DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
. V ´ ^r. rrahHavf^ Tifl Bodneblie, u kom rasta^ Tre.ba sam uslied toga ne stavljaju iste .ah^ .e na podfl J ^.^^ ^^^^ ^^^^ pomisliti na razne vrsti jeSma. Pa ipaK se odb u * "^^"´z/:S to;:::i.ao . ve. l .^m^^o^re. on ta^o^er p^^araz- Bom podoebju više vrsti broji, kao i mnoge druge_vrsti _žitka. -^H. Semler, inaće vrlo savjestan radnik na našem polju, spominje njeki predjel u berganiaskim alpama kod Piazza Porre, gdje je obradjivanje kukuruza nemogućim postalo usljed krčenja šume. Ovim navodima opro se moj prijatelj Wunster kod Bero-ama, jer da se šume u onim alpinskim dolinama tridesetgodišnjom ob- bođnjom vrlo dobro gospodare, osim toga da se kukuruz ondje ne goji ođ pamtivieka. Ovaki neistiniti podatci mnogo više škode, nego li što može popraviti tri puta toliko dokaza. S druge su strane dokazane u fraacezkim spisima, na koje se, zini mi se premalo kod nas pazi, đvie vrlo važne posljedice, koje, nastaju uslied nedostatka šuma. Ove posljedice jesu: sve više množanje praznog bezkoristnog zemljišta, te nazadak u broju pučanstva u krajevima, gdje šume nema. Ove su posljedice dokazane brojevno. Jednako se kod toga prikazao upliv klimatičkib promjena. Nu promjena ta nije toliko važna, a da bi se mogla mjeriti sa ovim pojavima. Na koncu ne smijem da prešutim, đa po inom mnienju treba za riešenje ovib dielomice vrlo težkih pitanja vrieme ođ više decenija, ako ne jeđpe ciele obhođnje, pošto se uviek misli sad za ovu sad za onu naravnu silu,, da smeta, i tako se onda uviek sumnja podržava i njeti. ´ Ako medjufcim ova prepirka za i proti šumi još i dulje potraje, to opominjem i na to, da se u pravila u ovakim prepornim pitanjima predmet, o kom se prepire, pomno uzdrži prije no što se dodje do izvjestnih posljedaka; a uz taj uvjet mogu samo da poželim, da ova prepirka joŠ dugo potraje. Šumsko-gospodarska važnost gajenja sadjenjem i uticaj neprikladna podizanja lakih sadnja na razvoj šuma (s osobitim osvrtom na smreku). I.viestili ž«maraiei H. Seus s iz Dobviša i M. Kožešni k k Sayb«Sa prigodom međjunarodBogagospođ..šumarskoga kongresa dne 4. rujna 1890. u BeSu u sjeđmci VI. odsjeka za šumarstvo. (Vidi stranu 558. Šnmar. lista od god. 1890.) 0 tom zbilja zamašnom predmetu izviestio je šumarnik R e u s s što slledi: Kao sto razabiremo iz vrlo pouzdanih viesti, načelo je ošumljivanja već !m´ ´´´"´\´´-´T´^ ´´ ´´ «™^^«" gdje bijaše nastala ma s kojega izloga iZtm. T T^´^^T"""´ m^^^m^ sjemena takodjer sadjenje ključiča upotrebljavalo, ako , jest ovo posljednje izprva bilo tek neko zgodno sredstvo da se izpune praznine kod naravnoga pomladjivanja ^ Dugo doduše nije nikakva povoda bilo, koji bi prisilio na umietno ošumlii vaiije u veliko te se noimencp ^knni;^ x ,- ,´i´"´^"´" "a´-™.]^™« »^"´"´J´ poimence skuplje ošamljivanje nasadima dotle nije dalo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
zagovarati, dok se još takošlabo marilo za korist šumskih proizvoda. Istom odkada je drvu poskočila ciena, osobito gradjeviiomu poslije napojecaskih ratova, pojavi se živalmije i požrtvovnije zanimanje za gojitbu žiairsa naročito sađjcBJem koristnoga drveća. Od toga se doba sadjenje u veliko posvuda uvadjati stalo tolikom brzinom, da mu je sijanje vec u 3. deceniju ovoga stoljeća gotovo posvema ustupilo mjesto vladajoćega sustava. U istoj mjeri, kao što se širio uačiu ošumljivanja sadjeiijem, podizahu se doskora i njegovi protivnici. Izticali su dakako ponajviše velike troškove, te priaukaše ovim koli opravdanim toli razumljivim razlogom pristaše i zastupnike sadjeoja na to zlosretno 3:iastojanje, te umanjiše troškove postupka na račun kvalitativnog izvadjanja. Sa sve većim se marom oko toga radilo, da se usavrSi tehnika metode, izumJli se strojevi, sprave i razliki načini izvadjanja, kojima se radnje doduše u velike unapredjivahu, ali se žalibože malo pazilo na to, da li kakvoća nasada odgovara onim uvjetima, o kojim ovisi uspješan razvoj stabla i šume. Unatoč ovoj već odavna postojaloj te tja do najnovijega doba neprestano rastućoj protimbi, ipak je ošumljivanje sadnjom sve više učestalo, koja činjenica već sama po sebi u obćemtosti dovoljno zasvjedočava vehku gospodarsku korist toga načina gajenja. Odkada se digla ciena šumskim proizvodima, stale se šume zabtievima sve više obterećivati, a domala se opazio zlatan nesklad međju proizvodom i potroškom: ošumljivanje neplodnoga šumskoga tla, preostaloga iz vremena neurednog ošumijivanja sijanjem, obsežno pomladjivanje crnogoriccm, zavladalo posvemašnje krčenje i t. d. davaše i daje nasadima, kao neobbodno potrebnu sredstvu u svrhu ošumijivanja ne samo podpunu opravdanost negc vrlednost toli zamašnu, da je ni onda izgubiti ne će, kada bi nas s više strana potaknute — a doista i umjestne — temeljue preiiiačbe današnjega šumskoga gospodarstva opet više svele na put prirodnoga gajenja; što više — način je sadjenja u službi prirodnog a ponajpače umjetnoga pomladjivanja zauzeo znam^enito mjesto, te je gotovo bezizoimno i mnogo prikladniji od načina sijanja. Tako dolazi drugi dio našega predmeta ua razpravljaDJe. le hoću da nešto napomenem o utjecaju neprikladna podizanja nasada na razvoj šurna. Tko se u strukovnim djelima ponešto razgledao, da upozna način sadjenja, uzradovati će se, što se starija, novija i najnovija djela, kao riedko kada u tom području, sudaraju glede temeljnih pravila o podizanju nasada te složno tim završuju, da preporučaju što obzirniji i naravniji postupak s presadnicama (Setzling) i da odvraćaju od predubokoga sadjenja. A ipak se nalaze stariji i noviji pisci na posve različnim stanovištima. Dok prvašnji´ glavnu važnost ulažu u pouku strukovBJačkoga izvadjanja,. te dotični predmet s toga gledišta potanje obradjuju, mimoilaze posljedni s malo iznimaka pojedinosti Badjevnili radnja, ne upuštaju se u pobliže prosudjivanje postupka, te se na ona temeljna pravila kao na nešta drugotna obaziru— kako se čini, da ne. izazovu ocjene — đočim su´stariji pisci baš tu stranu .ponajvažnijom smatrali. Gotovo protiv svojih 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 18 — vkBtitlh naoka, Ba kojirBa se temelji .afielo sađjenja, zagovaraju noviji pisci 2 SLv^Je i testo lui bezobzirnim ^^^^^^ ^´"´^^ f; ^ nasada, te je prosuđjuju ponajpaSes jednostranoga gledišta s lahkode (jeflmoce) i što obseŽDijega i bržega izvadjanja. Nikako se ne može zanijekati, da se u rahlom tln i s posve roladim presadnicama takodjer slaliki današnji naSini upotriebiti dadu s povoljnim uspjehom; gdje pako mjestne osebujnosti, osobiti način izvadjanja, zaštita protiv divljaci, zareznika (Insekten) i drača te drugi obziri prinulraše, da se rabe ojače presadnice, svakako je onaj način sađjenja najopravđaniji, koji prama dubljuu i prostranosti najviše njamčuje naravan položaj koriena. Uzme li se još i to na nm, da dandanašnji kod podizanja nasada — ponajpače kod najvažnijega drveta, omorik e — prevladjuje uporaba čvršćih presadnica, imati će se vrlo opravdanim smatrati, ako izkustvo podigne svoj glas opomene, da se točno i nepristrano izpita vriednost novijih načina sađjenja i njihovog utjecaja na razvoj šuma! Predočimo si samo izvadjanje nasada načinom ciepanja, zaglavljivanja, ubađanja i mnogih srodnih metoda Kako je tu moguće dati žilama naravni položaj, postići prikladnu đubljinu i raziti smjer žilica, napose kod omorike, koja se u današnje doba bez sumnje najviše sadi te od najranije rnlađosti odlučnu težnju očituje, da si žile postrance u razitom položaju razvije. Pošto su rupice pretiesne te nezgodno udešene, moraju se žile na strani preklopiti te svinuti i tako reći u tlo zgnječiti. Ali ovaj postupak uzrokuje uz sve ostale mane takodjer i to, da se stablo preduboko u tlo spušta, te da je način dubokog usadjivanja i tamo, gdje se smatra pogriešnim, pravilom postao. Preduboko usadjivanje niti se „smije niti se može uzimati kao značajna osebujnost kojega postupka. Takodjer kod načina sadjeoja u izkopane-jamtee prerado se mlađa stabla odviše duboko spuštaju, te je poznata istina, koMko je vrstnih šumara — iztirući zbiljsko izkustvo, da su stabla duboko usadjena kod suše uviek manje štetovala, akoprem samo do nekoga stupnja — pomislilo, da su jedino pravi način odabrali, ako presadnice što dublje ukopaju te tako-žilama zadrže vlagu donjih naslaga: Jer se malo na to mislilo, kolika je neopravdano prosudjivati uspjeh po prvoj godini, prijanjalo se sve viša uz: metodu, koju prate u daljnjem razvoju posljedice po mlade nasade najteže i najpogubnije. Svaki pačin^ sađjenja, kojim se žile obzirom na dojakošnje prilike spuštaj« u preduooke slojeve tla, što su vazdušnim utjecajima manje na dohvatu, izpostavlja bilmski organizam posvema preinačenim fizikalnim odnošajima te sili na rekonstrukciju sustava žila, pošto sa medjusobice podzemne i nadzemne osi znatno poremećene i narušene. Hraneći organi, ukopani u sterilnom sloj« tla i osim toga zgnječeni , oštećeni, nikako ne mogu podupirati djelovanja na d ga ZtZlt^^Z^´^´^^ ´°^"" ´´^´"´´´´^ ^-^^ poginule izgubivši |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
PraBia stupnju đubljine sadjeiija razviju se više manje visoko nad korienom — nikada niže od 2 coi. izpofl površine tla — već u prvoj godini korienci, iz kojih u đojđućem proljeću nastanu vrlo krepko i brzo nove žile. 0 Bjima životari biljka te´ se joj njihovim razvojem obično i čitavo šuštalo djelovanje oporavi. Ujedno biva prvotni pridanak (rhizoma) od godine do godine sve manje nuždan, napokon se više ne razvija, oburnre i sagnjije. Što jače su žile od vazdušnih utjecaja zaklonjene, bilo da su preduboko ukopane, ili da Je tlo odviše čvrsto, toliko brže obumiru i gnjiju; uguše se tako reći te se s toga već u drugoj ili trećoj godini nalaze obamrle i gojijuće žile. Po izvjestiteljevim opažanjima je slučaj, da preduboko ukopani pridanak doskora odgnjije, uvjek još povoljniji, pošto se majušno ono mjesto, gdje je žila ođpala izpod drugoga sloja vrlo brzo zaraste, te se tako sustav žila bez štetnih posljedica preinači. Ako li pako prvotni pridanak, dok mu je oduzeta mogućnost djelovanja, uz manje živo raztvarajuće prilike još neko vrieme uztraje i raste, stane tako ojačan obično toli žestoko gnjiti, da uza-nj i novo naraslo korienje propada a gnjiloća takodjer u stablo prelazi. Obzirom na opažanja takovih činjenica, koje su već od najranijega doba na uštrb razvoju duboko ukopanih nasada te im, uništujuć njihovu životna snaga, rodnost posvema smanjuju, nema nikakve sumnje, da jeftinoća postupka nije najglavnija svrha kod podizanja nasada te da se ima ponajprije na to paziti, kakov je postupak i kako će na razvoj nasada djelovati, a ne koliko su mu primjereni troškovi. Vrlo je znatan nedostatak u našem današnjem gospodarskom nastojanju, što se baš u novije doba polaže toli malena važnost na najglavniji uvjet izdašne plodovitosti: na utemeljene zdravih i krepkih nasada, budući da se misli, da se udovoljilo zahtjevima nauke o čistom prihodu, ako se samo glavnica obalila za nekoliko forinti, te se kašnje svojski uznastoji oko nuždne njege nasada. Izvjestitelj upozoruje konačno na izložbu šumarskoga ureda dobara kneza Golleredo-MannsfelduDobrišu, ukojoj je na omorici kroz tri dobna razreda opažao štetne posljedice predubokoga sadjenja dokazavši ua izkopanim pridancima, kako svako stablo pouzdanim znakovima očituje način svoga razvoja. U prvoj je skupini zastupan način normalnoga sadjenja u prostranim plitkim rupama s nešto uzdignutim tlom, te sadržava više zbirka stabala, koja su s normalno razvijenim stablom i korjenom proizašla iz ove metode. U drugoj skupini nalazimo način dubokoga sadjenja u nasutim brežuljčićima i proizvode, koje ova metoda uzgaja. Kao značajno svojstvo toga protunaravnoga postupka odmah ćemo opaziti, kako sa žile izprepletene i zamršene; nadalje se iztiču na stranama nove žile, koje se stale u razitom položaju razvijati a izrasle su prama duljini sadjenja u visini i-nad visinom grana. Isto tako se može opaziti, kako je i kod najmladjih presadnica prvotni pridanak stao obumlrati i kako na krajevima žilica gnjiloća napreduje. Na pridancima dragoga dobnoga |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-- 20 — -a u trećem dobnom razredu »tolmc. sliku P"´*´´´"*´ . /!™ „/Jlo lelL -, . 1 j„ir ^A rrnillnrfl iHiištivši drugotne žue prešla danak sasvim e odgnjio i odpao, dok je gnjilooa umsu>M ^ ji u stablo. Eazciepimo li takovo stablo, osvjedočiti ćemo se, da ]e gnjiloća^veiinom .rio napredovala; žile su sasvim uništene, preostali su samo ii.trajniji prešIjeBi (Astquirl), koji dokazuju, da su dotične presadnice preduboko usadjene bile; prešljeni se pako nalaze u.isiniili izpod visme drugotmh žila, što SU se kašnje razvile. * Šumarnik K o ž e š B i k izviestio je o istoj razpravi slieđeće : Ma i kako živahno zanimanje pobuđjivala sva od slavnoga kongresnoga odbora postavljena pitanja, ipak se mi šumari ue manje od posjednika šuma ovdje nalazimo pred nekim baš izvanredno važnim pitanjem, pred svojim najmilijim predmetom, ta je gajenje upravo miljenSe šumskoga gospodarstva i. pored uzdržavanja šuma jedna od naših najglavnijih i najplemenitijih zadaća. Izvrstni neki poznavalac naše struke a ujedno odlična osoba izmedju veleposjednika označi u nekom meni pristupnom listu prije nekoliko godina gajenje ovim riečima: „Razvoj stabla ne ovisi jedino o sadjenju, nego kud i kamo više 0 načinu sadjenja." Slavni kongresni odbor naglašuje u pozivu od 18. siecnja god. 1890. svoje stanovište u tom smislu, „da se samo pravom uporabom steževina na polju teoretičnih spoznaja i praktiSnih izkustava one znamenite i krasne svrhe polučiti dadu, koje si je postavilo umno gospodarstvo na polju i u šumi/ U svojem ću se izvješću poglavito na ovo stanovište obazirati. Pitanje ću razglobiti u dvije česti i najprije razpraviti „o šumsko-gospodarskoj važnosti gajenja nasadima."´ Da li je ovdje ili ondje a naročito gdje je u m j etno, gdje p r irodn 0 pomladjivanje umjestno, danas ne smijem potanje razpravljati; BU toliko je stalno, sve kad bi se i prihvatio posljednji način, da ipak još velik dio preostaje za umjetno ošumljivanje a ovaj gotovo Čitav pripada metodi sađjenja. Često se ima pomladiti šuma u tolikiii visinama, gdje sjeme nikako ili jedva proklija a nježno drvce nikada ojačati neće; ili treba ošumiti strme gustim korovom^ obrasle obronke ili pako vlažno, pjeskovito te poplavama izvrženo tlo ^ Češće je treba izpuniti s raznih nzroka nastale praznine, kao što se nalaze kod prirodnog^pomladjivanja ili tamo, gdje su ih uzrokovali elementarni đogodjaji. Cesto e takodjer hiti od potrebe, da se na novo uvedu stanovite vrst! drveća, kojih dotično tlo do tada još ne imadjaše. Ošumlj-ivanje će nasadima takodjer vrlo Često sfinancijalnoga gledišta naći «.i,eea sr* ´ *´´ ´*"—«!« *»*, da . .*„j„ posveti |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
_ 2i ™ Tako prelazim na drn,gi dio rtasega pitaAJa: ^0 utjecaju neprildadna podizanja nasada na razvoj šuma (s osobitim osvrtom na omoriku)." UzmeiB li u ob/ir đaua.šnje stanje bilinske fiziologije kao što i lizike tla, osvrnem li .se dovoljno i).a oauku o bolestima, drveća te si stvorim na temelju ovih »lai^ka mjerilo za kakvoću većine načina sadjenja, ne imajuć tu dakako na imiu pojedine možda vriednije nasade, te kad bii), onda ne obazirući se na kojekakve taste i udomaćile ise navade imao svome nazoru dati izraza, morao bib priznati, da današnji naći n g a j e n j a , n a r o č i t o p a k o s a d j e n j e u svojoj cjelokupnosti, ne drži koraka s naprednijim stečevinama znanosti te je dakle za njima zaostalo. Mi smo poimeiice glede sadjenja premalo pazili „na uporabu stečevina na polju teoretičnih spoznaja i praktičnih izkustva´^ inače ne bi najnovija djela 0 gajenju, budući da služe kao mčevne knjige, toliko razpravljala o „batu i malju", što je svakako vrlo zgodno orudje u raci rudara, nu nikako u šumarevoj, osobito, kada se stao gajenjem zanimati. Dok smo uvidjeli, da se stvari doista tako imaju, samom smo spoznajom pogrieške već znatno napredovali te bih samo želio, da gospodarsko-šumarski sastanak u Beču g. 1890. označuje početak ovoga napredka. Pošto mi je do toga, da budem što kraći, navesti ću samo neke slučaje, kako neobičnim i vrlo č^ ^^ d n o v a t i m se sredstvima služimo kod gajenja nasadima! U novije doba čuvenim nekim imenom preporučeni način sadjenja s Biermanovim svrdlom završuju, kako slieđi: „U tu lukn.iu se utakne presadnica, a rubovi se luknje neka onda čekićem prituku i šupljina tako zatvori." Da li to možda postupak po nau´-rama biliaske fiziologije? Ili se možda temelji na Uzici zemljišta? Možda se pak ove nauke kao stol nauka o bolestima drveća tek na pukim hipotezama osniva?! Izvadimo samo oprezno tako usadjeno stabalce opet iz zemlje, namočimo mu žilice u vođi, pa mu ogledajmo ozliede. Nastane li suša, okrutiti će tako batom sbijeno zemljište kao na guvnu, a biljka onda redovito propane; primi 11 tlo vlage, tada postane mnogo postotaka tako ozliedjenih presadnica žrtvom parasita ili škodljivih zareznika. Sadjenje ću sjekirom tek kao ,,varia curiosa^ napomenuti: propis glasi: „Ušicama se sjekire ili čekićem nekoliko puta udari tik usadjenoga drvca.^ Ako danas što takva vriedi kao način ošumljivanja, doista se moramo zabrinuti za budućnost naših šuma. Pravilo se o sadjenju sa stanovitom vrsti lopata (Solinger Spaten) s toga čudno iztiče niedju naputcima o gajenju, pošto se lopata težka do 10 kg, i u kamenitom zemljištu uparabiti ima, te što se u dotičnim propisima sa svom pouzdanošću uztvrđjuje, da ovakova lopata takodjer i kod kamenitog tla dobro služi; što li pako nejaka presadnica uz to trpi, kada se s toli težkom i jakom polugom usadjuje u kamenito tlo i kamenite slojeve, za to pristaše ove metode sadjenja ni najmanje glava ne boli! |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
BOO da su presadnici, osobito njihove ^He, prije ili kod sudiOBja .h poBhje to,a o.liedia.e. uvjek prieti pooibelj, te će Msad oboljeti od P^^´^^^^^ ^ ^ j ^ Bi BO govorim o posljedicama glede bilin.ke fiziologije. 0 tom su se u posljednje doba vrlo žalostna ktotvastekla, tako suše n. pr, morali Basađi, sto biše pnje 50 godina podigBoti rečenom ii^etodoiB, sasvim izkrcitijerkiahtiposve okuzem breJovnla^l CRothpilz). Ovdje se Badalje pozivljem na ime žalibože prerano umrloga Bad^mBarnika Domina te upozorujem na dotične dokaze i opomene sfrukovnjaka, kao što Sli Roberto Hartig, pL Diickert, Hoftmann, GrossmanB, Gerđing, Muhi, Heger, Neimeister i dr. Dakako da ogleda sama po sebi neće poroditi parasitA, ali neposredno uzrokuje, što ošte-ćeni dio koriena stane gnjiti. Ako li je n tlu recimo brezovnjače, svakako će na ovakovim gnjilim mjestima lakše ulaziti u bolestno, nego li u zdravo korienje, kao što je već bezdvojbeno dokazano. Kad su, već oštećene žile počele gniiti, šume vrlo lasno obole od ti´uhle srži (Rothfaule) i parasita. Neka mi se dopusti, da navedem jednoga izmedju najvrstnijih izpitavaca bolesti drveća, mislim naime Dr. Bu Havtiga . Isti naglašuje kod trubi e sržit _ . „pošto njezini zametci ponajpace tamo nastaju, gdje miv^evi mimo bolestni b žila prolaze^ . .. itd. Kod gr ma će (Hallimasch): . . . „njezina gljivaća (Mycel) vrlo lasno dospije u oštećeni iile^^ . - . itd. Kod žiloraora (Wurzeltođter) ... „rane na žilama, koje mu omogućuju ulaz u unutrašnjost stabla" . . . itd. Harti g nadalje iztiče: „Točna se medja ne da odrediti medju parasitima i saprofitima, .. . razvijaju se naime u istoj cesti koriena" , . . itd. Ovaj strukovnjak nadalje dokazuje: ,Oz]eđe su žila presadnicama uviek štetne, s toga se ima s najvećim oprezom postupati, bilo da se presadnice iz zemlje vade i preaa^ajn, bijo da se usadjiiju , . / ; onda: „da se razvoj parasita zaustavlja, ako su stanice uz povi^senje topline još na životu^ — k tomu bib pridodao: a čemu treba prije svega presadnica, koje na svojoj sna^i još nikakvim povodom štetovale nisu! Što više: presadnice,, kojima su žile ozlieđjene, moraju suvišak svoje vegetativne snage na to trošiti, da izlieće rane i nadomjeste pretrgnute žilice. Tako bili mogao navesti još mnogo njamcenib činjenica iz znamenitoga djela Dr. Hartiga sveudilj dokazajuć, od koli zamašne je važnosti za buduć nost naših šuma, da se jedino podpiino zdravim materijaloiB podižu nasadi, i to na tald način, te se drvca, osobito na žilama, sadjedjem ozliedila ne bi Jamaćtio neće nijedan strukovnjak uztvrđiti. da pastmje goveda u sumi Bije štetno te će se obćenito priznati istina, da se n šumama, osobito u omo» nema (ticMeobestande), redovno poiavlia trnbh ^r´/ <^\a i.u . Odakle potjeee ova redo;ita bolest? ´ ´´´´^ ^ "´"" ´ ""´´´ kouen ozleđjuju, žile stanu oko rane gujiti, a tako m sasvim uspo.obliene da se u njima nastane parasiti, koji napokon okuže i Mtavu i u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
: Dat U s-e,.nepTesTano radi o ran j erijm-žilama,.koj.e su p, a r a s i t iffi a n a j V i š e p r i s t u p n e! Na poznato mi je iz više dopisa, kako se nekoja ^gobp-ođa strukovnjaci sjećaju pred ,40 godina usadjeiiih šuma (jelika), dapače posve tošao i samoga načina, da su naime bile presadnicama žile ošte<5ene, ali da su ipak iz njih imrasle posve zdrave šume — a to je u očitom protiislovju s mojim razprav- Ijanjera ! Ako li se u ovakovim slučajevima nisu pojavile sveudilj prieteće parasit^ke bolesti, dočim su ipak — a drugo se ni pomisliti ne da — one šume jamačno štetovale u razvoju stabala i pomladka, onda je tim istom dokazano, da u dotičnom zemljištu srećom-nema klica kojekakvih parasita, i da ovakovi s toga ni nun prispjeli u ranjene žile i nadalje, da je moralo biti zgodne prilike za liečenje takovih rana. Ovi slučaji dakle ništa ne mienjaju na neobhodnoj, znanošću i izkustvom dokazanoj potrebi, da pređpostavljajuć oprezan postupak prije sadjenja zabacimo kao neprikladne sve one načine sadjenja, kojima se stabalca jamačno moraju ozliediti, ili da ovakove načine sadjenja što više izpravimo. Sto je 0 neuspjelim nasadima rečeno, svakako vriedi tek za iznimke; nu naša je dužnost, da se uklone ovakove iznimke, koje često i veći obseg zauzimlju a za eielo nijednomu posjedniku šuma nisu po ćudi, i da na temelju napredka pomoćnih znanosti vazda za tim težimo, što je bolje. Što se pako tiče područja zemijištne fizike, svakako je vrlo nužđno, da se njezine što više uvaže u radji (praksi). Tu ću samo ove dvije poznate zasade navesti: a) Za tvari, kojima se hrani bilje, raste upojitost (Absorptionsfahigkeit) tla ^. prama množini sadržaja sipke zemlje. , b) Primljivost vode (Wassercapacitat) jednoga te istoga tla u obće je toliko veća, što sitnije i sumjernije zrnate su njegove najmanje cestice. Neki stanoviti nu ne prenizki stupanj vlage odlučno djeluje na presadnice, dok su još posve mlade, s toga treba da se njamči kapilarno usisa.anje vode iz tla, koje sadržava zalihu za vrieme nastale suše; isto tako se ima i za to skrbiti, da može vlaga odozgor dopirat?, pri čem će često imati rosa važnu ulogu. Nasuprot treba što više zapriečiti izhlapljivanje vlage. U sadjevnim se rupama ovakova svojstva vrlo lasno postići dadu: donji ee naime sloj zemljišta zbije a gornji razrieđi; s gledišta zemijištne fizike imalo bi kod sadjenja ovo kao giavao pravilo vriediti: da se naime zemlja u rupama dobro razmrvi te na dnu oko žila više zbije a na površini manje. Sad mi još preostaje, da navedem nekoje dokaze protiv nazora svoga vrlo štovanoga prijatelja g. šumarnika Reussa. Šumarnik je Reuss ljetos izložio u Prateru vrlo zanimivu zbirku omoričinih žila, te izvadjao" dokaz, da okomiti, načinom sadjenja uzrokovani, položaj žila za sobom povadja stanovite bolesti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 24 — Ovako obeemto izrečenoj tvrdnji se morm protiviti; m gosp. šumarnik svakako Domišlja na sadjenje stariji h presadnica pomoćju svrdla le se u <- i-i ´ 1 1 -j^vr nnit-o toliko s niim pod puno slazeiE, posto se a ici/Awni iy^ i ^ vijene žile mkako\ e dadu bez štete okomito usaditi; takav b.i postupak za cielo bio protimarav i bez ikakve svrbe. _ ^ ^ Ja barem običavam drvca, osobito omoriku, satno a drugoj ili trećoj godini ^^esadjivati, i to omoriku i bor jediiio s takim presadnicama, koje ne pokazuju m i^ajpjanie grieške te se dosele još nijedan put presadjivale nisu. Ovakovim su stabalcima žilice jos sasvim vitke i okomite, pa se s toga imadu posve naravno usadjivati u okomitom položaju. Eađi 11 se pako sa starijim presadnicama, kao što se to u nas dogadja kod drugih vrsti´drveća, onda se razito razvijeno korienje usadjuje u razitom položaju, a tiajiiiladje još vitke žilice u okomitoni; u tu ćemo svrhu najbolje ovako postupati, ua drvce, položivši ga najprije na dno rupe i zasuvši ga donekle zeniljoir-, im´lo priđignemo i onda istom, konačno ukopamo. Jedaa će dio vitkih žila takim postupkom odmah zauzeti potrebni položaj, te će uaime sizati u dublji i kašsje zbijeniji sloj zemljišta^ koji sačinjava spremiste za vlagu. 0 predubokom položaju, koji je po Hartigovoj tvrdnji povodom, sto korienje gnjije, ovdje nema govora, a ni t, z. disanje tla ničim nije zapriečeno. U obllciiiaa žila, što ih je ad II. B. izložio šumarnik Eouss, ^azbilja nazirem što posljedice nasilnog a sađjenja starijih stabala u okomitom položaju, odašta su žile stale gnjitl s nedostatka kisika, što posljedice pritiska sadjevaih sprava gdje su — osobito u kamenitom tlu — prostrane žiie vrlo cesto oštećene, čim je nadalje neposredno uzrokovano, da žile od gnjiloće i parasita obole. Zavržujuć preporučujem sadjene omorike jediiio s dvogodišnjim ili trogodišnjim posve zdravim presadnicama, koje na žilama ni najmanje oštećene nisu, kao što i želim, da se samo or^e metode upotrebljuju, št o odgovaraj u naukama bilinske fiziologije i z e mlj iš tn e f iz ik e, tene pružaju nikakva povoda bolestima drveća ujamčujući nam ovako što povoljniji razvoj šumskih nasada - a tim ćemo tek svesti u sklad i podići vriednost načela ,o umnoj uporabi stečevina na polju teoreticnih spoznaja i praktičnih izkustva*. |