DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 54,.— Bužđna kkustTa, neka se posluži najshodnijim sredstvom ^ neka se ranima lovom, pošto ga doista nijedna druga toŽBJa ne će toli potrajao i .ivahno poticati na koristan rad u BJegovom zvanju, kao što lov. Kad je šumar i lovac obavljanjem mždnih poslova po duže vremena m^ priečea, da pođje u šumu, sve ga obiizimlje neka neodoljiva želja ^a svojim zavičajem - ,šumom^ S njom je tako reći stasao, u njoj mu je najmilije bo^ raviti. Šuma mu postaje sve poznatijom, a on njezinim što češćim posjetnikom. Zato mu je gotovo svako stablo u šumi poznato, a znanje i izkustvo njegovo osobite je vriednosti, jer on nci iz nepogriešive knjige — prirode. Lov ga svakuđa nanese, u6i ga poznavati i najudaljenije krajeve šume, kao što i svaku poljanu i guduru. Tako će na svoje oči vidjeti, koji predjeli njegove šume bolje napreduju i koji su lošiji. Jedino u šumi .se usavršuje šumarova prosud- Ijivost, a njegovo često pohadjanje na lov čini ga pozornim na kojekakve pojave, o kojima ni ne sluti obični šumar, koji će samo kadikad, i to tek iz vana u šumu zaviriti. Za posljednjega doslovno vriedi poslovica, da od samog drveća ni Snme ne vidi Što dosad navedoh, ne proteže se lih na lovno doba godine, već vriedi za pravoga lovca i onđa^ kad je lov prestao. Veseli li šumara lov, on će i za ono vrieme u šumu zalaziti, da se spremi za budući lov: motriti će stanje divljači, čuva ju od grabežljivaca i zvjerokradica, upoznaje se unapried s prolazima divljači, razgleda mjesta, gdje će ju moći lasno uhvatiti, kad opet nastane lov. Kod toga privikne na podnašanje nepogode, a to mu daje tjelu snagu i uztrajnostj što će mu dobro doći kod izvršavanja šumskih radnja. Važnost, što ju imadu za šumara probitci, koji se lovcu nadaju sami po^ sebi, nitko — kada bi i hotio — zaniekati ne može. Da se i ovdje, kao što i svagdje, najsigurnije ide srednjom stazom, te da lovačka strast ne smije voditi do zanemarenja šumarskih poslova, i da se radi lova loše gospodariti ne smije, samo se po sebi razumieva. Neopravdani dakle taki postupak pojedinoga od prirode lovca — kad bi se to već gdjegod i dogadjalo ~ nikako se ne smije uzimati kao valjan razlog protiv nazora, što je evo ja branim. Ooi pako, što su pozvani kao učitelji na šumarskim zavodima, osobito neka oko toga nastoje, da njima povjereni mladići zadobiju pravo veselje za lov. Treba da u mladib šumara pobudjuju zanimanje i veselje za samu šumu, čemu je najshodnije sredstvo lov. A i dotični posjednici šuma biti će im obve-´ zam, kad vide, da mladići, svršivši nauke i nastupajući šumarske službe, nisu samo teoretici šumari, nego i dobri lovci. Gdje je sa šumarskom naobrazbom spojeno i veselje za lov, za šumu je doista najbolje skrbljenoj imz to se dakako i lov izplaćuje; što se lasno priznati mora~ Nu pošto naši izučeni šumari nemaju prilike, da se praktično izvježbaju u lovu shodno bi bilo, da se nakon dovršenih šumarskih nauka zapute u praksu kojemu šumaru u Cislitavu, gdje bi, vježbajući se praktično u lovstvu 1 šumarstvu, boravih barem jednu godinu (kao što su prije šumarski pitomei iz b.vše vojne krajme do godine 1850. nakon dovršenih šumarskih nauka, do |