DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 21     <-- 21 -->        PDF

pirično opažanje u šumi više ne dostaje, nego da ga mora popuniti šumarski
pokus. I u šumarskim se družtvinia cesto pojavljivalo pitanje o važnosti sravBjujućili
pokusa kao što i o potrebi uređjenja šumar^skih pokušališta, ali je u
obće ostalo kod predloga i želja, premda je D. lieje r kod sastanka južnoĐjemačkih
šumara u Darmstadtu medju članove porazdielio tiskan poziv u svrhu
podignuća šumsko-statističkoga družtva i premda je g. 1846. objelodanio baš
izvrstan naputak za šumsko-stati6ka iztraživanja,


Što su unatoč velezaslužnim radnjama raznih izpitivača i pored svih poticaja
govorom i pismom istraživanja u području šumarstva tekom toli dugoga
vremena tek neznatno napredovala, ima se ponajpace tumačiti tim značajnim
obilježjem šumarstva — kojim se ovo posljednje naročito od gospodarstva razlikuje
— što naime mora u obzir uzimati toli obsežna razdoblja, koja za odgovor
na većinu pitanja u velike premašuju trajnost djelatnosti pojedinoga izpitivača
na njekom stanovitom mjestu.


Osim toga zahtievaju ovaka iztraživanja, da se u najviše slučajeva isti
pojav opaža uz razne uvjete, koji se pako jedino na medjusobno vrlo udaljenim
mjestima naći mogu ; napokon su i nuždni takovi zahvati u šumarenje, kakovi
se pojedincu činovniku ili učenjaku osobito uz predpostavu raznih posjednih
prilika jedva dopuštati mogu.


Nu ovakove radnje zahtievaju takodjer izdašnost i potrajnost novčanih
sredstava, kojih na uhar zajednice zasebnici nipošto pridonesti ne će.


Dok se dakle u bitnosti računalo djelatnošću pojedinaca te se očekivalo,
da će se štogod koristna polučiti uredjenjem i popunidbom u strukovnim djelima
izvještenih pokusa, razpisivanjem nagrada, podporom sa strane bogatih zasebnika
i razpravljanjem o tom predmetu u šumarskim družtvima, dotle bijahu sva nastojanja
bezuspješna.


Tek kad se upoznalo, da za ovakova iztraživanja snaga pojedinca ne dotječe,
te da je nuždno pravilno ustrojstvo, koje omogućuje nastavak pokusa bez
obzira na stanovite osobe, čitavo je pitanje pošlo novim smjerom.


Profesor Dn Ebermaje r izrekao je već prije kakovih 30 godina (Zeitschrift
des land\Yirtschaftlichen Vereines in Bajern, Jahr 1861, str. 370 — 377.)
sliedeća, još i danas pođpunoma priznana, temeljna načela: 1. Šumarski se
pokusi ne smiju prepuštati maru pojedinaca, nego je potrebno, da se uprava
svakoga pokušališta povjeri baš u tu svrhu namještenim osobama, 2= feumarska
pokušališta treba da su državni zavodi, kojih je vrhovna uprava podčinjena najvišoj
šumarskoj oblasti.


Tekom 1860-t.ib godina pridošlo je k pokusima, koje su već prije izvele
pojedine državne uprave dakako, da namire lih mjestnim potrebama, najskorije
ustrojstvo pokušališta u modernom smisla uz pripomoć i poticaj pojedinih uprava
državnih šuma; ovdje se neka samo napomene uredjenje meteoroložkih postaja,
iztraživanja o utjecaju sgrtanja stelje, pronedjajuih pokusa n Bavar^skoj, nadalje
proriedjajm pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja u Saskoj.