DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 1     <-- 1 -->        PDF

I) m% jg


Br. 2. u ZAGREBU, 1. veljače 1891. God. XV.


U koliko se ima kod današnjega stanja gospodarstva i obzirom
na potonje kod odredjene prakse uredjenja šuma
zahtjev najstrožijeg potrajnog uživanja u obće Još pridržati?


Izviestio profesor i šumar, savjetuik A. vitez G u t teu b e r c; 12 Beča u skupštini
mcdjunarođnoga gospod,-šumarskoga kongresa dnQ 5. rujna 1890. u Beču u YI. odsjeku
za sumarsivo. (Vidi stranu 569. Šum, lista od god. 1890„)


Kao Što je poznato, u razno se doba pa i istodobno u raznih pisaca
veoma razilaze nazori o svrbama, koje se u šumskom gospodarstvu uređjeBJem
sustavnog uzdržavanja šuma prije svega postići imadu; nu sva se ova raznolika
nastojanja ipak dadu svesti u tri glavna smjera: ujamfenje što redovitijega i
stalnijega šumskoga prihoda kao zahtjev najstrože potrajnosti, — polučenje
onakovoga šumskoga stanja, koje pod normalnim razumjevamo kao
zahtjev normalne šume, — napokon postignuće povoljnoga novčanog
uspjeha sa stanovitim šumskim imetkom kao zahtjev što primjerenije
izdašnosti.


Od ovih trijuh đielomice spretnih zahtjeva bio je najprvi i dugo najmjerodavniji
zahtjev stroge potrajnosti, koji bijaše u šumskom gospodarstvu posvema
zavladao, odkada je bio povodom, da se šumsko gospodarstvo u obće stalo sustavno
uredjivati.


Ujamčenje stalnoga i sto izdašnijega prihoda u drvu bila je glavna a
ne riedko i jedin a svrha svih starijih uredba, koje se tada punim pravom
nazivahu „uredjenjem šumske privrede".


Ovo je pako nastojanje iznajprije potaklo misao o j,norma]BOJ šumi", kao
takovom šumskom stanju, koje samo po sebi sadržava uvjete stalna i sumjerna
(gleichmassig) prihoda. Dok se dakle podigauće normalne šume izprva smatralo
nekim pomoćnim sredstvom, postalo je kašnje samostalnom svrhom šumskoga
uredjenja i od onda nalazimo zastupana dva smjera. Prvi od ovih (osobito
zastupan H, C o 11 a - o v i m naćinom razšestareuja ponajpaće zahtjeva, da
se što prije postigne normalna šuma, dok mu u prvo doba takovoga preustrojstva
šumskoga stanja nije toliko stalo do polučenja posve sumjernoga


4




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 2     <-- 2 -->        PDF

50


prihoda: dr.gi si^ier (proveden a naCina razsestarenja na_ gromađe i u svim
oblicnim´ metodama) ide" osobito .a tii.. da za svaki slučaj ujamci i2jednacbu


^´´´´"^ Kad se potakla misao o normalnoj sumi kao svrsi šumskoga uredjenja,


noga pomiadka, doskora uzvinula do slike onakove šume, sto je prarna SVOJOJ
veličini kao što i prama okolišu i položaju 2a svaki dobni razred posvema
uredjena, te se ujeduo i nastojanje oko dobroga poredka i sječnoga reda
(Hiebfoige) stalo uzimati kao jedna od najvažnijih zadaća šumskoga gospodarstva.
Dakako da je s takovim postupkom vrlo često spojena ta neprilika, što se naumljeno
uredjenje šume obzirom na pravilnost razredbe i bezuvjetni poredak
dobnih razreda mnogo puta odviše Jednolično provadjalo,


Hazmjerao se vrlo kasno počela u našem gospodarstvu mimo rečenih
nastojanja cieniti i važnost novčanoga stanovišta, prama kojemu bi se
šumsko gospodarstvo imalo tako udesiti, da se uz stanovite šumske i zemljištne
prilike poluči najveći novčani uspjeh. Očito je, da će težnja za ovom posljednjom
svrhom jos mnogo češće puta doći u oprieku sa zahtjevom stroge potrajnosti,
nego li se to i inače već dogadjalo kod bezuvjetnoga podignuća normalne šume^
S toga će dakle — prizna li se osiguranje novčanoga uspjeha opravdanim —
posve naravno nastati pitanje: može li se u obćeiu koliko bi se
dao u z p 0 s t a v i t i zahtjev str 0 g e p 0 t r a j n 0 s t i šuma n aprama
današnjim našim gospodarstvenim prilikama?


Kad su zaslužni osnovatelji našega šumskoga gospodarstva naročito, kad
je strukovnjak kao što g. L. Harti g u vršenju onoga zahtjeva nazirao prvu
i najvažniju zadaću umnoga šumara, to mi i danas smatramo takovu tvrdnju
opravdanom za ono doba, dok je bilo drvo koli nenadoknadivo kao predmet
svakdašnje potrebe za.sve slojeve pučanstva, toli nezgodno za dopremu, budući
da se samo iz malih daljina dovažati moglo — iz udaljenijih predjela tek pomoću
rieka — te je tako jedino iz najbližih šuma moguće bilo pokriti potrebu
drva. Nu koliko se medjutim promjeniše tadašnje prilike! Drvo se doduše i
danas još u razne svrhe rabi, ali upravo u onom, nekoć pouaiviše cienjenom
svojstva kao gorivo danas više nije nenadomjestivo; danas bo orovaliuje
drvo 1 u manje vnednim vrstima kao gorivo i ugljen na riekama i žeijezuicaraa
1 Da.]veće daljine t,e sačinjava po množini jedan od najprvih prometnih oredmeta
na.ih željeznica; aanas je izjednačba medju oskudicom i obiljem drva moguća
1 nu najveće daljine,, dapače i od jednoga diela svieta na drugi ~ nn^^rotiv
onih ne baš davnih vremena, gdje se u Beču bojalo nestašice" drva, dok su
nedaleko pnestolmce u nekim krajevima gornje Austrije ogionnie prašume
pružale gotovo neizcrpivti zalihu drva.


Nu vrlo je čudnovato, što se nauka 0 uredjenja šuma ipak ioš većinom
gotovo nepromjenjeno osmva na dotičnom zahtjevu, premda su se pos;ema




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 3     <-- 3 -->        PDF

™- 51 ~


premačile prilike, koje su prvotno mjerodavne bile za zahtjev stroge potrajiio^ti
šuma; osobito se kod uprave državnih šurna ujamčenje stroge potrajnosti u
velike smatralo prvcni i najvažnijom zadaćom svib uredba, što su se u tu svrhu
ustanovile. Odlučujući razlozi za ovaj zahtjev mora da su po našem gornjem
razmatranju danas u bitnosti drugačiji, nego što su prije bili; ne odvažuje
naime obzir prama državi (Staatsraison) niti briga za stalno namirenje
potrebe na drvima za zajednicu, nego su to danas razlozi imovno-pravne (vermogensrechtiich)
i privatno - gospodarske naravi. poglavito pak ujamčenje
sumjernoga i stalnoga prihoda od šumskoga posjeda.


Ova dosad još možda premalo uvažena razlika izmedju prijašnjih i
sadašnjih uzroka zahtjeva stroge potrajnosti šuma čini se, da je upravo od
prevelike važnosti za odgovor na naše pitanje. Budući da su prije za obzirom
naprama zajednici bezuvjetno zaostajati morali privatni, a naročito novčani
interesi pojedinih posjednika šuma (ili takodjer i države kao takove), stupili su
ovi posljednji u današnje vrieme kao posvema ravnopravni u isti red s onim
obzirima, koji zagovaraju strogu postojanost privrede, pa i bilo na uštrb iz=
dašnosti. Dok se tada opravdanoj brizi za stalno pokriće potrebe na drvima
jedino udovoljiti moglo polučenjem što redovnijega prihoda drva, te je dakle
u tu svrhu stroga potrajnost šuma imala neposredno služiti kao sredstvo, to
se današnjoj namjeri o postignuću sumjerne privrede izjednačbom prihoda drvš,
tek posredno odgovara a ni to u podpunoj mjeri; nu ova se svrha i posve
neovisno od svakoga prihoda u drvima u kud i kamo podpuaijoj mjeri polučiti
može lih financijalnom izjednačbom privrede (ukamaćenjem odnosnih suvišaka
prihoda i t= d.).


Obzirom na ovu posljednju činjenicu zahtjev će potrajnosti i za takovu
vrst šumskoda posjeda, za koju se danas što stroža izjeđaačba prihoda smatra
neobhodno potrebnom, u budućnosti biti sveden na onu mjeru, koja će se iz
unutrašnjih razloga i u posve slobodnom gospodarstvu uzdržati moći: nu danas
bismo se ipak još ustručavali dopustiti, da obćine ili zaklade u svojim šumama
do dobre volje sieku i harače, e da bi utržak ovoga prihoda koristno uložile
na uhar onima, koji će ih u posjeda nasliediti.


Već iz ovoga posljednjega navoda sliedi, da za prosudjivanje zahtjeva
stroge potrajnosti, koja bi se još i danas dopuštati morala, treba razlikovati
više kategorija šumskoga posjeda.


Na stalnost i ujam.čenje prihoda imati će se uređjenje šumskoga gospodarstva
najviše obazirati kod takovih šuma, kojih su posjednici tek privremen i
užitniei, ili kojih svrha zahtjeva, da se poluče što primjerniji dohodci; ovakov
je u prvom redu šumski posjed svih crkvenih osoba i zaklada (biskupija, stohiih
kaptola, župa, sam.ostana, duhovnih redova i t. d.) isto tako kao svjetovnim
zakladama namjenjeni posjed šuma, nadalje idu ovamo šume obćinske, gradske
i sličnih zajedničtava, napokon cielokupui šumski imetak povjerbina (Fideicommis).


Kod ove će se vrsti šumskoga posjeda morati uvažiti za uredjenje uzgoja
sliedeća pravila:




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 4     <-- 4 -->        PDF

»- 52


1. Nastojati se ima oko što skorijeg. pođigBU<5a bar donekle normalne
šume kao podloge za gospodarenje u budućnosti. ^
2. Nuz uređjenie sumskogn gospodarstva i prihoda za najbh.e vneme poseboim
nacrtom o načinu uzgoja), ima se već u prvo doba uređjeoja takodjer
i dokazati količina i sigurnost privrede za budućnost (ih obcenitim nacrtom o
dohodcima ili na koji drugi sliodni način). ^ ^ ^
3 Dok nije iijamćena novčana izjednačba znatnijih nepravilnosti
dohodaka, ima se nastojanje za novSano nspješnom privredom u poređjaju porabe
šuma svakako zapostaviti obziru na izjeđnaSbu prihoda gled e kohcm e i
vriednosti ; dakako da je nuždiio, da se i zahtjevima umnoga međjenja
finaneijalnog stanovišta što veća pažnja posveti.


Druga kategorija obuhvaća veliki šumski posjed, koji nije namienjen
kojekakvim zakladama i t. d. Ovdje zahtjevaju jedino gospodarski interesi, da
se u uređjenju uzgoja obzir uzimlje i na potrajnost prihoda. U svakom će se
gospodarstvu nastojati oko neke neprekidnosti i to upravo iz gospodarskih razloga
(kao što je sumjerno obavljanje upravnih, gospodarskih i uzgojnih poslova,
lakše ujameenje prodaje i radnih sila i t- d.) te će redovito i posjednik željeti,
da mu se prihod šuma odviše ne mienja; podnipošto se pako ne smije ovo
posljednje htjeti polučiti žrtvama znatnim po novčano uspješnu privredu šuma,
te će se strog o potrajnost samo u toliko uzpostavljati, u koliko se to slaže
8 obzirima naprama novčano najpovoljnijem poredku privrede, odnosno u koliko
se to s malim žrtvama glede ove postići može.


I ovdje je postignuće što normalnijega šumskoga stanja važan uvjet za
shodno i primjerno gospodarenje, s toga se mogu postaviti za ovu vrst šumskoga
posjeda shedeća pravila:


L Udešenje normalnoga razmjera medju dobnim razredima prama njihovu
obsegu i položaju sa sveudiljnim obzirom na noimalnu obhodnju i primjereni
šestar, u koliko se to slaže s fioancijalnim uvjetima.


2. Dovoljna je potanka gospodarska osnova za sliedeće razdobje od 10 do
20 godina, ako je tim dokazano, da primjerene gromade preostaju za obhodnju
u kašnje vrieme.
B. U redu se obhođnje može pređpostaviti obzir novčano uspješne privrede
zahtjeva izjednačbe dohodaka i postignuća normalne šume; prolazno povišenje
ili sniženje prihoda na korist cielokupnoga dohodka ili lakšega postignuća šumskoga
poredjaja vazda je dopušteno.
Treća je napokon skupina u našem pitanja omanji šumski posjed
zasebnika , u kojem se i način prekidnoga gospodarenja provadjati može,
a da ne nastaje pogibelj za cielokiipno gospodarstvo, u koliko je samo ujamčeno
uzdržavan)e šume kao takove. Nu gospodarske će prilike i ovdje na to smjerati,
da se očuva više manje sumjerno gospodarenje. Uostalom se pako zahtjev potrajnostimkako
ne ce moć. staviti na takova vrst šumskoga posjeda.


Botrainoiti I ! ´ ""^T""^ ´´ ´´ ´´´´´´´ ^a dr ž a v ne š um e načelo


potrajnosti na prvo mjesto stavlja; nu čini mi se, da je takovo zanemarenje




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 5     <-- 5 -->        PDF

svih ostalih ponajpače novčanih obzira i za gospodarstvo u državnim šamatna
aeopravtlaoo. To će se morati priznati, uzme´li se na um, da pučanstvo danas
na-mimjepolrebu drva putem obće trgovine i prometa, te da je država takovim
načinom lišena ove skrbi za zajednicu ; da napokon ujaračenje" što sumjernijega
prihoda, premda bi joj´ dobro došlo, ipak za državu nije od tolike važnosti kao
za užitnike povjerbina, zaklada i t. đ„ Dok je za ove posljednje šumski posjed
često glavni izvor dohodaka, sačinjava za država tek neku malu čest cielokupnoga
prihoda, te je svojom eventualnom nestalnošću po njega od sasvim neznatnoga
zamašaja.


Izuzamši one slučajeve, gdje je pučanstvo prinužđeno, da šarao iz st^a-
Bovitih državnih šuma ´ oamiruje^ svoje potrebe na drvima, ili gdje su šume
pretežno toj svrsi namienjene, da osiguravaju pučanstvu još postojeća prava
đrvarenja — na koje će se prilike uprava državnih šuma doista obazirati
morati, — nema nikakove zaprieke, da država u porabi svojih šuma slobodnije
postupa te se na novčano povoljniji uspjeh više obazire, nego li se to u obće
đogadja kod šumskoga posjeda naše prve kategorije. Uzdržavanje stroge potrajnosti
za svako pojedino šumsko okružje (Revier), gdje danas još nema potrebitih
uvjeta, biti će tim manje nuždno i shodno, pošto će se unutar tolikoga
državnoga posjeda šuma za cielokupnost prihoda svedjer postići moći neka
izjednačba koli izmedju bržega potroška suvišaka u zalihi toli izmedju zaostatka
u prihodu radi nepovoljnih tržnih priUka ili nedostatka sječivih šuma i pošto
će se nadalje takovo, velikim žrtvama postignuto, stanje normalnih šuma za
buduće koje preinačbe u podjelbi i omedjenju okružja vrlo često opet izgabiti*


Uza sve to će morati država kao što i vlastnici velikoga šumskoga posjeda"
osobito oko toga nastojati, da si postignućem uredjenoga razmjera medju dobnim
redovima osigura podlogu za stalan i sumjeran iznos prihoda iz svojih šuma,
te će i ovdje, a to još više, nego li i kod posve .slobodnoga privatnoga gospodarenja,
na to paziti morali, du se već kod prvoga uredjaja ne ustanove samo
dohodci za najbliže doba, nego da se takodjer postigne pregled one u buduće
očekivane preinačbe šumskih i prihodnih priHka.
Kao pravilo za upravne uredbe državnih šuma u obće pridodao bih dakle


1. i 2. točki programa ustanovljenog za drugu vrst šumskoga posjeda još
2. točku programa, koji ima vrieđiti za prvu kategoriju; u kojim se pako
državnim, šumama za sada još iz prije navedenih razloga zahtjev stroge potraJBOsti
uzpostaviti ima, te koje s toga spadaju u prvu od nas opredieljenu
kategoriju šuma, za one će takodjer i nepromjenjeno vrieđiti onaj za ovu posljednju
odredjeni program.
Kao gospodarska jedinica za postignuće normalne šume .ili ,provedbu
zahtjeva potrajnosti imale bi se u državnim, kao što i u velikim privatnim
šumama odabrati takove (odnosno" i poviše okružjž obsižuće) gTom.ađe ili odjeli,
koji su što manje izvrgnuti promjenama omedjenja službovnih okružja (Dienstreviers).




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 6     <-- 6 -->        PDF

- 54 -


Za odgovor na naše pitanje preostale nam još, da u kratko razpravimo
0 um., kako se ima shvaćati potrajnost u uredje.ju sam. i na koji bi se nacin
mocfla osigurati ođnosBO provesti. ^ ^ - ^i« 3


Pitanie: .Kada se ima šumsko gospodarstvo smatrati potrajnim? do
da^as se j^š na vrlo razni način shvaća te nipošto nije riešeno. Jednostavno
uzdržavanje već od prije postojećeg ili kod uredjena nasastoga status quo u
zalilii drva i šumskoj glavnici najviše bi doduše odgovaralo imovno-pravnomu
obilježju povjerbenili i njima nalik šuma, nu nikako nemože da obzirom na
^urnsko-gospodarsko gledište uviek zadovoljuje, - s posljednjega ce stanovišta
cesto nuždno biti, da se u svrhu postignuća što većega prihoda uz primjerenu
izdašnost povisi prometna glavnica, ili će biti moguć potrošak odnosnoga suviška.
Pogotovo dakle ne bi shodno bilo, da se šumsko gospodarstvo stalno veže na
uzdržavanje onoga načina gospodarenja, koji je u početka uredjajnih radnja slu^
čajno postojao.


U ostalom se pako pojam 0 zahtjevu potrajnosti ni ne da stalno opređieliti,
ne uzme li se i obhođnja u obzir, pošto je normalna šuma podlogom
potraJROga gospodarenja, te se tek za neku stanovitu obhodnju pomišljati dade.


Definicija, da je načelu potrajnosti šuma svrha za svaku obhodnju ujamčiti
iznos prihoda na drvima, nikako nas ne će posve zadovoljiti, pošto je temelj
takvoga prosudjivanja odviše nestalan te bi neprestanim obaljivanjem obhodnje
zahtjev potrajnosti napokon postati mogao sasvim iluzoran. S druge strane mi
se čini, da Borggreve odviše zahtjeva, kada tvrdi, da je tek ono šumsko
gospodarenje potnijno, koje je udešeno prama zahtjevu stalnoga prihoda u što
većem iznosu, dakle prama najvišoj iole još mogućoj obhoduji, jer ovaj zahtjev
ne izkijueuje samo svaki obzir na izdašnst nego i predpostavlja znatno povišenje
glavnice gotovo svih danas postojećih šumskih gospodarstva.


Mimoizlazeći ovdje razpravljanje 0 pitanju obhodnje, opredieliii bismo
zahtjev ..potrajnosti" ovako: „Po t r a j n 0 go sp 0 đ ar s t v 0 ima svrhu,
da uzdržava količinu zalihe drva za neku prama mj es tnim
šumskim i tržnim prilikama ustanovljenu obhodnju, kojoj
možemo za sve, u onu prvu kategoriju uvrštene, šume odrediti najnižo m
još dopuštenom medjom doba, kada je šuma postigla popriečno najveći prirast
drva. Obzirem na ujamčenu prodaju i višu cienu boljih vrsti stabala biti će
često shodno pa i s novčanoga gledišta posve opravdano, da se obhođnja
preko rečenoga doba produži; u takovom će se slučaju manji iznos cjelokupnoga
prihoda doista i više nego izjednačiti povišenom vriednošćii po^abe.
Siže h pak obhođnja pod označenu medju, smanjiti će se prihod u buduće
iko.icinom i vriednošću, s toga takov postupak kod nikoje some
mj8 dozvoljen, kojoj je obilježje povjerbine (Fideicommiss)
^ Pošto se vrieme dospjelosti šuma za sječu, a s toga ni primierena obnodoja
svagaa ne da odrechti za stanovitu godinu, nego tek na neko poduže
razdob.je može se na prne postojeće prilike šuma i dobnih redova u toliko
ocz.r uzeti, sto se uz mauju zalihu drva donja, a kod suviška gornja med)a




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 7     <-- 7 -->        PDF

dotičnoga doba ustanovljuje kao buduća obhoduja. — Isto tako se pomišljalo,
da se potrosak suviška u zalihi drva preko što dužega vremeiia protezati ima
(na pr. na čitavo obliodrio razdoblje). To pako ni iiajn^aRJe nije opravdano te
će se od toga u buduće toliko više odustajati morati, pošto takovo bezkoristno
otezanje sječe dorasloga drveća ne umanjuje samo iznos prihoda, nego takodjer
većinom i smeta skoroma pođignuća aredjenoga razmjera dobnih redova kao
što i ,,uzgoju te unapredjivanju pomladka", što treba da je glavni temelj umnomu
šumskomu gospodarstvu.


Z a d 0 b a , u koje b i s e i m a I i p o t r o š i t i e v e n t u a I a i s uvišci
u zalihi, odlučuju jedino tržne prilike, još dopušteno
povišenje prometne glavnice i s njom spojeno ured
j i V an j e šume itd.


Zahtjevu će se ma i najstrože potrajnosti u tom slučaju zadovoljiti, ako
se na temelju uredjajnoga nacrta dokaže, da prihod (iz sječi doraslih šuma) na
sliedeća vremena ne će zaostati za budućim popriečnim iznosom, t. j . za po
priečnom količinom sječnoga priplodka, koji je primjeren ustanovljenoj obhodajs.


Ako li je zaliha drva manja nego li bi imala biti prama dotičnoj, ^.s gospodarskih
obzira" prihvaćenoj obhodnji, jamačno će biti najshodnije, osobito
ako ne dostaje sječnih šuma, da se za sliedeće doba manjak prihoda izjednači
lih novčanom operacijom, n. pr, privremenim ili proaujmovnim učestvovanjem
kojih drugih izvora dohodaka: za drugi je pako slučaj posve opravdano, kad
se u svrhu postignuća sumjerne zalihe i normalnoga šumskoga stanja odabere
poduže razdoblje, da se tako sadašnji prihod na korist budućega ne bi morao
više smanjiti, nego li je neobbodno potrebno.


Samo se po sebi razumjeva, da se kod povjerbina od potroška našaste
zalihe drva. potjećuća privreda nema smatrati stalnim dohodkom, nego je tek
prelaz šumske glavnice u novčanu, te da je nadaJje povišenje zalihe prištednjom
dohodaka neko shodno povećanje šumske glavnice; nu to ne spada toliko u
područje šumskoga koli u obseg novčanoga go^ipodarenja povjerbinskoga posjeda,


Potrajnost se šuma može prosudjivati i udešavati ili praraa jednako j
v r i e d n 0 s t i ili prama jednakom prihodu drva i to jedino, ako su se
za razna doba obhodnje odredile od prilike jednako vriedne površine.


Svrsi, za kojom se većinom ide u današnjem potrajnom gospodarstvu, da
se naime ujamči sumjeran prihod iz šuinskoga posjeda, bez sumnje će najviše
odgovarati uredjenje privrede praraa jednakoj vriednosti dohodaka, te se i doista
često već pokušavao i preporučao uredjaj na osnovi jednakih vriednostih jedinica
(vriednosćnoga nietra. "VVertbmeter), Pošto je pak u tom slačaja naždno,
da se obaziremo na cienu i vriednostne prilike pojedinih vrsti drva, to uvadjamo
ovini načinom u račun vrlo nestalan činbenik (faktor), kojega su promjene sasvim
izvan naših željn i sila; s toga se bismo uviek uzaludno trudili, kad bi
nastojali, da ove vriednosti za duže vremena u napried opredielimo te izjednačimo.
Zamašna preinačba tržnih i vriednostnih priliko, kao šro se n. pr. dogodilo


u. potonje vrieme uporabom prije dosta malo vriednih vrsti drva za tvorenje


ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 56 —


staniSevine (Cellalose), jeđnii« bi mahom strovalila sve proizvode toli muSnog


izračanavaiija i i^jeđnačivanja. ,.^A^™


Kako se dakle ureSjaj na temelju .potrajnosti iste mednosti^n većem
šumskom gospodarstvu rieđko dao uvesti, ostalo se većinom kod načela opređieljivaBJa
količine prihoda na drvima. Ovo će i za i^jednačbu novčanoga iznosa,
koliko je to u obće moguće i umjestno, biti posve-dovoljno, um e Ii se^ kod
iiredjenja obzir i na to, da biidii za pojedine obhodnje opredieljeni sestan prilično
jednako porazdieljeni na bolje i lošije česti same.


Ali i kod iziednaćbe cjelokupnoga prihoda na drvima nastati će, ni ne
obazirući se na tegotnost izračunavanja, u iinaprieđnom ´opredieljivanju iznosa
sjećnje sa kašnja vremena vrlo nepovjerljiv činbenik, te se takova i^jednačba i
doista više na papiru izvadja nego ii u zbilji. S toga se mora smatrati bitnim
napredkom i opravdanom preinačbom šumskoga gospodarstva, što se većmom
odustalo od unapriednoga izračunavanja te izjednačbe cjelokupnoga prihoda na
drvima 5:a sliedeće obhodnje, te se jedino tim zadovoljuje, da se odrede primjereni
šestari. Nu svakako je istina, da jednake (pa i mjestnim položajem isto
vriedne) gi^omade baš ne moraju uviek jednako velik dohodak davati; biti će
dakle shodno, da se prihod izračuna za nekoliko sliedećih razdoblja po desetak
godina (u koliko se to naime iz postojećih šumskih prilika zaključivati može),
a nadalje da se ustanovljuje po skrižaljci dobnih razreda, hoće li i sliedeće obhodne
periode biti namirene šumama, koje pružaju primjerenu množinu sječi
doraslih stabala.


Sigurnost potrajnosti prinosa zakašnje obhodnje i
u obće za budućnost ima se mimo odredjenja primjerenih
šestara osobito i u tom nazrievati, da se izsječeaa površina
što brižnije opet zagaji a uzrastao pomladak dobro pazi.


Uz ovu predposljednjn piedpostavu moći će se i za one šume, za koje se
uzdržavanje stroge potrajnosti zahtievati može, sasvim lako osigurati rečeni
zahtjev, ako li se šumsko gospodarstvo ovako uredi:


a) Za -veličinu površine, koja se ima za prvih desetak godina ili za prvu
periodu odrediti, mjerodavna je obzirom na ova razdoblja normalna sječina (Schlagflachengrusse).
Izboi porabnih površina ima se dakako obaviti s osobitim uvaženjem
dospjelosti (Hiebsreife) nadalje i sječnoga reda odnosno postignuća uredjeuog
razmjera medju dobnim redovima.


b) Osim definitivne sječne osnove za prvih desetak godina^ ima se medjutim
takodjer ustanoviti sličan nacrt za drugi decenij; cjelokupni prihod drva
ima se za oba razdoblja izračunati i ako je potrebno (obzirom na vriednost),
izjednačiti.


cj Za dragu perioda obično zađostuje jamstvo, da će dovoljno biti snabdjevena^
sječaiiu šumama. Kod vrlo neurednoga šumskoga stanja imade se predtečna
sjecna osnova kao što i opredieljivanje cjelokupnoga prihoda drva takodjer
1 na ovu periodu protezati. "


đ) Za nadaljna razdoblja prepušta se tako njima pripadajuća pon-šiaa a




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 9     <-- 9 -->        PDF

skrižaljka dobnih redova uputiti ie o tome, hoće li se u njima normalna sječna
doba bar približno uzdržati raoći. Za potonji se slučaj budući sjecai red lasoo
prepustiti dade kašnjim revizijama šumskoga nredjeitja te nipošto nije nuždno,
da se već sada uvrste porabne gromade u pojedina razdoblja (t. j . da se uzpostavi
za nje obćeniti sjecni red). Nu kod vrlo slabo uredjeiiih šumskih prilika
biti će svakako shodno, da se takovo uvrštenje takodjer već sada — ali tek
kao predtecn i a ne obvezni sjecni nacrt ~ projektuje, te bi se tako
lakše prosuditi mogle prihođne okolnosti budućih perioda i već sada odredile
uuždne šumsko-uzgojne mjere za takove šume, koje će, kako se može
predmievati, prije ili poslije prave sječne dobe na red doći.


Sva naša dosadašnja razpravljanja rade o zahtjevu potrajnosti u tom smislu,
da se njom osigura stalnost prihoda za pojedina razdoblja. Pojam pako stroge
godišnj e potrajnosti osim toga takodjer još i zahtjeva ujamćenje podpuno
jednakoga godišnjega prihoda unutar gore navedenih razdoblja, te je tako u
mnogim šumskim gospodarstvima uprava još danas vezana na redovito namirivanje
opredieljenog godišnjeg prihoda (Jahresetat).


Ovdje nam je ponajprije pitati: „Zahtjeva li puSaostvo, zahtjeva li drvna
prođja svake godine posve jednaku količinu drva?" a odgovoriti se može sasvim
izvjestno: „Ne zahtjeva!" Dapače i u vrlo omedjenim tržištima je potreba i
prodaja drva u pojedinim godinama znatno razlika i to-prama više manje oštroj
zimi, prama boljoj ili lošijoj žetvi, berbi itd.; nu to još više vriedi za obciu
trgovinu drvima« Nasuprot tome imao bi dakle šumar, ipak bilo kako mu drago,
svake ,godine prodati istu količinu drva? Tim bi on omalovaživao glavno načelo
svakoga proizvadjanjaj naime: da se ponuda ima prama tome ravnati, koliko se
dotična roba traži; lišava se nadalje vrlo znamenite prednosti, koja mu šumsko
gospodarstvo naprama drugim privrednim strukama u tom prnža, ^to razpolaže
osobito obsežnim zalihama, koje kao proizvodno sredstvo (Productionsmittel) u
šumi stoje i kupce privabljuju, ali se ujedno i kao gotov proizvod smatrati mogu
te tako posjedniku đavaju mogućnost, da se povoljnim tržnim prilikama što izdašnije
okoristi, a kod loše prodaje svoju glavnicu još i nadalje ukamaćuje,
ostaviv ju u šumi. Ako se potrajnost već u obće tek novčanim žrtvama postići
dade, izdašnost ^će šuma godimičnom pođpunoma jednakom sječom još kud i
kamo više i neopravdanije štetovati, pošto doista ne će tako težko biti na koji
drugi način izjednačiti prihod posjednika ili užitnika, u koliko je to u obće nuždoo.


U tom ćemo dakle smjeru postaviti zahtjev, da se šumskoj upravi u svrhu
uvaženja dotičnih tržnih prilika na volju pusti vršenje sječe, opredieljene za neko
stanovito razdoblje. Isto tako neka bude dopušteno i odgadjanje sječe kao što
i pretjecanje njezine prave dobe, ako se Ije tim polučiti dade što izdašnija i
povoljnija privreda.


Na temelju ovih naših razmatranja dolazimo glede današnjega stanovišta
naprama zahtjevu potrajnosti do sliedećih zaključaka, koji se mogu eventualno
proglasiti resoiucijom gospodarsko-šuniarskoga kongresa u Beću g. 1890.




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 10     <-- 10 -->        PDF

1. ZaMjeT stroge potrajncti šumskoga gospodarstva a smisla stalnoga i
sumjernoga prihoda u drvima prama današnjim prilikama potrebe i prometa
drva ne može više obastati kao obćeniti zahtjev, nego može - dokle ^sumjernost
prihoda drugim naSmom ujamSena nije ~ tek za onaj šumski posjed^vneđiti,
kojemu je obilježje fideicommissa, naklade ili posebne zađužbme, koji ima
dakle svaki put pravo uživati dotižni posjednik.
2. U svrhu ujamčenja potrajnosti kod prije napomenute vrsti šumskoga
posjeda posve je dovoljno, da se samo za prvih desetak godina cjelokupni iznos
drva u napried izraSuna, a za daljna obhodna razdoblja da se uzčuvaju njima
pripadajuće normalne sječne površine; pređpostavlja se dakako, da će se novomu
pomladku posvetiti pažnja, nužđna za uzgoj šum^ i prirasta.
3. Kok se obhođnje za označene vrsti šumS neka ne snizuje izpod dobe.
najvećega poprieSnoga prirasta, koji je opredieljen za dotični način šumarenja.
Postojeća glavnica cjelokupne zalihe đrvž neka se uzdrži bar na visini normalnoga,
gospodarstveno opravdanoj obhodnji primjerenoga iznosa.
4. Na vrieme, u koje će se potrošiti imati razpoloživi suvišci zalihe, ne
upliva zahtjev potrajnosti, nego je ovisno jedino o postojećim tržnim i drugim
gospodarskim prilikama,
5. U takvom se pako ovećem šumskom posjedu, koji nije naveden u prijašnjoj
kategoriji, nema doduše ::ahtjevati stroga potrajnast,. ali se ipak mora
nastojati za nekom stalnošću i priličnom sumjernošdu gospodarenja, kojemu je
doista najshodnijim temeljem pođignuće stanovitoga, prama veličini i položaju
dobro udešenog razmjera međju pojedinim dobnim razredima.
6. Glede količine godišnje sječe ima se šumskoj upravi na volju pustiti
djelovanje unutar sječnoga nacrta za dotično razdoblje, te će se ona svaki put
ravnati prama postojećem stanju prodje. , .
Nakon što je zaključio profesor A. vitez Guttenberg svoje predavanje,
nastavi o istom predmetu šumarnik i docent E. Ostwal d iz Rige sliedeće
izviešćivati :


1. Izvanredni napredak, što ga je postigao obrt i promet u drugoj polovici
našega stoljeća, uzrokovao je u svim gospodarstvenim prilikama vrlo zamašan
pokret. Za šumsko gospodarstvo leži težište tih promjena u r az vi t k u t rgovine
sa šumskim proizvodima. Ogrievno je drvo doduše a nazadak
potisnuto od kamenog ugljena, ali je zato popit za gradjevnim drvom preko
svakog očekivanja učestao, K tomu pridolazi, što povodom bitnog olakšanja
prometa šumsko gospodarstvo nije više, kao što redovito dosad vezano lih na
namirivanje mjestni h potreba na šumskim proizvodima, nego je drvo tg r a d j e V B 0 d r V 0 već postalo znatnim predmetom medjunarodnoga prometa
» robom svjetske trgovine. Pošto se pako.daljna dograda opremila
(Trat.sport^ittel) i uobčivanje prometnih polakšica pouzdano očekivati može
vnednost će građjevnoga drva sve više rasti. oceKivati može,


ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 11     <-- 11 -->        PDF

2. Činjenica, da je drvo postalo predmetom svjetske trgovine, od prevelike
je važnosti za uredjenje šuDiskoga gospodai´stva. Šumsko je gospodarstvo u itovije
doba moralo primiti obilježje po privatno-gospodarskim načelima uredjenog
obrta te je konačno uklonilo dosada jos vrJo često zagovarane zalitjeve stare
policajne države, da je naime svrha suma obskrbljivati pučanstvo u dovoljnoj
mjeri jeftinim, građjevnim i ogrjevnim drvom. Obzirom na to, sto je poti-eba
goriva toli neizmjerno narasla, da je postojeće žurne šanse po gotovo nikako
namiriti ne bi mogle, i što nadalje dosada nikakvoga janistva nema, da se a
tuzemstvu proizvedeno gradjevno drvo i zbilja ovdje potroši, te da ne prelazi
u kojem god obliku više manje zemaljskih medja, danas nema vise govora o
kakvoj dužnosti izdašnog obskrbljivanja pučanstva jeftiaim ogrievnim i gradjevnim
drvom.
3. Obrtno se obilježje šumskoga gospodarstva ima pako samo unutar onih
medja izražavati, koje su ođređjene tako zvanim državno - gospodarskim
zadaćam.a uzgoja šuma. Ove pako državno-gospođarske zadaće uzgoja šuma redovno
podnipošto ne predpostavljaju izvanredan postupak sa sumarni,, nego im
se obćenito već tim posve zadovoljiti može, da se ujamči trajan obstanak
šuma na stanovitim mjestima. Gospodarenje smije onda posve sam.ostalnim
pravcem udariti. Ako je dakle stanovita, po obćenitim gledištima odabrana
i drvom obraštena ploština stalno ođredjena za uzgoj šume te je gospodarenje
u ostalom udešeuo po ekonomićkim načelima privatnoga obrtnoga
pođhvata, onda se ovakov uređjaj nema samo u privatno- već i u državnogospodarskom
pogledu smatrati posve shodnim.
Činjenica, da je drvo postalo predmetom svjetske trgovine ima još i
drugih posljedica. Što se razvila trgovina šumskim proizvodima a promet se
vrlo olakšao, stala je konjunktura , ovo obilježje modernoga narodnoga
gospodarstva, sve više utjecati takodjer i na uspjeh šumskoga gospodarstva —
tim više, što je posljednje, premda tek polagano sliedi toli znatnomu prekretu
trgovine, baš osobito prikladno, da se prolaznom nestalncšću eiena
što više okoristi. Jer šumar svoje proizvode uz nepovoljne ciene nagomilati
može ostavljajući jednostavne sječne šume neupotrebljene a da mu niti
skladnine (Lagermiethe) plaćati ne treba, niti mu se je posvema odreći
ukamaćenja onih glavnica; nadalje ima svu priliku, da uz visoke ciene bez
ikakvih potežkoća sječu za više godina u napried obavi, pošto ju kašuje opet
maio po malo uzgojiti može. Iz toga sliedi, da je šumogojstvo; predpostavljajaći
primjerno uredjeno gospodarenje, sasvioi s|)OsobGo, da upotrebi povoljno stanje
ciena a nepovoljno mimoidje, te da konjunktura na ovakov način bitno djelovati
može na njegov ekonomički uspjeh, premda se ne smije s oka pustiti, đa je
količinu sječe tek u b a š o s o b i t o p o v ol j n i m p r i I i k a m a posve m a
udesiti možno prama stanju ciena. Svakako se pako mora priznati, da će uz
sve veće polakšice prometa, uz neprestano metenje pos-otka i;-L´adjevnoga drva,
kao što i većom raznolikošću prihoda — dakle u občc unapredjiv-anjem prometa


— i konjunktura sve veću važnost postizavati^ premda će izdašnost toga utjecaja


ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— :6o na
raznim mjestima biti raznolika. Mogućnost paka, da se upotrebi odatle
nastala zgoda, vazda je vezana na tu đnigu mogućnost, da se smije iznos godišnje
sječe kađikad i povisiti a i suidti - probitan uredjaj šumskoga gospodarstva
mora dakle predpostavljati neku p romjen Ijiv o st godišnjega
prihoda.


5. Današnje gospodarsko stanje dade se na temelju gornjih razmatranja
ovako oznagiti: Pošto šuma ni u sadašnjem svojem obsegu nikako ne
bi Bamirili mogla toli znatne potrebe pučanstva na gorivu, pošto je nadalje
ogromnim napredkom prometa nestalo svakoga jamstva, da će se u tuzemstvu
proizvedeno gradjevno drvo jedino od domaćih ljudi potrošiti a nadomjestak
(Surrogat) se za gradjevno drvo u kolikoj god mjeri dobavljati može, tada je
posve razumljivo, da se staro, baš otčinski brižno stanovište šam^ogojstva već
pred duže vremena posvema napustiti moralo- A i današnje, tobože vlađajuće,
načelo potrajnoga proizvađjanja što većih svota privrede u zbilji se doista rieđko
kada izvađjalo — nu takovo se načelo već ni u svojim predpostavaraa uzdržati
ne može, dok još nismo prenapućenošću itd. prisiljeni, da prirodna pomoćna
sredstva proizvađjanja izerpimo do absolutne skrajnje mjere. A od te smo
potrebe zbilja još jako daleko.
Obzirom na pokriće potrebe ogrievnoga i gradjevnoga drva izgubilo je šumogojstvo
bezuvjetno znaSaj „brižnosti" — oslobodivši se okova prirodnoga gospodarenja,
razvilo se do visine obrta, kojega proizvodi sve više prelaze iz uzkoga
domaćega tržišta u neđogledni svjetski promet, S toga se zahtjev stroge
potrajnosti, u koliko smjera na ujamfienje sumjernoga namirenja stanovitih
potreba pučanstva, u koliko je dakle proizašao iz državno-gospo d
a r s k i h obzira, ne može više uzdržati, osobito, kad se uzme na um,
u koliko se upotrebljava nadomjestak (Surrogat) u svrhu namirenja onih potreba
i koli znamenito se promet u novije doba razvio. — Pošto šuma danas obćenito
jedva neki dio onih potreba namiriti može, to imadu promjene u godišnjim ponudama
drva glede pokrića onih potreba tek podredjenu ulogu. Trgovina će i
promet ovakove promjene vrlo lako izjednačiti, papače i protivno zahtjev a
danas obrtni značaj šumogojstva ne samo mogućnost već i o v 1 a š t e n o s t, da
prama stanju tržnih ciena ili štedi ili kadikad u imovinu i dublje zahvati, U tom
pogledu šumogojstvo stezati zahtjevima, koji promašuju medje šumogojnih potreba,
mjestnih radničkih prilika itd., značilo bi be z svrh e umanjivati njegov ekonomički
uspjeh.


6. Uzpostavom stroge potrajnosti prihoda skrbilo se ne´samo za snmjerno
namirenja potrebe, nego takodjer i za trajno uzdržavanje šumske
g l a vnice : da se naime iznos onoga prihoda tako odmjeri, te bitno ne štetuje
kohčma potrebne prirodne imovine, odnosno da se, nztreba li, i prištednjom
malo po malo namiče. Ako li se pako nadalje, kao što je miždno, odustane od
zahtjeva što strože izdašnosti, morati će nestati i jamstva za osiguranje Gospodarstva
; s toga se ima za uzdržavanje u a ć e 1 a p o t r a j n u s\ i k ol e


ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 13     <-- 13 -->        PDF

se dakako p o d n i y o š t o s a s v i m rs a ]) u s t. i 1 i ne s ID i j e , ua koji
dragi Tir^čia odrediti počrebiti nadzor. Oko toga se nastojalo na razni način.


Sasvim obćenito t^e ]H»najpnjc mora jjaponjenuti, da. se tu ne radi vise o
iijamčenju prihoda na drvima, nego se ima osobito a obzir uzeti novčano ii^ražena
vriednost. Kadaije mi se čini najsfcodnije, da se svaki put pojedini godišnji
dohodci izpituju prama iznosu dobiti i količini glavnice: pošto se s gospodarskih
obzira nuždne promjene razpoložive glavnice vazda jedizK) pomoću
primjerene preinačbe godišnjega zahtjeva provesti dadu^ tada fee mogu sjeeoni
uzrokovane promjene imovne glavnice na gornji način najlakše sh.vaćati< Osim
toga ima onakovo izračunavanje godišnjih dohodaka i neposrednu vriednosi naročito,
gdje se radi o nstanovljeiija prihoda obvezaooga šumskoga posjeda (državnih,
obćinskih i povjerbenih šuma). Jer u takvom slučaju dotični užitnici
pravo imadu tek na dobit šumske glavnice, ali ne onakove njezine česti, koje
bi se kod uređjenja vrlosti (IntensitiltJ gospodarenja eventualno i upotrebiti
mogle, to se imadu one glavnične česti odmah odlučiti i nadalje ukamaćivati.
A kod slobodnoga privatnoga posjeda treba je bar željeti, da se posjedniku
šume koncem svake godine saobći, koji je iznos prihoda nnišao kao dobit, i
za koliko se umanjila šumska glavnica potroškom, koji siže preko ustanovljene
medje. (U protivnom slučaju, gdje se glavnica manjim potroškom povisila,
treba analogno postupati).


7. Za razčinbu godišojega pinhoda u iznos dobiti (Bentenhetrag) i količinu
glavnice — radi k?:aćega izračunavanja uzeti će se u obzir samo slučaj za glavnični
suvišak — dva su se razna načina preporučala. Dr. R a s s u svojem,
prije nekoliko mjeseci izašlom djelu „Uređjenje š:nnskoga prihoda prama zahtjevn
najstrože potrajnosti", opredieljuje normalni novčani prihod iz glavnice
pomoću dobitne mjere (Zinsfuss), koja vriedi za šum.sko gospodarstvo. Znači li
i^ šumsku glavnicu i i^ dobitnu mjeru, onia je normalni novčani prihod ŠX^´^>PI
z p r v i č J: a šumska glavnica jednaka je imovini, a promjenjena sastoji
od zemljišta i imovine, ako se poveća 2;a aktivne, odnosno umanji za pasivne,
izvan prirodnoga šumogojstva ležeće glavnice-
Tako se iznos dobiti posrednim načinom izračunava a točno će biti tek
onda cpredieljeo, ako je dobitna mjera posve primjerena postojećim prilikama,
i ako je način i obseg sječe po tom dakle i šumska glavnica pravo procieojena.


Drugi način hoće da iznos dobiti neposredno izračuna. Ja sam ga
kušao prije kakovih pet godina pobliže označiti u listu „Allgem, Forstund
Jagdzeitung (1885) u članku pod naslovom; „Die Waiđrent.e´´. Temeljem
je ovoga načina godišnji prirasta Od cjelokupnoga se dohodka ponajprije odbije
i na račun šumske dobiti pripiše čisti prihod nuzgredne sječe (pročisćivanja i
prorieđjivanja), koji se svakako im*a u obzir uzeti radi svota, što su unišle od
onako privredjencga drva. Ova svota sačinjava vazda u s^´´om čitavom iznosu
neki dio šumske dobiti. Amo se ima nadalje i onaj dio sječe uračunati, koji je
zajedno s onom nuzgredaom jednak godišnjemu prirasta čitave šume. Vriednost
se ovoga diela usječenoga drva ima odred-itl prama rola ti vn oj količini šumske




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 14     <-- 14 -->        PDF

62 —


glavnice. Ovaj i.iios, pridodavši mu svote privredjeBU iz nuzgređne sječe, sačinjava
šumsku dobit - a višak .bilja polužene svote mora se kao glavmčna
privreda nadalje ukamaćivati.


Pošto je kod ovakvoga postupka važan jedino razmjer medju donekle
normalnom i efektivnom šumskom glavnicom a ne njezina absolutna kolicma,
te se toćan razmjer takodjer iz sumjerno krivili absolutmh brojeva
postići može, s toga eventualno krivo izračunavanje dobitne mjere, ciene itd.


- jerbo se na taj naćia iznos obiju glavnica jednako mienja — jedva^ da će
znatnije utjecati na konačni proizvod raćuna — na absolutnu količinu
š u m s k e d 0 b i t i.
Pozivajući se na gore navedena razmatranja predlaže
i z Y j e s t i t e 1 j s I i e d e ć u r e s 01 u c i j u :


Pododsjek: „Šumsko gospodarstvo« VI. odsjeka gospodarskoga
i šumarskoga kongresa drži, da se kod današnje
ga stanja šumskoga gospodarstva zahtjev najstrože
potrajnosti doduše mora napustiti, zato pako daje vrlo
shodno, da se godimice sastavljaju izkazi o tom, da li se
količina šumske glavnice sječom možda štogod promienila.


Kojim načinom imalo bi se dosadanje ustrojenje šumsko-gospodarstvenih
pokušišta nadopuniti, da se tim osigura jedinstveno postupanje
pokusa i jedinstvena uporaba dobivenih podataka barem
u onih državah i pojedinih zemijah, koje prema svojim kiimatičkim
i kulturnim odnosajima dopuštaju zajednički postupak, koji se osniva
na istih načetih glede riešit se imajućih pitanja, nu bez uštrba
samostalnosti pojedinih zemalja?


Izviestio minist. savjetnik Ludvig Dimit z iz Be6a u skupštini međjanarođnoga gospšumarskoga
kongresa dne 6. rujna 1890. u Beču n VI. odsjeku za šumarstvo. (Vidi
stranu 571. šum, lista od god. 1890.).


Naš program, u kojem se od deset pitanja (u dotičnom odsjeku) tri
bave ustrojstvom šumarskih pokušališta, očito dokazuje, koliko znamenita se
važnost u nas pnlaže medjunarodnoj razpravi o rečenom predmetu.


Na tom se stanovištu nalazimo, odkad se u obće pojavilo pitanje o ustrojstvu
šumarskih pokušahšta. Kad je mjeseca kolovoza g. 1868. u Beču skupština
njemačkih gospodara i šumara povjerila odboru zadaću, da sastavi osnovu o
organizaciji šumarskih pokušališta, poslala Je Austrija jeseni iste godine svoga


zastupnika u Eegensburg. Kad je kašnje austrijska vlada povodom one S e