DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Prva se metoda temelji na normalnoj zalihi, koja je za U^/o manja od prave normalne zalihe po kamaralaoj taxi; a druga na raćunu, koji prekoračuje dobitak, što ga šuma u obće daje. I po tom se obje metode u praksi zabaciti moraju. Metoda Hundeshagenova imala je već u početku mnogo pristaša, i sam profesor Grabner ju je u svojoj knjizi (Forstwirthscbaftslehre 1840.) svim drugima pređpostavio, nu poslije to mnienje odbacio. Ako se ipak Hundeshagenova metoda upotrebi s užitkom procentom drvne zalihe po kamaralnoj taxi, kako sam ja to u mojoj metodi učinio, onda postaje ona korektnom, te se može upotrebljivati. Što ja znam, pogriešku Hundeshagenove normalne zalihe pokudio je već u početku samo nadšumarnik i prof. šumarstva u Giessenu Karl Heyer, i potužio se, što šumski posjednici krivnju svojih činovnika nositi moraju, jer da uz tu metodu trajnost šume osigurana nije. Ta tužba šumskih posjednika danas je suvišna, jer većina njih nastoji, da šumu izkrči i onomu, koji najviše nudi proda, i tako svoju dobit osigura, ne brineći se za štetu, koja time za budućnost nastaje. Nasljednik Hejerov bio je najstariji THU sin Gustav Heyer, koji je uz nauku svog otca čvrsto držao, te je jošte razširio, nu u posUednje vrieme postao gorljiv pristaša metode Presslerove i utro joj putove. Na žalost umro je naglom smrću, dok je ribu lovio, udarila ga je kap, te je pao u vodu i utopio se. Tako se nagadja a vidio toga nije nitko, i zato se sumnja, da je taj daroviti muž, uvidivši, da je braneć nauku Presslerovu zašao na put, s koga častno ne će izaći moći, radje umro, nego da svoje častno mjesto kompromitira. Antun Tomić, c. i kr. umirov. šumarnik. Medjunarodni gospodarsko-šumarski kongres u Beču godine 1890.´´ Ovimi redci nastojati ćemo, da opišemo u kratkih crtah tečaj razprava, koje su, naročito u našoj struci, na dnevni red na medjuijarodnom kongresu gospodara i šumara došle, koji se je od 2. do 6. rujna 1890. u Beču obdržavao. Najprije nam je iztaknuti, da je na kongres veoma znatan broj gospodara i šumara skoro sa svih strana svieta prispio, bilo jih je naime iz Europe, naročito : iz Austro-Ugarske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francezke, Belgije, Danske, Italije, Velike Britanije, Nizozemske, Rumunjske, Rusije, Švicarske, Norvežke i Švedske i iz Srbije; nadalje iz Amerike: iz Brasilije; iz Azije: iz Indije i Japana, ter takodjer iz Australije. * Ovo izviešde nemogosmo prije u našem listu priobćiti sbog inoga materijala, koji je morao prije na red doći. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 510 — Iz naše domovine bilo je učestnilta na kongresu do blizu 40. Hrvat.-slav šumarsko družtvo zastupali su p. n. gg. Mijo Vrba ni ć, Robert Fischbacl i Fran Kiesterčanek; dočim je g. Emil Durst bio bolešću zapriefien doći premda se je za kongres prijavio takodjer kao representant našega družtva. Od šumara iz inozemstva bili su prisutni: Dr. Borggreve, nadšumarnik i profesor iz Miindena, Dr. R. Hartig profesor iz Monakova; E. Landolt, nadšumarnik i profesor iz Ziiricha; Dr. F. Judeich, tajni šumarski nadsavjetnik iz Tliaranda; Dr. E. Ebermayer, profesor iz Monakova; Dr. H. Nitsche, profesor iz Tharanda; K. Schuberg šum. Savjetnik i profesor iz Karisruhe; Dr. F. Nobbe, tajni dvorski savjetnik i profesor iz Tharanda; Dr. A. Schwappach,´ profesor šumarstva iz Eberswalda; Dr. C. Fiirst, vladni savjetnik i profesor iz Aschafienburga; Dr. CarI pl. Fischbach, šumar, nadsavjetnik iz Sigmaringena; Dr. Enders, profesor iz Karisruhe; Jakob Eriksson, profesor iz Albano kod Stockholma; Prosper Demontzey, nadšumarnik iz Parisa; pl. Uexktill-Gyllenband grof, šumar, savjetnik iz "VViirtemberga i mnogi ostali. Medju inimi nama više poznatim ličnostima bili su prisutni: profesori c. i k. visoke škole za zemljotežtvo u Beču, neki profesori šumarske akademije u Šćavnici, činovnici c. i k. ministarstva za poljodjelstvo u Beču i kr. ugar. ministerialni savjetnik Albert pl. Bedo sa više drugih činovnika ugar. ministarstva za poljodjelstvo u Budimpešti. Već 1. rujna prispje većina članova kongresa u Beč, a na večer istog dana bje obćj sastanak u Cursalonu, gdje dočekahu onamo došavše učestnike članovi glavnog komitea, a na čelu im preuzv. gosp. zemaljski maršal grof Christian Kinsky, koji je skoro svakog člana s nekoliko prijaznih rieči nagovorio i pozdravio. Uz svirku vojničke glasbe, okriepiv se na obilnom buffetu, upoznaše se medjusobno posjetitelji kongresa prijaznimi susretaji, sastav se s mnogimi kolegami i znanci iz mlade dobe, ter se tako nakon prijateljske zabave razstadoše već u prilično kasno doba noći. Opaziti nam je, da je one noći kiša padala, kao iz kabla. Dne 2. rujna prije podne oko 10 satih bude kongres svećanim načinom otvoren u krasno j aul i nove sveučištne sgrade, gdje su se svi članovi sakupili. Najprije pozdravi prisutne članove predsjednik kongresa preuzvišeni gosp. zemalj. maršal grof Christian Kinsky njemačkim, a zatim franceskim govorom, po prilici ovako: VisokOŠt0vana gospodo! Veleštovani g. predsjednik glavnog komitea obće gospodarsko-šumarke izložbe, prejasni knez Colloredo-Mannsfeld, zapriečen je ovoj visokoj skupštini predsjedati. Čast mi je dakle, Vas moja gospodo, pozdraviti na ime glavnoga komitea sveobće gospod.-šumar, izložbe, i na ime c k, gospodarskoga družtva u Beču, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 33 <-- 33 --> PDF |
koje je u velike priredilo izložbu, ter i kongres pomoćju i naprezanjem komitea toli liepo i zamašno upriličilo, a podjedno i Vama usrdno zahvaliti, što ste se u tako^znatnom broju pozivu odazvali. Osobito nam služi na čast, da su se ovamo potrudili mnogi odlični gosti, naročito mi je iztaknuti nazočnost preuzv. g. ministra za poljodjelstvo grofa Falkenhayn-a i drugih članova visokog ministarstva; s veseljem pozdravljam i nazočnoga podnačelnika glavnoga grada Beča, g. Steudel-a. Da smo se u ovih velebnih dvoranah sastali, koje su lih znanostim posvećene, imamo zahvaliti najusrdnije visokom akademičkom senatu c. k. sveučilišta u Beču, koji je najvećom pripravnošću primio članove medjunarodnoga gosp.-šumarskoga kongresa, a tim nas osobito odlikovao. Zemljotežtvo pruža nam mnogo pitanja, koja u savezu stoje s razvitkom cielog narodnog života. Vaša viećanja, visokoštovana gospodo, odlučno će zasiecati u onu zamašnu borbu za obstanak, koja biva i na našem polju gospodarsko-šumarske znanosti. Vaše mnienje uztvrditi će ona izkustva, koja su učinjena u raznim zemljama, Vaše mnienje će imenito služiti znanosti i unapredit će sveobće blagostanje, pošto će potaknuti, da se postignu zamašni zajednički ciljevi, a za stalno smo uvjereni, da će i vlade od Vaših mnienja mnogo koristna u svoje svrhe upriličiti. U toj liepoj nadi baš radošću opažam, da su razne vlade, mnoga družtva, zadruge i zavodi, koji na našem kontinentu i izvan njega na uhar kulture tla dieluju, izaslali ovamo svoje odlične strukovnjake i učenjake u naš mili grad Beč. Vaš rad, velecienjena gospodo, neće koristiti samo pojedinim državam * zemljama, nego će na uhar biti cielom čovječanstvu i njegovom materijalnom napredku, što je dapače najbolji temelj. Počmimo dakle ovaj rad uhićenjem i tom uzvišenom namjerom, da ćemo tim služiti našim bližnjim, njihovom napredku i oplemenjenju njihova bića! U tom smislu proglasujem ovim medjunarodni gosp.-šumar, kongres u Beču otvorenim s.naročitom željom, da se sa svojim predtječom, naime s prvim medjunarodnim kongiresom gospodara i šumara, koji bje g. 1873u Beču obdržavan, uzporedi s najvećim uspjehom! Zatim uze rieć preuzvišeni g03p. ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn, ter pozdravi srdačno u ime c. k. vlade cielu skupštinu, najprije na njemačkom, a zatim na francezkom jeziku, liepim i uznesenim govorom, želeć, da budu viećanja članova kongresa od najboljeg uspieha ter na sveobću korist, uvjeriv članove kongresa, da će c. k. vlada njihov rM s najvećim interesom pratiti i nastojati sve probitke iz toga crpiti, koji se mogu sigurnošću očekivati kao posljedak sjedinjenog truda i mara od ovako veleugledne skupštine! Poslije pozdravnoga govora bečkog podnačelnika Steudel-a na članove, izviestio je predsjednik komitea za pripremu kongresa, odsjećni savjetnik baron Hohenbruck, da je u svem prispielo do 151 referat, štopraktično-znanstvenoga, što lih znanstvenoga sadržaja, na kongres, i da se do poldana dne 2. rujna |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 34 <-- 34 --> PDF |
~ 512 — upisalo 1087 osoba kao članovi za posjet kongresa. Nadalje iztaknu isti, da j( kongres u pravom smislu rieći medjunarodan, što u ostalom dovoljno dokazuje izkaz 0 članovih kongresa. Nakon što je perovodja komitea Makso vitez pl. Proskovet z pročita( u francezkom prevedu govor barona Hohenbrucka , priobćiv listinu raznil vlada, oblasti i korporacija, koje su po pojedinim! ličnostima na kongresu za slupane, prešlo se je odmah na dnevni red. Kao prvi izvjestitelj govorio je, pošto je bio preuzvišeni grof Fouchei de Caieil iz Pariza zapriečen doći, nadšumarnik franceske republike Prospei Demontzej iz Pariza „0 zagradjivanju i uredjenju bujici vododerina i o pošumljenju", koje radnje su se počam od g. 18G0. i Francezkoj obavile. Govornik držao je svoje predavanje na francezkom jeziku, koje je u obde od velike važnosti za svakoga šumara, ter ćemo baš obzirom na tu okolnost to predavanje u našem listu u budućem broju na hrvatskom jeziku objelodaniti. Poslije nadšumarnika Demontzey-a čitao je profesor iz Monakova đr. Ernest Ebermajer (na njemačkom jeziku) razpravu „Hjgienička važnost šuma, dokazana pomnim iztraživanjem šumskoga zraka i tla", koju razpravu u ovom broju našega lista na str. 482. u cielom sadržaju priobćujemo. Zatim je kratkim govorom preuzv. grof Kinsk j zaključio sjednicu oko ´/al i´at poslije podne. Poslije podne o 5 satih bijahu primljeni članovi kongresa u gradsko viećnlci najprijaznije od načelnikovih zamjenika Steudel-a idr. Broschke-a; pregledav sjajne dvorane i bogate sbirke zbilja veličanstvene sgrade bečke gradske viećnice, uputiše se zatim u velikom broju u svećanu dvoranu, gdje je vojnička glasba pukovnije „Deutschmeister" divno koncertirala. Podnačelnik dr. Broschke pozdravi liepim govorom prisutne goste, a na to mu odvrat predsjednik kongresa preuzv. zemalj. maršal grof Kinsky. Zatim se ponamjestiše članovi kongresa u okolne dvorane do onamo postavljenih buffeta, za da se okriepe gostoljubivošću grada Beča, gdje se pozabaviše do prilično kasne dobe. Siieđeći dan 3, rujna započeše viećanja VI. odsjeka za „šumarstvo" pod upravom predsjednika istog odsjeka preuzviš. g. c. i kr. tajnoga savjetnika Ernesta grofa Hoyos-Sprizenstein-a sa sliedećom razpravom: „Koja su se izkustva stekla kod z ag r ad j i va nj a bujica i usova? Bili opravdano bilo, da se radnje oko zagradjivanja bujica učine medjunarodnimi, i način, kako bi se to izvesti dalo? Otoj razpravi govorahu: nadšumarnik Posper Demontze iz Pariza, nadšumarnik i profesor Ilija Landolt iz Ziiricha i c. kr. pristav šumarskog nadzorničtva i docent Ferdo Wang iz Beča. 0 gornjem predmetu govoraše nadšumarnik Demontzey što sliedi: |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 513 — Već su od poSetka ovoga stoljeća razpravljali mnogi upravni činovnici, nacionalni ekonomi, mjernici i šumari o pustoši i propasti u gorama južne Francezke, poimence francezkih Alpa, te su nastojali, da pronadju i objelodane uzroke ovih žalostnih prilika. Svi su se slagali u tom, du bujice goru lišavaju zemljišta, doline pustoše, poplave u dolini sve više učestale silno podupiru, te da se prvotni uzrok postanku i razvoju bujica tražiti ima u krčenju šuma u onim predjelima, gdje se voda bujica sabire. Nu njihovo nastojanje, izučavanje i njihovi predloži ne polučiše nikakova ploda, dok se nije g. 1841. mlad mjernik iz Embruja (Hautes Alpes), slavni i oplakani Surell svojim patriotičkim spisom „Studija o bujicama Hautes-Alpš," pojavio, te u javnom mnienju našao odziva. Odmah se stalo sa vladine strane proučavati ošumljivanje gora, akademija znanosti povjeri A. Blanqui-u, jednome izmedju svojih najglasovitijih članova, specijalnu enquettu o tom pitanju, dočim je državna uprava šumž,, ujedno priredjujuć zakonski predlog, počam od g. 1848. započela na mnogo mjesta u gorama pokusima ošumljivanja; nauci stečeni kod ovih pokusa pridržali su i kašnje svoju vriednost. Nu politički dogodjaji zapriečiše posvema radnje oko ošumljivanja, o kojem je tek g. 1860. izašao prvi zakon, buduć ga je jasno mnienje povodom velikih poplava g. 1856 živo zahtievalo. Vršenje toga tek za pokus primljenoga zakona povjereno bi državnoj upravi šumi. Prvih se godina nastojalo, da se fakultativnim načinom uz dozvolu obćina i posjednika na raznim mjestima 3 velikih gora i to Alpš,, Cevena i Pjrinež, podignu šume uz veliku državnu subvenciju, a medjutim se takodjer radilo o projektima obligatornih obsega (perimetara), kojih podignuće zahtievaše obća korist. Uporaba nasilnog načina našla je već od prvog početka toli živahan odpor, da se vlada vidjela prisiljenom, predložiti nov zakon, koji izdan 8. lipnja god. 1864. u nekim slučajevima mjesto ošumljivanja takodjer pripuštaše obusivanje (otravljivanje: Berasung). Doskora se izkusilo, da je obusivanje na pustom, strugama izderanom i nestalnom tlu po gotovo ne moguće, akoprem bi od prevelike koristi bilo. Obćenite su ustanove obijuh zakona u ostalom dosti povoda dale živahnim i opravdanim kritikama. Već g. 1876. podastre vlada parlamentu nov projekt, koji je poslije mnogih diskusija izašao 4. travnja god. 1882. kao zakon pod naslovom: „Podignuće i uzdržavanje gorskog tla^, a osobito se tim razUkovao, što je nalagao državi, da obćinske ili privatne posjede, koji se nalaze u području obligatornog peri metra, nagodbom ili razolastbom (Expropriation) nabavi, dočim je zakon od g. 1860. samo odkup privatnoga posjeda zahtievao, a sve troškove, koji odpadahu 33 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 514 — na obćinsko zemljište, obćinama natovario, iioje su se opet mogle uklonitf ovim teretima, ako su polovicu osamljenog zemljišta vladi ustupile. Osim ovih novih ustanova i nekih drugih preinačba — kao što reguliranje obćinskih pašnjaka, i mogućnost, da se tlo sposobno za ošumljivanje što više štedi — sadržaje zakon od g. 1864. i ovu značajnu razliku, što u najviše slučajeva svrhu radnja oko zagradjivanja bujica, poduzetih na obću korist, omedjuje na ošumljivanje kotline, dočim je zakon od g. 1860. po smislu takodjer zahtievao ošumljivanje pustih i prostranih obronaka, koji ni ne pripadahu prikupištu (Sammelbecken) opasnih bujica. Prvi su projekti obligatornih perimetara, koji su ponajpače na to smjerali, da se ukloni velika opasnost bujica, prihvaćeni godine 1863. Kod takovog novog poduzeća, što do tada kod nijednog naroda predšastnika nalazilo nije, trebalo je, da se osobitim oprezom radi, i da se nikakove radnje oko zagradjivanja bujica ne započnu, ako im se svrhanijeočitouvidjala. Pomnim se prosudjivanjem mnogobrojnih tek vremenom pribranih opažaja pokazalo: 1. da je ponajgori neprijatelj, na kojega treba navaljivati, proločina (Unterwiihlung), kojoj raste jakost u razmjeru sa kosinom bočina, množinom vode, koja u stanovitom roku onuda preteče, sa čvrstoćom tla ili pećina, koje služe koritu podlogom, a ova jakost postigne svoj najveći učinak u bujic i t. j . vodi, koja se kadšto izsuši te se osobito tim odlikuje, što u gorama mnogo kamenja odkrši, sobom odnese te u dolini nagomila. 2. da ovo osebujno svojstvo bujica najstrašnije podupire poplave u dolini, pošto neizmjerna množina krutog materijala, koji vode sobom donose, njihov objam povećava i korito povisuje. Zadaća o uzdržavanju i podignuću gorskoga tla, ima se dakle ovako opredieliti: 1. da se u bujicama privremeno zaprieči mogućnost podrivanja (Unterwiihlung) tako zvanim izpravnim gradnjama (Correctionsbauten), što bi imale priečiti odvoz kamenja i umanjivati silu i brzinu nastanka poplavž, t. j . pretvorile bi bujice u neopasne, dapače koristne, gorske potoke, pošto bi se dje-; lovanje ovih gradnja povećalo ošumljivanjem pustih predjela u kotlini. Te se radnje razumievaju pod imenom „zagradjivanje bujica". 2. Da se zaprieči i ukloni svako podrivanje, koje bi dovodilo do nastanka novih ili oživljenja zagradjenih bujica. Ovdje napomenute gradnje sudjeluju u velikoj mjeri protiv poplava, pošto prieče odvoz survine (Schuttmasse) i dizanje korita, te tako pospješuju kod poplava odtjecanje vode, dok je čovjek inače protiv ovih metereoložkih katastrofa posve nemoćan. Ove su gradnje s toga za obće blagostanje od dvojake vriednosti, što boljšaju prilike u gorama, priečeć odplavu koturine (Geschiebsmasse) i što uzdržavaju u dolinama postojeće stanje, uredjujuć tok velikih voda. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 515 — Kad se opredielila svrha, koju imadu polučiti šumari, odpoSele su g. 1867. radnje, najprije oko nekoliko opasnih bujica u okolišu Embruna (Hautes Alpes), 0 kojima je Surell toli živahne opise saobćio. Šumari, kojima se ova težka zadaća povjerila, staviše si svrhom, da u zbilji izvedu načela postavljena od Surella a doskora je i dokazalo izkiistvo, koliko vriedni i opravdani bijahu nazori ovoga glasovitoga mjernika. U Basses-Alpama odpočele su radnje oko zagradjivanja bujica g. 1872. te traju dakle u ovom departementu, gdje su do sada ponajviše napredovale, tek 18 godina. Isto vriedi za gradnje u departementima: 1´ Isere la Haute - garonne i Hautes-Pjrinees; u Savojji počelo se tek g. 1878. raditi u Maurienni, dolini de r Are, koja se s Iserom sastaje; sada se takodjer u dolini Tarentoise radi. Zagradilo se u svemu već do 27 bujica. Tekom zagradjivanja bilo je prilike, da se upoznadu svi tipi u Francezkoj se nalazećih bujica, kojih se opasnost ravna po tlu, podnebju i kosini bočina. Radnje su sastojale: 1. iz velikih zidanih slapova, raznoga oblika u dolini, koji su se osnovali prama zemljištnom nacrtu, što ga je sačinjavao nacrt o položaju s jednim uzdužnim i više popriečnih presjeka; 2. iz slapova drugog reda, koji su se sagradili prama potrebi iz zidovja ili pletera; 3. iz slapova sagradjenih jednostavno od kamena, tako zvanih rustikalnih slapova, koji su se podizali u rukavima potoka; 4. iz pleterš, prvog i drugog reda, koji su sačinjavali slapove-u prirovima bujice; 5. iz obloga, koje su sačinjavali dubovi položeni uzduž korita; taj novi postupak uporabljivao se kroz 5 godina s najvećim uspjehom; 6. iz učvršćivanja bočina vrlo razgranjenim žljebovima (drainage); ovaj se način sada obćenito u velike upotrebljava, pošto je kroz 15 godina svoju vrieđnost zasvjedočavao; 7. iz zapriečivanja odrona obloženjem busenja na pokosima od 100 postotaka i obložnim zidovima; 8. iz čišćenja i učvršćivanja korita, te izpunjivanja struga nasadima ključića, koji vrlo živahno tjeraju; 9. iz ošumljivanja bočinš, i strminS, sa 7—8-godišnjim stablima crnogorice u velikoj morskoj visini; 10. iz sadjenja crnogorice do onih morskih visina, koje za više nego 500 m. gornju medju sadašnjih regija šuma prestizavaju; Od 1. siečnja 1889. može se ploština ošumljenih na obću korist perimetara od prilike na 60.600 ha. cieniti; to je Vs površine, koja se je odredila za ošumljivanje na obće blagostanje. Ploština dobrovoljno uz državnu subvenciju izvedenih ošumljivanja zauzimlje 84.400 ha., od kojih pripada 50.20 ha. obćinama a 34.200 ha. privatnicima. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 516 — Dakle je do 1. siečnja 1889. ukupao ošumljeno 145.000 ha. zemljišta. Protekle su 23 godine, odkada su započele radnje i borba protiv najopasnijih bujicš,; danas se mogu u višim regijama Alpa i Pirineja vidjeti mnoge šume od crnogorice, koje su se mjestnom oštrom podnebju sasvim prilagodile, te se bujno razvile u predjelima, koji dosadašnje regije šuma znatno nadvisuju. To se ne tiče samo kotlina, u kojih su radnje najprije odpočele, nego takodjer bočina, koje su na uviek osigurane protiv odrona. Nekoć toli kobne bujice sada su neopasni gorski potoci, koji vrlo često poljodjelstvu dobavljaju vode u pravilnoj i obilnoj množini. Problem, što ga postaviše zakoni od g. 1860. i 1882. danas je riešen. činjenice su u bezdvojbenom načinu dokazale, da riešenje nije niti dugotrajno ni 8 ogromnimi troškovi spojeno, te da je dovoljno, ako se priroda s nekoliko jednostavnih sredstava podupre, koja pako moraju da odgovaraju svrsi te se svedjer u stalnom savezu uporabljuju. Probitci, koji se u kratko vrieme od ovih koristnih gradnja polučiti dadu, mogu se ovako shvatiti: 1. Učvršćivanje bočina i strmina u višim gorskim regijama, koje uvjetuje zaštitu nebrojenih naseobina i uzdržavanje zemljišta seljakom za obradjivanje potrebna; 2. štićenje dolina protiv pustošenja bujica ujedno obrana gradova i kulturnog zemljišta, koje se nalazi u opasnosti; 3. privreda prostranih i vrednih ploština za gospodarstvo, koje su sada još pokrivene pjeskom i survinom; 4. mogućnost, da se reguliraju mnogi bujicama nalični potoci, koje bi nastojanje bez zagradjivanja bujica po gotovo uzaludno bilo, a tako ne samo da privriedjuje neizmjerne ploštine za poljodjelstvo i gospodarstvo, nego takodjer regulira rieke u dolini; 5. uredjivanje vrela i dobavljanje obilne i židke vode u svrhu natapljanja; 6. osiguranje prometa na glavnim i vicinalnim cestama i željeznicama; 7. mogućnost, da se mreža ovih posljednih, koja je sada još nepodpuna, usavrši, i da se troškovi za njihovo uzdržavanje za više od */5 umanje; 8. napokon neizbježivi prekret u poljodjelskim prilikama gorskih krajeva i nacijonalno blagostanje, koje iz njega proizlazi. Jedan jedini od ovih probitaka bio dovoljan, da se načinjeni ili budući troškovi opravdaju, a jedino se mora žaliti, što radnje oko podignuća i ošumljivanja gorskoga tla nisu već mnogo prije odpočele. Ono 145.000 ha. mladih šuma, koje u Alpama, Cevennima i Pirinejima nekoć puste bočine i strmine pokrivaju, pružaju glede budućnosti podpuno umirenje. Živahno njihovo rastenje dokazuje, koli ništetne bijahu tvrdnje onih publicista, koji su g. 1860, mogućnost ošumljivanja nijekali Radnje, koje se naročito tiču usova (lavina), nisu se do sada počele izvadjati u francezkim Alpama, pošto se usovi samo u velikim visinama pojavljaju, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 517 — te rieđko kada u niže doline slaze. Nu ipak se mogao prepoznati blagotvorn utjecaj mnogobrojnih rustikalnih slapova, koji su se u rukavima gornjega pribirališta i bujica podigli, te ošumljivanja bočina i strmina na onim mjestima, gdje je bio put usovš, dobro poznat; poslije podignuća onih slapova i rečenog ošumljivanja malo koji usov da se jošte pojavio. Svakako se to dogodilo u Pirenejima, naroiiito u dolini du Gaze du Bastan (Hautes Pjrenees), gdje su se izvadjale gradnje u velikoj mjeri, da se zaštiti kupalište i vojnička ubožnica u mjestu Bareges od velikih usova, koji su godimice prietili onim zavodima propašću. Ove radnje, koje su poduzeli šumari, složivši se prije sa vojničkim ženijskim korom, sastojale su iz prostranih slapova u unutrašnjosti struga (couloir) te iz popriečnih zidova sa svake strane, spojenih s ošumljivanjem prostora medju susjednim bočinama. Djelovanje ove pred 5 godina dovršene gradnje očituje se sve više. Dok oni usovi, koji su dosada izpunjavali dolinu te prama izmaku zime kupalište i veći dio mjesta Bareges pokrivali, od Kada su gradnje izvedene, sasvim prestadoše djelovati, ruše se s obronaka, koji nisu zagradjeni kao i do sada usovi te zatvaraju dolinu u duljini od 1500—2000 m., a do visine kupaUšta. Razne države, koje nemadu visočina, nisu uviek omedjene razvodjima porječja. Vrlo se često dogadja, da tek gorskih potoka dapače i bujica raznim državama pripada, od kojih jednu dopada izvor, drugu srednji ili donji tek. Odatle potječu potežkoće, dh i nemogućnost, da se ove vođe urede. Država, kojoj pripada izvor, često nema direktnog interesa na korekciji, koja osobito za donji tek svoju vriednost ima. Ova neprilika dade se samo medjunarodnom nagodbom odklonuti. Nije li s toga zgodno, da se medju dvima susjednim državama utanači ugovor, koji bi vriedio za sve vode, ili bi bolje bilo, da se sklopi za svaku pojedinu posebna konvencija? Posljednje riešenje čini se, da je u svakom obziru zgodnije. Svaka vođa, 0 kojoj se radi, doista imade svoj osobiti značaj što s gledišta bujice, što obzirom na mjestne interese. Korekcija je dakle u svakom pojedinom slučaju specijalno pitanje, koje lahko nalazi analogon kod ostalih voda u istom slučaju. Ovo pitanje zahtieva u ostalom od strane činovnika svake države, obzirom na pojedina tičuća ih se područja, specijalno izučavanje, koje se može tek na temelju medjusobnog sporazumljenja medju obadvim državama započeti. Da se ovo ugovaranje pripravi, možda bi bilo dovoljno, da jedna od dotičnih država svojemu susjedu predloži osnutak medjunarodnoga povjerenstva, kojemu bi se povjerila zadaća, da izpita sredstva za reguliranje vode, o kojoj se radi, eventualno od izvora, te da ustanovi radnje, koje bi se imale u tu svrhu u obadvim državama izvesti. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 518 — Izvještaj ovoga povjerenstva može služiti temeljem internacijonalnog ugovora, koji bi morao opredieliti uvjete učestvovanja svake države, koli obzirom na izvadjanje gradnja, toli glede njihovog uzdržavanja. Ugovori ovakovi baš bi se lahko dali utanačiti, a pružaju svekoliko potrebno jamstvo, te sačinjavaju jedino sredstvo za reguliranje zajedničkih vođa, služeći na obću korist onim krajevima, koji danas stradaju od takovih neuredjenih voda i nezagradjenih bujica. (Nastavit će se.) LZSTJ^K:. Zakoni i normativne naredbe. Okružnica kr. banskoga stola od 15. listopada 1890. br. 23.702, kojom se upućuju svi kr. sudovi I. molbe glede izbora vještakž, šumsko - tehničke struke. Povodom visokoj kr. zemaljskoj vladi podnesene predstavke upravnog odbora hrv.-slav šumarskoga đružtva u Zagrebu od 25. travnja 1890. broj 21. protiv nekorektnom postupku sudova, u koliko rabe u šumsko-tehničkih poslovih i takove osobe, koje naimaju osposobljenja prema ustanovi § 22. car. patenta od 24- lipnja 185V., kojim bje u Hrvatskoj i Slavoniji uveden šumski zakon od 3. prosinca 1852. (br. 121. d. z. I.), obnalazi kr. banski stol sve kr. sudove prve molbe na gornju ustanovu upozoriti, ter im naložiti, da u slučajevih, u kojih se ukaže nužđno saslušanje ili sudjelovanje šumsko - tehnižkih vještaka, imađu lih takove osobe upotrebiti, koje su zato zakonom propisano osposobljenje postigle. Naredba kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 20. listopada 1890, br. 40233, upravljena na sve zamjenike vladinih povjerenika za imovne oboine, glede sudjelovanja imovnih obćina kod buduće jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u Zagrebu. Eksekutivni odbor jubilarne gospođarskošumarske izložbe, koja de se god. 1891. mjeseca kolovoza i i-ujna u Zagrebu obdržavati, razposlao je više hiljada poziva, glavnih programa, obdenitih ustanova i prijavnica na sve područne kotarske oblasti, obdinska i gradska poglavarstva, gospodarske podružnice i t. d. s umolbom, da iz svih sila nastoje, da započeto djelo glede upriličenja pomenute izložbe bude po našu domovinu i narod što koristnije i dostojnije. Tim povodom obnalazi kr. zemaljska vlada, odjel za un utarnje poslove, pozvati Poglavitost Vašu, da gospodarstveni ured tamošnje imovne obdine o prenavedenom shodno obaviesti s uputom, da uznastoji, da imovna obdina takodjer sudjeluje kod izložbe i tim uzveličaje ovo narodno slavje. Griede daljnjih mjera, koje de se u gornjem smjeru poprimiti i u svrhu izložbe upriličiti, neka se gospodarstveni ured imovne obdine u neposredni sporazumak stavi s eksekutivnim odborom prenavedene izložbe. Osobne viesti. Odobrenje izbora. Kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, odobrila je u smislu § 14. družtvenih pravila izbor predsjedništva hrvat.-slav. šumarskoga đružtva za buduće trogodište 1891. —1893., koji izbor bje po glavnoj skupštini obavljen dne 23. rujna t. g. u Petrinji, Izabrani su naime: Predsjednikom Milan Durst, kralj. |