DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 6 <-- 6 --> PDF |
mlado, sredBJe i staro drvo, kod Sega se doba cbhođnje made razdjeliti u tri djela Kodostalih vrsti šuma, kod nizke i srednje šme, ne može se opravdati dioba prema dobnim razredom, već radi toga, jer su obhodnje prekratke a obrast brzo prelazi u drtige oblike. Naprotiv dokazivanju sjevero-amerikanskog´´meteorologa Henry G a n B e 11 a moglo bi se doista pokazati potrebnim, da se to6no opredieli upliv sasvim mlađih sastojina na blagostanje. On temelji svoju tvrdnju, da niti izkrSenje šume kao ni pošumljenje nema upliva na množinu kiše, na opažanjih u Jowas predjelu, u Prerijab i u susjednih državah. Nu „Timber-culture act^ datira istom god. 1873. Po tom actu dobiva svaka osoba, kojoj je više od 21 godine, pak je.ili hoće da bude gradjaninom, na dar 24 acra, ako se obveze, da će jednu četvrtinu toga tla drvećem zasaditi i ako je nakon osam godina 675 stabalca zasadjeno. Iz ove pokrajine navadja se za 24 postaje Mšovitost za doba od 40 do 10 godina. Kod svake postaje je perioda opažanja razpolovljena pak je za svaku polovicu proracunana kišovitost. Kod onih sa 40-godišnjom dobom opažanja ima dakle u drugoj polovici više godina kad nije bilo nikakve šume t. j . prije nego je izašao zakon; a na koncu iste mo^lo je biti najviše trinaestgodišnjih nasada. Naprotiv pada najkraće, desetgodišnje doba opažanja sasvim pod djelovanje zakona; druga polovica istoga imala je u početku već osamgodišnje drveće. Ne treba daljnjeg razjašnenja, đa su ovakove razlike iziskivale razdiobu i poseban postupak. I 0 stupnju pošumljenja, o obsegu nasada.ne govori napomenuti učenjak u meteorologiji; ipak doznajemo mi iz šumarskih krugova,^ da 907o onih, koji su zemlju u^eli, poslije osam godina nije moglo pokazati na svom posjedu po zakonu zahtjevani broj drveća. Sa sigurnošću se može uzeti, đa se je godimice jednako mnogo šume nasadilo, da je dakle na početku druge polo vice ovakove periode opažanja, samo manji dio mogao biti zasadjen. Biva po tom nadalje razumljivo, pak i mnogi očevidci izvješćuju, đa su pretežno brzo rastuće vrsti, koje više svjetlo ljube, imenito topola, jarebika, bor, ter koje gustog sklopa niti u mladosti ne podnašaju, rieđko nasadjene bile, pak radi toga ne mogu toliko uplivati kao ostale vrsti drveća, Promotrimo li točnije još i gornji po zakonu zahtjevani´broj drveća te osamgodišnje šume, to je zakonski miniruLim (koji je Araerikaaac u vrieme, kad´ je ciena pšenice silno rasla, sigurno iznimno prekoračio) za 16 acra = 6-48 ha. ukupno´´675 stabala, dakle 104 komada na hektar. To-je. sigurno vrlo čedan broj za „šumu" tih godina! Naše bukve, naravno "se pomlađjivajući, imaju ih 150 puta toliko, a zasađjene omorike 55—IGO puta. Pita se sada, može li i morah takova šuma, kojoj se ma niti približno za obseg ne zna, igdje na blagostanje uplivati? Može li se u obće ovakov upliv pravo označiti, prem su obje polovice ovakove periode opažanja različite, prem *Ma7er/die TValdungea von Nordamerika,- Muncben 1890. Sti\ 91. |