DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 567 ^ ´ Dok se u jednom slučaju razlučivanjem manje sličnih i pribivaajem srođnijih oblika razpravljanje o čitavom odjelu razjašnjuje, istim će se postupkom u drugom slučaju prouzročiti suvišno i .štetno razstavljanje jedinstvenoga gradiva. Recimo, da se u nekom velikom muzeju na okupu nalaze sjenice čitavoga svieta; pođieljene su u stalno odredjene skupine, kao sto su na pr. plave sjenice (Blaumeisen): „coeruleus", „ultramarinus^ „cyaneus^ ^flavigularis" „Pleskii" i. dr. onda sjenice močvarice (Sumpfmeisen): „palustris", „lugubris«, „borealis", „alpestris" i t d. Tu je nomenklatorno nazivlje pododjela sasvim opravdano. Ako li se pako samo o našim sjeircama radi, koje obuhvaćaju tek nekoje zastupnike OYoga odjela, prouzročilo bi razlučivanje pojedinih vrsti po srodstvu, baš suvišno cjepkanje jedinstva. Po ovom načelu će´biti´posve prikladno, da druga nezooložka znanost, kad razpravlja 0 područja zoologije, navadjajuć pojedine možda i obsežnije rodove uviek prihvaća obsežniji naziv dotičnoga odjela. U tom se položaju nalazi šumarska znanost, koja se služi zoologijom. Premda nauka o životinjstvu, bilinstvu, rudstvu, o lučbi i prirođoslovju dobrano zasjeca u šumarstvo, ipak se ne može zahtievati, da je šumar baš strukovnjački proučio sve one^ grane, pošto mu je zadaćom, da se ponajpače upozna s njihovom praktičnom važnošću. Iz zoologije će šumara medju ostalim svakako najviše zanimati biologija (nauka 0 načinu bitka pojedinih životinja). K tomu pridolazi i ova obstojnost, što je u rečenim temeljnim, odnosno pomoćnim znanostima množina imena za sjenice i]pravo golema. Tu se preporučuje što veća jednoličnost kao što i ograničenje, u koliko dakako točnost uz to ne strada; s toga se treba što više uklanjati premnogobrojnim odjelima, osobito, kada bi se tim imale i^azstavljati bioložki srodne skupine. Tako se nisam ni najmanje žacao, da već od 20 godina 0 svim podkornjacima razpravljam po načinu prijašnje razdiobe u ova 4 roda: „Platjpus", „Eccoptogaster (Scoljtus)", „Hjlesicus" i „Bostrichus", a da ni ne prihvaćam ono 18 naziva, koji .se nadaju daljnjim razlučivanjem. 0 kakvim štetnim posljedicama toga postupka dosada još nisam ništa doznao. Nadalje ne nalazim ni u tom nikakve koristi, kada se od 6 posve srodnih, u korienu živućih vrsti «Hylosinus" pet nazivlje „Hjlastus" a jedna Jlvlurgus", pošto to nije već razstavljanje jedinstvene bioložki uzko spojene skupine. Tko zareznike navadja u mnogobrojnim pođođjelima, morati će takođjer i prave šišmiše diel:ti u „Plecotus", ^Sjnotus«, „Vesperugo% „Vesperus", „Vespertilio", rovke (Spitz-´ mause) u „Crossepus", „Sores", „Crocidura", puhove (Schlafer) u «Myoxus% „Eliomys% „Muscardinus", Sove u ,Strix", ,Syrnium% „Nvctea", „Nyctala% „Carive«, „Bubo% „Asio^ „Ephialtes" — a tako isto i sto drugih slučajeva. A kolika bi tim nastala muka za šumara! Za njega su mjesto 19 gore navedenih naziva dovoljna 4 („Vespertilio", „Myoxus% „Sorex" i ,Strix")/ Nu stoga opet ne moraju pripadati sve danje grabilice (Tagraubvogel) jedinoj vrsti Fako"´ kod ovih se ne može izbjeći podjelbi na više rodova (^Oircns% „^Astur",´ „Milvus% ,Pernis% „Buteo% „Falco" i t. d.), koji se međjusobno i |