DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 2 <-- 2 --> PDF |
2 " Koje puteve valja udariti, da dokažemo, da šuma na blagostanje upliva? . Lvlestio nadšumarnik đr. pl. Fischbac h i. Sigmaringena prigodom medjnnaroduoga gospoda.´.-šumarskoga koBgresa u Beču u sjednici YL odsjeka - ^^-^-tv o dne 3. rtijna 1890. (Vidi stranu 557, Šumarskoga lista od g. 1890,) Odavna je već priznata velika važnost biliuskoga svieta po naša zemaljsku kruglju i po ravnotežje u gospodarstvu prirode. Najveći Mk našega stoljeća, đr. Robert Maier, Galilej novoga vieka, razmatrao je i -vrelo sve zemaljske topline, sunce, pak je tako razmišljanjem došao do zaključaka, iz kojih se najjasnije može uvidjeti nužda Mlinskoga svieta po naš planet. Evo ih: Veliki dio energije, što ju sunce šilje, izgubila bi zemlja odmah žarenjem ti svemiru, kad ne bi imala svoj reservoir, svoj accumulator, u kojem se sunčana toplina kroz kraće ili dulje vrieme sakupiti i prištedjeti može. Taj accumulator je bilinstvo. Ono čuva oživljujuću moć sunca, te čini, da se ona prenaša na sadašnjost i na budućnost. Najvažniji je cian u carstvu biline šuma. S toga se već dugo nastoji 0 tora, da se pobliže izpita njen upliv na gospodarstvo prirode, prem nema do sada stalnih podataka o njenoj veličini, ma da je način, kojim treba postupati kod ovakovih iztraživanja, sve to više proučavan i usavršivan. . Opreke, koje još sada postoje, te koje su se svakako u novije doba oštrijlmi pokazale, vrte se u većini pitanja oko toga, da se ustanovi, u kojem stupnju djeluju ovi uplivi, da li isti toliku važnost imadu, teše s toga opravdanima prikazuju osobite žrtve za uzdržavanje šuma. Valjano će se moći ova pitanja riešiti tek onda, kad se bude kroz mnogo godina točno iztraživalo i opažalo u raznih zemljah po jedinstvenoj osnovi. Rezultati ovakvih iztraživanja imaju se tada podati znanosti, da ih izpita i obradi- S toga se prikazuje takođjer dostojnom medjunarodnog kongresa šumara i gospodara zadaća, da se bave pitanjem: kojim putem treba udariti, da nas spomenuta iztraživanja dovedu do tačnih i nepogriešivih zaključaka. Ovu je zadaću postavio već godine 1879, u Rimu drugi medjunarodni kongres metereologa prisutnim gospodarom i šumarom, a da ovi niesu sa svoje strane jedinstveno toga poduzeli; nužđno je dakle, da se to sad uredi. Ako sam ja pozvan, da pripomognem riešenje ove zadaće, treba mi najprije izjaviti, da mi nije ni na kraj pameti, da se. upustim na strogo znanstveno polje fizika te da predložim nove metode promatranja ili popravke mstrumenata. Smatram svoju zadaću ograničenom na jedinu pripomoć, koju može dati spomenutom fizikalnom iztraživaocu šumar, koji je u bližem doticaju sa šumom. Takov zajednički rad neobhođno je potrebit; jer još do sada niesu se potanje znanstvenim načinom istraživale različite važne prednosti šume, bako |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 3 <-- 3 --> PDF |
"ču to kasnije s više primjera pokazati, prem su one pozornom motriocu šume odavna već poznate.´ ´ , ^ Hoćemo, li da odgovorimo na naše^ pitanje, mora da se najprije i u prvom redu zabavimo višestrnkim značenjem, u kojepa se riec šuma . upotrebljava. . Ne će biti .shodno,´ ako se odgovarajući na ovo´ pitanje ograničimo samo na pojam šume., kakov ima šumar, jer ne smijemo da mimoidjemo pojmove, koje imadu o šumi geograf i, porezni činovnici as njima i statistici ; jer blagotvorno djeluje .šuma na blagostanje istom tim, što koristi zgradam i stanovnikom, koji, su u blizini same. Nu time nije izključeno, đa opažanja najprije započmu u nutrinji sastojinah i paralelno da se protegnu i na susjedne ledine. Tako su shvatili zadaću zaslužni iztraživaoci Lorenz Libumau i Hann i jedino tim putem mogu se za kraj geografijski omedjen, kao što je bečka šuma, naći sjegarna pravila, po kojima bi se pouzdano upoznati i opredieliti mogao upliv šume, koja se njeguje dobro prema zakonima šumarenja, na polja, koja su u njoj i oko nje, na vrela, koja ovdje izviru i na sve ostale odnošaje ciele okolice. Drugo opet znači rieč .„šuma" u poreznoj listini a po tom i u statistici. Tu se mnogo puta zove šumom osamljeno nevaljano grmlje ili čbunje u stanovitom stupnju savršenosti od 0-3 do 0*05; Lattorf ih je nazvao kulisnim sumarni , na kojih.se pokrivaju pojedini kitasti borovi čbonjevi kao kulise na pozornici, te čovjek misli, gledajući to iz daleka, da je šuma, ali kad s bližega to promotri, pretvara se skoro u ništa. Iz kasnije navedenih brojka, koje su. sabrane u Francezkoj, može se najjasnije uvidjeti, kako je bezumno, kad se ujedno strpaju takove najsuprotnije forme šuma; 1 ha. šumišta, vriedio je u tridesetih godinah ovoga stoljeća poprieko u obsegu Besangona 1800 franaka, u Douai 1300, u Rouen i u Parizu 1200 franaka; naproti u obsegu Alby do 300, u Toulousi i Bordeauxa 150, u Pau-u dapače samo 60 franaka, u Aixu 64 franaka. Sličnih, ako i ne toli velikih oprieka ima i drugdje, u većih zem IJah; u Pruskoj je n. pr. zemljarina istoga prihoda za ral šume u upravnom kotaru Coslin 4*5 sgr., u Erfurtskom kotaru naprotiv 23´0 sgr. TJ manjih zem- Ijah nema tako velikih razlika već radi toga, jer se više sudaraju mjestne prilike s postojećim! odnošaji stojbine i porasta; tako je u Wurttembergu m- Ijarina čistoga prihoda najviše 33°80 maraka a najmanja 17-11 maraka. Nadalje je važno, pak treba da se izpita, koliki obseg mora da ima šuma, da uzmogne povoljno djelovati na okolicu. S tim stoji u savezu pitanje, koliko mora da bude medju drugimi vrstmi kulturi šume, da se njeno blagotvorno djelovanje pokaže; gdje i kad ovo prestaje, te bude protivno. Vrlo je različito djelovanje šume prema tomu, da li ona leži u nizin i ili vis oči n i j u prigorju, u osrednjim ili u visokim go r ama; pak ako se hoće đa dodje do sasvim sjegurnih zaključaka, mora se iztraživati posvuda na ovih različitih mjestih. Dapače bi bilo vriedno pronaći kod šuma, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 4 <-- 4 --> PDF |
koje leže m ra.nih pristrancih, još i to, kako đjeloje položaj njihov prema raznim stranam svieta. . n U statističkih izka^ih dolaze sada sve ove pvvršine nzprkos ovim velikim raziikam u pogledu položaja i parceliranja poprieko u jednu te istu rubriku, gdje vrieđe kao jednake, pak radi toga do sasvim lažnih rezultata voditi moraju. S toga je zajednička zadaća statistika svih kulturnih država postupati u šumskoj statistici opreznije nego dosada. Trebalo bi u svih gore uavedemh smierovih šumu izlučiti i pomoću ovakove izlucbe sačiniti vjernu sliku u pošumljenju u izvjestnoj brojevnoj vriednosti. Kod odgovora na pitanje, koje smo postavili, može naime samo dobro gojena i brižno njegovana šuma biti predmetom iztraživanja; jer ne samo da prekomjerna poraba drva, nego već i ako se u većoj mjeri oduzme šumi stelja, prieči ju to, te ne može uspješno da djeluje na blagostanje. Ali i kod šuma, s kojima se dobro upravlja, treba uvažiti razlike prema, tome, da li se goje kao visoke šume s p r i e b o r n i m ili opet r e đ ovitim sjekom, kao srednja ili nizka šuma. U tora smjeru, koliko ja znam, nije se još pokušalo ali je ipak, već kad; se površno osvietli ovo pitanje jasno, da mora sasvim drugčije uplivati šuma s priebornim sjekom, ako je u njoj jednako pomješano drveće svih dobnih razreda sve do 150 godišnjeg, od hrastika sa 10- ili l5-godiŠQJom obhodnjom, koji se odgaja za trieslovinu, U onoj ima samo osamljenih manjih ogalina, veći dio je skoro sasvim gusto obrašten; radi toga dosižu vlađajuće vrsti drveća visinu od 30 do 40 met. tako, da se razvitak istih imenito glede znatnije drvne gromade pojavljuje, nego li to može biti kod nizkih šuma, koje tako rekavši po tlu puze, pak se još k tomu godimice desetina ili petnaestina ukupne površine sasvim posieče, tako da je te godine a skoro i dvie tri godine kasnije veći dio površine samo slabo s biljem pokrit, U sličnoj oprieci stoji osrednja šuma sa visokom šumom redovitog sjeka. Ova se sa svojimi gustimi sastojinami jednake dobe diže u vis s toga, jer imade mnogo manje prostora, gdje da se razvija. Prema tomu je neobhođno potrebito, da se stvori podloga, na kojoj bi se moglo za sve različite oblike 1 s as t o j i n sk e o d no š a j e šum ^ jedinstvena središnja vriednost pronaći. To je zadaća, koja >e više ili manje kod svih kasnijih pitanja ne smije s uma smetnuti. Po mom ograničenom poznavanju dotične Uterature mogu samo jedan slučaj navesti, u kom se dosada pokušalo različite vrsti uzgoja i stupnjeve obrasta na jedinstvenu po~ priečnu vriednost normalne šume reducirati, pak, akoprem se to učinilo samo radi procjenbe, može se ipak ovdje navesti za primjer. Leo Anderlind navadja za okolicu Nazaretha, da se ima nizka šuma u onom kraju kao polovica, a ostala izsječena šuma kao trećina visoke šume računati, odakle onda proizlazi´ da je po prilici 6 > pokrajine Nazareth pošumljeno. Kad se iztražuje, koji 8u uplivi pojedinih vrsti uzgoja, bit će svakako potežkoća_, sbog toga, jer su iste u većini slučajeva jedna od druge razdaleko. Suma s priebornim sjekom, koja se uvadja većinom samo u briegovih |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 5 <-- 5 --> PDF |
na viših nijestih, ne može se neposredno prispodobiti sa osrednjom šumom u nirini ili u predgorju, Na ipak je moguće posredstvom visoke šume- redovitog sjeka nažiHiti most, kojim će se obje vrsti spojiti i zaključak izvesti/ Kiedko upravo iznimno se sgađja, te m ovako opri-ecoe vrsti bližu jedna drugoj nalaze; nuždno je s toga poslužiti se sa svakom ovakovom povoljnom prilikom, to je zadaća internacioBalaa. Naprotiv može se već na manjih prostorih pružiti prilika, da se promatra, razlika medju uplivi crnogorice i onimi´bjelogorice, i to imenito u srednjem gorju. Moglo bi se k tomu pitati, da li bi i za to bilo potrebito za* jedničko djelovanje država, jer se bjelogorica, imenito bukva, sve to više umanjuje. Nu ipak mi se 6ini, da bi se i to pitanje imalo povući u krug internacionalnih poslova, jer je moguće, da je upliv ovih u raznih geografskih položajih i u razniti visinah različit. Da u tom smjera dalje koraknemo, te 0(žredimo razlike izmedju razni h važnijih vrsti drveća, koje sačinjava sastojinu, mislim, da možemo mimoići. Sjedne strane govori razlika u sadržini drva i sastojine za to, da bi takova daljna iztraživanja mogla uroditi novimi važnimi rezultati; treba samo da pomislimo na opreku izmedju bora i omorike, ili ariža i jele, hrasta i bukve i t. d. Nu s druge strane upliva kod toga tlo, koje je toli razlicno, da se po mom mnienju ne bi mogli uplivi pojedinih vrsti drveća dovoljno izolirati i toeno označiti. Ako na pr, i nadjemo u gori osamljen bor, to ga ipak ne ćemo moći prispodobiti sa bukvom ili smrekom, koja se u blizini ter na obroncih više zaklonjenih nalazi, dok onaj samo u toplijem sunčanom položaju čistu sastojinu sačinjava. Slično će biti i kod drugih vrsti drveća, koje smo gore naveli, pak s toga ne vjerujem, da bi se ono kod naših pokušaja imalo dalje lučiti, nego li je gore predloženo, naime u bjelogoricu i crnogoricu; premda moram napomenuti, da će na pr. bor radi toga, jer mu je sjena slaba a iglice riedke, sasma drugačije uplivati na toplinu zraka i tla nego li smreka ili bukva; sjetimo se samo upravo nesnosljive vrućine u sjeni stare borove šume, pak ju prispodobimo s ugodnim hladom krošnjate bukve. Bez dvojbe je, da razno uplivaju na blagostanje pojedini dobni razredi, pak bi bilo od velike koristi po znanost, točno ih opređieliti. Samo ćemo ovdje najprvo naići na tu potežkoću, što je za sva naša opažanja potrebito podulje vrieme, da postignemo sigurne popriečne rezultate. Nu kroz ovo vrieme će i sastojina, koju iztražujemo, toliko godina starijom biti, koliko traje opažanje. Čine li se dakle desetgodišnje periode prekratkimi; da se pronadju sigurni popriečni brojevi o pojedinih uplivih na blagostanje; to nam se može objekt u slučaju, ako opažanja dulje traju u to doba prilično promieniti tako, te će se rezultat moći samo približno oporaviti na srednji dobni razred. Uvažimo li nadalje, da će obseg sastojina u pojedinih dobnih razredih U; toliko manji biti, u koliko je veća i češća sječa, da se dakle već s toga iztraživanje ne može ograničiti samo na jedan dobni razred, to mislim, da je dovoljno, ako lučimo u šumi, koja se odgaja redovitim sjekom, tri razreda: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 6 <-- 6 --> PDF |
mlado, sredBJe i staro drvo, kod Sega se doba cbhođnje made razdjeliti u tri djela Kodostalih vrsti šuma, kod nizke i srednje šme, ne može se opravdati dioba prema dobnim razredom, već radi toga, jer su obhodnje prekratke a obrast brzo prelazi u drtige oblike. Naprotiv dokazivanju sjevero-amerikanskog´´meteorologa Henry G a n B e 11 a moglo bi se doista pokazati potrebnim, da se to6no opredieli upliv sasvim mlađih sastojina na blagostanje. On temelji svoju tvrdnju, da niti izkrSenje šume kao ni pošumljenje nema upliva na množinu kiše, na opažanjih u Jowas predjelu, u Prerijab i u susjednih državah. Nu „Timber-culture act^ datira istom god. 1873. Po tom actu dobiva svaka osoba, kojoj je više od 21 godine, pak je.ili hoće da bude gradjaninom, na dar 24 acra, ako se obveze, da će jednu četvrtinu toga tla drvećem zasaditi i ako je nakon osam godina 675 stabalca zasadjeno. Iz ove pokrajine navadja se za 24 postaje Mšovitost za doba od 40 do 10 godina. Kod svake postaje je perioda opažanja razpolovljena pak je za svaku polovicu proracunana kišovitost. Kod onih sa 40-godišnjom dobom opažanja ima dakle u drugoj polovici više godina kad nije bilo nikakve šume t. j . prije nego je izašao zakon; a na koncu iste mo^lo je biti najviše trinaestgodišnjih nasada. Naprotiv pada najkraće, desetgodišnje doba opažanja sasvim pod djelovanje zakona; druga polovica istoga imala je u početku već osamgodišnje drveće. Ne treba daljnjeg razjašnenja, đa su ovakove razlike iziskivale razdiobu i poseban postupak. I 0 stupnju pošumljenja, o obsegu nasada.ne govori napomenuti učenjak u meteorologiji; ipak doznajemo mi iz šumarskih krugova,^ da 907o onih, koji su zemlju u^eli, poslije osam godina nije moglo pokazati na svom posjedu po zakonu zahtjevani broj drveća. Sa sigurnošću se može uzeti, đa se je godimice jednako mnogo šume nasadilo, da je dakle na početku druge polo vice ovakove periode opažanja, samo manji dio mogao biti zasadjen. Biva po tom nadalje razumljivo, pak i mnogi očevidci izvješćuju, đa su pretežno brzo rastuće vrsti, koje više svjetlo ljube, imenito topola, jarebika, bor, ter koje gustog sklopa niti u mladosti ne podnašaju, rieđko nasadjene bile, pak radi toga ne mogu toliko uplivati kao ostale vrsti drveća, Promotrimo li točnije još i gornji po zakonu zahtjevani´broj drveća te osamgodišnje šume, to je zakonski miniruLim (koji je Araerikaaac u vrieme, kad´ je ciena pšenice silno rasla, sigurno iznimno prekoračio) za 16 acra = 6-48 ha. ukupno´´675 stabala, dakle 104 komada na hektar. To-je. sigurno vrlo čedan broj za „šumu" tih godina! Naše bukve, naravno "se pomlađjivajući, imaju ih 150 puta toliko, a zasađjene omorike 55—IGO puta. Pita se sada, može li i morah takova šuma, kojoj se ma niti približno za obseg ne zna, igdje na blagostanje uplivati? Može li se u obće ovakov upliv pravo označiti, prem su obje polovice ovakove periode opažanja različite, prem *Ma7er/die TValdungea von Nordamerika,- Muncben 1890. Sti\ 91. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 7 <-- 7 --> PDF |
se a to vrierae odsjeci godina, vrlo riedko sudaraju. Napokon može biti, sve jedno, da li suha ili. kišovita´ godina ovdje u prvu, a ondje u drugu polovicu ovakove periode pada. Što se slabijima i đvojbenijima Sine podloge ovoga amerikanskog dokazi- Tanja, kad se pobliže izpitaju; to nas više mora da iznenadi prividna sjegurnost i prividno tvrđo uvjerenje, kojim se zaSuđjenom svietu objavljuje zaključak, što se na tom osniva, da šuma nikakova upliva na blagostanje nema. Može se dakle na raSun šume nastaviti biesni lov na dolare, kako je to i do sada bilo. Iztražujemo li sada pojedine uplive na blagostanje, koji se imadu pobliže dokazati, to ne možemo predmetom internacionalnog rada saiatrati one, koji se samo na pojedinih mjestih pokazuju. Takovi su sluSajevi n. pr,, kad je šumaobranom proti ođplavljivanju plodnoga tla, profci usovom, proti škodljivim vjetrovom, ili kada prieči zamuljivanje pieskom. Naprotiv spada ovamo u prvom redu pitanje 0 uplivu šume na oborine, kao na kišu, snieg i tu.cu. Kod ovoga se posla imade ^potrebiti kišomjer Da se tim načinom zadobiju valjani, brojevi, treba već onda, kad se postavlja takova sprava na otvorenom polju, veoma brižno postupati, da se uzmogne zaštititi od vanjskih upliva. Mislim medjutimj da nije potrebno, da nije potrebno, da se u to dalje upuštam. Ipak bi hotio potaknuti pitanje, da li će moći, ovakav kišomjor, makar on bio postavljen najvećim oprezom, uz jaki vjetar i oluju, kišu, snieg i tuču, kad ih vjetar skoro vodoravno na spravu baca, sve razmjerno prema svojoj površini osjetiti. Treba li dva ili više kišomjera postaviti, jednoga u šumi, drugoga na otvorenom polju, da se možebit iztraži uzporedni upliv šume na kišu, to se već do sada smatralo nužđnim, da se jedan postavi nad krošnjama drveća. Nu, koliko ja znam, neima pravila o tom, koliko mora da bude udaljen od ovoga kišomjora onaj, koji će se postaviti na otvorenom polju. Koliko su mi ovakovi pokušaji poznati, moga reći, da su se dosada kišomjeri jedan drugomu preblizu stavljali Namještalo ih se oko 100 m. daleko od šume. Kod toga se je dakle predpostavljalo, da već u tako malenoj udaljenosti upliv šume prestaje, mjesto da se je nastojalo pronaći pomoću najmanje tri ili ćetiri kišomjera, kako drugćije upliva šuma u većoj uđaljivosti, o čem se je imalo naknadno nastojati, Razumjeva se samo po sebi, da se je pri tom imala razlikovati mala šuma od stare, što svakako povećava posao iztraživaocu. Razmaci međju spravama pojedinim ne smiju da budu, osobito u blizini žurne, preveliki, a niti jednako veliki. Nu, već će nam pokusi sami ^pokazati moći, kojih se granica imamo kod toga držati. Ne treba ovdje daljnjeg razlaganja, da se imadu za pojedine kišomjere takova mjesta izabrati, te će kišomjer izvaB šume jednaku okolinu imati i prema istom vjetru okrenuti biti, kao onaj instrument, koji će se postaviti nad šumom; mnogo je teže opredieliti, koliko od oborine (kiše, sniega, tuče) do tla dopre, jer je to različito prema vrsti drveća, prema formi šume i prema njenoj |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 8 <-- 8 --> PDF |
starosti. Osamljeni pomladjeni bukvik prepustit će veliki dio oboriiie dok će će stara šuma sa svojom gustom krošnjom velika množmu kiše zadržati, koja će osobito, ako kiša kratko vrieme potraje, opet izhlapiti. ´ Da se dakle izmjeri oborina, koja kroz krošnju drveća na tlo padne, nije dovoljno, da se ista ustanovi samo za jeda dobni razred, nego se imadu promatrati najmanje tri ^ dobna razreda imenito mlada šuma, stara, i šuma srednje dobe. Kod stare šume zadaje izbor mjesta za kišomjer osobitih potežkoća; na Sstini u šumi naravno da se on ne smije namjestiti, kao ni na takovo mjesto, gdje se tri ili više krošanja dotiče. U tom pogledu ne će biti moguće za osobite yrsti drveća i šume postaviti pravila; već će se morat tražiti sredina sa više sprava, koje se imadu postaviti u istoj šumi, ali ne na mjestih, koja su jednako gusto zaklonjena. Na granSicah, granah i deblih starijega drveća zaustavlja se dio kišnice. Ova se sakuplja u kapljice i curi po drvetu, pak na taj način dolazi do tla, i to kod nekih vrsti drveća u većoj, a kod drugih u manjoj mjeri prema tomu, da li mu grane više okomito stoje, kako je to kod bukve i kod jele, ili vise, kako je to kod starijih breza i kod smreke. Kod zadnjih kaplje sa skrajnjih okrajakah vođa, koja se skuplja na deblu i na granah skoro sasvim i vrlo brzo na tlo, — Dakle i ovdje se ne može generalizujoći opažanja doći do cilja^ pak se moraju opetovati koliko je moguće. Najprvo se imadu vrsti drveća po gore na značenom načinu klasificirati i onda zasebice promatrati. Zatim se neka pro matraju razni dobni razredi istih. Kod drveća upravnih grana postupa se vrlo jednostavno, kako je to već prvi motrilac, nađšumar Ney, uHagenau^uuveo, a štacija za motrenje u Maria brunnu poboljšano upotrebila. Deblo se opaše s limnatom posudom prstenasta obika, a rupe međju njom i korom zatvrde se kaučukom tako, te ne može vođa nikako dok curi po deblu neposredno do tla doći i neizmjerena ostati. Na taj način imadu se stabla razne dobe i različite površine koli debla toli kršnje iztražiti. Tim će se načinom do biti za svaku običniju vrst drveća poprlečni broj, koji će površini krošnje od govarati. Ovaj se ima tad u postotcih omjeriti sa popriečnim brojem, koji po kazuje množinu kiše. One vrsti drveća, kojim je kora hrapava i izpucana, zahtievaju da im se debla pomnjivije priprave i to tako, da se odgrebu prije hrapavi dielovi i koliko Je moguće, izgladi površina. Inače ne će trebati postupka bitno mienjati. Na protiv težko, da će biti potrebno takovo iztraživanje kod drveća, kojemu grane vise, jer onu vodu, koja sa viška grana kaplje, sabire kiša, koja neposredno (di rektno) na tlo pada. Ovdje treba još navlastito iztaknuti, da pojedine vrsti drveća sa visećimi granami istom u nekoj stanovitoj starosti dobivaju krošnju ovoga obhka. Tako je osobito kod vrlo razgranjene smreke; za nju može se uzeti, da ona u sastojinah pravilno zatvorenih zadobiva onakove viseće grane istom onda kad prestanu rasti u visinu. ´ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 9 <-- 9 --> PDF |
, Sto se tiče tuče, to.će trebati posebna pravila postaviti. Ono, što je rečeno,, kod iztražii/anja kišnih pojava/dostajat će i ovdje. Isto tako i za snieg, dok se radi o prispodobi otvorenog polja sa šumom nad krošnjami drveća. DrugSije se ima stvar^ kad se,hoće da ustanovi, koliko´je´sniega´kroz krošnje drveća do, tla doprlo, jer dodaše u početku kao. i kod kiše samo jedan dio neposredno . Ba zemlja pada, a ostali se snieg irneoito kod crnogorice na krošnji 2;anstavlja, .pak ga tek po malo vjetar sa drveća-otrese, ili se polagano na.´granah raztopi i ishlapi. Ovo potonje biva onda, ko-d je malo sniega napadalo i na to blagi vjetar popuhnuo. — Koliko mi je poznato, još se nije pokušalo ustanoviti, koliko sniega naknadno na tlo pada. Ja ne moga đa išta predložim, kako bi se ta praznina izpunila, jer se tu radi o množini slučajnih stvari, koje temelje na obliku i razvitku krošanja, na uzrocih, s kojih je snieg sa´đrveta otreseii´(jači ili slabiji vjetar), a ove gu vrlo različoe. Kosa pada u šumi, kako je poznato, samo u najmlađjih sastojina, pošto je možebitna zaštitna sastojina posječena. U visokih´ gora-i u gorah srednje visina ima rose imenito na sjevernoj i na sjevero-iztočnoj strani vrlo mnogo. Tu ne.pada ona, osobito u kasnijem ljetu i u ranoj jeseni, samo u jutro i na večer, nego traje kroz cieli dan tako, te one vrlo mnogo uplivaju na vlažnost tla. Nu pored svega toga moramo se odreći nastojanja, da odredimo, koliko je ima u šumi, jer je razmjerno malena površina prikladna za njenu tvorbu. Drugčije je to sa injem, koje se na višem i nižem drveću a najviše na .crnogorici iovi, gdje su nebrojene iglice i tanke grane vrlo zgodne za nje. U predjelih, gdje je kroz zimu često maglovito vrieme, vriedno je, đa se ovo inje uvaži, premda u svib slučajevih sve ledene iglice na zemlju ne padnu. Što se pak inja otrese, o tom će kišomjer, uloviv ga, dati. podatke. Ovaj će nam dovoljno služiti za podloga, da opređielimo, koliko ono doprioaša k vlažnosti tla. Treba s toga, da se na svih onih mjestih, gdje se inje češće stvara, a to biva u šumah srednjeg rasta i u starijih šumah, na mirnih mjestih pod krošnju postavi kišomjer, đa ulovi ledene iglice, koje sa grana ođpadaju. Odatle neka se onda množina oborine, koliko je moguće, sasma za se izračuna. ´ Neposredno ´prima tlo vodene pare, kako je poznato^ najviše .onda/ ako je rahlo I ako bez zapreke noću svoju toplinu žariti može. To su dva uvjeta, koja se vrlo riedko u šumi izpunjuju, pak radi toga možemo dotična iztraživanja mirne duše gospodarom prepustiti. Još je malo iztraženo^ a djelomice se dapače opovrgava, da šuma čini, te se gornja´ voda svadja u dublje slojeve tla, a po tom đa hrani vrela, kao što i to, da šuma zapriečuje tok vode te tako prouzročuje poplavu i nabujaoje vođe. Kod toga je od važnosti i premnogo korienje od drveća, koje je propalo. Obaljena i izumirajuća stabla ostavljaju u onim slučajima, gdje se sječa ne obđržava´pravilno, svoje korienje sve u najtanje tančine u tla, ter sitno ovo korienje ostaje onda. jošte u zemlji^ kada se deblo i deblje korienje upotrebi. Po naravi počimljese to sitno korienje raztvarati a tlu ostaje samo neka ko |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 10 — 1. 1 1 ,.. toi nafin svuda ondje, gdje ne djeluju razorujući uplivi, ostaju kanali u tlu, Kro2 koje mi)iv v e,j ´´´ ´ Nam M naSin može dakle neugodmh posljedica imati krfienje stablja i korien^ nu .e6i dio stabala ostaje netaknut te sagnjije zajedno sa svojim korTeo´m u zenilji. Treba samo pomisliti na stabla, koja se kod proređj.vanja posjeku. Gdje se dolazi do koristi sjeSom stabala za sjecu doswel.b ondje ostaje sitnije korienje, koje je blizu površine, malo ne ne aknuto. U nu arnjosti pak postaje zemlja, ma i na njeko vrieme, rablom, odkuda je ta korist, sto se tako dovadja vođa u doljnje slojeve. Vrlo nepovoljan upliv ima i zimski mraz, koji se doduše ograničuje na ne baš duboki sloj osamljenoga tla, te u tom sloju uništuje iza korienja preostale cievi, koje su otvorene, dok se voda, što se u okolišnoj zemlji nalazi, kao led razteže ter cievi, koje u njoj leže, na njeki naSin iztisne. Nu na ovo bi se moglo samo onda pomišljati, kad bi se smjelo uzeti, da su cievi bile napunjene zrakom u čas, kad je mraz nastupio; akoprem se može prije tvrditi, da su bile napunjene vodom, a osobito finije cieveice, u kojima djeluje zakon kapilarnosti. Kod ovakovih predpostavka može se sa vjerojatnošću reći, da se sitne cievčice u gornjoj naslagi, đo koje može zimski mraz doprieti, bitno ne niienjaju. Može biti, da se ove cievčice dalje raztežu, osobito ako su prije mraza vodom napunjene bile, koja pukotine i brazde naših najtvrdjili pećina, koliko je moguće, razteže. Ako se pak uzme, da se ove cievčice začepe komadići zemlje, što ib voda donosi, te usljed toga nemože mraz prodrti dublje u zemlju, to treba priz.nati, da gornji slojevi služe kao cjedilo prođinićoj vodi, te tako u onim đubljinama spomenuto začepljivanje u obće nije niti moguće. I ako treba da priznam, da na taj način postale čestice ne ostaju za uviek otvorene, to ipak sasvim stalno tvrđim, da će se to događjati samo kroz nekoliko godina; a na to će opet korienje stabalja, koje se medjutim odstranilo, na njibovo mjesto doći. Pošto se ovo podzemno djelovanje šume još nije nigdje iztražilo, to se u istina preporuča. da se ono u medjunarodno iztraživanje stavi. Kod izvadjanja pokusa radi se po tom najviše oko toga, da se prispodabljani ne ošumljeni komadi zemljišta u svim drugim odnošajima slažu sa ošumljenima. m u tom ima osobitih potežkoća; jer se geogiiostički položaj, na kojem se sve osniva, nikada ne može sa podpunom izvjostnošću iztražiti, a da se kopanjem naravno stanje ne poremeti. Ovdje ne preostaje drago, nego da se tlo, koje je za pokuse opređieljeno, na doljnjoj strani obzirom na korienje odkopa, pak vođa, koja odozgora prodire, sakupi te izmjeri. Zaključke u velike odavle crnsti bit r^P moU.,. x , djelujući faktori, to jest oni koi Ti bin n ´´^´"´^´´ ^´ ´ "´"^^" ´"" U tom obziru t eba se samo tiU 1 ´"´T ´ ™´´ ´ ´´´´´´´^´´´ ´^P"´" šlaga, koje razno propušJ^vr e .rov l "rS"´ / ´^""´\"" f i-j uu, .,e na njihov geognostički položaj, na odno |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
šaje, koji se osobito često mienjaju a izvana se nikada sasvim ta&Bo prosuditi i dokazati ne dadu. Ovo, što smo spomenuli, dokazat ćemo sliedećimi primjeri: Nemogućim se ima smatrati, pak je to jasno i temeljito opovrgao gosp. izvjestitelj Loren z u »Ceiitralblatt ftlr das gesammte Forstwesen", da je naime na Kilian-izvor, koji leži u sredini grada Heilbrontij nplivalo, što je u gradskoj šumi bio jedan dio sasvim sasječen A ne moguće je radi toga, što relativni položaj izvora i gradske šume, kao što u obće položaj slojeva u švabsko-franačkim vitlenim gorama svako podzemno đovadjanje vođe s te strane izključuje. U keuperskih formacijah, koje se tamo nalaze, položaj je slojeva najpravilniji. One su prema lienu uzdignute, a spuštaju se na protivnu stranu tako, da su prema iztoka mnogo niže, nego li prema zapadu. Posljedica jest tomu, da podzemne vođene žile malo ne pravilno kao izvori iziiaze na podnožju gorja, koje se prema istoku stere, dok voda s druge strane doline vrlo rieđko izvire. S toga ne odaju takođjer gore, koje leže iztocoo od Heilbronna, svoju vodu na zapadnu stranu prema gradu, nego ju odvajaju pravcem dalje na iztot Nu ne ovisi samo o spuštanju formacionalnih slojeva podzemno žilje vode, nego se čini, da takođjer i nutarnji sastav istih djeluje. Tako je u Wurttembergii dolnji Keuper, bio on ošumljen ili ne, svagda bez vođe= Tako je i sa okolicom Stuttgarta, koja je manje ošumljena a i s vrlo ošumljenim Heuclielben´om (jugo-iztočno od HeilbroBna) i sa burgberžkom šumom kod Crailsheima. Slično se ima sa gornjim formacijama crnog Jura, kada mladje naslage, koje drugdje za ovima sliede, manjkaju. U obim slučajima ne radi se o razlom- Ijenom kamenju, kao što je vapnenac bielog Jura i Krasa, nego o gustoj glini i laporUj koji su od jednakih naslaga mulja sačinjeni. Po pločama ovih odtiče vođa dalje. Bez obzira na to nailazimo u ovim gorskim naslagama samo rielko po koju slabu žilu vode, te u čitavom području formacije ove vrsti se rieđko nalaze izvori jednako slabo u šumi kao i na otvorenom polja. Bez obzira na geognostičke odnošeje tla ne može se tacno označiti upliv šume na stanje vode te na pravilnost u množini vode. Pošto su rieđki slučajevi, gdje se nadje vrelovito tlo od jednake slojne sastavine, mx jedan put ošumljeno, a drugi put ne, s toga je nuždno kod sveobćeg promatranja tačno izpitati sve prilike ove vrsti. Gosp. Robe rt Lauterburg, Švicar, koji si je mnoge zasluge stekao u tom pogledu, pretražio je pomno, kako je poznato, slučajeve ove vrsti, pak je pronašao, da voda stanovitih izvora kod Berna, koji dobivaju svoju Yodu iz ošuraljenog predjela najviše samo sedmerostruko naraste obzirom na najmanju množinu, dok voda, koja dolazi iz neošumljenog predjela, naraste i za 3 puta više. Kod ovih iztraživanja je najteže točno označiti mjesto izpod zemlje, s kojega dolazi voda pojedinim Izvorima, odakle bi se onda lako proračunato pošumljenje tla, S toga se ne mogu obća pravila predložiti kod tolike razlike geognostičHh naslaga, nego se mora opreku i vještini iztraživaoca prepustiti, da uvaživ sve mjerodavne prilike pronadje, što je istinito. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 12 " Ako se .codtio prošire opažanja, te se promatra čitavi tiek potoka i manjih r S , arule gore spomenute potežko<5e, pošto se ogramej područje ,zwa. od« ob´a6i m ipak se ne može uslied pristupa vo e koja đot.5e sa površine .eraiske, rezultat sam za sebe prikazati. Djeluj« takodjerra.ne povodnje u korita voda tekućica, te okolnih pritoka na veću ili manju br.m« toka što se kod prispodabljanja te promatranja konačnih rezultata uvažiti ma. Usuprot držim ja; da su najsigurniji dokaz ona istraživanja, kod kojih se u stanovitom području popriečna množina vode u poduljem nizu godina pokazuje I ja sam takodjer primjerice više vjerovao brojevnim podatcima iz dohne Adde, koji su priobćeni na prvom medjunarođnom kongresu, držanom prije 17 godina ovdje u Beču, nego li bi to sjegurnira podatkom najtočnijih znanstvenih iztraživanja vjerovati mogao, akoprem oni potrebuju u bitnosti još osobitog nadopunjeuja, to jest obzirom na stupanj, u kojem se u razvoju znanosti napredovalo. Budući pak, da nema nikoga, koji ne bi poznavajući bar donekle odnošaje južnih alpinskih obronaka, dvojio o ekstensivnom i intensivnom nazadku pošumljena tla, odkađa je dolina otvorena velikom prometu, meni se čini ovaj nedostatak u pomenutom slučaju od podredjene vriednosti. Kad bi se visoka voda ove rieke odkako je otvorena ova dolina uslied toga, što se sagradila cesta, u razdobju od godine 1821. do 1839. svakih 44 mjeseci, u razdobju od godine 1840. pa do 1863. dapače svakih 20 mjeseci povratila, dočim se je do godine 1821. tek popriečno iza .58 mjeseci povratila, to prema tomu nije moguće, da se odstrane uplivi krčenja, koji se sve više množaju i obratno veliki upliv šume na pravilnost vode i na manju štetu s odtoka vode. Drugi slučaj, koji nas o istom osvjedočava, priobćuje pl. He s s e-W a r t e g g u „Miinchener Allg. Ztg." 1890. (br. 145. prilog). Dogodilo se to u sjevernoj Americi, u onoj klasičnoj zemlji, što se pustošenja šuma tiče, evo ovako: „Još pred 14 dana vozio lam se na rieci Miami u Indijani na parobrodima, koji spajaju redovitim prometom gradove na obali spomenute rieke. Promet taj sad je obustavljen, jer dočim u proljeću rieka Miami previše vode ima, to je u ljetu svake godine sve manje vode bilo, tako, da riekom nisu mogli parobrodi ploviti." Pojavi na rieci Missisippi dokazuju nam isto. U toj se rieci naime množina vode neprestano mienja, pa to prieči brodove u plovitbi, što se osobito osjeća u prometu robe, koji uslied toga zapinje na toj toli važnoj vodenoj cesti. - Uzrok ovih promjena, koje zlo djeluju, ima se jedino tražiti u prekomjernom pustošenju suma sjeverne Amerike. . Prema sličnim primjerima, koji pružaju stalne dokaze trebalo bi se iztraživati u svim kulturnim zemliami IP y,m K; . "*^"^*^^ ^^ ^® „ koji su nuerodavni u tom ZTZ adie i T ´"´^ 7 ´"´´"´´" ´´"´´´^ nabujanja rieka i kod poplava t´el ! d 1 7 ^ ^ ^´ ««^^«^«.^-^«-^ nego takodjer prema pril kama i voda kl . ´´´"´!´^.´^ ´´"^´^ ´´´´´ "^^´´ sakuplja i u rieku teče, osobito od ono^lk ^ ´T´´ ´´"´^´^ "^´"´^ ´´´ ´ sumnje, da tlo, koje je šumom obl n ´ f ^.´^ «« ^odom zasitilo. Nema u tom se slučaju rad sZZ ^n ´ ^"´´"V´´´´´´´´^´ ´´´ ´ ^^""^"^ ^^"^´ stupnju te sporosti. Ovdje medjutim djeluju i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
drugi faktorij, poimeneo kut priklona odnosnog tla tako, te- će- se moći dokazati posve sigurlii upliv šume samo u pojedinim slnbjevima. Ponovno se dvoji o jednostavnim ali vrlo ugodnim pokusima gradjevnog nadsavjetnika Grerwiga, kojim pokazuje, kojom moći upija i drži mašina u šumi vođu, te kako koristno upliva mašina u šumah četinjačah. Ovi su pokusi po mom mnienju ponajprije teoreti&fce naravi i zato ih valja izpitati tačuijim iztraživanjima, da se dokaže njihova istinitost. Dokaze ove treba provesti tako, da se na ovećem tlu pod jednakim kutem priklona, kod jednakih naslaga, kišnica, koja odtiče sa jednako velikih ploha, pomno sabere u horizontalnih grabah, obloženih glinom i izmjeri, te da so pri tom razue grabe, a osobito one^ koje manje ili više kišnicu hvataju, odiele. Osim toga valja označiti i razlike, koje nastaju uslieđ raztapauj a sniega , kako one pod uplivom šume postaju, te doticanje vode bilo sa površine bilo iz nutarnjo^ti zemlje mienjaju, što se do sada, koliko ja znadem, nije pokušalo, akoprem sam ja godine 1856. na veliku važnost ovog upozorio, kad sam se opro poznatom listu cara Napoleona III. („Augsb. Allg. Ztg.*^ Beilage zu Nr. 225). Napoleon IIL preporučivao je, da se protiv poplava građe veliki reservoiri, dok sam ja zagovarao pošumljivanje. Carska je vlada kasnije godine 1860-, kako je poznato, s osobitim marom pristala uz moje muienje. Ovu činjenicu, koja medjutim nije našla odziva u krugovih meteorologa i šumara, osobito sam iztaknuo u četvrtom izdanju mog djela. , U šumi naime topi se snieg pod stanovitim okolnostima mnogo brže nego na otvorenom polju, budući da ga štite krošnje drveća od noćnoga hlada, te ga sunčana toplina sliedeći dan zateče u još neskrućenom stanju, pa se potom može bez prekida dalje raztapati. Na otvorenom polju skruti noćna zima raztopinu sniega, te učini od nje Čvrstu smrznutu koru^ koja se može toplini sunca sliedeći dan uspješno opirati. ´ Ove pređpostavke o raztapanju sniega u šumama prikazuju se najjasnije u južnim i jugo-iztočnim obroncima u starim borovim šumama, kao što sam mogao više puta opažati u doljnjoj Crnoj šumi u kotara WiMbad, gdje sam bio upraviteljem. , ´ Usuprot pako leži snieg dulje na sjevernim obroncima i na vispoljanama pod jelama i omorikama, dapače u gudurama i uzkim dolinama kao na pomanjim mjestima u visokoj šumi baš tako kao na prostom polju. S toga odtiče od ovakvog sniega raztopljena voda mnogo laganije i kasnije bez obzira na to, što i radi drugih prilika, koje ima šumsko tlo, mnogo manje vode odticati mora. Ovdje treba dokazati, kako položaj obronka, kut priklona, vrst drveća, njegova starost, te oblik mu, uplivaju, da se snieg brže i laganije topi, te kako uslied toga podpuno ili djelomično pošumljenje upliva kod izvora stanovite rieke na´množinu vođe. Na ovo pitanje može se po mom mnienju samo približno odgovoritij kad se preduzmu pokusi u malo/ a da se tačnije odgovori, nužđna su oveća promatranja — zatvorena područja rieka kao što je ono rieke Adde, o čem je prije rieč |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 14 — ier onda premnogi drugi uplivi štetno bila. Prevelika ne smijtt takođjer da budu i 1 ^A;a^ rio hiidii jer uuu i ^ J djeluju. S toga bit ie izvorno područje neke Labe u Ceskoj pieveliko, a da se dokažu Ltore spomenuta naSela. , , ^ y T Xod iztrLivanja o upliva šume na toplinu u zraku, te na vlagu nu dno je, po nmn nazora mnogo manje neko medjunarodno promatranje, nego sto je to potrebno kod promatranja drugih upliva. Svakako je od velike vnednosti, da da se 1 ovdje preduzmu neka obća promatranja, jer će uslied toga više vnediti dokazni materijal, te će mnogi računi i dragi poslovi u tom postupanju suviŠni postati. . T . -, S toga razloga uslobodjiijem se da predložim, da se uvaže i posvuda jednako upotrebe metode, što jih je gosp. Lorenz vitez Libuma u iztakao u svom nedavao objelodanjenom spisu: .Resultate forstlicher meteorologischer Beobachtungen, I. Theil, Wien 1890". Drugi takodjer istom ne davno izašli spis dokazuje međjuso b n i odnos a j pošumljivanja i tuce. Spomenuti spis je zaslužno i mu5no djelo zilriškog profesora dr A. Bilhlera: ^Dle HagelbescttiidiguBgen in "W,urtember^ wahrend der 60 Jahre von 1828 bis 1887, Stattgart 1890". Ova razprava došla je do rezultata, da se upliv šuma na pojavljene, učestanje i pogibelj tuce nije mogao dokazati kod ovog tako bogatog materijala 2 a promatraje n predjelu, koji je razmjerno mnogo tuče pretrpio i koji ipak preraznih vrsti šume ima. Ako se i slažemo sa piscem, da predstojeći materijal^ budući da je u prvom redu poduzet u svrhe porezne obćine, ne odgovara u svim svojim potankostima postavljenim pitanjima, to smo ipak u ovom slučaju više nego u drugom kojem uvjereni, da se mogu izjednačiti nedostatci, što ih ovaj pokazuje. Kraj svega toga ne smatramo još ovo pitanje riešenim, već držimo, da su nuždna daljnja iztraživauja. Osobito otežčava se stvar time, što gorske kose, duž kojih se oblaci potežu, ili po kojima budu burom u visinu tjerani, tvorbu tuče podpomažu, te što su te gorske kose većim djelom šumom obrasle tako^ da se oba faktora, to jest šuma i tuča, u tom slučaju razlučiti ne mogu. S druge strane treba uračunati i tu okolnosl. što se poglavito u starim sumama bura i tuča opaža. Slučajno sam doznao, da su na razmedju Tuttlingen stanovita mjesta od tuče sačuvana bila, odkako je šuma starijom postala na zapadnom djelu briega. Drugi primjer priobćuje „Journal fiir das Jagd- und Jagdwesen" iz prošlog 1 oVV;;^"-^ r " "´""´ ´ ^´^´^^^ L"clwigBburg, gdje su iza izkrćenja ume od 200 jutara polja na pol sata daleko usljed promjene zračne stru e tučom poharana. I to se dogadjalo 12 godina redom * Li.?! -´ i T brati može b^^iua, teaom, kako se iz članka razia- U spisu Bliclilerovu zabilježena sn samo tr´ 1 x t v na razmjerno malenoj površini (ukupno 149 « h. ^ ´ n "T , ´"´ " ´"=^^´^«^J" °^ ^^ S- m pitanje, đa U n ve,5em radobj« vremena ne nastaju´´´^ ´ ´^-´^´"´^^´´ "´´"´ ´ "´´""*´´´ Sešći slu(5ajevi tueo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 15 - Kod takovih promatranja, koja se ogramčaju na pomanja mjesta ttuždno nastaje pitanje, da li se usljed krčenja šume tuče množaju Ili pogibelj, da će mnogo tuče biti, ili se ovdje raii samo o promjeni smjera, kojim će se gradoviti oblaci kretati, s ćega za cielost ni korist ni šteta ne nastaje; jer u koliko stanoviti dio gubi u toliko drugi dobiva. Ako je ova predpostavka istinita, to nebi trebalo osobitih izviđa; ovi bi se mogli uspješno izpostaviti u obće samo onda, kad bi se ujedno zabilježila dotična visina šume u okolici, i to u prosjeka. Gdje se pako radi o mnogo zamašnijim iztraživanjima o mjestu , gdje tuca nastaje i o njezinom tečaju, tu svakako šuma obzirom na veče dielove djelatnost neku ima (sravni primjer, što je naveden u mom Jjehrbuck" strana 589« iz južne Francezke, koji medjutim nije potvrdjen promatranjima u Wurttembergu); nu siguran dokaz o razmjernom i mjestnom obsegu ovog djelovanja mogao bi se podignuti samo onda, kad bi se mogla izujeti promatranja u jednakim vremenim razdobjima za isto područje u jednom slučaju, kad je tlo osamljeno, u drugom pak, kad nije šumom obraslo. Pak i ova promatranja oebi još tačnijih rezultata podala; jer^ kao što je poznato množina tuče je u stanovitih godina vrlo razna, pak uz to nisu još ni s daleka poznati svi uzroci, kako tuča nastaje, a kamo li da su znanstveno iztraženi i dokazani. S ovih razloga nije mi pošlo za rukom, da iznadjem način promatranja, kako da se dokaže upliv šume na stvaranje tuce i na tečaj oluje, koja tuču nosi. Da šuma na količinu kisika i ozona vrlo pogodno djeluje, ter po tom zrak zdravim čini, to je već po iiečnicima i neliečnicima potvrdjena istina. Nu i u tom obziru je znanstvena provedba otegoćena, jer još ima vrlo mnogo uzroka koji tu djeluju i koji se ne mogu odieliti i odstraniti ni na moru, u strujama vjetrova, ni u odnošajima života i običaja ljudi, pa da se po tom prikaže upliv osvežujučeg i oživljujućeg šumskog zraka. Kako je poznato pred nekoliko godina, bilo je mnogo govora o korlstnom upliva tako zvanog Eucaljptus globulus; osobito se upozoravalo na uspjeh u rimskoj Campagui, pa akoprem u novije vrieme manje povoljni glasovi odanle dolaze, ipak bi bilo vriedno, da se stvar tačaije iztražl, kod čega je svakako medjunarodna djelatnost već radi toga izključena, što modro gummidrvo (Blaugummibaum) samo u području sredozemnoga mora uspjeva, dok se u ostaloj Evropi u obće ne smatra šumskim drvetom. Od velike bi važnosti bilo, kad bi se iznašlo njeko sigurno mjerilo za skup klimatičkih upliva šume. Već su se u tom pogledu upotriebili razni načini, akoprem se može reći, da se našla karakteristična tačna oznaka u tom obziru. Uzmicanje sjeverne medje njemačke loze, za koje se prije navađjao kao uzrok postupačno krčenje šnme ima sasvim druge uzroke. U najnovije doba navadja se kao uzrok uništenju voćnjaka u nekim planinskim dolinama Graubiindena, što su šume izkrčene. Ovo je tumačenje doduše valjano, ali se ipak na druge predjele i zemlje, gdje ne ima voća^ ne može protegnuti; jer ima vrsti voća, koje se razno opire navalam prirode. I medju zelenjem ima preraznih podvrsti, kojima je sad duže sad kraće vrieme za vegetacija nuždno, te |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
. V ´ ^r. rrahHavf^ Tifl Bodneblie, u kom rasta^ Tre.ba sam uslied toga ne stavljaju iste .ah^ .e na podfl J ^.^^ ^^^^ ^^^^ pomisliti na razne vrsti jeSma. Pa ipaK se odb u * "^^"´z/:S to;:::i.ao . ve. l .^m^^o^re. on ta^o^er p^^araz- Bom podoebju više vrsti broji, kao i mnoge druge_vrsti _žitka. -^H. Semler, inaće vrlo savjestan radnik na našem polju, spominje njeki predjel u berganiaskim alpama kod Piazza Porre, gdje je obradjivanje kukuruza nemogućim postalo usljed krčenja šume. Ovim navodima opro se moj prijatelj Wunster kod Bero-ama, jer da se šume u onim alpinskim dolinama tridesetgodišnjom ob- bođnjom vrlo dobro gospodare, osim toga da se kukuruz ondje ne goji ođ pamtivieka. Ovaki neistiniti podatci mnogo više škode, nego li što može popraviti tri puta toliko dokaza. S druge su strane dokazane u fraacezkim spisima, na koje se, zini mi se premalo kod nas pazi, đvie vrlo važne posljedice, koje, nastaju uslied nedostatka šuma. Ove posljedice jesu: sve više množanje praznog bezkoristnog zemljišta, te nazadak u broju pučanstva u krajevima, gdje šume nema. Ove su posljedice dokazane brojevno. Jednako se kod toga prikazao upliv klimatičkib promjena. Nu promjena ta nije toliko važna, a da bi se mogla mjeriti sa ovim pojavima. Na koncu ne smijem da prešutim, đa po inom mnienju treba za riešenje ovib dielomice vrlo težkih pitanja vrieme ođ više decenija, ako ne jeđpe ciele obhođnje, pošto se uviek misli sad za ovu sad za onu naravnu silu,, da smeta, i tako se onda uviek sumnja podržava i njeti. ´ Ako medjufcim ova prepirka za i proti šumi još i dulje potraje, to opominjem i na to, da se u pravila u ovakim prepornim pitanjima predmet, o kom se prepire, pomno uzdrži prije no što se dodje do izvjestnih posljedaka; a uz taj uvjet mogu samo da poželim, da ova prepirka joŠ dugo potraje. Šumsko-gospodarska važnost gajenja sadjenjem i uticaj neprikladna podizanja lakih sadnja na razvoj šuma (s osobitim osvrtom na smreku). I.viestili ž«maraiei H. Seus s iz Dobviša i M. Kožešni k k Sayb«Sa prigodom međjunarodBogagospođ..šumarskoga kongresa dne 4. rujna 1890. u BeSu u sjeđmci VI. odsjeka za šumarstvo. (Vidi stranu 558. Šnmar. lista od god. 1890.) 0 tom zbilja zamašnom predmetu izviestio je šumarnik R e u s s što slledi: Kao sto razabiremo iz vrlo pouzdanih viesti, načelo je ošumljivanja već !m´ ´´´"´\´´-´T´^ ´´ ´´ «™^^«" gdje bijaše nastala ma s kojega izloga iZtm. T T^´^^T"""´ m^^^m^ sjemena takodjer sadjenje ključiča upotrebljavalo, ako , jest ovo posljednje izprva bilo tek neko zgodno sredstvo da se izpune praznine kod naravnoga pomladjivanja ^ Dugo doduše nije nikakva povoda bilo, koji bi prisilio na umietno ošumlii vaiije u veliko te se noimencp ^knni;^ x ,- ,´i´"´^"´" "a´-™.]^™« »^"´"´J´ poimence skuplje ošamljivanje nasadima dotle nije dalo |