DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 33 <-- 33 --> PDF |
; , — 561 ~ Hajek-ai ^Sy,s te ma tisches Ve r z e i chni^ss derVogel Deutsch- land´s uađ des e.ngrenz eadeaMjtteleuropa´^ od A. Keichenow-a. Ovdje se mora osobito još i na to upozoriti, da se u ovakovim popisima ne stegnu odviše pojmovi pojedinih vrsti, pošto se kod´ današnjega shvaćanja´ pojma „vrsf^ obično pomišlja na više skupina raznih oblika itd., koje se opet u suvrsti dieliti mogu, s toga bi se takim postupkom kud i kamo više zadovoljilo potrebi većine spisatelja, nego li sitnim cjepkanjem u malene vrsti. Kao primjer neka nam, bude skupina ^/lomicus bidentatus", koja. se uzimlje ili kao velika jedinstvena vrst s raznim odrodama (varijacijama), i!i, kao skupina raznih manjih´vrsti, kao,;što na pr. „T. bidentatus Hb.", „T. guadriones Htg." 1 „bistridentatus Eichhoff" itd. Popisi, što bi se imali u obzir uzeti glede ustaaovljenja jedinstvenoga nazivlja, morali bi se odobrati od povjerenstva sastavljenoga u tu svrhu, đočim bi se istodobno oko toga nastojalo, da se u što skorije vrieme sastave popisi takodjer i za one skupine europejske faune, za koje ih dosada još nema, Najviše bi bilo željeti, da se ovakovi popisi možda uz državna pripomoć snabdjenu s kratkom za opredleljivanje nužđnom razpoznajom (diagnosom), odnosno i popune sa zgodnim obrazcima. Tako bi se moglo stvoriti po jedinstvenim temeljima uredjeno djelo, pomoćju kojega bi razlučila europejska ili bar njemačka fauna, kao- što je to na pr. postigao, za većinu skupina .sredozemne faune V. ,Caru s u svojem djelu: „Pođromus faunae mediterraneae´^. Svakako bi se pak u ovakovom djelu imao upotriebiti njemački, a ne kao u posljednjem latinski jezik. Ali će se i onda, kako se sastavi takov popis, ipak još morati i nekoj drugoj potrebi zadovoljiti, naime nedostatku obsežnih skupnih imena u području uporabljene prirodopisne nauke. Kad bi se spisatelji i još toliko naprezali, da izbjegnu u novije doba silno prevladalomu cjepkanju pojedinih rodova, te bi zbilja samo takove skupine rodovima označivali, .koje se jasnim-obilježjem točno omedjiti dadu, ipak bi u popisu, sastavljenom na osnovi netom u kratko izloženih načela^ broj rodova ogromno narasao. Kao .primjer ću navesti rod podkornjaka (Borkenkafer), jerbo sudim, da se u čisto znanstvenom popisu neće.moći´ izbjegnuti potrebi, a da se u rodu „Tomicus", kako smo ga označili u knjizi „Lehrbuch der mitteleuropaischen Insektenkunde" ne razlikuječitava povorka manjih skupina. Nu obzirom na praktičnu uporabu su ovakovi zapravoj entomoložld rodovi doista suviše sitni te bi šumara, kad bi se izključivo´ njima služio, -posvema lišili blagodati, što mu ju pruža dvojno latinsko nazivlje i koja naročito u tom postoji, da naziv^roda pobudjuje sliku stanovitoga, lako upamtljivoga obilježja, koje je zajedničko nekoj skupini oblika te sveudilj sjeća na. srodnost životinja, koje se inače razlikuju nazivom vrsti. Ovaj je nazor Cuvie r liepo izrazio u slieđećoj izreci: „Je conseille, quanđ on nommera ies especes, de n´ emplojer que le substantif du grand genre et le nom trivial Les noms des sousgeures ne sont destines qu´^ saulager la memoire, quand on voudra indiguer ce.s subđivisions en particulier. Autrement, comme les sousgenres, dejk tres mulupiies, 36 |