DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 45     <-- 45 -->        PDF

»kapaše. U hrvatskom Primorju bila je velika oskudica ua pifckoj vodi te je usijed toga
bilo raznih bolesti medjir žiteljsfcvom i marvoan Ova vanredno suš^a godina ostati de
sam dugo u pameti, jer je gospodarom dosta štete ntiniela.


Nu da se svrnemo na šume, u kolika je suša iiplivala na iste. Moramo priznatij
da su hrastove šume, koje nije gusjenica n cvietu oštetila, prilično plodom rodile, dapaSe
žir na brastu lužnjaku bijaše vanredno krupan i jedar (u okolici Zagreba), da
mu se Čovjek Suditi morao. Kako ae je kod ovakove suŠe razviti mogao, gdje mu je
ležalo žilje^ kako sam slučajno na mjestib, gdje se je hrastovo stabalje sa žiJjem iskapalo,
vidjeti mogao, sasma u suhom tlu, a pri tom lišće mu bijaše podpuuo zeleno
i friško, Sto ee kod ostalog Šumskog drveća i grmlja, koli na plodu toli na liš^u sasma
protivno opazilo.


Ova zagonetka u priroiii glede hranivosti bilja neslaže se sa teorijom, nu može
dati teoretikom razmišljanja za šumarsku , pouku, na što se mnogi ni neosvrde.
Bukvice bilo je mjestimice njesto malOj a mjestimice opala je prije dozrenja,


jer nije mogla suli odoljeti.


Šume SetiajaŽ5e slabo su takodjer sjemenom rodile,


Javori, lipe i grab mjestimice su sjemenom poneli, nu isto se je većinom izja*
lovilo — prazno ostalo.


Oraha u njekih pređjelih bilo je / nu u obce malo.


Ljeska je prilično ponela, dokaz tomu, jer se je vidjalo Iješnika u Zagrebu na
trgu, kojeg su seljaci donašali.
Kesteni pitomi srednje ruke su rodili i ti su bili sitni.
Divlje kruške po šumah rodile su bolje nego jabuke. Trnjine nisu ništa plodom


ponele. Drenjina bilo je takodjer malo prema prvagnjim godinam na trgu.


Od plemenita voća napomenuti je rane i pozne Šljive bistrice, obe vrsti su doduše
u brežuljastih pređjelih rodile, nu u obde bilo ih je malo ^ a Što je bilo^ dobro
sn seljaci na inostrane trgovce prodali, koji su šljive većinom u BeČ odpremali.


Krušaka ranih bilo je doduše na trgu u Zagi´ebu dosta, poznih malo; jabuka
u obde malo. Trešanja od svake vrsti bilo je dosta, isto tako bilo je bresaka obilno.
,G-roMje u oboe slabo je rodilo^ Sto se može pripisati velikoj suši, .


Napokon navesti nam je njesto i od gljiva, koje su nuzgredni užitei u naših
šuma. Od tih je bilo najviše opaziti na trgu u Zagrebu, koje seljaci donašaju i to :
gljiva grmaSa^ zec gljiva i lisičinka. Od plemenitijih gljiva, kano Što su vrganji i
rujnice, riedko je bilo ove godine na trgu što vidjeti, jer jim sušna godina ne godi,
što je i uzrok da su izostale, — tim zaključujemo ovo izneMe n stalnoj nadi, da
budemo sretniji ove godine / -— , J. E,


Domaće pasmine vukova i ježa. U Hrvatskoj i Slavoniji razlikuje narod
planinskoga vuka od podolskoga. Kod Otočana u DjakovŠtini poznaju seljaci od vuka
dvie pasmine; lužni kurjak ili lužnjak mrke je dlake, ili kako mi seljak reče
„Sitavo je mrk"^, bušastiji, krupniji i debljega je vrata, nego li „planinski
kurjak" ili srnad", koji je žućkaste dlake i podkasast (tanak). Za ovoga pripoviedaju,
da lovi rado srne. Oko istoga sela poznaju i „guščara" , koji je ko veliko
psetOj drži se oko seI4 i davi guske, Fo opisu mogao bi to biti Ćagalj .


Oko Nove Grradiške zovu planinskoga vuka ^^ko nju šar", jer hvata konje, volove,
doČim manjega „lužnjaka^ imenuju „ovčarski kurjak**, a kod Krivaje, u
županiji bjelovarskoj, „praŠčar" , Oko Severina-Bjelovarskoga pričaju za planinskoga
vuka, da mu vise lamp e t. j . dolnja Čeljust.


Lužnjaka zovu oko Bajnog sela kod Popovca „bere čar", jer se u bereku drži
u busiji i draču i neće spavati u grmlju. Kolje najradje drobnu živad i praščiće. —
S proljeća je plavušast, na jesen rdjast.


Šumsk i kurja k s proljeća je zelenkaste dlake, na jesen kestenjave, puno je
veći od berečara, živi u šuma i ide na veliko blago.