DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 4 <-- 4 --> PDF |
482 — Hygienička važnost šuma, dokazana pomnim iztraživanjem šumskoga zraka i tla. Predavanje, koje je držao za vrieme medjunarodnoga gospodarskoga i šumarskoga kongresa u Beču g. 1890. dne 2. rujna u velikoj skupštini đr. Eraest Ebermayer, profesor na sveučilištu u Monakovu. Premda se je o zdravstvenoj važnosti šuma, dotično o njihovom utjecaju na naše zdravstvene prilike, već mnogo pisalo i govorilo, ipak postoje o tom pitanju još uviek vrlo različita a i kriva mnienja. U naše doba, gdje se toliko radi za uzdržavanje ljudskoga zdravlja, doista je takodjer zadaća znanosti, da na temelju točnih iztraživanja što više doprinese na razjašnjenje ovoga pitanja. Svatko priznaje, da duži ili trajni boravak na selu, u planinama ili u blizini mora i većih šuma zdravlju više prudi, nego li boravak u nezdravom, dimom i prašinom napunjenom zraku gusto napučenih gradova. S toga polaze oporavljenici i bolestnici svake vrsti dan danas više u klimatska lječilišta u gorama, na moru i na jezerima, nego li ikada do sada. Uz svoju obćenitu zdravstvenu korist, koju ovakova lječilišta pružaju, djeluju šume u stanovitim prilikama takodjer na osobiti načii. Tako se je n. pr. već često opažalo, da su se zdravstveni odnošaji močvarnih predjela i baruština bitno poboljšali nasadima dobro gojenih normalnih šuma; isto tako se je u Europi i Indiji opažalo, da su velike šume ponajviše ustuk širenju kolere, te da ova pošast šumovite krajeve rjedje posjećuje. Poznati su dapače i primjeri, da se je kolera pojavila, kad su se šume izkrčile i na onim mjestima, gdje je prije nije nikada bilo. Slična su se izkustva stekla glede žutice (Gelbfieber) u južnim predjelima sjedinjenih država sjeverne Amerike. Šuma je dakle hjgienički faktor, kojemu se niti prevelika, nu u stanovitim prilikama ni premalena vriednost prilagati ne smije; s toga su liečnici od vajkada mnogo zagovarali uzdržavanje šuma. 0 uzroku njihovog blagotvornog utjecaja na ljudski organizam nastala su jur najraznovrstnija mnienja i naslućivanja. Neki naziru korist ponajpače u zaštiti, koju pruža drveće proti sunčanoj žegi ; drugi pripisuju šumi kemički čisteći utjecaj na zrak; a imade ih, koji tvrde, da šumski zrak osobito djeluje povećanim sadržajem kisika i ozona, ili da šume štite od škodljivih vjetrova i zrak mnogobrojnim lišćem mekanićki čiste te poput cjediljke prašinu i škodljive gljivice cjepahce (Spaltpilze) zaustavljaju, koje inače prouzročuju bolesti; mnogi pak tvrde, da osobita vriednost šuma u tom postoji, što drveće djeluje na vlagu tla, sišući iz njega vodu. Tolika raznolikost nazora tumačiti se dade tim, što je u tom obziru do sada sasvim nedostajalo točnih iztraživanja šumskoga zraka i tla; a baš na ovima se ima temeljili svako znanstveno dokazivanje o zdravstvenoj važnosti šuma. Mnogobrojna obsežna djela, koja sam ja izdao o naravi i svojstvu šum |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 483 — skoga zraka te o najznačajnijim osebujnostima šumskoga tla, sudim, đi Ć9 ovaj nedostatak u glavnom nadoknaditi i pouzdan temelj sačinjavati, na kojem će se moći u budućnosti dalje graditi. Povodom ovakovih iztraživanja nema dvojbe, da je zdravstveno djelovanje šume ovisno, što o naravi šumskoga zraka, što o njekim najznačajnijim svojstvima šumskoga tla. I. Iljgienička važnost šumskoga zraka. Blagotvorni i okrjepljujući utjecaj šumskoga zraka pripisivao se je dosele njegovom ugodnom i aromatičnom vonju, osobito njegovomu tobože većemu sadržaju kisika te manjemu ugljične kiseline. Obćenito se je mislilo, da izmedju krošnja šumskoga drveća ponajviše, kad sunce prigrije, prolazi zrak, koji je bogatiji kisikom i siromašniji ugljičnom kiselinom, nego li zrak u krajevima gdje nema šuma. Tž, savjetovao je dapače bolestnicima i pokojni prof. Dr. Bock u Lipskom u svom poznatom djelu: Volksgesundheitslebre, neka osobito često svježi šumski zrak usišu, pošto je taj najzdraviji, jer zeleni dielovi bilja primaju kod sunčanog svjetla ugljičnu kiselinu te izlučuju kisik. Nu u šumi se vrše i razne druge promjene, koje na kakvoću zraka utječu. Tako je n. pr. dokazano, da sve biljke, počevši od klicanja sjemena dokle ne poginu, dišu t j . primaju danju i noću njeku količinu kisika iz vazduha, spale neki dio nastalih ugljičnih hidrata te izlučuju isti objam (volumen) ugljične kiseline. Ovo disanje djeluje u smjeru protivnom gore navedenoj sličbi (asimilaciji), za kojom ipak kud i kamo zaostaje. S toga bi imao sadržavati zrak medju krošnjami danju više kisika i manje ugljične kiseline, a noću kisika manje i ugljične kiseline više, nego li zrak izvan šume. Zrak, nalazeći se medju tlom i krošnjami, gubi truležem vlažnoga lišća i crnice osobito u toplije doba godine neprestano kisik i prima u zamjenu isti objam ugljične kiseline; s toga bi se dakle ovaj zrak od onoga medju krošnjami imao razlikovati manjim sadržajem kisika i većim ugljične kiseline. Šumski zrak jošte vrlo mienja izpara (transpiracija) nebrojenog lišća, kojim zrak neprestano velike množine nevidljive vodene pare prima. Jedna jedina krepka bukva izlučuje po opažanjima pl. Hoelnel-a danomice 60 1. vode u obliku pare; 115-godišnji bukvik izlučuje za vrieme disanja danomice 26.000 1. vode na svaki ha. Da je voda u obliku pare vidljiva, morao bi se nad svakom šumom podizati čitav oblak. Ova bi se sva značajna svojstva šumskoga zraka dala kemički dokazati, kad se šumski zrak ne bi gibao i sa vanjskim zrakom družio. Ako i vlada u šumi prividno podpuna tišina, ipak mienja zrak zakonom probojnosti (difuzije) neprestano svoj položaj. A to se strujenje zraka toliko brže vrši, što je veća razlika u toplini (temperaturi) pojedinih zračnih slojeva u šumi te medju zrakom šumskim i vanjskom atmosferom. Izmjenu zraka vrlo pospješuju vjetrovi, koji prolaze krošnjami i šumom, a to osobito onda, kad je šuma riedka i pril´čno izkrčena. Ali se i u gustim, dobro zaraslim šumama zrak šumski sa vanjskim zrakom toli brzo združuje, da mi uz ranoga sravnjujuća iztraživanja |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 484 — nije moguće bilo ustanoviti bitaijih kemičkih razlika medju šumskim i izvanj skim zrakom. Dakle se čovjeku u sred tvornice kisika, kako možemo nazvati šumu, ne pruža za disanje niti manje kisika niti više ugljične kiseline, nego u ne izmjernim poljanama bez šuma.* Većina si ljudi umišlja izlučivanje kisika u šumi mnogo obilatijim, nego li je zbilja. U svojem sam djelu : „Physiologische Chemie der Pflanzen" dokazao, da šuma kod poprečne produkcije za vrieme vegetacije (u 5 mjeseci) na 1 ha. od prilike 6000 m* ugljične kiseline, dakle danomice 40 m´´ iz atmosferičnog zraka prima i raztvara, ali zato gotovo isti objam kisika izlučuje. Nu što čini ovo 40 m^ kisika obzirom na čitavu množinu zraka u šumi, koja se razprostire čitav 1 ha., a visoka je tek 20 m. Takova šuma sadržava 200 000 m^ zraka, koji uz to ni odieljen nije od vanjskoga, te se probojnošću i vjetrovima sve udilj obnavlja. U svojoj sam brošuri: „Die Beschaffenheit der Waldluft´´ izračunao, da odrastao čovjek disanjem u jednoj godini toliko kisika potroši, koliko ga šuma od 3 ha. proizvadja, i da obitelj od 4 osobe za disanje, kurenje i kuhanje tohko kisika treba, koliko ga 1 ha. šume za vrieme (vegetacije) rastenja u 1 godini proizvadja. Od 1 ha. prouzročeno poboljšanje zraka podmireno je već potrebami obitelji od 4 osobe. Nu ne radi samo čovjek tako na uštrb poboljšanju zraka, nego i svaka životinja, svaka ptica u šumi. Stado od 100 ovaca potroši disanjem mnogo više kisika i proizvadja mnogo više ugljične kiseline, nego li šuma od 1 ha. u isto doba kisika proizvede i ugljične kiseline potroši. S toga zrak više štetuje od povećeg stada ovaca, nego li ga poboljša 1 ha. šume. Iz rečenih činjenica sliedi, da niti omanje šume, niti prostori sa drvećem i grmljem obrasli, niti vrtovi, niti livade u središtu velikih gradova nemaju znamenovanja za kemičko poboljšanje zraka; dokazat ću pak dolje niže, da šume mnogo doprinašaju sanitarnom poboljšanju tla. Očito je iz ovih iztraživanja, da je vehka bludnja, ako tko misli, da šumski zrak većim sadržajem kisika osobito dobro djeluje na zdravlje. Zdravstvena važnost njegova ima se u sasma drugim značajnim svojstvima tražiti. Isto tako, kako zrak na moru i u planinama, odlikuje se i šumski zrak velikom čistoćom. Prost je od škodljivih plinova i para, koje proizvadjaju u gradovima tvornice, trulež životinjskih odpadaka i vrlo nečisto tlo; isto tako ga nije zanesnažio dim, čadja i sumporna kiselina, koja u gradu dolazi u zrak iz nebrojenih dimnjaka ; prost je napokon od prašine, koja je gradskim stanovnicima često vrlo neprilična a i štetna, ako se u većoj množini usiše. Kao neko drugo odlično svojstvo šumskoga zraka ima se napomenuti gotovo posvemašnji nedostatak bakteričnih klica, te se u tom bitno razlikuje od zraka u gradu isto kao * Sravni dotična iztraživanja u mojoj brošuri: „Die Beschaffenheit der Walđluft.´´ Stuttgart 1885., onda u „Forschungen auf đem Gebiet^ đer Agriculturphysik." IX. svezak, 3. ; napokon u djelu : „Physikalische Einwirkungen des Waldes auf Luft und Boden." 1873. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 7 <-- 7 --> PDF |
485 — primorski i planinski zrak. IzMiquel-ovih 5-go(iišnjih (1881. —1883.) sravnjujućih iztraživanja u Parizu proizlazi, da zrak u središtu građa u 1 m´ poprečno sadržaje 3920, a zrak u parku Montsouris-skom poprečno samo 455 bakterija. Ako već zrak u njekom parku kod Pariza tako malo bakterijami obiluje, koliko više vriedi to za šumski zrak na selu, o čem će se doskora svatko iz mojih iztraživanja pobliže uputiti moći. Pošto kod hygieničkog razsudjivanja zraka, tla i vode ne odlučuje samo broj nego i vrst bakterija, s toga se mora kod takovih iztraživanja osobito i na to obazirati, jer zdravlje štetuje tek onda, ako se u zraku, tlu i vodi osim neškodljivih takodjer parasitske i pathogene bakterije nalaze u stanovitoj množini. Zdravstvena se važnost šuma nema samo u čistoći zraka tražiti, nego se ona temelji takodjer na podnebnim prilikama. Množtvo drveća brani tlo gustim krošnjama od neposrednog utjecaja sunčanih zraka, tvoreći nad njim više manje gustu sjenu, a ujedno troši mnogobrojno lišće čitav dio sunčane topline u svrhu izparivanja i sličbe. S toga pruža šuma danju ugodan zaklon protiv sunčane žege te uzdržava ljeti tlo hladnim i svježim. Noću umanjuju krošnje gubitak topline saobćivanjem (Ausstrahlung), pak štite tako tlo od žestoke ohlade. U tjesnom savezu sa tim pojavima stoji hygienički važna istina, što je šumski zrak napose ljeti mnogo manjim promjenama (skrajnostima) topline pođvržen, te ostaje radi niže temperature razmjerno vlažniji nego susjedni zrak na poljani. Klimatski se značaj šuma toliko jače pojavljuje, što toplije je doba godišnje i dnevno, i što gušća je šuma. U gustim, mladim šumama izražena je šumska klima po mojim iztraživanjima mnogo jasnije, nego u starim, sjecivim ili tja izkrčenim i zlo gojenim šumama. Tako su na pr. riedki i prisojni borici na ravnini mnogo topliji i suši, nego li gusti, hladni i magloviti omorici u višim planinama. S hjgieničkog je gledišta spomena vriedna i ova činjenica, što zrak nad krošnjama i na šumskom rubu razmjerno više ozona sadržaje nego li u sredini šume, gdje neki dio ozona froši šljig (vervvesende Pflanzen und Humusdecke). Ako i nije vriednost ozona kao sastavine zraka tolika, kao što se je prije često uzimalo, te ako i nije ova sastavina u nikakvom savezu sa pojavljanjem pošasti, ipak je izvan sumnje, da ozon mnogo pridonaša čišćenju zraka, pošto imade radi svoje krepko oksidujuee snage svojstvo, da raztvara i odstranjuje zaudarajuće i često štetonosne plinove, koji nastaju u močvarnim vodama truležom životinjskih i bilinskih tvari. S toga se nalazi veća množina ozona samo na mjestima, koja se odlikuju čistim zrakom, kao što u blizini šuma, na planinama, nad morem i na morskom žalu, uz jezera, u pustinji, u blizini slapova i kapila (Gradierwerke) i t. d. Redovito nema ozona ili se tek u maloj mjeri nalazi u nečistu zraku u gradovima, u sobama, u blizini gnojišta i straništa, u jako maglovitom zraku i svuda, gdje ga nestaje oksidacijom organičkih tvari. Vlažni jugozapadnjaci i zapadnjaci, koji preko mnra do nas d´-laze, povećavaju množim ozona, dočim ju suhi vjetar sa kopna umanjuje. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 486 — U novije se doba podigoše znameniti glasovi, koji priznavaju na temelju obsežnih opažanja ozonu zraka neko utjecanje na naše zdravlje. Po prof. B i n z u u Bonnu pobudjuje zrak obilujući ozonom san; Dr. Eyselein u Blankenburgu na Harcu pripisuje zraku sa umjerenim sadržajem ozona povoljan utjecaj na kroničke bolesti živaca. U tom svojstvu se svakako nalazi tumač pojavu, što su ljudi, koji bolovaše od živaca, često baš čudnovato brzo ozdravili u šumskom, morskom ili planinskom zraku. Obzirom na ova vrlo koristna svojstva šumskoga zraka mora se još i na to upozoriti, da šume množtvom drveća gibanje zraka u velike slabe i štite od jakih, osobito sjevernih, oštrih i suhih vjetrova, koji lako prouzročuju upaljive bolesti. Uzme li se na um, da šuma takođjer najbližoj okolini ovakov zaklon pruža, i da se značajna svojstva zraka, pa i malo, strujenjem zraka prenašaju na susjedne krajeve, onda je lako razumjeti, što se zračna i podnebna lječilišta (Luft- und Terraincurorte) najradje podižu u blizini šuma i po mogućnosti na južnim i južnozapadnim obroncima, što više iznad dolina i rieka. Najsrodniji je šumskomu zraku glede svojih svojstava zrak morski, koji se takođjer odlikuje velikom čistoćom i množinom ozona, razmjerno većim sadržajem vlage, sumjernošću temperature i hladnoćom u ljetu. Od šumskoga se zraka razlikuje u bitnosti tek absolutno većim stupnjem vlage, posve malim sadržajem soli i većom jakošću vjetrova. U mnogo slučajeva podupiru i pospješuju morske kupelji djelovanje morskoga zraka. Šumi se napokon i moru ima pripisivati doista znatno i povoljno fizično djelovanje na čovjeka. Tko je već na sebi samu izkusio, kolik je u šumi dojam visokih, dvoranam sličnih prostorija, koje toli djeluju na srce i dušu svojimi mnogoličnim vrstima zelenila, prijaznom izmjenom svjetla i sjene te samoćom i tišinom, taj će lasno razumjeti, što je netom nastalo poremećenjo uma već često našlo lieka u samoći šumskoj. Navedenim je činjenicam.a sanitarna vriednost šumskoga zraka znanstveno posve dokazana. Akoprem se čist i zdrav zrak nikako liekom smatrati nema, ipak je kao pripomoćno sredstvo od velike vriednosti, koja se lasno shvatiti dade, ako pomislimo, da odrastao čovjek djelovanjem pluća u 24 sata od prilike 9000 1. zraka, dotično 1800 1. kisika treba, od čega se pisanjem 7« potroši i u krv privede. Noću (u snu) prima tielo gotovo dvostruku množinu kisika, kojim si pribavlja sredstvo za raztvaranje škodljivih proizvoda, koji nastaju izmjenom tvari, i stiče novu snagu za rad sliedećega dana. Zdravlje naše može uz dulji boravak u nečistu zraku štetovati već od male količine škodljivih tvari, kojih se djelovanje disanjem danomice jača. Nema sumnje, da umjereno tjelesno kretanje u zdravu i čistu zraku prudi razvoju mladoga tiela, pospješuje izmjenu tvari, kriepi mišičje i čitav organizam, te zdravlje isto toliko uzdržava, kao zgodna i dobra hrana, čista i zdrava voda te svjetao i suh stan. Uspješno liečenje, koje se često u južnim i planinskim predjelima polučilo kod ljudi, koji boluju na prsima, mora se panajpače pripisivati |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 487 — 6istomu zraku, pristaloj hrani, sustavnoj tjelesnoj kretnji i duševnomu miru bolestnika. Lječilišta za prsne bolesti mogu dakle biti svuda, gdje imade čista zdrava zraka, a osobito se preporuča u tu svrhu zrak šumovitih i suhih predjela, koji je prost od prašine i bacila. Kako bismo no samo danju, nego i noću uživali što više čista zraka, širi se sve više običaj, da se spava kod otvorenih prozora; u tu se svrhu od novijeg doba ustrajaju u većim podnebnim lječilištima u Njemačkoj u šumi ili na kraju šume takodjer otvorene zgrade, u kojih se stanuje i spava, a zovu se „Lufthauser". Ovakove su zgrade doista pravo dobročinstvo za ljude, koji boluju od živaca ili pomanjkanja krvi. Sanitarna vriednost šuma nema se samo tražiti u navedenim svojstvima šumskoga zraka, nego se takodjer temelji na šumskom tlu, koje postizava vegetacijom drveća stanovita značajna i sa hygieničkog stanovišta vrlo važna svojstva. IL Hjgienička važnost šumskoga tla. Pettenkofer-ov a vrlo znamenita, višegodišnja opažanja i izkustva o mjestnom i vremenom razvoju kolere i trbušne pošaline (Unterleibstyphus) učinila su vrlo vjerojatnim, da kod pojava i širenja ove i nekih drugih pošasti mjestna svojstva tla u toliko važnu ulogu imadu, što se dotične bakterije, koje se ljudskim prometom raznašaju , uz povoljne mjestne i vremene prilike za kratko vrieme ogromno razviju i umnože te, dignuvši se sa prašinom izsušenoga tla u atmosferički zrak, disanjem zalaze u tielo i pobudjuju opet bolesti i pošasti, ako organizam na iste naginje. Ako tlo nije zgodno, da se na njem bakterije razviju i umnože, onda se na njem ni pojaviti ne može ona priljepčiva bolest, te se tlo prikazuje immunim (neokuženim) i prostim od ovakove bolesti. Pošto su životni uvjeti tih malih organizama (gljivica) izvan ljudskoga tiela već dovoljno iztraženi, i pošto su bar u glavnom poznate prilike, uz koje nastaje u tlu obilno razvijanje i množenje bakterija, s toga je vrlo lasno nastala potreba, da se takodjer prikladnost šumskoga tla izpita, te se ustanovi, da li više ili manje odgovara potrebam pathogenih bakterija. Moja u zadnjim godinama povedena obsežna iztraživanja šumskoga tla mogla bi za to pružati dovoljnog gradiva. Kao što razvijene biljke ne mogućna svakom tlu uspievati, tako isto trebaju najneznatnije vrsti bilinstva i razne gljivice za vegetaciju stanovite hrane i fizikalnih uvjeta, kojih ne sadržaje svako tlo u odredjenoj mjeri. S toga nema sumnje, da sve razvijenije gljivice, kojima i pathogene bakterije pripadaju, u šumi mnogo nepovoljnije prilike nalaze, nego u gnojenu tlu oranici i vrtova ili u mnogim gradovima i selima, gdje su nagomilani svakovrstni životinjski odpadci, koje tlo onesnažuju. Iz toga se dade tumačiti poznata činjenica, da nagomilavanje ljudskih ođpadaka i gnoja u blizini stanova zdravlju mnogo više štete nanosi, nego li nagomilavanje bilinskih tvari, niti ne obazirući se na to, da neutralna ili slaba alkalična reakcija crnice, nastale iz životinjskih ođpadaka, većmi ovih gljivica, osobito pathogenim bakterijama mnogo više odgovara, nego kiselina u tlu mnogih šuma i treseta (Torf |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 488 — moor), pošto, kako je poznato, već mala količina proste kiseline razvoj gljivica zaustavlja. Važan je životni uvjet za gljivice, da se u tlu nalazi dovoljno vode. Dok se pliesan sa dosta malom množinom vode zadovoljuje, zahtieva većina gljivica, osobito pathogene bakterije tlo, koje u kapilarnim pukotinama takodjer dovoljno kapljive vođe sadržaje; a nepovoljna je premalena ili prevelika vlaga. S toga su n. pr. pustare proste od bolesti, koje se u tlu radjaju i šire. — U njekom sam ovećem djelu pred kratko vrieme dokazao, da dobro gojena šuma na ravnini i brežuljcima prama veličini transpiracije i gustoće drveća što obilnim trošenjem vode, ("to gustim krošnjami, koje poput zastora velik dio oborina zaustavljaju, mnogo doprinaša, da se zemljište oko korienja izsuši. Uz povoljne se uvjete može ovo djelovanje šuma osobito jela i omorika tako povećati, da se vlažno tlo posve izsuši i površina podzemne vode snizi. Umjerena vlaga oko korienja kod većine šuma, gustim krošnjami prouzročeno rjedje dopiranje oborina do površine tla, manje oštra razlika medju vlagom i sušom u gornjim predjelima, znatno niža tempera tura sjenom zaklonjenog šumskog tla, već navedena nestašica hranivš, i često se u tlu nalazeća kiselina: to su svojstva, što šumskom tlu značajni biljeg udaraju, te mnogo više prijaju saprophjtičkim gljivicama nego bakterijama, koje zahtievaju bolje prilike. Sasma drugovačija su svojstva gnojenog tla u polju i vrtu ili u gradovima i selima, gdje se često nagomilavaju životinjski odpadci. Neposrednom sunčanom toplinom uvjetovana viša temperatura gornjih naslaga tla, lasno raztvorive i hranive organičke česti, neutralna i slabo alkalična reakcija ove vrsti tla, njihova veća kemička djelatnost, razvijenija šupljikavost i s njom združena živahnija izmjena zraka u tlu, obilatijimdovozomvodeibržimizsušenjemgornjih naslaga prouzročena česta nestalnost vlage i suše, lasno nastajanje prašine i jače strujenje zraka na zemlj ištu, gdje nema šume: takova su svojstva, koja ne pospješuju samo razvoj i množenje gljivica, nego takodjer njihov prelaz u zrak omogućuju. Pa kad bi i bilo u šumskom tlu škodljivih gljivica, jako bi se težko ili nikako mogle u zrak dignuti, pošto je zrak u šumi mnogo tiši nego u poljani, te je izsušenje gornjih naslaga tla radi sjene i zaklona, koji im pruža površina, jako otegoćeno i što bakterije nikada iz vlažnog tla u zrak prelaziti ne mogu. Ako bi se štokad gornje naslage mjestimice izsušile, onda prieči na površini lišće, mahovina, crnica odnosno i trava, da se prašina digne u zrak, a bakterije se priliepe na zajedno s njima izsušenim čestima crnice tako čvrsto kao muhe na liepkama te ih slabi vjetar u šumi ni dignuti ne može. Već iz tog razloga mora biti zrak u šumi čišći od bakterija i prašine, nego li u gradu ili na polju. Ova sva osebujna svojstva govore za to, da nalaze mikroorganizmi u šumi mnogo nepovoljnije životne uvjete, nego u tlu vrtova i polja ili napučenih pre |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 489 — djela. I zbilja se nalazi brojem i vršću mnogo manje gljivica u šumskom nego u gnojenu tlu oranica i vrtova. L. Adametz je našao u 1 g. zemlje s površine pješčanoga tla 880.000, a s glinenoga tla 500.000 bakterija. Slična su se izkustva u novije doba i na drugim vrstima tla često stekla. Prof. Emerich u Monakovu bio je toli uslužan, te je na moju molbu 10 raznih vrsti zemlje iz jelika i bukvika bavarskih gora prošle godine izpitao. Našao je, da sadržavaju u 1 cm" tek do 170.000 i 190.000 bakterija, ali da vrlo obiluju pliesni. Bakterije pripadaju poglavito 3 raznim vrstima, koje sačinjavaju skupine što hladetinu raztapajuće što čvrsto rastuće. Njihov si tačni opis pridržavam za obsežniju radnju. Takodjer u šumi se umanjuje broj bakterija debljinom tla. Dok se u šumskom tlu pathogene bakterije do sada dokazati nisu mogle, aalaze se u svakom gnojenom i životinjskimi odpadci onesnaženom tlu osim neškodljivih saprophytičkih gljivica takodjer i škodljive, koje se tim očituju, što ucjepljenjem malih dielova ovakove zemlje ili vodenoga izvadka iz nje nastupe kod kunića ili miševa prama dotičnim klicama stanovita poremećenja zdravlja i napokon smrt. Pathogenim bakterijama, koje se redovito nalaze u gornjim naslagama gnojne oranice ili vrtne zemlje, pripada ponajpače: Bacillus oedematis maligni, koji sadržavaju najraznovrstnije raztvarajuće se organičke tvari, što lolaze gnojem u tlo. Ako se od ovakove zemlje po prilici toliko, što ide na ložni vrh, metne kuniću ili mišu pod trbušnicu, pogine životinja redovito za 24 do 48 sati; pojave se znaci, koji sjećaju na otrovanje gnojnicom. Nedavno se opažalo, da takodjer kod čovjeka za nekoliko dana smrt nastupi, ako je kod otvorenih kostolomina ili dubokih rana u ozliedu prispio Bacillus oedematis naligni. Godine 1885. našao je Nicolaier u gornjim naslagama onečišćena tla u Gottingenu zemlju, sadržavajuću takovih bacila, koji su kod miševa ili kunića svaki put prouzročili typičku utrnulost (Tetarus, tjpischer Starrkrampf) i snrt, ako su se dotični bacili životinjama metnuli pod kožu. Tetarovi bacili nalaze se i kod ljudi, koji su od težkih ozlieda utrnuli (Wundstarrkrampf). Socin u Baselu je takodjer našao takovih bacila u crnici, gnojenoj u Telikoj množini, dočim ih je nedostajalo u šumskom i od životinjskih odpadaka leonesnaženom tlu. Daljnji dokaz za značajna svojstva šumskoga tla, koja prieče razvoj i ve geaciju stanovitih bacila, pružaju činjenice, što sam ih ja sa svojim asistentom Dr. Baumannom mnogobrojnim iztraživanjem dokazao, da naime niti u šumskom tlu liti u tresetu mikroorganizmi tvoreći salitarnu kiselinu, nemaju zgodnog pri stanSta, i da se s toga u takovim vrstima tla rieđko kada zasliedjuju dušani (Salptersauere Salze), dočim gnojena crnica polja i vrtova tim po bilinstvo vrlo važnia hranivom razmjerno obiluje. Dapače i sva vrela i svi potoci, koji iz viru šumovitim gorama po mojim iztraživanjima ne sadržavaju nikakvih ni trata. — Sva ona raznolika izpitivanja i činjenice dovode do zaključka, da je šumskt tlo isto tako nepovoljno za razvoj gljivica, kao tresetno i močvarno; |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 490 s toga je jamačno opravdano, ako se šumsko tlo sa hygieničkog gledišta smatra čistim. Gdje je pak čisto tlo, tamo se nalazi i čist zrak i čista voda. Iz toga sliedi takodjer vrieduost ovećih nasada u gradovima, koja ne postoji, kako je dokazano, u mekaničnom čišćenju zraka trepetanjem lišća, nego se ima u tom tražiti, što drveće svojim duboko u zemlju zalazećim korienjem tlo do nekoga stupnja izsuši, raztvorine (Zersetzungsproducte) ljudskih i životinjskih odpadaka velikom požudom kao hrani.o prima, tlo na taj nač´n čisti, škodljivo nagomilavanje takovoga smrada prieM, okuženo tlo tako očisti, travom i lišćem nastajanje prašine otegoćuje, nastalim gljivicama brani, da se dignu u zrak, te tako posredno čišćenju vazduha pripomaže. Dokazom za neokuženost (Immunitat) šumskoga tla služe napokon takodjer izkustva, koja su se stekla opažanjem odnošaja šumS, naprama nastaloj koleri. U Europi i Indiji se je već često doživjelo, da su šume služile njekom obranom proti širenju kolere. Gospodin tajni savjetnik pl. Pettenkofer * je objelodanio na temelju podataka bengalskog medicinalnog odsjeka o koleri vrlo vrieđnih izjava. U Indiji se je već često opažalo, da nisu stanovi ili sela većim brojem drveća ili šumom okružena, nikada od kolere nastradala, dok su u susjednim selima ljudi u velikom broju pogibah. Poznati su slučajevi, gdje su se čitav; odjeli vojnika, kad se je pojavila kolera, utaborili u velikim mangovim šumami i da su posljedice ove mjere osobito zadovoljile koli glede odstranjenja svi!i simptoma kolere, toli obzirom na cjelokupno zdravstveno stanje momčadi. Ni i protivno se je u Indiji već često izkusilo, da se je naime kolera poslije izkičenja šuma i na onim mjestima pojavila, gdje je prije nije bilo. Mnogi bi se dali pribrati primjeri, koji za to svjedoče, da su se šume često odlikovale kžo medje protiv širenju kolere. Ovaj utjecaj šuma, veli Pettenkofer, živahno sjeća na odnošaj treseta u Bavarskoj za vrieme kolere god. 1854., gdje su bila mnogobrojna sela u tako zvanom „Donaumoos"-u medju mjestima Piittmes, Schrobenhausen, Ingolstadt i Neuburg na okolo okružena od kolerom okuženih sela, a da se nije ova bolest epidemički u „Donaumoos" stala širiti, akoprem tamošnje vrlo ubogo pučaii^ stvo individualno jamačno na nju naginjaše. Tlo „Donaumoos"-a sastoji od treseta, dakle od bilinske crnice sa kiselom reakcijom, koja isto kao ni kis&´a šumska crnica ne sačinjava povoljnoga hraniva za pathogene gljivice. Isto tako, kao protiv kolere, odnosi se šuma takodjer naprama žu/ici. God. 1888 , kad se bila u južnim predjelima sjedinjenih država sjeverne Amerike žutica veoma razširila i mnogo naroda t ništila, takodjer se izkisilo, da su bjegunci, koji se u jelike zakloniše i tamo u šatorima i malim faščarama obitavahu, sasma zdravi i čili ostali. (Frankfurter Zeitung 8. Oct. 888) Uzme li se na um, da bacih (črknji nalični, Kommabacillen), koji * M. V. Pettenkofer: „Verbreitungsait đer Cholera in Inđien." Bi-aunehweig 1871; nadalje „Auslanđ" 1872., br. 33. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 491 prouzročuju, velike zahtjeve na tlo stavljaju i raedju najosjetljivije bakterije pripadaju, koje mi poznamo, te da su prama prostoj kiselini vrlo osjetljivi, da izsušeni u najkraće doba poginu, te već izpod 16" rasti prestaju i najbolje kod temperature od 30" do 40" uspievaju, onda se obranbeno djelovanje šume protiv kolere lako protumačiti dade. Pošto specifične bakterije, koje žuticu prouzročuju, vegetaciju još umjereniju i višu temperaturu zahtievaju, nego bacilus kolere, te za hranu, kako se čini, mnogo raztopivih vrsti soli trebaju, onda se mora gore navedeni povoljni utjecaj šume u predjelima okuženim od žutice ponajpače tom svojstvu pripisati, što šuma ovim zahtjevima manje odgovara, nego gnojena oranica i onesnaženo tlo u gradovima južnih zemalja. Jako važan predmet našeg današnjeg razmatranja sačinjavao bi odnošaj šuma prama malariji. Pošto je pak vrieme za temeljito razpravljanje toga predmeta prekratko, naumio sam ovo vrlo znamenito i često razpravljano pitanje obsežnije u ovećem djelu obraditi. Izvještaj kralj, županijskoga nadšumara modruško-riečke županije. čitano u žup. skupštini dne 25. srpnja 1890. U šumarskoj upravi ove kralj, županijske oblasti nema nikakovih znatnih promjena niti dogodjaja izim, što je dekretom presv. velikoga župana od 29. ožujka t. g. broj 450 imenovan kotarskim šumarom urbarske obćine Grobnik |t Josip Majnarić, šum. vježbenik otočke imovne obćine. I Usljed podnesene ostavke kotar, šumara Ivana Koniga imenovan je dekretom presv. g. velikoga župana od 2. lipnja t. god. broj 913 kotarskim šumarom za šumsko-upravni kotar Delnice Milan Žibrat, šum. vježb. nik I. banske imovne obćine; nu pošto seje isti na tom mjestu zahvalio, razpisan je ponovni natječaj. I. Šumsko-gospodarstveni odnošaji područnih urbarskih obćina. Ove godine nije ovožup. nadšumar imao još prilike u smislu visoke naredbe kr. zemaljske vlade od 4. travnja 1871. br. 2144 i od 8. lipnja 1879. br. 6133 pregledati šume i šumsko gospodarstvo područnih urb. obćina; nu to će svakako učiniti tečajem mjeseca kolovoza. Tom prilikom će ujedno odrediti mjesta i površine za godišnje sječnje, za naplodjivanje i proredjivanje na temelju odobrenih šumsko-gospodarstvenih osnova. Za šume šumskog kotara Grobnik izradjeni su gospodarstveni šumovidi tečajem prošle zime, ter je u smislu ovostranog odpisa od 7. travnja t. g. br. 3133 jur započeto sa šumsko-uredjajnimi radnjami pod nadzorom ovožup. nadšumara. Isto tako započeto je s izradbom šumovida kotar, šumarije Delnice, L |