DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 56S — koje Je gotovo sasvim odlučeno od obće entomoložke znanosti; — nadalje, da li se to može dogoditi, a da ne uastaim iiejasnoče u shvaćanju vrsti t. j . da se po.sve ne udaljimo od strogo znanstvc^ne entomologije. Napokon uani je razpravitl treće pitanje, da li odgovaranH) zbiljskoj potrebi, kad usrariovljujemo neku jednoličnost i jedinstvenost nazivlja u području gospodarske i šumarske entomologije, i koliko daleko bi se u tom pogledu moglo poći, Pristupivši k prvomu pitanju prije svega moram upozoriti oa to, što je nastojanjem novijih entomologa, da se opet uvaži prijoritet slarljlh pisaca, nastala u nazivlju golema mješavina, koja, kako se ćii i još neprestano raste. Glede toga sjećam samo na odjel „Coleoptera´^ i na najnoviji popis Weisse-o v i Reitter-OY , u kojem je napomenuti smjer baš do skrajntisti izveden; tako će ma i najvrstniji poznavać odjela „Coleoptera" češće biti u neprilici, da se razpozna u toj vrvi imena. 0 tome, da li je ovaj postupak u obće opravdan, neću ni pobliže da razpravijam; nu toliko je stalno, da se niti znanosti a još manje praksi neće urluiti osobita usluga uzpostavom zaboravljenih, zastarjelih a često i nepouzdanih naziva, koji više puta dotičnoj vrsti ni ne pripadaju. Kad dakle već izkusan entomolog jedva sliediti m.ože onakovoiji neprestanom vaiutanju u području nazivlja, onda će to za šumara i gospodara (osobito ako je već u praksi) biti posve nemoguće; uvlačenjem toga nastojanja u strukovne listove i u strukovnu literaturu u obće postati će dotične ra/prave nerazumijive baš onim krugovima, kojih se u prvom redu tiču. Ali i učenik se ima s tom nevoljom boriti., jer mladići, koji se šumarskoj i gospodarskoj struci posvetiše, nikako nemaju kao sveueiliitnih nauka OL>e jedinstvene t. j . podpune klasične naobra3be: većina je stekla svoju obćenitu naobrazbu u realkama, a za ovu vrst slušatelja, kojima je latinski i <^rcKi jezik posvema nepoznat, ima znanstveno nazivlje u obće, pa i u nnjiednostavnijem obliku, tolikih potežkoća, da bi doista bilo opravdano, da se ova okolnost što više moguće u obzir uzimlje. Posljednje mi se ne čini samo vrlo potrebno, nego donekle takodjer izvedi vo, a da naziv — ni za strukovnjaka — ni najmanje ne gubi na točnosti znamenovanja; sada prelazim na drugo i treće pitanje. Broj je škodljivih životinja, na koje se osvrnuti moramo obzirom na šumara i gospodara, upravo majušan naprama množtvu rodova, koji pripada.iu europejskoj fauni; akoprem se taj broj neprestano umnaža, ipak postoje — osim „Aphida^^ — samo još 2 odjela, iz kojih proizlazi većina skodljivaca (Scisadllng) a to su: ^Coleoptera" i „Lepidoptera^, s toga ću takodjer u prvom redu o njima govoriti. Što se posljednjih tiče, ne postoje izza Linne-a ni najmanje potežkoćc. Uz vrlo neznatan broj sinonimnih nsziva dostaje gotovo bez iznimke već samo ime dotične vrsti, a da nije ni najmanje sumnje o njezinoj identičnosti. Pridavali mi ime „Noatua" ili „Trachea", „BombyxMli .Gastropa(.dia\. .Eviocampa^ ^Geo^ |