DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
^ , ^ m —, . t o se jatnaSno i u drugini državan^a đogadja, a Sitavo ojo medJiinarodBO obćeDJe razvilo se bez organizatornoga sudjelovanja pojedinih država većmom pomoću uputa, što ih davaju dotična poslanićtva. Takovo je obcenje^ naravna posljedica, da rečem, cviet golemog kulturBOg napredka našega stoljeća. Pozivajući se na gornje razloge i navode scienim, da organizacij a medjunarodnoga saobćivanja u području ustrojstva šumarskih pokuSahsta nije potrebita , Mislim -a o tom me dosadašnja izkustva podpunoma uvjenše - da nikoje pokušalište ne će propustiti prilike, da točno prouči stečevine mih takovih zavoda te iz njih prihvati ono, što će i za se upotrebiti moći. Pravom se može očekivati, da će svako pokušahšte takodjer svoje radnje shodno objaviti. Osim toga će i nadalje biti prilike, da se upoznadu radne osnove pojedinih zavoda, te se naročito u šumsko-meteoroiožkoin području — koje držim osobito važnim — bar donekle postigne podjelba radnje. Na to bijaše već god. 1873. upozorio kongres gospodara i šumara u Beču, na to se i Dr. pl. L o r e n z- Libnrna u osvrnuo, razpoređjujući svoje ovamo spađajuće radnje, kao što sam navadja u svojoj posljednjoj publikaciji. Tako sam se primakao točki, na koju se nađovezuju moje želje glede slobodnog uredjaja medjunarodnoga saobćivanja iz područja o podignuću šumarskih pokušali šta. Nu prije, nego ću svoje želje izraziti, treba da označim svoje stanovište naprama omedjenju zadaća šumarskih pokušališta. Iznajprije mi je priznati, da sam sljedbenik obćenito prihvaćenoga načela, na temelju kojega se u pokušalištima ne iztražuju pitanja, što se prama svojoj naravi i radnjama pojedinaca riešiti mogu. U pokušahštima se naime imaju obavljati lih takova iztraživanja, koja zahtievaju prostorno i vremeno vrlo obsežnu organizaciju, ili se istom mnogim i velikim brojevima razjasniti mogu- Ova načela nipošto nisu nova, ali su najopravdanija, te ih svim drugima pređpostavljam, ma i spočitavao mi se nedostatak izvornosti u svaćanju našega pitanja. Prihvatimo li ih, preostati će od regensburžkoga programa kao „piece de resistance« pitanja o podignuću šumarskih pokušališta ipak samo vrlo omedjeni šumsko-statički pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja. Odjel lučbeno-fizioložki, u kohko nije u savezu s naukom o sjemenju i s pitanjima o blagotvornom djelovanju šuma, po mojem nazoru posvema odpada. Isto tako će biti stegnuta šumsko-statička skupina bar u toliko, koliko se bavi pokusima o načinu sječe i pougljivanja, o odvažanju drva, o uredjenju pilana i proizvadjanju staničlne (Cellulose). ^ Priznamo li dakle opravdanost slobodnoga razvitka posebnoga — a po sebi medjunarodnoga — izpiti™ vanja, zaprieci li se u pokušalištima ciepanje sila, koje će redovno nastati, kad se pokušališta uzmu smatrati državnim zavodima, gdje je svakomu pojedincu prosto na svoju rnku iztraživati, program će biti bar za sliedećih desetak godina u bitnosti jednostavniji. Prilike su gotovo iste kao što i prije 17 godina, a u glavnom je kao što i onda, željeti, da se glede šumsko^meteoroložkih opažanja uzčuva međjunarođan sporazumak. |