedino će pomoću posljednjih biti moguće, da se uzpostavi šumareiije, a) koje će zadovoljavati svim zahtjevima raznih stojbinskih i drugih prilika; b) koje će i onako sporomu šumarenju pribaviti gibkost, pomoću koje će se nuždne promjene u gospodarstvu omogućiti bez velikih žrtava; c) koje će godišnji iznos prihoda što više povećati na temelju shodnog ukamaćenja zalihe i zemljištne glavnice. 3. Opređieljenje sjecnoga iznosa, što je samo po sebi vrlo važno, stavljam na drugo mjesto, jer_se trajno povišenje čistoga prihoda s njim tek posredno polućiti može, pošto ima nadalje provedba šumske razdiobe djelovati na opređieljenje sjecnoga iznosa, posljednje je pak bez utjecaja na razdiobu šume i pošto se pogrješke n ovom raćnnu lasnije izpraviti dadu, negoli štetne posljedice lošega sjetnog reda. Visokoj sam se skupštini usudio predavati" posve jednostavne istine. Pozivajući se na svoj više nego 40-godišnji šumarski rad, podpunoma sam uvjeren, da jednostavnost tih istina njihove vrieđnosti ne umanjuje, da je provadjanje tih načela u praksi osobito važno za šumarsko gospodarstvo te da će bitno doprinašati, kako da se za budućnost uzdrže izdašne šume, jer su najdragocjenija i najvrednija gospodarska dobra svih naroda! — Pogled u floru hrvatskoga Primorja s osobitim obzirom na šumsl L Ne ima kraja u domovini, koji bi imao tako zanimivu i toli bogatu tioru, kao hrvatsko Primorje, što se stere od Eieke do Dalmacije. U geografijskom pogledu spada ovo područje hrvatske flore na dvie visoćine: kraj od Rieke do Senja na jugozapadnu ili liburnijsku visoSinu, a od Senja do Dalmacije na južnu hrvatsku visočinu. Jugozapadna visočiaa, zapremajući preko 2000 četvornih kilometara, stere se bivšom županijom riečkom i jednim đielom bivše podžupaoije karlovačke. Omedjašena je sa sjevera Čabrankom i Kupom, sa juga jadranskim morem, sa zapada podnevnikom građa Kastva, sa iztoka pođnevnikom grada Senja. Na sjeveru visočine stere se valovita visoka ravnina poznata u nas kao „gorski kotar", uzdignuv se preko 1000 metara nad morsku površinu. Na iztočnom i zapadnom dielu uzdižu se najviši bregovi i vrhovi, kao: Crna kosa (1233 m.), Višnjevica (1367 m.), Biela kosa (1330 m.), Samar (1301 m.), Maj (1269 m.)^ Ćelim-baša (1085 m.) nad koje seiztaknula velebna |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 12 <-- 12 --> PDF |
, -- 108 " Bielolasica 1533 m. visoko. Na zapadnom krilu hita nebu pod oblake ogromni Veliki Kisnjak (1528 m.), Veliki Saiežnik (1490 m.), Jelenac (1M2 m-). Med vrh´(U27 m.), Kobilja glava (1315 m,) i mnogi drugi visoki bregovi, Izpod visoke ravnine spušta se liburriijska visocina sa tri stupnjevine prama raoru. Prva stupnjevina, sastojeći od ogromnoga lanca vrhova, proteže se pod imenom „Primorskih planina^´ od sklopa obrućkoga (arobničkom polju na sjeverozapadu) do Velike Kapele. Zuameuite su tu visine Veliki Obruč (1377 m.), Suhi vrh (1350 m.), Osoje (1340 m.), Paklenski vrh (1314 ra.), Grleš (1325 m,), Slime (1271 m.), Lom (1256 m.), Crni vrh (1336 m.), Fratrovac (1160 m.), Veliki Tuhobić (1108 m.). Druga stupnjevina pocima kod izvora Rječine sa tri niza vrhova, steruei se sve do Novoga. Ovo je prava stepenica, na koju spada pusta kamenita ravnica Sijevica, Grobničko polje i kraj´ od Cernika do Meje, odkuđa se kamenito tlo prama Hreljinu nadiže, padajuć poslije u vinodolske planinske pašnjake. Za prvu su stupujevinu znai^ajna tako zvana „korita", u kojih je vegetacija najbujnija, a za drugu (kojoj manjkaju potoci i rieke) „velike ponikve", duplja i beizdna. Na obih se stupnjevinah kras u velike razvio, zemlje težatnice ima malOj neplodnost je velika, šume riedke, oskudica vode poznata. Tu je kamen, tu su grize, trtori, hruste, kostrilje, zidine, škrape i stiene. Treća se stupnjevina pruža od Rieke do Novoga uz samo more, prama kojemu se i krovasto nagnula. Zasađjanaj´e vinogradi, maslinjaci i gusto napučena. Međju drugom i trećom stupnjevinom pruža se uzpored sa morem dugoljasta dolina 44 kilometara daleko, razpadajući se na dolinu Rječine, Dragu, Bakarsku kotlinu, Bakarački dol i 29 kilometara dugi i od starine glasoviti Vinodol. Od južne visočine spada na hrvatsko Primorje kraj od Senja do Dalmacije, protegnuv se podnožjem gorostasnoga Velebita. Obala od Seuja do Lukova spada na prigorje Senjskoga bila, koje pocima dalje Vratnika, pa se stere do blizo Kutereva od sjevero-zapada prama jugoiztoku. Prigorje Vratnika pada k moru dosta položito, a sama mu obala nije jako razvita, s toga su i kamene drage tu riedke. Od Lukova, iznad kojega počinje 135 kilometara dugi Velebit, obala se sve više razvija, postaje člankovita, odtuda se niže rt do rta, glavina do glavine, draga do drage s morske i s kopnene strane, a ove su puste ili obroncih zelene. Posve puste drage ne imaju ni grmečka, stiene im padaju sunovratno, a odvaljujući kamen dragu sve to više umanjuje. Obala sjeverna uz onu kržljavu zelen, ipak je bujnija, tu se nastoji i oko zagajivanja, tu ima i gromačami ogradjenih borika, Južna obala od Karlobaga do Lukovo Žugarja viša je i prilično člankovita, nu kamenite drage rjedje; tu ima glavica 2 300 m, visokih, kojim se stiene odvaljuju i mnoga se hrid uz more osovila. Sjeverna je obala napu(:enija, pitomija, đočim je južna pusta, vrletnija i tu bijaše jedino župno mjesto u Lukovo-Žugarju. Od ovdje prama Dalmaciji stere se pred gledaocem kameno more, užasni onaj pod |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
"- 109^. —. . gor&ki kras, kojega strahote hoće da´slabo zelenilo pritaji i pokrije. Tu Beima nijednoga sela, tunenadjoh ni ceste, ni puta, ni staze, do onih izniedju pećina i grebena probijenih putaaja, kad sam om mjeseca travnja godine 1886,, prošao , i proučavao obalu od Senja do Dalmacije.* Dakako, da ne bijaše u hrvatskom Primorju uviek tako. Povjestnici nam pripoviedaju, da je za rimskoga cara Augusta sadašnji kras žirom svojim toliku krmad hranio, da su njome obskrbljivali svu Italiju, pak i sam Rim. Rimljani i Mletčići gradili su svoje brodove od primorske hrastovine. Još prije 150 godina bijaše oko Senja najbujnija suma. U Hiibnerovoj geografiji, jzđanoj godine 1732. čitasmo,, da je okolo Senja bilo toliko šume, kad bi ju zapalio bio, da bi se u gustu dimu stanovništvo senjsko podašilo bilo. Nu nisu samo tudjinci opustošili šume hrvatskoga Primorja, već su mjestimice i Primorci sami šumu u kras pretvorili. Nekad ne´bijaše ni na Velebitu tako, jer je´ šuma sizala do mora> Na to nas sjećaju imena Grabarje, Hrastovac, Lug. Bukovica,, Javorna, Drivarica i druga. Tudjinci su krivi onomu ogolećivanju, ali nisu krivi, da je šume nestalo, jer bi se posječena šuma bila zamladila, a to tim laglje, buduć bijaše gora mnogoiična te se iz panjeva i žila lako zamladjuje. I tu je stvorio kras onaj, koji ga i danas stvara — njegovi žitelji svojom nerazumnom pašom. Docim Ejrašanin onu grudu zemlje, što je ima, mravljim marom obradjuje, pustoši on obćinske i zemaljske zemlje, u kojih smije drvariti i pasti. Paste su goleti, kako piše "Wesely, obćinske, a one svježe oa^e na primorskom krasu, posebnicka svojina. Koza je ona životinja, koja je brsteći pupoljke, uništila pomladak šume, kao što ga uništuje i sada. Ona bijaše za ove strane prikladoija od ovce, jer se brsteći penje´po stienah, škrapah i griču, te zalazi paše radi tamo, kamo ovca ne bi nikad došla. Kako krasno, od kakove neobične romantike bilo bi nam hrvatsko Primorje, da ga kao nekoč pokriva bujna šuma, kojoj bi skute cjelivala naša ažurna Adrija. Bio bi to kraj, kakova bi trebalo daleko po svietu tražiti, dočim je danas bliedij iztrošeni orijaški kostur, kojega poput mrtvačkih ružica riedke šumice pokrivaju. Da je flora hrvatskoga Primorja vele znamenita, svjedoči i ta okolnost, što spada u područje četirih carstva ili država (PflanzeDreich) i to: u mediteransku, pontičku, baltičku i alpinsku floru; zaprema dakle na uzku prostoru toliko država, koliko ciela austro-ugarska monarkija. ^´* Najznačajnija je flora mediteranska ili sredozemna, koja prelazi u hrvatsko Primorje iz Istrije, sterući se morskim žalom do Dalmacije. ´A D. Hire : Jugo-zapadna risočina hrvatska u oro- i hidrograiijskom pogledu, EM akademije, kaj. 98. (Zagreb, 1889.). ^"^ Dr. Anton Eitter v. Kerner : Fioren-Karte von Oesterreieli-UagarB. ErUtutert von Dr. Bicliard Bitter v. Wettstein. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 110 — Mediteranska flora zarubljuje zemlje Sredozemnoga mora, te se pruža s jedne strane od Špaoije do Anatplije, a s druge od Atlasa do podnožja Alpah. Ta flora broji do 6000 vrsti, međjii ovimi 3000 sjemenjača. Od ovih pripada 7% drveću i grmlju, 3> vazda zelenim rastlinam, 58*^/o trajnim, a 427^ j^^dno i dvogodišojim bilinam. Za mediteransku floru osobito su 2nacajne leptirniee (Trifolium, Medicago, Vicia, Lathjrus, Genista), usnatiee, ružatice, sucvjetke (Centaure^, Cirsium, Carduus), mliečike, klinSevice, lukovice i gomoljice. Mediteranska flora hrvatskoga Primorja nije tako očita, ne iztiće se zim zelenimi zastupnici toli jasno, kao n. pr. u susjednoj južnoj Istriji, gdje stvara poFrejnu * oMroki pas, uzpinjući se 110 metara visoko i gdje se zimzeleno grmlje i drveće, sbija u čitave šume (Erica, PMlljrea, Cistus, Quercus Ilex, Laurus) ili sitnogoricu (Arbntos, Mjrrtiis, Buxus, Juniperus). U nas zaprema ova flora posve uzki izprekidani pas, što se stere uz jadransko more kao liburnicki predjel (po Korneru) do predjela dalmatinskoga. 13 južnoj Istriji zapremaju biline sjevernih- krajeva brdovite strane^ dosta su riedke, a zastupane naročito u sjevero-iztočnih predjelih; one su zastupnikom mediteranske flore podredjene, doćim je u nas protivno. Zimzeleni su zastupnici mediteranske flore na kopnu ponajveć pojedince porasli, dočim oni sjevernib krajeva stvaraju šume i šumice. U južnoj Istriji mediteranska je flora jednako razvita na kopnu i otocih, nu kod nas znatno jače na otocih, jače na sjeYernoj .obali, nego li na jnžnoj, što ovisi o oštrijoj velebitskoj klimi i goleti krasa. Kod nas manjkaju neke vazda zelene biline, koje su u južnoj Istriji obične. Takova je zimzelena i đrvolika resika (Erica arborea), koja pokriva daleke prosturine na kopnu i otocih, te je gizdavi nakit proljetne flore. Kod nas zamienjuje ovu vrst ugledno risje (Erica carnea), koje ali ne siže do obale morske, Nadjosmo ga tek na Grobničkom polju, sa sjevero-zapadne strane vrha, na kojem se osovljuje grad Grobnik, Iiiia risja i u dolini Rječine. ,kod Grobova, gdje ga našla gospodja Smitho va,"^* a ne manjka po Mihailo vicu ni kod Senja, koji ovaj grmid navađja za sv. Vid. "^-^^ Prava sudo= movina risju prlsojni obronci gorskoga kotara n. pr, oko Broda na Kupi, oko Turakah i druguđa. Ne mamo š i m š i r a (Busus sempervirens var. arborescens), koji je u južnoj Istriji 0-5 do 1*5 metara visoko porasao po kamenih brežuljcih i najpustijih krasah, sablv se u guštike (Gestritpp). U nas. tetivica (Smilax aspera) po pećinah laži, ali se ne penje po drveću, nije penjalica, kao u Istriji. I crnika (Qaercus Ilex), vrst hrasta zimzelena lišća, u nas je grmolika, dočim je u južnoj Istriji i po otocih visoko, šume stvarajuće stablo. Obratno ,je sa´ listopadnim drvećem; koprivić ili glaugulić (Celtis australis), jasen (Framus Ornus), * J. Fr&jn: Die Flora von Slld-Iatnen, 1822, i Nacbtr^e zm Flora´\r´ Siid- Istrien, 1881. -^ ^* Anna Maria Smith: Flora von Piume, Beč 1878., p. S5. ´f=*^´ Y. Mihailovi(5: Flora senjs.ke okoHce. 1873., p. 16, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 111 ~ hrast-iEedariac(Qaercuslaaagiaosa) s?ojimi prezammivimi formami, stvaraju kod Bas šume, do6ioi u juž0oj Istriji porastu pojedince ili su utrešeni medju drugo drveće. Pucalovin a (Colutea aborescens) i rutvic a (Ruta graveolens) tamo su veoma riedke, BU kod nas, a narofiito na sjevernoj obali, obične biline. G 1 u š a c (Sabina Virginiana) goji se u južnoj Istriji po perivojih, doMm je u nas, u libumžkom pojasu mediteranske flore, samouikao grm. Fiziogoomija čiste mediteranske flore nije ipak tako bujna, kao što bi tko mislio. Bujne su naše livade, bujne luke i košenice, bujne i svježe bukove šume. U primorskih šumah ne ima one debele trave^ guste mahovine^ osvježujuće rose ni onog hladnog, oživljujućeg zraka, kao u šumah gorskoga kotara. U liburaiSkom pojasu, a naročito na vapnenu tlu, ima krasna i rieđka, dapače endemična bilja, ali se ono više iztiče svojom individualnošću; nego li množinom svojom. Za šume i sitnogoricu je značajno, da ju stvara ra^no drveće i grmlje, samo je hrast tu i tamo pretežniji. Zimzeleno drveće i grmlje mediteranske flore sitna je, smedjo-^elena, kožnata lista (Philljrea, Leotiscus, Quercus Ilex), pa i maslina , najstarija kulturna bilina pomenote flore, iztiče se samo svojim osobitim stablom i vrbolikim, s dolnje strane srebrnastim lišćem. Najuglednije stablo sređo2:emne flore pinija , ne stvara nigdje pineta, te je oko Rieke i Trsata samo pojedince porasla, kao i piramidalni ć i m p r e s. Raznoličnost šuma pada u liburničkora pojasu osobito u oči, jer je tu razno drveće i grmlje utrešeno ili se jedna vrst stabla sbija u hrpe (koprivić, šestilj). U velikih, dapače neizprekidanih nmožinah razvija se osobito grmlje (Rubus, Paiiurus, RUBCUS, Prunus, Juniperus), od grmića naročito kuž (Salvia officinalis), b r e s i u a (Satureia variegata) i smilj e (Helichrisum angustifolium). Da zasvjedočimo raznoličnost šume uz obalu morsku, navest ćemo jedan primjer iz okolice bakarske. Pod pustim kamenim . vrhom Čistom ima šumica, u kojoj uspieva ovo drveće i grmlje: hras t (Quercus lanuginosa), grabri ć ((^arpinus duioensis), crnograb (Ostrja carpinifolia), šmrika (Juniperus Oxycedri), pucalovina (Colutea arboreseens), jasen (Fraxinus Ornus), orlovi nokti (Lonicera Caprifolium), š i b i k a žut a (Goronilia emeroiđes), v e p r i n a (Ruscus aculeatus), šestilj (Acer monspessulamim), klen (A. campestre), Iieska(Corylus Avellana) i ruj (Rhus Cotinus). Pravi južni tip podaje primorskoj vegetaciji bilje, što ga je čovjek iz drugih strana presadio, koje tu krasno uspieva i pod prostim nebom prezimuje. A kako daleko siže mediteranska flora u liburničkorn pojasu ? Nigdje u domovini nisu prirodne promjene tako nagle i raznolike, kao na liburnijskoj visočini. Putuješ li lujzijskom cestom preko gorskoga kotara, iztiču se te prirodne razlike osobito značajno. Kad si ostavio Zlobin (772 m.), oprostio si se sa omorikom, jelom i stablaatoni bukvom, te izašav kod Peći (718 m.), oćutiš po zraku i dahu, da se približuješ k moru. Na Južnih kamenitih obroncih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-´112 — kod Piase uspieva lieska, trepelj (Populus fcramala), do sioia siž^ i bukva, ali je grmolika. Tu su i tri zastupnika alpittske flore gorskoga kotara crveno zTn\ bazag (Sambucus racemosa), orehovae ili smrdili&je (Rhamnus Carniolica), a od ruža svakomu periTojii pristali ures, Rosa rubrifolia forma Uvida, sa grluiiznimi mladicami, bodljami i Ijabičasto-crvenim lišćem. Čim se više spuštaš k moru, tim se i vegetacija više mienja. Kod Hre- Ijina ili Piketa (307 m.) pozdravljaju te prvi zastupnici mediteranske flore Cistus creticus i C. salvifolius, koji ovdje po dr. Šloseru i Vukotinoviću uspievaju- Ima ovdje rasti i jagodnjak (Arbutos Unedo), a ne manjka šmrika iii crvena borovica (Janiperus Oxyccdri), diraka (Paliiirus), znai^ajni grmovi za mediteranska floru u obće. Tu ćeš naći i Trifolium subterraneum, Echinops Ritro, kuš, bresinu, Onopordon illvricum, Centaurea rupestris, i preriedko orchideu Or chis p rovincialis, koji svi odaju, da si na pragu mediteranske flore, naročito pak to zasvjedočavaju Čist u si, akoprem se ne sbijaju u hrpe, kao u zemljah Čiste sredozemne cvjetane. Nijedan od ono 20 evropskih Cistu sa ne siže tako daleko prama sjeveru, kao C salvifolius. U nas ga vidimo na Hreljinu, ali po Mihailovicu (1. c, p. g.) ne manjka ni na Vratniku (612 m.), poviše Senja, kamo siže i C. creticus, cvatući ovdje s prijašnjim mjeseca Svibnja, Kod Senja uspievaju obje vrsti i na Francikovcu (622 m.), a C. salvifolius raste uz morski žal i kod Cupine. Nu ima na Vratniku i drugih zastupnika mediteranske flore. Tu je i Osyrisaiba,Eutadiyaricata,Paliurus aculeatus i to sa sa takovimi bilinami, u takovu družtvu, kakovo biljevni geograf zaista ne bi ni slutio. Da spomenemo samo nekoje. Na Vratniku raste Cy ti sus radiatus, Rosa gentilis, Aronia rotunđifolia, Sotbus a u ćupa ti a, Acer monspessulanum, A. pseudoplatanus, Berberus V u 1 g a r i s , G 0 r n u s m a s i s a n g u i n e a, L i g u s t r u m v u 1 g a r e, Viburnum Opulus, Castanea vesca, Lonicera alpigena, L. XyIosteum, L. Caprifolium, Pinus silvestris (bor) itđ. Prelaz mediteranske flore u alpinsku iztaknuti ćemo poslije, nu moramo ovdje spomenuti, da ona ima svojih zastupnika u istom gorskom kotaru. Posjetiv mjeseca kolovoza g. 1879, prvi put izvor Kupe (Kupeško jezero), začudili se, kad sam na jednoj glavici blizu Razloga našao miioduho smil j e (Helichrysumangustifolium), a našaoganasvoje cudouđružtvu borovice ili fenje (Juniperus communis), stelje (Pteridiumaqullinum) i Teucrium Scorođonia. Ovo je jamačno u svoj Hrvatskoj najviša tafika, do koje se smilje uzpinje. Kod Hrcića, nedaleko Severina na Kupi, zaustavio me g. 1825, Scolymus hispanicus, porasav tu pojedince, đočim je u Primorju, kao prava i značajna primorštica tu i tamo n. pr. oko Bakra tik mora, u Vinodolu po krasah, do * „Flora Croatica", p, 276* ´´."´ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
sadaii korov. Kotrljan (EryDgmm amethystiauxnj značajan je u veliko za primorsku sredozemnu floru. Kod Senja ga ima oko sv. A^ida, oko Cupinej na Francikovcii, ali i na Vratniku, odkuđa siže do Otočca, gdje snio ga brali god. 1875., te se osviedočili, da tu nije riedak, kao i oko Modruša. Ovakovu smjesu od južnih i sjevero-alpinskih bilina badava Bara je tražiti po svoj domovini, to ima samo hrvatsko Primorje, koje se iztiče takovimi vrstmi i formami. A da ima u liburaijskom pojasu mediteranske flore i endemickih vrsti dokazat ćemo poslije, kad budemo upo^mavali pojedine zastupnike šuma i njihove susjede. Ono, što iztakosmo iz sredozemne flore za Hreljin, samo je iznimka, nu prava mediteranska cvjetana tek se je uz more razvila, naročito pak na trećoj stepenici, što se stere uz sam morski žal Od ovdje siže ona kao značajna do podnožja vrhova druge stepenice do 300 m. visoko, dakle skoro za 200 metara više, nego li u južnoj Istriji. Vapneni vrhovi oko Cernika, Kukuljanova, Krasice, Praputnjaka, pokriveni su smiljem, kušem, bresinom, hrastommeduncem, jasenom, dirakom, a ne manjka uz drugo primorsko bilje pucalovinai šibika žuta. Oko Koritnjaka (496 m.) lice se fl´ore mienja. Tu je lieska mnogobrojna, tu se najavlja bukva, javor (Acer Pseudoplatanus), bazag crveno-zrni; tu raste klen, g r a b a r, od ruža Rosa rubrifolia, ali|prije spomenute primorske biline manjkaju. Nu na susjednom Humu (709 m.), koji je pust i otvoren, šmrika (Juniperus Oxycedri) je obična, ako i svojom spoljašnošću promjenjena, te se u nas uzpinje 439 metara više, nego li u južnoj Istriji. Do podnožja Huma prati ju od primorštica rutvica , koja tu uspieva u družtvu sa makolni com (Sorbus Aria) i zanovietiCytisus hirsutus var. villosus. Mediteranska flora u hrvatskom Primorju ovisi o klimi i tlu. Dočim su u gornjoj Hrvatskoj oborine prilično jednako porazdieljene i dočim kiši najviše u ljetu, nastupi u Primorju u ovo doba godine suša, koja potraje kadkad mjesec i više dana. Da nam razvitak primorske mediteranske flore, da nam raznolicnost šumskoga drveća i grmlja te njegova oprema bude jasnija, valja nam u kratko razmotriti podnebne odnošaje toga florinoga prediela. Podnebni pojasi zapremaju skoro istu širinu, kao i stepenice, koje u klimatičkom pogledu spadaju na pojas aequinoktialnih kiša. Najđolnji podnebni pojas siže od mora do obronaka druge stepenice. Proljeće se tu najavlja početkom veljače; driemavk a (Galantlms nivalis) zabieli već izmedju 4. i 6. Malo pomalo procvate i podiiesak (Crocus lineatus), od čestoslavica V e r o n i c a G y m b a 1 a r i a, pak p o d b i e 1 (Tussilago), zlatica (Ficaria calthaefolia), Viola a d r i a t i c a, Y. g 1 a b r a t a, od šaša Carexverna, Od drveća i grmlja cvieta najprije drien (Oornus mas), bries t i lieska . Osobit bijaše ožujak godine 1882., kad je već prvih dana trs prolistao. Na samo Josipovo bijahu lipe na Praputnjaku pred župnim dvorom tako zelene, kao mjeseca travnja ili svibnja. Bade m ili m e u d u 1 a 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
´ ´ ~ Ili ~ ´ (AiBjgđalus communis) procvala |e oko Bakra 7, siečnja, doCira sam prvi jagi ac (Primula aeaulis) 14. sieČBJa, a prvi p o dli e sak 23. i. m. ubrao. NajnestaMji proljetni mjesec jest ožujak i odtuđa ona primorska „marac vrtoglavac \ Ako vrieme ide svojim tokom, do konca se ožujka sva priroda bogato okitila. Bura u ovom mjesecu aije riedka, a razhladi zrak tako, da živa i na Rieci pod ništicu padne, da mjesto kiše pade snieg, nu kadkad mjesto sBiega grašiea (solika), da ju možeš lopatom grabiti. Po danu znade silno gr initi, a u Boći blisikati. Bisra škodi vegetaciji, mlado lišće pocrni, uvehne i popada, a mnoga biljka zapriečena u razvitku, razvije se nepravilno; cviet joj ili zakržljavi ili ona niti ne procvate. Voćke n. pr. praskve (breskve) i trešnje istodobno procvatu i prolistaju. Takovo spriečavanje u razvitku opazio sami kod javora sestilja (Acer monspessulanum), koji od godine 1877. do 1886, nije buJBo procvao, a iste godine vet^ 8. travnja. Početkom travnja probude se i šume od zimskoga sua. Pećine ukrasuje svojim bielim i milođuMm cvietom hrušin-a´ili šedrg (Prunus Mahaleb). Poslije njega procvate šestilj, pak glangulić (Oeltis) a uz kuće-i po vinogradib lovorika, koja Primorci zovu „javorika". Po dolinah, kao u Dragi, oko Bakarca, u Vinodolu, tekar se u travnju priroda bujnije razvija. Dočim su trešnje oko Rieke i Bakra već davno odcvale, tu su tek sada u najbujoijem cvietu. I hrastove šume u travnju i5!li8taju, a malo zatim zabieli jasen (Fraxinus Oi´uus), procvate šibi ka žuta, na kojoj ima više cvieća, nego li lišća, U sitnogorici iztaknuo se janjažić (Aronia rotundifolia) pustenim lišćem i bielim, mliečnim cvietom. ´, Od voćaka procvate najprije badem, kojemu, kako iztakosmo, vršak krošnje kadkad već u siečnju procvate, nu obično zabieli ili zarumeni u veljači. Poslije badema procvatu breskve, kajsije ili armulini, šljive, jabuke, trešnje. U travnju izlistaju i smokve, a,s njimi i vinova loza, , , ´ Mjeseca veljače procvate oko Bakra do 30 biljka, u ožujku 75, u travnju" 205, u svibnju 480 vrsti. Od druge polovice travnja do prve polovice svibnja najbujoija je vegetacija u Primorju od Rieke do Senja. Južno od Senja, u Podgorju, podneblje je oštrije, ´a djeluju na to strme bočine Velebita i oštri vjetrovi, naročito bura, što- sa visokih tjemenicah prama moru duva. Diraka, koja je kod Bakra odavna prelistala, ovdje je g. 1866. tek listati počela, dočim bijaše giog još posve gol Kod Baga našao sam od cvatućih biljaka osim sirotice poljske (Viola arvensis), kačjupreslicu (Muscari ueglectum) i mrtvu koprivu (Lamium maculatum) i to u zavjetrini. Taj Muscari procvate na sjevernoj obali hrvatskoga Primorja početkom ožujka, po mom cvjetnom koledaru veekrat i trećega istoga mjeseca. Tu je u travnju fruktificirao, dočim je kod Baga tek procvao.- Vrst skrižaline Cy cl a me u, repa n- dum cvate oko Voloskoga takodjer u ožujku, dočim bijaše kod Lukovo-Žugarja (četiri sata od Baga) istom sada u najbujnijem cvietu, * D. Hire: Krato izvješ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
™ il6 — U drugoj polovici svibnja nastupljuje ffeto. Najveća je vraćin^ mjeseca srpnja i kolovoza, kad je srednje toplote maximum 30—3P C=, a minimum 14—15« C. Vrućina postaje u ljetu i neanosna, kad i po mjesec dana ne padne ni kaplja kiše. Lišće vene i pada kao u kasnoj jeseni i mnoga biljka stoji posve gola. Livade su smedjo-žute i od .sonca spržene, ciepci (segmenti) od papradi Asplenium Trichomanes i Ceterach officinarum posve su zafrkani i tako suhi, da se pod prstima u prah razpadaju. Bočim ima Zagreb u srpnja oborine 86 m. m, ima Rieka 56, Senj samo 22 m. m., a Bag radi velike goleti sa Podgorjem, svako još i manje. Srpanj je ujedno i najjasniji mjesec, a popriečna mu naoblaka u ljetu na Rieci 4-1, Ako u srpnju ili kolovozu naskoči bura, to zrak od sparine očisti i nesnosnu vrućinu ublaži, nu pogubna je ona za vegetaciju, naročito vinovu lozu, kojoj takođjer mladice sa lišćem pocrne, usabnu i popadaju. Vinova loza procvate početkom lipnja« a zrela groždja ima već u kolovozu. Koncem ovoga mjeseca žanje se jecam, pšenica i trava (po planinah ju kose); u lipnju ima zrela graha, a graška u svibnju. Početkom kolovoza dozriju od smokava crnice, bjelice, vučice, zelenke i šarice, dočim zrelih cvjetaka (cvitulja) bijaše i u travnju. Još u lipnju vriedno je posietiti kras, kad milijuni cvjetaka kuša i smilja procvatu, nu u srpnju i kolovozu moralo bi sve nježnije bilje nastradati. Nu do ove dobe veći je dio biiina dozrio, pa s toga, ako su monokarpičke, poginu, ako su pak trajne, dolnje lišće im od vrućine usahne i sva se Mlina ukoči. ^ Malo ima biiina, koje u srpnju procvatu, nu i ove tako su ustrojene, da onu veliku pripeku pođnašaju. Čim je plojka lista veća i šire površine, tim ja sunce bolje ogrieva, a potom i sokovi više izhlapljuju, te bilini prieti pogibelj, da usahne. Takovo lišće vidimo u povodna i vodoljubna bilja, gdje je veća izhlapnja potrebita, vidimo ga i u proljetna bilja, koje usljed niokriiae ima dovoljno vlage. Lišće u bilja, što za vrućine u Primorju procvate^ nije široke plojke, već je ono razciepkano ili sitno, kadkad i presitno razčešljano, stablika im je po visoka, drvenasta ili šuplja, korjen debeo, dugačak, kadl^ad mrkvast, u kojem ima biiina potrebitu zalihu vlage. Tako je korjen u štitarke Ferulago galbanifera debeo i na metar dugačak, pa ako mu zemlja odgrnemo, osviedocit ćemo se, da je tim vlažnija, čim dublje prodiremo. Usudili bi se naslućivati, da se korjen ove i drugih biiina, koje u srpnju ili kolovozu procvatu, tim više dulji, čim se tlo oko njegii jače suši. U srpnju procvatu biline ponajveć iz familije sucvjetaka (Compositae) štitarka (Umbelliferae), koje su tako ustrojene, da se zavladajućoj vrućini mogu prilagoditi. Za primjer navadjamo Centaurea rupestris, C. splendeiis, C. Calcitrapa, C. spino´so-ciliataj Scolymu3 hispanicus, Onopordon Acanthiura, I nula graveolens, I. vise osa, L spiraeifolia, Clematis Flammula, C. Vitalba, Scabiosa agrestis, Campanula piramidalis, Cnidium apioides, Statice Limonium, Di |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
gitalis .laevigata, Eiipatorium Cauaabinum, Melampyrum barba tu m iid. Nekojim je od ovih lišće široko, ali zato debelo, gladko, malone kožnato, dočim je kod drugih dliikavo ili pusteno. Drveće i grmlje, koje je zimzeleno, ima malo, debelo i kožnato lišće, koje se s proljeća naglo razvije, te pripeku sunca, suzu i praMou lahko podnaša. Nu i lišće listopadnoga drveća tako je ustrojeno- da vrućini odolieva, jer je n. pr. u hrasta, šestiija, juda, brušine, kozjeg jabučica (Rhamnus rupestris), čiCerice (Eb. intermedia), sicilskoga jasena itd. skoro kožnato, U kolovozu procvate malo biima, tako Echinops Ritro, Cirsium laiiceolatum, Ervagiiim amethvstinum, Bupleurum junceum, B. aristatum, Gariiiia vulgaris, FoeuiculuiB capiilaceum, Centaur ea a mara, Orjgaiium vialgare itd., dakle opet biliue, koje su bilo korjenom, bilo listom ili stablikom tako ustrojene, da u onoj velikoj vrućim ne nastradaju. Jesen, koju svatko željno očekuje, počima koncem listopada ili početkom studena, kad zaredaju jesenske kli^e, od kojih se priroda na nov život probudi. Mjeseca listopada padne na Rieei 218, u studenu 180 m. m. kiše, u Senju prvoga mjeseca 165. drugoga 143 m. m. Kroz cielu jesen padne na Rieci 576, u Senju 4o3 m. m, kiše."^ U jeseni razvije se i sekundarna flora, nekoje naime biline procvatu po drugi put, a nekoje, jer vrućinom zapriečene, tekar se sada dalje razvijaju. Medju biline sekundarne flore spada S o n c h u s a r v e n s i s , L e p i d i u m g r a m i n i f 0 1 i u m, G e r a n i u m r o t u n d i f o 1 i u m , T u n i c a S a x if r a g a, L i n a r i a 1 i 11 o rali s, G o n v o 1 v o I u s C a n t r a b i c a i druge. Na drugoj stepenici nastupa proljeće koncem travnja; vegetacija je najbujnija u lipnju, kad i ljubice nz druge proljetnice procvatu. Zrak je ovdje još tako o^tar, da u lijViiju krumpir tek na koj centiineter visoko poraste, đocim je kod njora mjesea dana prije procvao. Grašak, krumpir; bob, grah cvate n. pi\ oko 7M)h])i^-i (112 m.) još u. kolovozu, vinova loza prestaje kod Meje (444 m.). Bura je ovdje že.-itokii. što odiije i kržljavo drveće i grmlje. Na prvoj sto].,eni(ji podneblje je. lie^ito biaže. Kad su kod mora prve prehođnice proljeća procvaIi\ vrhovi m ove stepenice .sniegom pokriveni, u jeseni još 5=e kod mora šume zelene, kad tu cesto u listopadu glavice zabiele. Snieg tu leži po 3, 4 mjeseca, a ima ga još u veijači, kad je uz more procvao badeiiK iieska i vi:^^baba. Proljeće se najavlja. u travnju, ljeto koncem svibrija, je^en pocetkoni rujna, zima u prvoj polovici t>tudena. Da ne iujn bnre, Primorac ne bi znao za zimu, te bi imao po godine proljeće, a pol godine ljeto uz dosta jaku sušu. Sila bure odaje se na kopnu ^ P. J^a! civev: Das Klima- VOD Finmo-A´bazia nacb meteorologischen Beobachtutigen, FiurtK-, 1884. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
m moru. Slabije drveće s korjenom vadi, vrbe i druga krhka stabla nemilice lomi i obara, vitka do zemlje svija.´ Gdje. oua statoim pravcem bruji, tamo se vegetacija težko razvija, iio pustoši i ciste goleti tamo ipak ne ima. ´^ Ako na buri izvrgnutu zemljištu ne. ima .visoka drveća, to ipak ne manjkaju biline, koje su za takav- kraj upravo značajne. Na- takovih krasah nviek uspieva mirisavi kuš ili žalfija, smilje, bresina, obje vrsti šmrika, diraka, crni, trn i ostražica (Eubus ulmifolius). Od trava valja nam spomenuti ugledno kovilj e (Štipa Grafiana), M e li Ca ciliatavar. Linnaei, Aodropogon Ischaemon IBromuserectus.´ Gdje bura jako brije^ tu .je drveće onizko, ali debelo^´ a drvlje k zemlji prikuSeno. Oko Baga ima glogovih grmića, koje. bi lahko sa dlanima pokrio. U drveća i grmlja jesu grane kratke, udebljane i prama protivnoj strani svite. Liepo se to iztiče kod Bakra, kod Senja u Senjskoj dragi, na Grobničkom polju i đruguda. Gdje je bura veoma žestoka, drveće je kao oklaštreno, krošnja mu je sgora skoro vodoravna, kako sam to vidio oko Vrbnika, na otoku Krku, Lišće od bure pocrni, naročito sam to opazio kod jasena i smokava. Široko lišće smokve bura tako razćeha, kao da bi ga škarama obrezao. Naskoči li bura s proljeća ili u ljetu, lišće na ozledjenih mjesti posmedji i usahne, s česa nastaju razni oblici lista, a stablo potom prava nakaza. U primorskih šumah ne ima šušnja (suha lišća), jer to bura sve raznose. Konfiguracija tla upliva na to, da u Primorju bura nije jednako jaka. Najžešća je na izlazu dragah i dolinah, koje su prama mora otvorene. Žestoko navaljuje medju Vratnikom i Senjem, medju Krivim putem i Senjom, u Vinodolu, oko Bakra i u Dragi. Na moru je mnogo jača na obalah iztočnihj nego li zapadnih. To je mogao opaziti svaki, tko je plovio uz iztočnu obala oko otoka Krka, Paga, Eaba ili Cresa. Akoprem je Senj sa svoje bure ozloglašen, ipak mu vegetacija naginje na južnu. Tu uspieva maslina, lovorika, ćimpres, badem, smokva. Naročito su ukusne kajsije (mandalice, marelice), koje Senjani „armulini" zovu, te izvažaja manje ladje osobito na Rieku. , Za bure ponestaje zračne vlage vaoma naglo i toplina se brzo umanjuje. Godine 1879. bijaše bura u Primorju strašna naročito mjeseca prosinca, kad je tu i tamo lovorika stradala. Srednja temperatura iznašala je onda na Rieci 2-.7* C«, srednji tlak zraka 66-5 m. m. Najžešća bijaše bura 9. prosinca, kad je toplomjer pokazivao —6*6^ C Godine 188L bijaše srednja temperatura u siečnju 4-3´´* C, u prosincu 7.4** C. Najveći minimum temperature bijaše 24. siečuja — 5-6^ C^; u prosincu — 0´5^ C U Senju iznašala je pomenute godine srednja temperatura u siečnju 2´6*´ C, u prosincu Q´7^ C- Najveći minimum temperature bio´je 5. siečnja (~- 7-3" C.) i 28. prosinca (0*7^ C.) ^ U tri zime (1872—73.j 1881—82.,´1883—84.) pala je živa na Eieci pod ništicu samo u * Kesultate d.´ meteoroiogischen Beobachtungen d. k. u k. "M&rine^Akademie im Jabre 187^. u. 1881. (Sieka). |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 118 — dva jut.ni. Sređuje je razmjerje na Rieci u aiečnju 5J^ C, u Senju 4´*]^ C, dakle za 0-9´´ C, manje, odnosiio je taj mjesec u Senju za toliko hladniji. Bura, jer suha i ledena, vegetacijije škodljiva, ali ipak vizrokom, da. zastupnici mediteranske flore sižu duieko prama sjevera, što l)i inače nemoguće bilo. Ovo je već Grisebaci-i iztaknao. ^ Hura, koja duva i po više dana, očisti ?;rak od oblaka, r.a P^o osvanu usred zime liepi. topli dani. što je ZTuk usljed bure izgubio, nadomješta mu toplo sance, koje i bilju osuncavanjeui izgubljenu toplinu povraća. Ove su prorujene tako nagle, da ini se čovjek ne bi nadao. Danas je bura davala i bvujila, kan´ da će polomiti i ono uialo stabarja, kad je sutia tako toplo, da ti je zimski kapu^ pretežak Zemlja se tako ugrije, da sokovi u billni počnra kolati veoma brzo, i biliiia, koja bi tek evala u veljači ili ožujku, procvate u prosincu ili u siečnju. Kod grmova opazio sarn to naročito kod ši- bike šute (Coronilia emeroiđes). Podneblje je preko zime blago, ako i promienljivo, nestalno. Zato je u IMmorju nekoje gnnlje va;^da-zeieno^ kojemu iišće u srednjoj Evropi popađa, t, i. lišeo mu ne pada, dok novo nepotjera. Takav je grm Ligustrum vulgare, Corop.i 11 a emeroldes i razne kupine ili ostnižice, pa su i smilje i kus zimzeleni, samo im je lišće pusteoije. Prezimuje lišće od broć a (Galiuin Molhigo).. b a I u š k e (Sternbergia lutea), strka (Arum italicum), trputca po zidnoga (Piautago cariaata), žednjaka (Seduni acre), gušavice (Silene Tenoreana) itd. Ima bilina, koje preko ciele zime cvatu, tako mrtva kop riv a (Lamiuin maeulatum), k r u n č i n a (Parietaria diffusa), j a g u š a c (Senecio vulgavis), od zimzelena grmlja ružmari n (Rosinarinus ofncinalis). Oko Božića ima već cvatućih ljubica, a još u prosincu, dapače kad i kad u siečnju, na novo procvalih raža. ** Kako je podneblje u Primorju blago, sviedoči i ta okolnost, što i mnogo iz dalekih krajeva presadjeno bilje prezimuje. Tako n, pr. Aioe arborescens; Yiicca alcifolia, i što nekojim bilinam tu plod dozrieva n. pr. oleandru, doeim ga u hladnijih krajevih domovine ni ne zamiće. Vrst kaktusa Opunti a vulgari s raste oko Bakra samoničice, gdje mjeseca lipnja pi´ocvjeta itd. ^ H. Cori.it; ´D-iB Pflanzenleben d. Sciuveiz, ZliricU 1879, p. 22. =^-* D. Hire: Flora okolice Bakarske. EM akademije, knj. 60. (Zagreb. 1884,). |