DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
62 — glavnice. Ovaj i.iios, pridodavši mu svote privredjeBU iz nuzgređne sječe, sačinjava šumsku dobit - a višak .bilja polužene svote mora se kao glavmčna privreda nadalje ukamaćivati. Pošto je kod ovakvoga postupka važan jedino razmjer medju donekle normalnom i efektivnom šumskom glavnicom a ne njezina absolutna kolicma, te se toćan razmjer takodjer iz sumjerno krivili absolutmh brojeva postići može, s toga eventualno krivo izračunavanje dobitne mjere, ciene itd. - jerbo se na taj naćia iznos obiju glavnica jednako mienja — jedva^ da će znatnije utjecati na konačni proizvod raćuna — na absolutnu količinu š u m s k e d 0 b i t i. Pozivajući se na gore navedena razmatranja predlaže i z Y j e s t i t e 1 j s I i e d e ć u r e s 01 u c i j u : Pododsjek: „Šumsko gospodarstvo« VI. odsjeka gospodarskoga i šumarskoga kongresa drži, da se kod današnje ga stanja šumskoga gospodarstva zahtjev najstrože potrajnosti doduše mora napustiti, zato pako daje vrlo shodno, da se godimice sastavljaju izkazi o tom, da li se količina šumske glavnice sječom možda štogod promienila. Kojim načinom imalo bi se dosadanje ustrojenje šumsko-gospodarstvenih pokušišta nadopuniti, da se tim osigura jedinstveno postupanje pokusa i jedinstvena uporaba dobivenih podataka barem u onih državah i pojedinih zemijah, koje prema svojim kiimatičkim i kulturnim odnosajima dopuštaju zajednički postupak, koji se osniva na istih načetih glede riešit se imajućih pitanja, nu bez uštrba samostalnosti pojedinih zemalja? Izviestio minist. savjetnik Ludvig Dimit z iz Be6a u skupštini međjanarođnoga gospšumarskoga kongresa dne 6. rujna 1890. u Beču n VI. odsjeku za šumarstvo. (Vidi stranu 571. šum, lista od god. 1890.). Naš program, u kojem se od deset pitanja (u dotičnom odsjeku) tri bave ustrojstvom šumarskih pokušališta, očito dokazuje, koliko znamenita se važnost u nas pnlaže medjunarodnoj razpravi o rečenom predmetu. Na tom se stanovištu nalazimo, odkad se u obće pojavilo pitanje o ustrojstvu šumarskih pokušahšta. Kad je mjeseca kolovoza g. 1868. u Beču skupština njemačkih gospodara i šumara povjerila odboru zadaću, da sastavi osnovu o organizaciji šumarskih pokušališta, poslala Je Austrija jeseni iste godine svoga zastupnika u Eegensburg. Kad je kašnje austrijska vlada povodom one S e |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
narodne sveCanosti g. 1873. u Bec pozvala prvi medjunarodni kongres gospodara i šumara, razpravljalo se na službeni poticaj takodjer i o pitanju, kojebi straiie pokusnih iztraživauja trebale da se sa medjanarodnoga gledišta razprave, Nu ako li ja za svoju osobu ipak zagovaram staKoviste, da je u organizaciji šumarskih pokušališta (naglasujem u „organizaciji", pošto je to važno za slovo našega pitanja) jedva nuždno nastojati oko jedinstvenoga postupka u medjunarodiiom smisla, to polazim koli od dosadašnjega razvitka šumarskih pokušališta, toli od nazora, da znanstveno izpitivanje kao nešta medjunarodna samo po sebi i bez medjudržavnih organ iza tor ni h mjera posve lako obastati može. Razgledati ćemo ponajprije historicki razvitak našega pitanja. Već je regensburžka skupština od g. 1868= naglasila, da jedan te isti način ustrojstva ne može biti mjerodavan za sve moguće prilike, da se šumarska pokušališta u većim državama drugačije urediti imadu, nego Si u malim., ondje se moraju spojiti s vrhovnojn šumarskom obiašću, a ovdje sa strukovnim učilištima. Od tada je organizacija šumarskih pokušališta vrlo raznoliko napredovala, U Njemačkoj su napose u Badenskoj, Turingiji, Brunšvigu i Aizaciji većinom sdružena s upravom državnih šuma, u Pruskoj, Bavarskoj, Saskoj, Wi1rtemberžkoj i Heskoj-sa šumarskim učilištima. UFrancezkoj se na starodrevnoj akademiji u Nancy-u povjerilo stanovitom odboru, da šumarske pokuse izvadja na državnim posjedima. Tu se dakle radi o spoju dviju organizatornih načela. — U Švicarskoj je šumarsko pokašalište podignuto na savezničkoj politehnici u Ziirichu, U austro-ugarskoj je monarkiji organizacija s ove i s one strane Litave posve različna. U Ugarskoj su šumarska pokušališta; koliko mi je poznato, uzko spojena s upravom državnih dobara, U zapadnoj Austriji postoji od g. 1884. sasvim osebujno ustrojstvo, koje se i na autonomiju pojedinih zemalja obazire, a pogledom na osobito razvijeno šumarstvo u sjeverozapadnim predjelima i za tim ide, da i zasebni veleposjed što izdašnije sudjeluje kod izvadjauja šumarskih pokusa. Ova organizacija niti se ne oslanja na spojidbu sa šumarskim zavodima, niti s upravom državnih dobara. „Uprava šumarskih pokusališh^" dodieljena je prvomu odsjeku ministarstva za poljodjelstvo, u kojem je posebnom odboru povjereno viećanje o najvažnijim, tehničkim predlozima ovoga zavoda. Izvješća i osnove o radnjama predlažu se strukovujačkoj sjeđnicij koja sastoji od nnnistarskoga odaslanika i od zastupnika šumarskih družtava i pokušališta, te se godimice ili u dužim razdobljima u Beču sastaje- Zemaljska pokušališta imadu posredovati izmedju ministarstva i zasebnih posjednika šuma. Dotični zavod sam sastavlja osnove o načinu postupka, upravlja i nadzire sve pokuse, bilježi i obradjuje prikupljene podatke na svoju ruku izvadja šumarske pokuse u državnim i zasebnim "šumama pomoću svojih činovnika ili takovih zasebnika, koji kod dotičnih istraživanja sudjeluju, te se napokon bavi i pregledom šumskoga sjemenja. |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
^ u — Do^io. oBih devet zavoda u l^jemn^ vr^^a Jružtvu nJeinaSkih ŠBmarskih pokuža]išta^ koje je osobito shodno uredilo zajednižki postupak ne postoii niti medju ostalin. pokušalištima u Europi a luti medju njema6kim i ovima mkakova organizovau a sveza U „savezu^ njernackib dm.va _pako nalazimo organizaciju, koja ^ strogo .udeći -- nije medjunarodBa, nego je tek posljedica novo uredjenog državnog sustava Njemačke. Dosada su dakle europske države, koje se bave ustrojstvom šumarskih pokušališta, išle sasvim samostalnim putem. A to drugačije njje m moglo biti, pošto se već bečki kongres od g. 1873, za vnerae. gdje su podignuce šumarskih pokušališta toli živahno zagovarali i šumari i drugi prijatelji šumarstva, posve ravnodušno izrazio o potrebi medjunarodnoga razpravJjanja o tom pitanju. Oduševljeni izvjestitelj, profesor pl. Seekendorff, došao je do zaključka,^ da medju svim pitanjima pretežno šumsko-gospodarstvenoga sadržaja i medju ostalim fizioložko-kemičke naravi jedva ikoje nalazi, koje bi zahtjevalo, da se sustavno medjunarodnim putem iztražuje, vep da je jedino kod šumsko-meteoroložkih opažanja nuždan jedinstven postupak, e đa se tako konačno rieši pitanje o zaštiti šuma, U istom su smislu govorili izvjestitelj profesor Dr. E b e r m a y e r, tajni šumarski nadsavjetnik Dr. Judeich i šumarski nadsavjetnik Dr, Nord lin g e r — a to su doista znamenita imena i uvaženja dostojni sudovi. Dr, J u d e i e h označio je tada posve mjestnim pitanje, „kako se uzgaja drveće*** Što je g, 1873. kao zaključak prihvaćena resolucija izvan dnevnoga reda naglašivala, na to je smjeralo -— kao što je tada bilo, a i danas je posve opravdano — da se pobudi što svestranije zanimanje za podignuće pokušališta. A to je bez sumnje i urodilo dosta povoljnim plodovima! Nu 5. toeka resolucije od g. 1873, da se naime izabere stalno medjunarodno povjerenstvo u svrhu uspješnijeg izvadjanja šumarskih pokusa — dakle jedna od najznamenitijih organizatorni h ustanova — nikada se nije oživotvorila, a ja bih se usudio uztvrditi, da^ se ovaj projekt s toga nije dao izvesti, jer je odviše strogo vezan na točno izvršavanje dotičnih pravila. U području se ustrojstva šumarskih pokušališta u zadnjih dvadesetak godina za5;bilja polučiše mnogi znameniti uspjesi. Ako se dosad ipak još nekoja vrlo važna pitanja iz šumarstva i šumarskoga zakonodavstva riešila nisu, razlog se ima tražiti poglavito u tom, što su se pokušališta prekasno podigla, nadalje, što su zadaće pokusnih iztraživanja takove, da se tek u duljim razdobljima nešiti mogu; mnogo manje će pako biti kriv nedostatak medjunarodnog jedinstvenog postupka u pojedinim državama ili državnim skupinama. ^ Ako ikada, to je u 19. stoljeću nemoguće izključoo uživanje znanstvenih s ecevma. Književnost nam svima saobćuje plodove znanstvenih iztraživanja, zivahm promet odstranio e e-otovo sve zanriAl^A i;/...^ k ^ i pohtčke 1 covjekoljubne ideje sve više na to potiču, da se muževi iedaakih misb ^ težnja udružuju na plodonosno saobclvanje sv;jih nazora! |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 65 ™ Što su se gospodari i šumari poslije 17 godiBa iz razrnT^okrajioa po drugi put opet u BeSu sastali na zajednički dogovor glede najvažnijih prilika cjelokupne zoBiljoteže pouzdano nam dokazuje, da u našim strukovnja6kim krugovima doista postoji zajedničko — medjunarođno — djelovanje, premda ne dostaje u tom smjeru djelujuće jedinstvene organizacije. Ne upuštajući se dalje u ova obćemta razmatranja, prelazim na dnevni red, te mi je uz podpuno zadovoljstvo priznati, da su postojeća šumarska pokušailšta bila — i bez medjunarodnili organizatornih ustanova — donekle vazda u sporazumnom doticaju. Ogledamo li u Njemačkoj i Francezkoj, u Austriji i Švicarskoj ustrojstvo dotičnih šumskih predjela, koji su ođredjeni za izvadjanje pokusa u proriedjivanju šuma i pomladku u progalinama, naći ćemo — bilo u šumi ili u strukovnim djelima — prilićnu sukladnost u nacimi osnovnog uredjenja i izvađjanja pokusa. Osobita pako zasluga ide njemačka šumarska pokušailšta, što su u tom području kao prva udarila pravim smjerom, te uspješnom djelovanju utrla put i označila svrhu. Danas se sve u obzir uzimlje, štogod strukovna književnost podaje. Tako se bavarske gromadne skrižaljke (Massentafeln) uobičajile i izvan svoje domovine. Podatci 0 opredjeljivanju čvrstoće stabala, koji se polučiše u austrijskom pckušalištu, doista su i drugdje dobrodošli. Tako su Ganghoferove periodičke publikacije o šumarskim pokušalištima jamačno u čitavom nizu država postale zajedničkom imovinom svih po zvanju drugova. Isto se tako možemo koristiti znamenitim rezultatima Dr= Ebermajerovi h iztraživanja u području šumske fizike, kao što je takodjer i inozemstvo doista uvažilo naša šumsko-meteoroložka opažanja, odnosno amo spadajuća djela pL Lorenza, publikacije j)]. Hohnela, Stuđničke itd., Vrlo bih dosadio^ kad bi đaljnim nabrajanjem pisaca i njihovih djela hotio dokazivati, koli živahno je doista medjunarođno sporazumno djelovanje zavoda i osoba, što se zanimaju pokusnim radnjama o pitanjima iz našega područja. Ako li mi je pako dopušteno, da se takovim primjerima mašim i preko medja pitanja o pokušalištima, upozorio bih na to, što smo bili u Francezkoj i Švicarskoj, da proučimo ondje izvedene znamenite radnje oko zagradjivanja bujica i ošumljivanja Alpa, te ih prama svojim prilikama uporavimo; da smo u Crnoj šumi (Schwarzwa]d) izvidjali splavarstvo (Flosserei) a u Saskoj već od početka ovoga stoljeća uređjaj šume= Zaista danas ima dovoljno medjunai^odnoga obćenja i u šumarskom području, koje bijaše nekoć poput ceha ođieljeno. Prije negoli je podigla šumarski zavod u Indiji, pošiljala je Englezka svoje šumarske mjernike u Francezku i Njemačku, da se na tamošnjim učilištima naobraze, a sada se svake godine po nekoliko tjedana nalaze u Njemačkoj mladi engiezki šamari na poučnom´ puto= vanju. U prijašnjem i sadašnjem svom uredu kao što i u šumama, koje mi bijahu povjerene, često sam imao prilike, da primam putnike iz svih mogućih europskih i izvaneuropskih zemalja^te ih upućujem i opremam potrebnim pomagalima. 5 |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
^ , ^ m —, . t o se jatnaSno i u drugini državan^a đogadja, a Sitavo ojo medJiinarodBO obćeDJe razvilo se bez organizatornoga sudjelovanja pojedinih država većmom pomoću uputa, što ih davaju dotična poslanićtva. Takovo je obcenje^ naravna posljedica, da rečem, cviet golemog kulturBOg napredka našega stoljeća. Pozivajući se na gornje razloge i navode scienim, da organizacij a medjunarodnoga saobćivanja u području ustrojstva šumarskih pokuSahsta nije potrebita , Mislim -a o tom me dosadašnja izkustva podpunoma uvjenše - da nikoje pokušalište ne će propustiti prilike, da točno prouči stečevine mih takovih zavoda te iz njih prihvati ono, što će i za se upotrebiti moći. Pravom se može očekivati, da će svako pokušahšte takodjer svoje radnje shodno objaviti. Osim toga će i nadalje biti prilike, da se upoznadu radne osnove pojedinih zavoda, te se naročito u šumsko-meteoroiožkoin području — koje držim osobito važnim — bar donekle postigne podjelba radnje. Na to bijaše već god. 1873. upozorio kongres gospodara i šumara u Beču, na to se i Dr. pl. L o r e n z- Libnrna u osvrnuo, razpoređjujući svoje ovamo spađajuće radnje, kao što sam navadja u svojoj posljednjoj publikaciji. Tako sam se primakao točki, na koju se nađovezuju moje želje glede slobodnog uredjaja medjunarodnoga saobćivanja iz područja o podignuću šumarskih pokušali šta. Nu prije, nego ću svoje želje izraziti, treba da označim svoje stanovište naprama omedjenju zadaća šumarskih pokušališta. Iznajprije mi je priznati, da sam sljedbenik obćenito prihvaćenoga načela, na temelju kojega se u pokušalištima ne iztražuju pitanja, što se prama svojoj naravi i radnjama pojedinaca riešiti mogu. U pokušahštima se naime imaju obavljati lih takova iztraživanja, koja zahtievaju prostorno i vremeno vrlo obsežnu organizaciju, ili se istom mnogim i velikim brojevima razjasniti mogu- Ova načela nipošto nisu nova, ali su najopravdanija, te ih svim drugima pređpostavljam, ma i spočitavao mi se nedostatak izvornosti u svaćanju našega pitanja. Prihvatimo li ih, preostati će od regensburžkoga programa kao „piece de resistance« pitanja o podignuću šumarskih pokušališta ipak samo vrlo omedjeni šumsko-statički pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja. Odjel lučbeno-fizioložki, u kohko nije u savezu s naukom o sjemenju i s pitanjima o blagotvornom djelovanju šuma, po mojem nazoru posvema odpada. Isto tako će biti stegnuta šumsko-statička skupina bar u toliko, koliko se bavi pokusima o načinu sječe i pougljivanja, o odvažanju drva, o uredjenju pilana i proizvadjanju staničlne (Cellulose). ^ Priznamo li dakle opravdanost slobodnoga razvitka posebnoga — a po sebi medjunarodnoga — izpiti™ vanja, zaprieci li se u pokušalištima ciepanje sila, koje će redovno nastati, kad se pokušališta uzmu smatrati državnim zavodima, gdje je svakomu pojedincu prosto na svoju rnku iztraživati, program će biti bar za sliedećih desetak godina u bitnosti jednostavniji. Prilike su gotovo iste kao što i prije 17 godina, a u glavnom je kao što i onda, željeti, da se glede šumsko^meteoroložkih opažanja uzčuva međjunarođan sporazumak. |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
»- 67 -^ Naročito naglasujem „uzčuva«, pošto se poslije Hiedjimarođnoga , gospodarsko- šumarskoga kongresa u Be&u g, I87a. tu i tamo pokazala dobra .Tolja, da se glede ovoga zahtjeva po jedinstvenoj osnovi postupa. Kako nas naime Dr, pL Lorenz o tom obavještuje, * kašnje se statistički kongres g. 1876. n Budimpešti bavio ođnošajima, u kojim se nalazi meteorologija i klimatologija naprama statistici zemljoteže te je uzrokovao, da se na međjunarođnom msteoroložkom kongresu u Rimu g. 1879, bliže pristupilo´ pitanjima 0 agrarnoj meteorologiji. U Rimu bio je izvjestiteljem Dr. pL Lorenz, te se na.temelju njegovoga predloga prihvatila sliedeća resolucija: „Da se što više unapriedi gospodarska i šumarska meteorologija, preporuka kongres za iztraživanje ovaj program: 1. Utjecaj meteoroložkih prilika na rašće (vegetaciju). 2. Utjecaj rašća na ´meteoroložke prilike« 3- Obavještaj gospodara o pogodi (vremenu), pošto kongres ovo pitanje odviše važnim drži, a da bi se odmah dali stvoriti pobliži zaključci, s toga nalaže svojemu medjunarođnomu odbora, da oko toga nastoji, kako bi se najdulje do slieđećega proljeća sastalo ,posebno vieće," koje će razpravljati o napredku gospodarske i šumarske meteorologije." Ovo se agrarno-meteoroložko vieće sastalo g. 1880. u Beču, te je odobrilo i pođkriepilo od minist savjetnika Dr. pl Lorenza zasnovani i obćenito dobro poznati program o šumsko-meteoroložkim opažanjima. U sastanku takovoga prama potrebi udešenog posebnog vieća nalazi se. po mojem sudu sredstvo za međjunarođno saobćivanje u području ovoga pitanja. ^Ostala su pitanja o gumarskim pokušalištima više manje mjestne važnosti. Što se ´ove tiče, dovode već i jednostavnija sredstva do svrhe. Takovim bi sredstvom za svako pokušalište označio samostalne periodičke publikacije o stanju te uspješnosti pokusa i opažanja kao što i međjusobno dopisivanje.. Prama današnjim se prilikama radnje šumarskih pokošališta na raznolik način priobćuju, kadšto i tako, da su vrlo težko pristupne, n. pr, u Francezkoj u „buUetins^ ministarstva za .poljodjeljstvo, a drugdje u godišnjem izvješću dotične sređištne oblasti, kojoj je pokušalište upravo pođredjeno. To su .bez sumnje vrlo nepovoljni odnošaji, ali će ih učestvujuće vlade i dotične oblasti već uz nešto malo dobre volje popraviti moći. Kao vrhunac onoga, što bi se dalo postići, na umu mi je utemeljenje centralnoga organa za sva gospodarska i šumarska pokušališta, što se nalaze u europskim državama. Ovaj si središnji organ umišljam kao periodički pregled (Revue) cjelokupnoga rađa na pokušalištima, kao vez, koji udružuje sve ove zavode i sve u njima đjelujuće izpitivače. Na temelju svojih razlaganja usuđjujem se predložiti slieđeće zaključke; 1, U suglasju s odlukom prvoga međjunarodnoga gospodarskoga i š-umarskoga kongresa u Beču g. 1873. izjavljuje se me d´juna rodni gosp. išum, kongres u Beču g. 1890. u tom * Oesterreichiscli-UBgarische Revne II. sv., Be5, Holđer 1887. |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
,— 68 — : smislu, da od STih u područje š um ar s k i h P okušaH št a spadajućih.ada<5ajedinošumsko-Bieteoroložko pitanje po STojoj naravi zahtieva medjuaarodni s p or a zu m ak i .me d j u OBih držara, koje s_a se u obće već latile takovih radnja ih će to u buduće učiniti. . -^ -i 2 Šumsko-statiSki pokusi većinoiB su tek mjestne vned- Bosti te prama današnjem stanju strukovne književnosti i 2a~ jednićkoga djelovanja izpitivača nije potrebito, da se izvode pomoću medjunarodnoga sporazurnka. 3. S toga mogu u pojedinim zavodima izostati unutrašnje organizatorne ustanove, ko j ima j e s v r ha, da formalnoopredielemedjunarodni doticaj. 4. Shodno sredstvo, kako da se u jamci med juna rod ni jedinstveni postupak glede š um s ko -m e t e o r o lo ž k i h pitanja, nalazi se kongres praraa potrebi sazvanom sastanku agrarno-meteoroložkoga vieća, kao nastavku onoga, što je g. 1880. viećalo u Beču, te polaže osobitu važnost u to, da bude što obilnije zastupano upravo šumarsko stanovište« 5. Obzirom na obćenitu korist šumarskih pokušališta bit će prikladno, da svakizavod stanje i uspješnost svojih pokusa i opažanja objavi ii savršenim periodičkim publifcacijama i načelno stupi n dopisivanje sa svim ostalim zavodima ove vrsti. 6. Kao osobifco koristnim označuje se utemeljenje središnjeg organa za gospodarska i šumarska pokušališta´ europskih država;u tu će svrhu imati u dogovor stupiti odsjek VI. s^odsjekom V. ovogodišnjega medjunarodnoga kongresa. - . - " \ * . Profesor dr. Adam Schwappach iz Neustađt-Eberswalđa izviestio je nadalje o istom pitanju sliedeće: Kao što u svakom drugom području znanosti i tehnike, tako je i u šumarstvu i šumskom gospodarstvu napredak osobito ovisan o izvadjanju dosljednih i pomnih iztraživanja i pokusi. ^ Pokusi su se činili već od prvog početka šumarske znanosti te se sami namiču kod svake gospodarske operacije. Pokusi u pravom smislu, t. j sustavno opažanje promjena uz sveuđiljni obzir utjecajućih momenata u svrhu porabe stečenih izkustva za analogne slučaje, zaredali su već za G. K Hartig a i H.^Cotte početkom ovoga stoljeća, ali se tek za sliedećih decenija stao ovaj nam iztražmnja obsežnije upotrebljivati, a prije svih ide Huiideshagena 1 Weđekinđa zasluga, što^su prvi potaMi ovu metodu, o n.SLVr^´ t-^^´^´ ´´´´" ´´´ ´"´™´^^^" ´´´´^´S´^´ mnogobrojne pokuse 0 pojedinim šumarskim pitanjima, nakon što se upoznala istina! da jedino em^ |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
pirično opažanje u šumi više ne dostaje, nego da ga mora popuniti šumarski pokus. I u šumarskim se družtvinia cesto pojavljivalo pitanje o važnosti sravBjujućili pokusa kao što i o potrebi uređjenja šumar^skih pokušališta, ali je u obće ostalo kod predloga i želja, premda je D. lieje r kod sastanka južnoĐjemačkih šumara u Darmstadtu medju članove porazdielio tiskan poziv u svrhu podignuća šumsko-statističkoga družtva i premda je g. 1846. objelodanio baš izvrstan naputak za šumsko-stati6ka iztraživanja, Što su unatoč velezaslužnim radnjama raznih izpitivača i pored svih poticaja govorom i pismom istraživanja u području šumarstva tekom toli dugoga vremena tek neznatno napredovala, ima se ponajpace tumačiti tim značajnim obilježjem šumarstva — kojim se ovo posljednje naročito od gospodarstva razlikuje — što naime mora u obzir uzimati toli obsežna razdoblja, koja za odgovor na većinu pitanja u velike premašuju trajnost djelatnosti pojedinoga izpitivača na njekom stanovitom mjestu. Osim toga zahtievaju ovaka iztraživanja, da se u najviše slučajeva isti pojav opaža uz razne uvjete, koji se pako jedino na medjusobno vrlo udaljenim mjestima naći mogu ; napokon su i nuždni takovi zahvati u šumarenje, kakovi se pojedincu činovniku ili učenjaku osobito uz predpostavu raznih posjednih prilika jedva dopuštati mogu. Nu ovakove radnje zahtievaju takodjer izdašnost i potrajnost novčanih sredstava, kojih na uhar zajednice zasebnici nipošto pridonesti ne će. Dok se dakle u bitnosti računalo djelatnošću pojedinaca te se očekivalo, da će se štogod koristna polučiti uredjenjem i popunidbom u strukovnim djelima izvještenih pokusa, razpisivanjem nagrada, podporom sa strane bogatih zasebnika i razpravljanjem o tom predmetu u šumarskim družtvima, dotle bijahu sva nastojanja bezuspješna. Tek kad se upoznalo, da za ovakova iztraživanja snaga pojedinca ne dotječe, te da je nuždno pravilno ustrojstvo, koje omogućuje nastavak pokusa bez obzira na stanovite osobe, čitavo je pitanje pošlo novim smjerom. Profesor Dn Ebermaje r izrekao je već prije kakovih 30 godina (Zeitschrift des land\Yirtschaftlichen Vereines in Bajern, Jahr 1861, str. 370 — 377.) sliedeća, još i danas pođpunoma priznana, temeljna načela: 1. Šumarski se pokusi ne smiju prepuštati maru pojedinaca, nego je potrebno, da se uprava svakoga pokušališta povjeri baš u tu svrhu namještenim osobama, 2= feumarska pokušališta treba da su državni zavodi, kojih je vrhovna uprava podčinjena najvišoj šumarskoj oblasti. Tekom 1860-t.ib godina pridošlo je k pokusima, koje su već prije izvele pojedine državne uprave dakako, da namire lih mjestnim potrebama, najskorije ustrojstvo pokušališta u modernom smisla uz pripomoć i poticaj pojedinih uprava državnih šuma; ovdje se neka samo napomene uredjenje meteoroložkih postaja, iztraživanja o utjecaju sgrtanja stelje, pronedjajuih pokusa n Bavar^skoj, nadalje proriedjajm pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja u Saskoj. |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
70 — , vremena Pra?ilno je ustrojstvo šumarskih pokušališta potaknuto tek za SXVL sastanka njemačkih gospodara i šumara u BeSu od 31. kolovoza do 5. rujna g. 1868., kad je 4 rujna u šumarskom odsjeku na raspravljanje došlo pitanje: Postoje li dosada orgasizovana i jar djelujaća pokušahšta za šumarsku struku? Je li hora, da se stane oko njihova uređjenja nastojati i kako^? Na predlog saskoga zemaljskoga Badšumarnika pL Kirchbacha izabrala je skupština za pretres ovoga pitanja odbor, koji se već 23. studenoga 1869. u Kegensburgu na viećanje sastao i pojedinim vladama predložio zapisnik svoje sjednice. . , . Povodom ovih zakljuSaka u Eegensburgu ustrojila su se u Njemačkoj od g: 1870. u svim većim državama šumarska pokušališta (ukupno 9). ^ , Za tim su učestala u Austriji šumarska pokušališta pod vrhovnim vodstvom ministarstva za poljodjelstvo. I druge su države medjutim na tom^ polju postupale po istim temeljnim načelima, tako je uFrancezkoj g. 1882. podignuto šumarsko pokušalište u savezu sa- šumarskom akademijom u Nancy-u, u Švicarskoj postoji takova institucija od g. 1888. te je spojena sa savezničkim šumarskim zavodom kod politehnike u Ztirichu, a i u Busiji se revno nastoji oko podignuća shodnih šumarskih pokušališta. ." Ustrojstvom posebnoga zavoda za izvadjanje šumarskih pokusa, stvoren je doduše temelj uspješnomu razvitku, nu samo riešavanje pitanja svakako je tek odpocelo, U Njemačkoj, gdje su se najprije ustrojila šumarska pokušališta, odmah se uvidjelo, da će se istom složnim sudjelovanjem raznih zavoda dotične zadaće povoljno riešiti moći. S toga su već mjeseca rujna" g/ 1872. sva njemačka pokušališta stupila u savez, e da će moći djelovati na temelju jedinstvenih naputaka, čim će biti lakše riešavanje pokušajnih zadaća kao što i saobćivanje polučenih rezultata. Ponajprije se izrađiše osnove^ koje na svim njemačkim pokušalištima sačinjavaju temelj za izvađjaoje dotičnih pokusa. Tako Je izpunjen neobhodno potreban uvjet jedinstvenoga izvadjanja pokusa. Osnove, kojima se ođređjivao način postupka, obćenito su poprimljene, a pojedine umjestne preinačbe i dopunbe medjutim su izvedene. Vrlo je shodno, što su i ostala pokušališta izvan Njemačke, koja uz slične uvjete djeluju kao što i družtvo njemačkih šumarskih pokušališta, poimence u Austriji i Švicarskoj prihvatila bitne uredbe iz njegovog nacrta o postupku, te ee se rezultati iztraživanja tako lakŠe i obćenitije upora viti dati. Kao što pak uspjeh svake naredbe ovisi o načinu njezinoga provadjanja, tako će i stečevine djelovanja u pokušaUštima istom onda odgovarati postavljenim zahtjevima, kad će se naredbe upravo onako vršiti, kako to traži dotični nacrt. Osnove o načinu postupka podnipošto nisu vojničke zapovjedi, koje čitav posao određjuju ma i do najneznatnije potankosti, nego jedino sadržavaju naputke za i2vadjanje znanstvenih pokusa, s toga se mora i inicijativi izpitatelja koješta na volju pustiti. Nuz to treba i tu činjenicu na um uzeti da se o |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
^ 71 mnogim osobito važnim točkama u obće ni iie dadu postaviti obsežni propisi; ovdje hoću samo da upozorim na aemogućnost, da se točEo ustanovi obilježje´ oaoga temeljnoga pojma o .jUormalBosti", Obzirom na to posve je neopravdano, kad se misli, da je aa prosto svakomu upravljajućemu šumarskomu činovniku moguće prama ovakovoj osnovi izvađjati pokuse. Šumarski pokusi zahtievaju, kao što i sva znanstvena iztraživanja, ne samo posvemašno poznavanje predmeta, nego takodjer posebno izkustvo, koje se jedino oduljim zanimanjem sa dotičnom stvari postići može; takove se radnje ne dadu izvađjati niti na zapovjeđ niti kao Sasovita zabava. K tomu pridolazi i ta ob$tojnost, da isto izvađjanje kod najviše pokusa zahtieva ne baš neznatnu mjeru posebne vještine, bez koje se postupak ne samo u velike oteže^ nego je i mnogo skuplji, a vrlo često i posve bezuspješan. U svim se njemačkim pokušalištima uveo običaj, da nadglednik pokusnih iztraživanja, koji nadzire ili sve u obsegu dotičnoga zavoda postojeće radnje, ili istom neki dio, sam odabire za šumarske pokuse prikladna mjesta u šumama te s mjesta provađja posebne nuždne ustanove. Poznavanje mjestnih prilika, koje je za izvadjaaje pokusa vrlo potrebno, upravitelj će pokusa kod svojega službenoga putovanja sasvim lako upoznati, tim više, što će ga šumarsko osoblje pojedinih kotara u tom obziru dobro obavjestiti moći. Tko u obće ima smisla za takove pođlivate, a to se nadgledniku pokusnih radnja nikako poricati oe smije, taj će se dosta brzo orientovati. Pokušališta u Njemačkoj i Švicarskoj uređjuju stalno namješteni radnici, od kojih je nadgledniku obzirom na postojeće prilike jedan ili više njih pridieljeno, ti se pako radnici trajno ili bar po više godina bave takovim radnjama. Drugačije se postupa samo kod pokusa, kod kojih se izbor dotičnoga mjesta redovno, a njegovo uredjenje beziznimno prepušta upravitelju onoga šumskoga kotara. Stalna mjesta za pokuse nadglednik će pokušališta kadikad pregledati a osoblje pokušališta će ih ponovno izviditi. Upravitelju dotičnoga kotara povjereno je samo: da uzdržava medje, pazi na slučajne okolnosti (vjetrolom i sušu) i da ove kao što i broj ukradenih i posječenih stabala ubilježi; stabla, koja se imaju izkrčiti, trebati će da zavod koliko moguće sam označi, ili da se to po njegovoj naredbi posebnim nalogom izvede; nadalje ima dotični upravitelj i za dobavu stelje skrbiti, kad se radi o pokusima na takovim mjestima. Svaka se daljnja decentralizacija osvjećuje nejednakošću rezultata, a ništa ne smeta više kod konačnoga zaključka, nego li dvojba o pouzdanosti podataka. Ako li više upravitelja pokušališta uz slične prilike u istom smjeru djeluje, nije nemoguće, da će tekom vremena nastati vrlo neprilična raznoličnost glede shvaćanja i provadjauja dotičnih pokusnih radnja. Uzčuvanje jedinstvenosti takodjer i u tom smislu glavnom je zadaćom godišnjih skupština dražtva njemačkih šumarskih pokušališta; porei sjednica uvedene su kod takvih skupština takodjer i ekskurzije na pokušališta. Ondje imadu |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
—72 — upravitelji povoda i prilike, da svoje shvaćanje sravne s naporima svojih drugova a takovi neprisiljeni dogovori pružaju takođjer liepu zgodu, da se razni sudovi saobće a sprotna mnienja izjednače. Ova se uredba baš osobito shodnom prikazala, te bi se možda i preko granica Njemačke protegnuti dala. Što se nadalje tiče uporabe stečenih izknstva, imadn se razlikovati što radnje, koje se bave pitanjima užega obsega te ih dotični upravitelj praina razpoloživim sredstvima na svoju roku izvoditi može, što iztraživanja zamašne i obćenite važnosti i većega obsega, .za koje je prama prilikama u Njemačkoj vazda niižđno zajedničko djelovanje nekolicine poknšališta. Točna se medja izmedju obih skupina dakako ne da odrediti; praksa je medjntim posljednjoj dodielila sve radnje, što se izvađjaju na temelju obćenite osnove o postupku; ovamo se mora medju ostalim ponajpače ubrajati sastavljanje skrižaljka 0 prihodu i cjelokupnom iznosu šuma. Za obradjivanje vrieđit će ova dva gledišta: koli iijamčenje posvemašnesamostalnosti za izpitivača, toli nastojanje, da se polučeni rezultati, čim su dovoljno prokušani, pristupnima učine što širim krugovima. Kod svih iztraživanja one prve vrsti imati će nadglednik pokušališta sam odlučivati o načinu obrađjivanja i dobi, kad se stečena izkustva objaviti imadu. Za radnje iz one druge skupine sliedi iz načela, koje je temeljem čitavoga ustrojstva pokušališta., da se svi izviđi, što su se na temelju zajedničkog postupka po dogovoru prikupili u stanovitu svrhu, pređadu nekoj prama prilikama odabranoj osobi, kojoj je dužnost, da iz njih stvori konačni zaključak. Tako se dade istodobno postići primjerena pođjelba radnje i mnogo brža objava. Da li su pojedini izvidi prikladni za samostalnu publikaciju, prama pojedim iztraživanjima posve je različno, nu svakako se imaju smatrati znanstvenom imovinom dotičnoga pokušališta. Stalni su propisi o načinu obrađjivanja kod znanstvenih publikacija u obće izključeni, najviše ako se dadu odrediti norme za formalno obradjivanje, što je svakako na korist kašnjoj njihovoj zbiljskoj uporabi. Kadi slobode, koja se autom ustupiti mora, .željeti je, da se svaki put što ^ točnije opiše zemljište, na kojem se dotično izkustvo steklo^ ne samo što će se radnja možda izpitivati, već tim više, da se omogući njezina daljna uporaba. Iz našega se razmatranja nadaju slieđeća pravila: L Obzirom na obćenitu vriednost za znanost i praksu. bit će osobito shodno, da se sve radnje U´ šumarskim pokušalištima, u koliko se ne tiču pitanja lih mjestnevažnosti,^ izvađjaju po jedinstvenim načelima. 2.-Eadi nužđne sumjernosti (Gleiehmassigkeit) morat će se posebni nadgled pokusnih iztraživanja za pojedine kotar e staln.o povjeriti stanovitimi osobarai. Obseg ovih kotara ovisan je što o političkim prilikama, što otom, da li je dotičnim osobama uprava povjerena kao vrhovnom ili kao pođredjenom lireda, . |
ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
3.-Pokusna istraživanja obavljaju stalno kod pokiisališta Bamješteni radnici. 4. Daše uzciiva jedinstven način postupka, sastaju se nadglednici pokiiJališta u periodigBiffi skupštinama te zajednički posjećuju pokusima namienjena mjesta. ^5. Kad su za pojedine pokuse razni upravitelj i pokušališta prikupili podataka, tada se prama zajedničkom zaključku grad ja preda stanovitoj vrstnoj osobi, koja će ju konačno obraditi. Izbor ogoja u šumskom gospodarstvu. Izviestio pristav c. kr. pokusališta u Mariabrunnu đr. Adolf Ciesla r i šamarnik H. Eenss iz Bobrisa u sknpštinf međjuuarodnoga gosp. - šum, kongresa dne 6.rujual890„ u Beču u VI. odsjeku za šumarstvo. (Vidi str, 5T2, šum. lista god. 1890,) Ponajprije mi je ugodna dužnost, da se već radi same stvari najsrdačnije zahvalim odbora medjunarođnoga gospodarsko-šumarskoga kongresa u BečUj što je uvrstio u program razpravljanja od mene predloženo pitanje ^^o načinu obira (selection, ZucMwabl) u šumogojstvu". Ako se možda ustručavaloj da se ovaj predmet uvrsti u dnevni red, pošto imademo vrlo malo predradnja iz toga područja, na žalost se mora priznati istinitost posljednjega navoda; nu takav razlog podnipošto nije opravdan, jer ono nekoliko izvjestiteljevi]! rieči ponajprije imade svrhu, da, kao što i svako razpravljanje na toli znamenitom mjestu, pobudjuje šumare na živahnije djelovanje na tom potaknutom i neizpitanom nu doista zahvalnom polju. Nije to sada prvi put, da se razpravlja o potrebi sustavna obira o šumogojstvu„ Već se D a r v^a n bavio tim pitanjem; B u r c k h a r đ, (I pL F i s c h b a c h^ Baur, Booth, Kienitz, Turski^ Keuss, Velten a možda i tko drugi, ako sam čiju radnju pregledao, obradjivahu ovo pitanje, priznavajući mu posvemašnju opravdanost glede šumarstva. U najnovije sam doba i sam imao prilike, da se pozabavim izučavanjem toga predmeta a to me ponovno na daljnji rad ponukalo. Prije no podjemo dalje, nuždno mi se čini, da obilježimo pojam ,,obira" te mu označimo obseg, u kojem će se imati razpraviti u pređležećem slučaju. Lakše i točnije će nam to poći za rukom, ako li podieiimo pojam obira u njegove suvrsti. Imati ćemo: 1. metodični ili naumični i 2. prirodni ili nehotični obir. Onaj Izvađja šumarova ruka a ovaj je posljedicom prirodnih zakona. Sustavni, naumični, umjetni obir označen je nastojanjem čovjeka, da organička bića, u našem slučaju šumsko drveće, tako uzgoji, da što bolje odgovaraju nekoj izpravnoj, ođređjenoj svrsi. Na probit individua, na njegova što veću snagu za životnu borbu malo se pazi. Prirodni obir potječe iz sta.novite prirodne sile, koja samo za pojedino orgaaičko biće najpovoljnije uvjete odabire. |