DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 35 <-- 35 --> PDF |
»^ 85 -™ dieljeiii bili, da 80 prakticiio u lovstvu izvježbaju, te su o tom predmetu takodjer i izpit polagati morali). A to bi im jamačno od veće koristi bilo, nego da provode kod kojeg kmuivnko´A ureda tobožnju praksu u piskaraiiju. Ođ toga im mala korist, tu se dapače otndje himji i prirodi^ a o uredovanju će se iasiio uputiti, kad im koju šumariju dodieljeui budu. Ovim zaključujem prednaveđeDU moju razpravicu, kojom hoću da punim pravom dokažem, da šumar mora biti podjediio i lovac, jer će tako dužnostim svojega zvanja revnije i sdušuije odgovarati 1 j^os. Ettinger- Više šumarsko obrazovanje- Novi pojav na zvjezdanom horizontu mile nam zelene struke, a ujedno dokaz veljim krokora svojoj meti stapajućeg razgraDJenog naprednog šumarstva, razveseljuje svakog zelene naže gore lista, koji višom šumarskom naukom oplemenjen, ponosito, vedra čela i uzliićena srca motri prati i oćekiva onu božanstvenu, sjajnu i nedaleku sumari^ku budućnost, kojoj ovaj pojav — uveličan a zviezda šumarica — predliodi. Ovakovom mišlju zadojeni i sličidru idejama opojeui sastadoše se naime tekom ove godiiite zastupnici svih tehnirkih struka, a izađlanioi svih visokih tehničkih zavoda naše prostrane moiuirkije, pa medju ovim naravno i izaslanici visoke žkole za zemljotežtvo u iJeiui, kao zastupnici šumarske, gospodarske i kulturne tehničke struke i u zajedničkom kolu sa svojim studio-kolegama sviestno, oduševljeno i jeduogiaBUO zakljicčiše ovo: „Neka se na c. i kr. ministarstvo i visoka zastupstva, kao i na Njegovo Veličanstvo sa molbom obrati; da se svakomu onome, koji je višim tehoićkim znanjem oboružan, t. j. koji je ma na kojem od visokih tehničkih zavoiia dobrim uspjehom propisane državne ili diplomne izpite položio — kamo se punim pravom- visoka škola za zemljotežtvo u Beču ubraja — zaslužno, javno .i svećanini načinom pođieli akademički stepen i naziv „Ingenieur´\ sa kojim bi sva i ista ona prava u savezu stojala, koja i jednom na sveučilištu promoviranom doktoru pripadaju.^ Svatko, tko je uvjeren, da moderni tehničar pogledom ua aieme njegova studiranja kao i na teoretičko znanstveno obrazovanje iza svojili koleka sa sveučilišta ni najmanje ne zaostaje, be^ dvojbe će ovaj punim pravom zahtievaoi akademički i zakonom učvršćeni naziv ,,Ingcnieur" prijateljski dobrodošlicom pozdraviti. Tim više mora se ovoj želji sa kompetentne strano a puooj mjeri pažnja da posveti, što i mi sami već unai)ried imasmo pred očima opor sa strane sveučilišta, te ne zahtievasmo, kao što bi naui pripadalo, titule „doktor-a´% koja je na žalost za sad još u našoj monarkiji su znanjem klasičnih jezika u savezu, nego modernom znanstvenom obrazovanju odgovarajući titulua ^Ingenieur". |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Da ie de sad postojala tako zvaua akademička titula na teaiučkim visokim zavodima, poznato je, ali su joj sva kriterija akadennćkoga stepeim mnj^ kala. To je onaj i u svoje vrieme totalno pogrJ6Šno uvedem Daziv „Diploma rani in^euietir", čisto austrijski speciScum. ^ TelMii(^ke su rauke u zadnjim decenijiuia tako daleko napredovale i svo]\ m lia-orrilaium materijalom tako obsežne i raznim pomoćnim znanostima tako heterogene postale, da je svaki onaj. koji je propisane državne ili ^dipiomae izDite ma na kojem od visokih telmićldb zavoda položio, bez dvojbe i kao sto punLm pravom u ptogramu svake visoke škole stoji ,vise znanstveno osposobijenje^ polučio. Prispodobimo li znanstveijo zahtjevana tri medicinska rigoroza ili dva pravnigka državna izpita sa dva državna izpita na tehničkim visokim školama, pogledom na vrieme studiranja, na materijal izpita, kao i na potezkoće istih, to će morati svaki onaj, koji iole pojma o tehničkim strukama ima i koji nepristrano sudi, priznati, da se ovi u svakom pogledu mjeriti mogu. Samo se od sebe razumije, da će s ovim novim tehničkim nazivljem i BOva organizacija i grupiranje državnih izpita, kao i- specijalno nazivlje pojedinih tehničkih struka nzsliediti, tako će titula Jngenieur« pred imenom đotičnika stojati. U našoj šumarskoj struci imat ćemo, da samo kao primjer navedem na pr.: Ingenieur Jaromir Viđale, šumarski vježbenik. Ovo će se protezati unazad na sve one šumare, koji su visoku školu za zemljotežtvo u Beču sa´ dobrim uspjehom, svršiU. U to ime izabrani su na glavnom skupu izaslanika i zastupnika svih tehničkih zavoda odbori i deputacije, koji su ovu misiju na sebe primili i koji SB još prošloga proljeća rad ođpočelij koga ćemo plod, ako bog dade, na skoro i ugledati. Osobito hrvatski šumari ovo željno izcekuju, da se jeđaređ prizna za-* sluga i dade neka prednost, a što je glavno, da se stvori razlika izmedju višim šumarskim obrazovanjem i inteligencijom oboružanih šumara i šumara sa iSred- Bjih šumarskih škola, pak da prestane jednom ona predsuđa o šumaru, koja žalibože u hrvatskoj inteligenciji obstoji. Ovome će morati da bude kraj« Tim će nas obasjati bar s jedne strane sunce, pak´ će hrvatsko šumarstvo koraknuti jedan korak napried i tako stupiti u red dragih u, šumarstvu naprednih pokrajina, pak će se suditi: „nit´ po babu nit´ po stričevima, već po pravdi i zasluzi^ Morat će. se razlikovati´ dva pojma: „Ingenieur šumar"-i „šumar", kao jedan i dva, više i srednje, kao što više i srednje Šumarsko obrazovanje obstoji. Od koga se iziskuje druga kvalifikacija, nek ima i druga prava! Tri godine, koje visokoškolac vi5e studira, niesu malenkost, tri godine u životu ljudskom vriede ne stotine, nego tisuće, koje se ne dadu više nadoknaditi, a gdje je muka, gdje trošak, gdje li nazadak? Treba ruku na srce metnuti i po duši prosuditi, pak će svaki morati nam doviknuti: „povero albero^" Nadamo se, da će ova činjenica, koja se u svakome zakonu za mjerilo u.ima i u našoj-novoj šumarskoj organizaciji odlično mjesto zauzeti, pak za razliku drugom jasnom bojom obojadisati hrastove stupove, a drugom stupove |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 37 ™^ 0(1 mlađe vrbovine, na kojim treba đa počiva, da se raKvija, đa cvjeta i napreduje velika ona ograda zelene nam struke u Hrvatskoj. Ovo samo za sad malo na razmišljanje i uvažanje, a m u zaborav! Koga dakle ovo „sine ira et studio" spada, i kome u žilah krv šumarska vrije, taj s nama u kolo nefc stupi i bude naš drug, te neka ponosito, vedra čela i uzhićena srca, a iz jednog grla sa mnom skupa jasno i gromko klikne: „šumarska je budućnost!" Milan Obradović-Ličanin. LIST^K:. Družtvene viesti. Zapisnik sjeđaice upravljaju ćeg odbora hrv.-slav. šumarskoga društva, obdržavane dne 29. studenoga 1890. u družtvenih prostorija (AkademiSki trg br. 4,) pod predsjedanjem p. n. g. M. pL Dursta, a u prisutnosti gg. odbornika: M. Vrbanića, Lj, pl, G ali i uf f a, K. Fischbacbaj V. Ea5kogaj D, Trotzera, I. Kola r a i tajnika F. K e s t e r 6 a n k a. Na dnevni red bijahu stavljeni sliede(5i predmeti : l.Gita se zapisiiik. odborske sjednicej držane dne 19. studenoga 1890.^ koji bude po gg. M. Vrbani 2. Čita se dopis drvotržca F, Neubergera na Rieei od 26. studenoga 1890. kojim isti javlja, đa 6e sudjelovati kod jubilarne skupne izložbe društva, ^atim dopis šumsko-gospodarstvenoga ureda gradiške imovne obdine od 25. studenoga 1800. broj 1236j kojim isti javlja, da je slavna gradiška imovna obćina upravnomu odboru dopitala iznos od 100 for. kao prinos za gradnju Šumarskog izložbenog paviljona; zatim dopis Šunsarskoga ureda vlastelinstva grofa Dragutina Eltza u Vukovaru od 26. studenoga 1890., kojim isti saobćuje razloge, s kojih isto vlastelinstvo ne može sudjelovati kođ jubilarne izložbe. Iza toga sliedi Sitanje dopisa §umsko-dobodarstvenog ureda vlastelinstva čabar od 28„ studenoga 1890. broj 1274, kojim šalje dražtvu iznos od 100 for, za gradnju izložbenoga paviljona, pa ujedno javlja, da će isto vlastelinstvo takodjer sudjelovati kod šumarske izložbe; — uzeto na znanje. 3. Tajnik javlja, da je punomoćnik pivare Silberek g. Gjuro Wolfabrt dmžtvu podnio novu ponudu glede nabave njegovoga paviljona u Poli^ glaseću na 6800 for, podpuno postavljen u Zagrebu; nadalje, da je i tvrdka Filip Deutscli u Zagrebu družtvu podniela 26. studenoga 1890, ponudu glede gradnje izložbenoga paviljona uz odštetu od 5548 for., nu paviljon da ostaje viastnost tvrdke, a isto tako da je i tvrdka Josip Logler u Gracu svoju prvobitnu ponudu njenog paviljona sa gradaSke izložbe uz stanovite uvjete snizila na okruglo 4000 for,, napokon da je i gradaĆka tvrdka Schulz & Kolscb podniela ponudu za jedan u Gracu se nalazeći .manji paviljon sa 2000 for. kompletno; tvrdka Hermann Otte u Beču da je doduše podniela takodjer ponudu za prodaju dvaju paviljona bivše Bečke izložbe, nu bez naznake eienej a dalnje ubavjesti da do danas predsjedništvu glede tih paviljona stigle nisu. Napokon javlja tajnik, da je u savezu s razpravom toga pitanja u današnju sjednicu pozvao kao vještake gg. Lenucija i Grahora ml, od kojih ae medjutlm posljednji bolešću izpriĆao. —- Nakon podulje debate o tom predmetu^ zaključi odbor pogledom na jur u posljednjoj sjednici stvoreni zaključak odbora u tom predmetu^ da se prihvati |