DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 14     <-- 14 -->        PDF

62 —


glavnice. Ovaj i.iios, pridodavši mu svote privredjeBU iz nuzgređne sječe, sačinjava
šumsku dobit - a višak .bilja polužene svote mora se kao glavmčna
privreda nadalje ukamaćivati.


Pošto je kod ovakvoga postupka važan jedino razmjer medju donekle
normalnom i efektivnom šumskom glavnicom a ne njezina absolutna kolicma,
te se toćan razmjer takodjer iz sumjerno krivili absolutmh brojeva
postići može, s toga eventualno krivo izračunavanje dobitne mjere, ciene itd.


- jerbo se na taj naćia iznos obiju glavnica jednako mienja — jedva^ da će
znatnije utjecati na konačni proizvod raćuna — na absolutnu količinu
š u m s k e d 0 b i t i.
Pozivajući se na gore navedena razmatranja predlaže
i z Y j e s t i t e 1 j s I i e d e ć u r e s 01 u c i j u :


Pododsjek: „Šumsko gospodarstvo« VI. odsjeka gospodarskoga
i šumarskoga kongresa drži, da se kod današnje
ga stanja šumskoga gospodarstva zahtjev najstrože
potrajnosti doduše mora napustiti, zato pako daje vrlo
shodno, da se godimice sastavljaju izkazi o tom, da li se
količina šumske glavnice sječom možda štogod promienila.


Kojim načinom imalo bi se dosadanje ustrojenje šumsko-gospodarstvenih
pokušišta nadopuniti, da se tim osigura jedinstveno postupanje
pokusa i jedinstvena uporaba dobivenih podataka barem
u onih državah i pojedinih zemijah, koje prema svojim kiimatičkim
i kulturnim odnosajima dopuštaju zajednički postupak, koji se osniva
na istih načetih glede riešit se imajućih pitanja, nu bez uštrba
samostalnosti pojedinih zemalja?


Izviestio minist. savjetnik Ludvig Dimit z iz Be6a u skupštini međjanarođnoga gospšumarskoga
kongresa dne 6. rujna 1890. u Beču n VI. odsjeku za šumarstvo. (Vidi
stranu 571. šum, lista od god. 1890.).


Naš program, u kojem se od deset pitanja (u dotičnom odsjeku) tri
bave ustrojstvom šumarskih pokušališta, očito dokazuje, koliko znamenita se
važnost u nas pnlaže medjunarodnoj razpravi o rečenom predmetu.


Na tom se stanovištu nalazimo, odkad se u obće pojavilo pitanje o ustrojstvu
šumarskih pokušahšta. Kad je mjeseca kolovoza g. 1868. u Beču skupština
njemačkih gospodara i šumara povjerila odboru zadaću, da sastavi osnovu o
organizaciji šumarskih pokušališta, poslala Je Austrija jeseni iste godine svoga


zastupnika u Eegensburg. Kad je kašnje austrijska vlada povodom one S e




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 15     <-- 15 -->        PDF

narodne sveCanosti g. 1873. u Bec pozvala prvi medjunarodni kongres gospodara
i šumara, razpravljalo se na službeni poticaj takodjer i o pitanju, kojebi straiie
pokusnih iztraživauja trebale da se sa medjanarodnoga gledišta razprave,


Nu ako li ja za svoju osobu ipak zagovaram staKoviste, da je u organizaciji
šumarskih pokušališta (naglasujem u „organizaciji", pošto je to
važno za slovo našega pitanja) jedva nuždno nastojati oko jedinstvenoga postupka
u medjunarodiiom smisla, to polazim koli od dosadašnjega razvitka šumarskih
pokušališta, toli od nazora, da znanstveno izpitivanje kao nešta medjunarodna
samo po sebi i bez medjudržavnih organ iza tor ni h mjera posve lako obastati
može.


Razgledati ćemo ponajprije historicki razvitak našega pitanja. Već je regensburžka
skupština od g. 1868= naglasila, da jedan te isti način ustrojstva
ne može biti mjerodavan za sve moguće prilike, da se šumarska pokušališta u
većim državama drugačije urediti imadu, nego Si u malim., ondje se moraju
spojiti s vrhovnojn šumarskom obiašću, a ovdje sa strukovnim učilištima. Od
tada je organizacija šumarskih pokušališta vrlo raznoliko napredovala, U Njemačkoj
su napose u Badenskoj, Turingiji, Brunšvigu i Aizaciji većinom sdružena
s upravom državnih šuma, u Pruskoj, Bavarskoj, Saskoj, Wi1rtemberžkoj
i Heskoj-sa šumarskim učilištima. UFrancezkoj se na starodrevnoj
akademiji u Nancy-u povjerilo stanovitom odboru, da šumarske pokuse
izvadja na državnim posjedima. Tu se dakle radi o spoju dviju organizatornih
načela. — U Švicarskoj je šumarsko pokašalište podignuto na savezničkoj
politehnici u Ziirichu,


U austro-ugarskoj je monarkiji organizacija s ove i s one strane
Litave posve različna. U Ugarskoj su šumarska pokušališta; koliko mi je poznato,
uzko spojena s upravom državnih dobara, U zapadnoj Austriji postoji od


g. 1884. sasvim osebujno ustrojstvo, koje se i na autonomiju pojedinih zemalja
obazire, a pogledom na osobito razvijeno šumarstvo u sjeverozapadnim predjelima
i za tim ide, da i zasebni veleposjed što izdašnije sudjeluje kod izvadjauja
šumarskih pokusa.
Ova organizacija niti se ne oslanja na spojidbu sa šumarskim zavodima,
niti s upravom državnih dobara. „Uprava šumarskih pokusališh^" dodieljena je
prvomu odsjeku ministarstva za poljodjelstvo, u kojem je posebnom odboru povjereno
viećanje o najvažnijim, tehničkim predlozima ovoga zavoda. Izvješća i
osnove o radnjama predlažu se strukovujačkoj sjeđnicij koja sastoji od nnnistarskoga
odaslanika i od zastupnika šumarskih družtava i pokušališta, te se
godimice ili u dužim razdobljima u Beču sastaje- Zemaljska pokušališta imadu
posredovati izmedju ministarstva i zasebnih posjednika šuma. Dotični zavod sam
sastavlja osnove o načinu postupka, upravlja i nadzire sve pokuse, bilježi i
obradjuje prikupljene podatke na svoju ruku izvadja šumarske pokuse u državnim
i zasebnim "šumama pomoću svojih činovnika ili takovih zasebnika, koji
kod dotičnih istraživanja sudjeluju, te se napokon bavi i pregledom šumskoga
sjemenja.




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 16     <-- 16 -->        PDF

^ u —


Do^io. oBih devet zavoda u l^jemn^ vr^^a Jružtvu nJeinaSkih ŠBmarskih
pokuža]išta^ koje je osobito shodno uredilo zajednižki postupak ne
postoii niti medju ostalin. pokušalištima u Europi a luti medju njema6kim i
ovima mkakova organizovau a sveza U „savezu^ njernackib dm.va _pako
nalazimo organizaciju, koja ^ strogo .udeći -- nije medjunarodBa, nego je tek
posljedica novo uredjenog državnog sustava Njemačke.


Dosada su dakle europske države, koje se bave ustrojstvom šumarskih
pokušališta, išle sasvim samostalnim putem. A to drugačije njje m moglo biti,
pošto se već bečki kongres od g. 1873, za vnerae. gdje su podignuce šumarskih
pokušališta toli živahno zagovarali i šumari i drugi prijatelji šumarstva,
posve ravnodušno izrazio o potrebi medjunarodnoga razpravJjanja o tom pitanju.
Oduševljeni izvjestitelj, profesor pl. Seekendorff, došao je do zaključka,^ da
medju svim pitanjima pretežno šumsko-gospodarstvenoga sadržaja i
medju ostalim fizioložko-kemičke naravi jedva ikoje nalazi, koje bi
zahtjevalo, da se sustavno medjunarodnim putem iztražuje, vep da je jedino
kod šumsko-meteoroložkih opažanja nuždan jedinstven postupak, e
đa se tako konačno rieši pitanje o zaštiti šuma, U istom su smislu govorili
izvjestitelj profesor Dr. E b e r m a y e r, tajni šumarski nadsavjetnik Dr.
Judeich i šumarski nadsavjetnik Dr, Nord lin g e r — a to su doista
znamenita imena i uvaženja dostojni sudovi. Dr, J u d e i e h označio je tada
posve mjestnim pitanje, „kako se uzgaja drveće***


Što je g, 1873. kao zaključak prihvaćena resolucija izvan dnevnoga reda
naglašivala, na to je smjeralo -— kao što je tada bilo, a i danas je posve
opravdano — da se pobudi što svestranije zanimanje za podignuće pokušališta.
A to je bez sumnje i urodilo dosta povoljnim plodovima! Nu 5. toeka resolucije
od g. 1873, da se naime izabere stalno medjunarodno povjerenstvo u svrhu
uspješnijeg izvadjanja šumarskih pokusa — dakle jedna od najznamenitijih
organizatorni h ustanova — nikada se nije oživotvorila, a ja bih se usudio
uztvrditi, da^ se ovaj projekt s toga nije dao izvesti, jer je odviše strogo vezan
na točno izvršavanje dotičnih pravila.


U području se ustrojstva šumarskih pokušališta u zadnjih dvadesetak godina
za5;bilja polučiše mnogi znameniti uspjesi. Ako se dosad ipak još nekoja
vrlo važna pitanja iz šumarstva i šumarskoga zakonodavstva riešila nisu, razlog
se ima tražiti poglavito u tom, što su se pokušališta prekasno podigla, nadalje,
što su zadaće pokusnih iztraživanja takove, da se tek u duljim razdobljima
nešiti mogu; mnogo manje će pako biti kriv nedostatak medjunarodnog jedinstvenog
postupka u pojedinim državama ili državnim skupinama.


^ Ako ikada, to je u 19. stoljeću nemoguće izključoo uživanje znanstvenih
s ecevma. Književnost nam svima saobćuje plodove znanstvenih iztraživanja,
zivahm promet odstranio e e-otovo sve zanriAl^A i;/...^ k ^ i
pohtčke 1 covjekoljubne ideje sve više na to potiču, da se muževi iedaakih
misb ^ težnja udružuju na plodonosno saobclvanje sv;jih nazora!




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 65 ™
Što su se gospodari i šumari poslije 17 godiBa iz razrnT^okrajioa
po drugi put opet u BeSu sastali na zajednički dogovor glede najvažnijih
prilika cjelokupne zoBiljoteže pouzdano nam dokazuje, da u našim strukovnja6kim
krugovima doista postoji zajedničko — medjunarođno — djelovanje, premda
ne dostaje u tom smjeru djelujuće jedinstvene organizacije.


Ne upuštajući se dalje u ova obćemta razmatranja, prelazim na dnevni red,
te mi je uz podpuno zadovoljstvo priznati, da su postojeća šumarska pokušailšta
bila — i bez medjunarodnili organizatornih ustanova — donekle vazda u sporazumnom
doticaju.


Ogledamo li u Njemačkoj i Francezkoj, u Austriji i Švicarskoj ustrojstvo
dotičnih šumskih predjela, koji su ođredjeni za izvadjanje pokusa u proriedjivanju
šuma i pomladku u progalinama, naći ćemo — bilo u šumi ili u strukovnim
djelima — prilićnu sukladnost u nacimi osnovnog uredjenja i izvađjanja
pokusa. Osobita pako zasluga ide njemačka šumarska pokušailšta, što su u tom
području kao prva udarila pravim smjerom, te uspješnom djelovanju utrla put
i označila svrhu.


Danas se sve u obzir uzimlje, štogod strukovna književnost podaje. Tako
se bavarske gromadne skrižaljke (Massentafeln) uobičajile i izvan svoje domovine.
Podatci 0 opredjeljivanju čvrstoće stabala, koji se polučiše u austrijskom pckušalištu,
doista su i drugdje dobrodošli. Tako su Ganghoferove periodičke
publikacije o šumarskim pokušalištima jamačno u čitavom nizu država postale
zajedničkom imovinom svih po zvanju drugova. Isto se tako možemo koristiti
znamenitim rezultatima Dr= Ebermajerovi h iztraživanja u području šumske
fizike, kao što je takodjer i inozemstvo doista uvažilo naša šumsko-meteoroložka
opažanja, odnosno amo spadajuća djela pL Lorenza, publikacije j)]. Hohnela,
Stuđničke itd.,


Vrlo bih dosadio^ kad bi đaljnim nabrajanjem pisaca i njihovih djela hotio
dokazivati, koli živahno je doista medjunarođno sporazumno djelovanje zavoda
i osoba, što se zanimaju pokusnim radnjama o pitanjima iz našega područja.
Ako li mi je pako dopušteno, da se takovim primjerima mašim i preko medja
pitanja o pokušalištima, upozorio bih na to, što smo bili u Francezkoj i Švicarskoj,
da proučimo ondje izvedene znamenite radnje oko zagradjivanja bujica
i ošumljivanja Alpa, te ih prama svojim prilikama uporavimo; da smo u Crnoj
šumi (Schwarzwa]d) izvidjali splavarstvo (Flosserei) a u Saskoj već od početka
ovoga stoljeća uređjaj šume=


Zaista danas ima dovoljno medjunai^odnoga obćenja i u šumarskom području,
koje bijaše nekoć poput ceha ođieljeno. Prije negoli je podigla šumarski
zavod u Indiji, pošiljala je Englezka svoje šumarske mjernike u Francezku i
Njemačku, da se na tamošnjim učilištima naobraze, a sada se svake godine po
nekoliko tjedana nalaze u Njemačkoj mladi engiezki šamari na poučnom´ puto=
vanju. U prijašnjem i sadašnjem svom uredu kao što i u šumama, koje mi
bijahu povjerene, često sam imao prilike, da primam putnike iz svih mogućih europskih
i izvaneuropskih zemalja^te ih upućujem i opremam potrebnim pomagalima.


5




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 18     <-- 18 -->        PDF

^ , ^ m —, .
t o se jatnaSno i u drugini državan^a đogadja, a Sitavo ojo medJiinarodBO
obćeDJe razvilo se bez organizatornoga sudjelovanja pojedinih država većmom
pomoću uputa, što ih davaju dotična poslanićtva. Takovo je obcenje^ naravna
posljedica, da rečem, cviet golemog kulturBOg napredka našega stoljeća.


Pozivajući se na gornje razloge i navode scienim, da organizacij a
medjunarodnoga saobćivanja u području ustrojstva šumarskih pokuSahsta nije
potrebita , Mislim -a o tom me dosadašnja izkustva podpunoma uvjenše


- da nikoje pokušalište ne će propustiti prilike, da točno prouči stečevine mih
takovih zavoda te iz njih prihvati ono, što će i za se upotrebiti moći. Pravom
se može očekivati, da će svako pokušahšte takodjer svoje radnje shodno objaviti.
Osim toga će i nadalje biti prilike, da se upoznadu radne osnove pojedinih
zavoda, te se naročito u šumsko-meteoroiožkoin području — koje držim osobito
važnim — bar donekle postigne podjelba radnje. Na to bijaše već god. 1873.
upozorio kongres gospodara i šumara u Beču, na to se i Dr. pl. L o r e n z-
Libnrna u osvrnuo, razpoređjujući svoje ovamo spađajuće radnje, kao što
sam navadja u svojoj posljednjoj publikaciji.
Tako sam se primakao točki, na koju se nađovezuju moje želje glede
slobodnog uredjaja medjunarodnoga saobćivanja iz područja o podignuću šumarskih
pokušali šta. Nu prije, nego ću svoje želje izraziti, treba da označim
svoje stanovište naprama omedjenju zadaća šumarskih pokušališta. Iznajprije
mi je priznati, da sam sljedbenik obćenito prihvaćenoga načela, na temelju
kojega se u pokušalištima ne iztražuju pitanja, što se prama svojoj naravi i
radnjama pojedinaca riešiti mogu. U pokušahštima se naime imaju obavljati lih
takova iztraživanja, koja zahtievaju prostorno i vremeno vrlo obsežnu organizaciju,
ili se istom mnogim i velikim brojevima razjasniti mogu-


Ova načela nipošto nisu nova, ali su najopravdanija, te ih svim drugima
pređpostavljam, ma i spočitavao mi se nedostatak izvornosti u svaćanju našega
pitanja. Prihvatimo li ih, preostati će od regensburžkoga programa kao „piece
de resistance« pitanja o podignuću šumarskih pokušališta ipak samo vrlo
omedjeni šumsko-statički pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja.
Odjel lučbeno-fizioložki, u kohko nije u savezu s naukom o
sjemenju i s pitanjima o blagotvornom djelovanju šuma, po mojem nazoru posvema
odpada. Isto tako će biti stegnuta šumsko-statička skupina bar u toliko,
koliko se bavi pokusima o načinu sječe i pougljivanja, o odvažanju drva, o uredjenju
pilana i proizvadjanju staničlne (Cellulose). ^ Priznamo li dakle opravdanost
slobodnoga razvitka posebnoga — a po sebi medjunarodnoga — izpiti™
vanja, zaprieci li se u pokušalištima ciepanje sila, koje će redovno nastati, kad
se pokušališta uzmu smatrati državnim zavodima, gdje je svakomu pojedincu
prosto na svoju rnku iztraživati, program će biti bar za sliedećih desetak godina
u bitnosti jednostavniji. Prilike su gotovo iste kao što i prije 17 godina, a u
glavnom je kao što i onda, željeti, da se glede šumsko^meteoroložkih opažanja
uzčuva međjunarođan sporazumak.




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 19     <-- 19 -->        PDF

»- 67 -^


Naročito naglasujem „uzčuva«, pošto se poslije Hiedjimarođnoga , gospodarsko-
šumarskoga kongresa u Be&u g, I87a. tu i tamo pokazala dobra .Tolja,
da se glede ovoga zahtjeva po jedinstvenoj osnovi postupa.


Kako nas naime Dr, pL Lorenz o tom obavještuje, * kašnje se statistički
kongres g. 1876. n Budimpešti bavio ođnošajima, u kojim se nalazi meteorologija
i klimatologija naprama statistici zemljoteže te je uzrokovao, da se na
međjunarođnom msteoroložkom kongresu u Rimu g. 1879, bliže pristupilo´ pitanjima
0 agrarnoj meteorologiji.


U Rimu bio je izvjestiteljem Dr. pL Lorenz, te se na.temelju njegovoga
predloga prihvatila sliedeća resolucija: „Da se što više unapriedi gospodarska
i šumarska meteorologija, preporuka kongres za iztraživanje ovaj program:


1. Utjecaj meteoroložkih prilika na rašće (vegetaciju). 2. Utjecaj rašća na
´meteoroložke prilike« 3- Obavještaj gospodara o pogodi (vremenu), pošto kongres
ovo pitanje odviše važnim drži, a da bi se odmah dali stvoriti pobliži zaključci,
s toga nalaže svojemu medjunarođnomu odbora, da oko toga nastoji,
kako bi se najdulje do slieđećega proljeća sastalo ,posebno vieće," koje će razpravljati
o napredku gospodarske i šumarske meteorologije."
Ovo se agrarno-meteoroložko vieće sastalo g. 1880. u Beču, te je odobrilo
i pođkriepilo od minist savjetnika Dr. pl Lorenza zasnovani i obćenito dobro
poznati program o šumsko-meteoroložkim opažanjima.


U sastanku takovoga prama potrebi udešenog posebnog vieća nalazi se.
po mojem sudu sredstvo za međjunarođno saobćivanje u području ovoga pitanja.
^Ostala su pitanja o gumarskim pokušalištima više manje mjestne važnosti.
Što se ´ove tiče, dovode već i jednostavnija sredstva do svrhe.


Takovim bi sredstvom za svako pokušalište označio samostalne periodičke
publikacije o stanju te uspješnosti pokusa i opažanja kao što i međjusobno dopisivanje..
Prama današnjim se prilikama radnje šumarskih pokošališta na raznolik
način priobćuju, kadšto i tako, da su vrlo težko pristupne, n. pr, u Francezkoj
u „buUetins^ ministarstva za .poljodjeljstvo, a drugdje u godišnjem izvješću dotične
sređištne oblasti, kojoj je pokušalište upravo pođredjeno.


To su .bez sumnje vrlo nepovoljni odnošaji, ali će ih učestvujuće vlade i
dotične oblasti već uz nešto malo dobre volje popraviti moći. Kao vrhunac onoga,
što bi se dalo postići, na umu mi je utemeljenje centralnoga organa za sva gospodarska
i šumarska pokušališta, što se nalaze u europskim državama. Ovaj
si središnji organ umišljam kao periodički pregled (Revue) cjelokupnoga rađa na
pokušalištima, kao vez, koji udružuje sve ove zavode i sve u njima đjelujuće
izpitivače.


Na temelju svojih razlaganja usuđjujem se predložiti slieđeće zaključke;


1, U suglasju s odlukom prvoga međjunarodnoga gospodarskoga
i š-umarskoga kongresa u Beču g. 1873. izjavljuje se
me d´juna rodni gosp. išum, kongres u Beču g. 1890. u tom


* Oesterreichiscli-UBgarische Revne II. sv., Be5, Holđer 1887.


ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 20     <-- 20 -->        PDF

,— 68 — :


smislu, da od STih u područje š um ar s k i h P okušaH št a
spadajućih.ada<5ajedinošumsko-Bieteoroložko pitanje po
STojoj naravi zahtieva medjuaarodni s p or a zu m ak i .me d j u
OBih držara, koje s_a se u obće već latile takovih radnja ih će
to u buduće učiniti. . -^ -i
2 Šumsko-statiSki pokusi većinoiB su tek mjestne vned-
Bosti te prama današnjem stanju strukovne književnosti i 2a~
jednićkoga djelovanja izpitivača nije potrebito, da se izvode
pomoću medjunarodnoga sporazurnka.


3. S toga mogu u pojedinim zavodima izostati unutrašnje
organizatorne ustanove, ko j ima j e s v r ha, da formalnoopredielemedjunarodni
doticaj.
4. Shodno sredstvo, kako da se u jamci med juna rod ni
jedinstveni postupak glede š um s ko -m e t e o r o lo ž k i h pitanja,
nalazi se kongres praraa potrebi sazvanom sastanku
agrarno-meteoroložkoga vieća, kao nastavku onoga, što je
g. 1880. viećalo u Beču, te polaže osobitu važnost u to, da bude
što obilnije zastupano upravo šumarsko stanovište«
5. Obzirom na obćenitu korist šumarskih pokušališta bit
će prikladno, da svakizavod stanje i uspješnost svojih pokusa
i opažanja objavi ii savršenim periodičkim publifcacijama i načelno
stupi n dopisivanje sa svim ostalim zavodima ove vrsti.
6. Kao osobifco koristnim označuje se utemeljenje
središnjeg organa za gospodarska i šumarska pokušališta´
europskih država;u tu će svrhu imati u dogovor stupiti
odsjek VI. s^odsjekom V. ovogodišnjega medjunarodnoga
kongresa.
- . - " \ * .


Profesor dr. Adam Schwappach iz Neustađt-Eberswalđa izviestio je
nadalje o istom pitanju sliedeće:


Kao što u svakom drugom području znanosti i tehnike, tako je i u šumarstvu
i šumskom gospodarstvu napredak osobito ovisan o izvadjanju dosljednih
i pomnih iztraživanja i pokusi.


^ Pokusi su se činili već od prvog početka šumarske znanosti te se sami
namiču kod svake gospodarske operacije. Pokusi u pravom smislu, t. j sustavno
opažanje promjena uz sveuđiljni obzir utjecajućih momenata u svrhu porabe
stečenih izkustva za analogne slučaje, zaredali su već za G. K Hartig a i
H.^Cotte početkom ovoga stoljeća, ali se tek za sliedećih decenija stao ovaj
nam iztražmnja obsežnije upotrebljivati, a prije svih ide Huiideshagena
1 Weđekinđa zasluga, što^su prvi potaMi ovu metodu,


o n.SLVr^´ t-^^´^´ ´´´´" ´´´ ´"´™´^^^" ´´´´^´S´^´ mnogobrojne pokuse
0 pojedinim šumarskim pitanjima, nakon što se upoznala istina! da jedino em^




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 21     <-- 21 -->        PDF

pirično opažanje u šumi više ne dostaje, nego da ga mora popuniti šumarski
pokus. I u šumarskim se družtvinia cesto pojavljivalo pitanje o važnosti sravBjujućili
pokusa kao što i o potrebi uređjenja šumar^skih pokušališta, ali je u
obće ostalo kod predloga i želja, premda je D. lieje r kod sastanka južnoĐjemačkih
šumara u Darmstadtu medju članove porazdielio tiskan poziv u svrhu
podignuća šumsko-statističkoga družtva i premda je g. 1846. objelodanio baš
izvrstan naputak za šumsko-stati6ka iztraživanja,


Što su unatoč velezaslužnim radnjama raznih izpitivača i pored svih poticaja
govorom i pismom istraživanja u području šumarstva tekom toli dugoga
vremena tek neznatno napredovala, ima se ponajpace tumačiti tim značajnim
obilježjem šumarstva — kojim se ovo posljednje naročito od gospodarstva razlikuje
— što naime mora u obzir uzimati toli obsežna razdoblja, koja za odgovor
na većinu pitanja u velike premašuju trajnost djelatnosti pojedinoga izpitivača
na njekom stanovitom mjestu.


Osim toga zahtievaju ovaka iztraživanja, da se u najviše slučajeva isti
pojav opaža uz razne uvjete, koji se pako jedino na medjusobno vrlo udaljenim
mjestima naći mogu ; napokon su i nuždni takovi zahvati u šumarenje, kakovi
se pojedincu činovniku ili učenjaku osobito uz predpostavu raznih posjednih
prilika jedva dopuštati mogu.


Nu ovakove radnje zahtievaju takodjer izdašnost i potrajnost novčanih
sredstava, kojih na uhar zajednice zasebnici nipošto pridonesti ne će.


Dok se dakle u bitnosti računalo djelatnošću pojedinaca te se očekivalo,
da će se štogod koristna polučiti uredjenjem i popunidbom u strukovnim djelima
izvještenih pokusa, razpisivanjem nagrada, podporom sa strane bogatih zasebnika
i razpravljanjem o tom predmetu u šumarskim družtvima, dotle bijahu sva nastojanja
bezuspješna.


Tek kad se upoznalo, da za ovakova iztraživanja snaga pojedinca ne dotječe,
te da je nuždno pravilno ustrojstvo, koje omogućuje nastavak pokusa bez
obzira na stanovite osobe, čitavo je pitanje pošlo novim smjerom.


Profesor Dn Ebermaje r izrekao je već prije kakovih 30 godina (Zeitschrift
des land\Yirtschaftlichen Vereines in Bajern, Jahr 1861, str. 370 — 377.)
sliedeća, još i danas pođpunoma priznana, temeljna načela: 1. Šumarski se
pokusi ne smiju prepuštati maru pojedinaca, nego je potrebno, da se uprava
svakoga pokušališta povjeri baš u tu svrhu namještenim osobama, 2= feumarska
pokušališta treba da su državni zavodi, kojih je vrhovna uprava podčinjena najvišoj
šumarskoj oblasti.


Tekom 1860-t.ib godina pridošlo je k pokusima, koje su već prije izvele
pojedine državne uprave dakako, da namire lih mjestnim potrebama, najskorije
ustrojstvo pokušališta u modernom smisla uz pripomoć i poticaj pojedinih uprava
državnih šuma; ovdje se neka samo napomene uredjenje meteoroložkih postaja,
iztraživanja o utjecaju sgrtanja stelje, pronedjajuih pokusa n Bavar^skoj, nadalje
proriedjajm pokusi i šumsko-meteoroložka opažanja u Saskoj.




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 22     <-- 22 -->        PDF

70 — ,


vremena


Pra?ilno je ustrojstvo šumarskih pokušališta potaknuto tek za
SXVL sastanka njemačkih gospodara i šumara u BeSu od 31. kolovoza do


5. rujna g. 1868., kad je 4 rujna u šumarskom odsjeku na raspravljanje došlo
pitanje: Postoje li dosada orgasizovana i jar djelujaća pokušahšta za šumarsku
struku? Je li hora, da se stane oko njihova uređjenja nastojati i kako^?
Na predlog saskoga zemaljskoga Badšumarnika pL Kirchbacha izabrala
je skupština za pretres ovoga pitanja odbor, koji se već 23. studenoga 1869.
u Kegensburgu na viećanje sastao i pojedinim vladama predložio zapisnik svoje
sjednice. . , .


Povodom ovih zakljuSaka u Eegensburgu ustrojila su se u Njemačkoj od


g: 1870. u svim većim državama šumarska pokušališta (ukupno 9). ^ ,
Za tim su učestala u Austriji šumarska pokušališta pod vrhovnim vodstvom
ministarstva za poljodjelstvo. I druge su države medjutim na tom^ polju
postupale po istim temeljnim načelima, tako je uFrancezkoj g. 1882. podignuto
šumarsko pokušalište u savezu sa- šumarskom akademijom u Nancy-u, u Švicarskoj
postoji takova institucija od g. 1888. te je spojena sa savezničkim
šumarskim zavodom kod politehnike u Ztirichu, a i u Busiji se revno nastoji
oko podignuća shodnih šumarskih pokušališta. ."


Ustrojstvom posebnoga zavoda za izvadjanje šumarskih pokusa, stvoren je
doduše temelj uspješnomu razvitku, nu samo riešavanje pitanja svakako je tek
odpocelo,


U Njemačkoj, gdje su se najprije ustrojila šumarska pokušališta, odmah
se uvidjelo, da će se istom složnim sudjelovanjem raznih zavoda dotične zadaće
povoljno riešiti moći.


S toga su već mjeseca rujna" g/ 1872. sva njemačka pokušališta stupila
u savez, e da će moći djelovati na temelju jedinstvenih naputaka, čim će biti
lakše riešavanje pokušajnih zadaća kao što i saobćivanje polučenih rezultata.


Ponajprije se izrađiše osnove^ koje na svim njemačkim pokušalištima sačinjavaju
temelj za izvađjaoje dotičnih pokusa.


Tako Je izpunjen neobhodno potreban uvjet jedinstvenoga izvadjanja pokusa.


Osnove, kojima se ođređjivao način postupka, obćenito su poprimljene, a
pojedine umjestne preinačbe i dopunbe medjutim su izvedene.


Vrlo je shodno, što su i ostala pokušališta izvan Njemačke, koja uz slične
uvjete djeluju kao što i družtvo njemačkih šumarskih pokušališta, poimence u
Austriji i Švicarskoj prihvatila bitne uredbe iz njegovog nacrta o postupku, te
ee se rezultati iztraživanja tako lakŠe i obćenitije upora viti dati.


Kao što pak uspjeh svake naredbe ovisi o načinu njezinoga provadjanja,
tako će i stečevine djelovanja u pokušaUštima istom onda odgovarati postavljenim
zahtjevima, kad će se naredbe upravo onako vršiti, kako to traži dotični nacrt.


Osnove o načinu postupka podnipošto nisu vojničke zapovjedi, koje čitav
posao određjuju ma i do najneznatnije potankosti, nego jedino sadržavaju naputke
za i2vadjanje znanstvenih pokusa, s toga se mora i inicijativi izpitatelja
koješta na volju pustiti. Nuz to treba i tu činjenicu na um uzeti da se o




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 23     <-- 23 -->        PDF

^ 71


mnogim osobito važnim točkama u obće ni iie dadu postaviti obsežni propisi;
ovdje hoću samo da upozorim na aemogućnost, da se točEo ustanovi obilježje´
oaoga temeljnoga pojma o .jUormalBosti",


Obzirom na to posve je neopravdano, kad se misli, da je aa prosto svakomu
upravljajućemu šumarskomu činovniku moguće prama ovakovoj osnovi
izvađjati pokuse.


Šumarski pokusi zahtievaju, kao što i sva znanstvena iztraživanja, ne samo
posvemašno poznavanje predmeta, nego takodjer posebno izkustvo, koje se jedino
oduljim zanimanjem sa dotičnom stvari postići može; takove se radnje ne dadu
izvađjati niti na zapovjeđ niti kao Sasovita zabava.


K tomu pridolazi i ta ob$tojnost, da isto izvađjanje kod najviše pokusa
zahtieva ne baš neznatnu mjeru posebne vještine, bez koje se postupak ne samo
u velike oteže^ nego je i mnogo skuplji, a vrlo često i posve bezuspješan.


U svim se njemačkim pokušalištima uveo običaj, da nadglednik pokusnih
iztraživanja, koji nadzire ili sve u obsegu dotičnoga zavoda postojeće radnje, ili
istom neki dio, sam odabire za šumarske pokuse prikladna mjesta u šumama
te s mjesta provađja posebne nuždne ustanove.


Poznavanje mjestnih prilika, koje je za izvadjaaje pokusa vrlo potrebno,
upravitelj će pokusa kod svojega službenoga putovanja sasvim lako upoznati,
tim više, što će ga šumarsko osoblje pojedinih kotara u tom obziru dobro obavjestiti
moći. Tko u obće ima smisla za takove pođlivate, a to se nadgledniku
pokusnih radnja nikako poricati oe smije, taj će se dosta brzo orientovati.


Pokušališta u Njemačkoj i Švicarskoj uređjuju stalno namješteni radnici,
od kojih je nadgledniku obzirom na postojeće prilike jedan ili više njih pridieljeno,
ti se pako radnici trajno ili bar po više godina bave takovim radnjama.


Drugačije se postupa samo kod pokusa, kod kojih se izbor dotičnoga mjesta
redovno, a njegovo uredjenje beziznimno prepušta upravitelju onoga šumskoga
kotara.


Stalna mjesta za pokuse nadglednik će pokušališta kadikad pregledati a
osoblje pokušališta će ih ponovno izviditi. Upravitelju dotičnoga kotara povjereno
je samo: da uzdržava medje, pazi na slučajne okolnosti (vjetrolom i sušu) i da
ove kao što i broj ukradenih i posječenih stabala ubilježi; stabla, koja se imaju
izkrčiti, trebati će da zavod koliko moguće sam označi, ili da se to po njegovoj
naredbi posebnim nalogom izvede; nadalje ima dotični upravitelj i za dobavu
stelje skrbiti, kad se radi o pokusima na takovim mjestima.


Svaka se daljnja decentralizacija osvjećuje nejednakošću rezultata, a ništa
ne smeta više kod konačnoga zaključka, nego li dvojba o pouzdanosti podataka.


Ako li više upravitelja pokušališta uz slične prilike u istom smjeru djeluje,
nije nemoguće, da će tekom vremena nastati vrlo neprilična raznoličnost
glede shvaćanja i provadjauja dotičnih pokusnih radnja.


Uzčuvanje jedinstvenosti takodjer i u tom smislu glavnom je zadaćom godišnjih
skupština dražtva njemačkih šumarskih pokušališta; porei sjednica uvedene
su kod takvih skupština takodjer i ekskurzije na pokušališta. Ondje imadu




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 24     <-- 24 -->        PDF

—72 —


upravitelji povoda i prilike, da svoje shvaćanje sravne s naporima svojih drugova
a takovi neprisiljeni dogovori pružaju takođjer liepu zgodu, da se razni sudovi
saobće a sprotna mnienja izjednače.


Ova se uredba baš osobito shodnom prikazala, te bi se možda i preko
granica Njemačke protegnuti dala.


Što se nadalje tiče uporabe stečenih izknstva, imadn se razlikovati što
radnje, koje se bave pitanjima užega obsega te ih dotični upravitelj praina razpoloživim
sredstvima na svoju roku izvoditi može, što iztraživanja zamašne i
obćenite važnosti i većega obsega, .za koje je prama prilikama u Njemačkoj
vazda niižđno zajedničko djelovanje nekolicine poknšališta. Točna se medja
izmedju obih skupina dakako ne da odrediti; praksa je medjntim posljednjoj
dodielila sve radnje, što se izvađjaju na temelju obćenite osnove o
postupku; ovamo se mora medju ostalim ponajpače ubrajati sastavljanje skrižaljka
0 prihodu i cjelokupnom iznosu šuma. Za obradjivanje vrieđit će ova
dva gledišta: koli iijamčenje posvemašnesamostalnosti za izpitivača, toli nastojanje,
da se polučeni rezultati, čim su dovoljno prokušani, pristupnima učine što širim
krugovima. Kod svih iztraživanja one prve vrsti imati će nadglednik pokušališta
sam odlučivati o načinu obrađjivanja i dobi, kad se stečena izkustva objaviti imadu.


Za radnje iz one druge skupine sliedi iz načela, koje je temeljem čitavoga
ustrojstva pokušališta., da se svi izviđi, što su se na temelju zajedničkog postupka
po dogovoru prikupili u stanovitu svrhu, pređadu nekoj prama prilikama
odabranoj osobi, kojoj je dužnost, da iz njih stvori konačni zaključak. Tako se
dade istodobno postići primjerena pođjelba radnje i mnogo brža objava.


Da li su pojedini izvidi prikladni za samostalnu publikaciju, prama pojedim
iztraživanjima posve je različno, nu svakako se imaju smatrati znanstvenom
imovinom dotičnoga pokušališta.


Stalni su propisi o načinu obrađjivanja kod znanstvenih publikacija u obće
izključeni, najviše ako se dadu odrediti norme za formalno obradjivanje, što je
svakako na korist kašnjoj njihovoj zbiljskoj uporabi.


Kadi slobode, koja se autom ustupiti mora, .željeti je, da se svaki put što ^
točnije opiše zemljište, na kojem se dotično izkustvo steklo^ ne samo što će se
radnja možda izpitivati, već tim više, da se omogući njezina daljna uporaba.


Iz našega se razmatranja nadaju slieđeća pravila:


L Obzirom na obćenitu vriednost za znanost i praksu.
bit će osobito shodno, da se sve radnje U´ šumarskim pokušalištima,
u koliko se ne tiču pitanja lih mjestnevažnosti,^
izvađjaju po jedinstvenim načelima.


2.-Eadi nužđne sumjernosti (Gleiehmassigkeit) morat će se
posebni nadgled pokusnih iztraživanja za pojedine kotar e
staln.o povjeriti stanovitimi osobarai. Obseg ovih kotara ovisan
je što o političkim prilikama, što otom, da li je dotičnim
osobama uprava povjerena kao vrhovnom ili kao pođredjenom
lireda, .




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 25     <-- 25 -->        PDF

3.-Pokusna istraživanja obavljaju stalno kod pokiisališta
Bamješteni radnici.


4. Daše uzciiva jedinstven način postupka, sastaju se
nadglednici pokiiJališta u periodigBiffi skupštinama te
zajednički posjećuju pokusima namienjena mjesta.
^5. Kad su za pojedine pokuse razni upravitelj i pokušališta
prikupili podataka, tada se prama zajedničkom
zaključku grad ja preda stanovitoj vrstnoj osobi, koja će
ju konačno obraditi.


Izbor ogoja u šumskom gospodarstvu.


Izviestio pristav c. kr. pokusališta u Mariabrunnu đr. Adolf Ciesla r i šamarnik H.


Eenss iz Bobrisa u sknpštinf međjuuarodnoga gosp. - šum, kongresa dne 6.rujual890„


u Beču u VI. odsjeku za šumarstvo. (Vidi str, 5T2, šum. lista god. 1890,)


Ponajprije mi je ugodna dužnost, da se već radi same stvari najsrdačnije
zahvalim odbora medjunarođnoga gospodarsko-šumarskoga kongresa u BečUj što
je uvrstio u program razpravljanja od mene predloženo pitanje ^^o načinu obira
(selection, ZucMwabl) u šumogojstvu". Ako se možda ustručavaloj da se ovaj
predmet uvrsti u dnevni red, pošto imademo vrlo malo predradnja iz toga područja,
na žalost se mora priznati istinitost posljednjega navoda; nu takav razlog
podnipošto nije opravdan, jer ono nekoliko izvjestiteljevi]! rieči ponajprije imade
svrhu, da, kao što i svako razpravljanje na toli znamenitom mjestu, pobudjuje
šumare na živahnije djelovanje na tom potaknutom i neizpitanom nu doista
zahvalnom polju.


Nije to sada prvi put, da se razpravlja o potrebi sustavna obira o šumogojstvu„
Već se D a r v^a n bavio tim pitanjem; B u r c k h a r đ, (I pL F i s c h b a c h^
Baur, Booth, Kienitz, Turski^ Keuss, Velten a možda i tko drugi,
ako sam čiju radnju pregledao, obradjivahu ovo pitanje, priznavajući mu
posvemašnju opravdanost glede šumarstva. U najnovije sam doba
i sam imao prilike, da se pozabavim izučavanjem toga predmeta a to me ponovno
na daljnji rad ponukalo.


Prije no podjemo dalje, nuždno mi se čini, da obilježimo pojam ,,obira"
te mu označimo obseg, u kojem će se imati razpraviti u pređležećem slučaju.
Lakše i točnije će nam to poći za rukom, ako li podieiimo pojam obira u
njegove suvrsti. Imati ćemo: 1. metodični ili naumični i 2. prirodni
ili nehotični obir.


Onaj Izvađja šumarova ruka a ovaj je posljedicom prirodnih zakona. Sustavni,
naumični, umjetni obir označen je nastojanjem čovjeka, da organička
bića, u našem slučaju šumsko drveće, tako uzgoji, da što bolje odgovaraju nekoj
izpravnoj, ođređjenoj svrsi. Na probit individua, na njegova što veću snagu za
životnu borbu malo se pazi. Prirodni obir potječe iz sta.novite prirodne sile,
koja samo za pojedino orgaaičko biće najpovoljnije uvjete odabire.