DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 85 <-- 85 --> PDF |
- 467 — te odobri po tajniku đružtva predloženi zakljuSni račun od 1889., kao i glavnoj skupštini predložiti se imajući proračun za g. 1891., a isto tako čitan bje dopis kr. žup. nadšumara L. pl. Kraljevića glede eventualnog ustrojenja podružnica družtva, napokon pređuze odbor i skontraciju družtvene blagajne. Osobne viesti. Umrli. Dne 4. kolovoza t. g. umro je u Varaždinu Josip M a 1 n a r, kr, nadšumar županije varaždinske, nakon duge bolesti u najljepšoj muževnoj dobi. Pokojnik rodjen je u gorskom kotaru, otac mu je šumar vlastelinstva Čabar pl. obitelji Ghyczy u Polici, a služio je u Dalmaciji, te posljednje vrieme kao bivši kot. šumar u Ivancu, u kojem je svojstvu zastupao službu župan, nadšumara u Varaždinu, ter bude g. 1888. imenovan kr. žup. nadšumarom ondje. Bio je vrieđan i marljiv struSnjak, a više godina član našega đružtva. Nadalje preminuo je dne 29. srpnja t. g. nakon kratkog bolovanja Lovro Varnica, privr. podlugar brodske imovne obćine, u Gradištu. Službovao je u srezu Vrabčana kratko vrieme, a zadobiv usljed noćne obhodnje u svojem reviru težku nakladu, s koje je i životom platio. Pokoj jim duši! Sitnice. Pismo iz Banovine. Pošto i onako malo viesti dolazi u cienjeni šumarski list ovkraj Banovine, to, sam nakanio ovim pismom po prilici predočiti dojakošnje stanje lova na bosanskoj granici, da se vidi, kakovi su odnošaji u tom pogledu do sada vladali i kojim se pravcem moralo udariti, da s:; jednom ta grana „zelene struke" privede pravcu, koji odgovara svrsi i zakonom. Kako je u Banovini, a osobito na bosanskoj granici, narod još za vrieme vojne krajine, a i poslije ukinuća iste bio naučen, da radi ono, što mu njegova slobodna volja za sbodno pronadje, tako se ta zločesta navada krajišnika osobito u pogledu lova veoma razprostranila. Krajišnici niesu pitali za lovni zakon, niti za ustanove istoga, već su po miloj volji tamanili koristnu divljač, a to im je tim više u prilog išlo, jer uvedenjem lovnoga zakona niesu bili sa svim razoružani, a slabo se na to i pazilo, jer je svatko, smatrao lov zajedničkim dobrom, kojega svatko imade pravo uživati. Prije, pa sve i do sada uzimali su u zakup obćinska lovišta ljudi, koji se niesu ni malo za lov zanimali, a ovi bi izdavali lov u podzakup ili bi jednostavno dozvolili pojedincem loviti, pak se sbog toga lovljenje koristne divljači u narodu tako uvriežilo, đa se u pojedinih selili preko po sela bavilo lovom. Da se tim načinom koristna divljač strašno tamanila, o tom nema dvojbe. Tu se nije pitalo, đa li dotičnik posjeduje lovnu kartu, kartu o porezu na pušku i druge zakonom propisane ustanove za stečenje prava na lov; — a sretne li čovjek takova lovca, te ga upita, kojim pravom on ide sa puškom i kojim pravom on lovi, to naidje samo na odpor i neprilike. Nu zauzeti lovci, koji su uvidjeli, da ovakovo tursko uživanje prava lova ne vođi nikakovu cilju, počeli se zauzimati za lov, bojeći se, da nam ne bi u ovom kraju, kojega je sama priroda stvorila za gojenje divljači, ponestalo iste, te su po malo počeli narod na zakone opominjati, a kad niesu opomene pomogle, to i nadležnim oblastim iste prijavljivati. Dakako, da i oblasti niesu mogle odmah koristonosno uplivati, jer lov u obće nije bio nigdje uredjen, pak se je radi toga narod morao postepenim načinom od te zločeste navike odučavati. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 86 <-- 86 --> PDF |
- 468 — AH se tu opet naišlo na nove neprilike. Veli se: „žto je đikla nivikla", a tako i naši kiajišuici. Njima nije išlo u glavu, da ne smiju ubiti zeca, srnu i t. d., kad ih je sama priroda odhranila; nu kad se bolje na lov počelo paziti, to su nekoji bili kažnjeni i svid postaše od t. zv. slobodnih lovaca same zvjerokradice. Upravo barbarskim naSinom stali su ovi divljaS tamaniti i to sve na račun dosadašnjih zakupnika lovišta, koji su imali išlo tako primitivan pojam o pravu lova, kao i oni. Dapače t. zv. inteligencija, koja je prije bila mogućna i bogata, lovila je na raSun svoga krajiškoga prava, pak se i u nju uvukla ta nesretna požuda za lovom, do danas nemogućna udovoljiti ustanovam lovnoga zakona lovi bezobzirce, kradom i na nedozvoljeni način. Naravska posljedica toga jest, da kad narod vidi od pametnijih ljudi, koji bi trebali, da zakon štuju i da prednjače, gdje love i sam dobije veću slobodu, pak onda počinja bezzakonja. Lovostaja je njima devetdeset i deveta briga. Ovdje su baš za vrieme lovostaje sistematički utamanili divljač, jer su potukli bređje srne i zečice. Ali nijednomu ne pade na um, da ubija vukove, lisice i drugu zvjerad. Za to im sada lisice iz dvorišta i na samoj cesti po bielom danu kokoši i drugu perad naše. Kad su ovako liepo učinili kraj divljači u obdinskih lovištih, počeli su napadati u imovinske i erarske šume. Nu tu su naišli na velik ođpor, jer je od strane obiju uprava lugarom strogo naloženo, da u vrieme lovostaje svako pseto, koje nadju u šumi, pa ma čije bilo, ubiju, a ođ dotičnog lovca oružje zapliene i prijavu šumariji podnesu. To je i pomoglo. Više je pasa potučeno, nekoliko lovaca prijavljeno, a poznavajući energiju lugarskog osoblja, prestali su ljudi u šume ići, pak se danas možebit gdjekoji kradom prošulja, nu ode praznih ruku kući, jer psa voditi ne smije iz bojazni, da mu ga lugari ne ubiju, a s druge strane, da ga ne ulove, jer unapried znade, kakove ga posljedice čekaju. Bilo je i takovih individua, koji su lugarom prietili, ubije li mu psa, da će on ubiti njega, nu ta im je prietnja slabo uspjela, jer su uvidjeli, da su lugari ostali na svom mjestu i dalje vršili zadate im naloge. Sada je bila prva zadaća šumarskog osoblja, da se tomu haračenju divljači eđnom na kraj stane i da se ođklone možebitni sukobi izmedju zvjerokradica i lugarkog osoblja. U tu svrhu trebalo je najprije zakupiti obćinska lovišta i na njih veliku pažnju obratiti, pak tim načinom zapriečiti im put u šume obiju posjeda. Da se ova namjera što bolje provede i organizira, ter sve političke obćine kotara kostajničkog u jednu ruku dodju, stvorilo se lovačko družtvo pod imenom „Zakupničtvo lovišta političkih obćina Majur, Staza, Dvor i Dubica", pak je na razpis dražbe kr. kotarske oblasti u Kostajnici dne 12. svibnja t. g. iste obćine na deset godina u zakup uzelo, što je kr. kotarska oblast uvidjev strašan nazadak u pogledu lova i idući družtvu na ruku i potvrdila. Da su u tom družtvu sami ljubitelji i poštovatelji lovnog zakona i njegovih ustanova, o tom nema dvojbe, kao i o tom, da će u ovom kraju dične Banovine lov za kratko vrieme na bolje krenuti. Družtvo sastavlja sada družtvena pravila, koja će se zem. vladi na potvrdu podnieti, a kad budu potvrdjena, tad ću ih u cienjenom šumarskom listu u cielosti priobćiti. Nadalje je družtvo postavilo žest nadziratelja lova, od kojih bere svaki najmanje 60 for. godišnje, dalo im je izraditi lovne znakove, a isti su dne 23. lipnja t. g. kod kr. kotarske oblasti u Kostajnici, kao takovi glasom § 16. lovnog zakona zaprisegnuti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 87 <-- 87 --> PDF |
^ 469 - Isti dan zaprisegnut je za kontrolu jedan kontrolni nađziratelj, koji de imati brigu nad zirati eame nadziratelje lova, da li vrSe zadate im naloge. Nadalje se družtvo pobrinulo, da se izda nalog oružniSkim postajam, da paze na zvjerokrađice, ter u to ime razpisalo tagliu, a za ubijenu zvjerad i ptice grabilioe odredilo novčanu nagradu. Tim načinom prestat če kravja divljači, što se već sada u prvom početku opaža, Pridodati mi je, da je družtvo odlučilo gojiti fazane, pak ih u občinske majine i brdske šume puštati (koje su nedvojbeno prikladno stanovište fazana). U tu svrhu naručio je član đružtva, zauzeti lovac, kostajnički trgovac gosp. E. Stucin do 50 komada jaja, nasadio ih, pak ako se uspjeh pokaže, to če isti svake godine stanoviti broj fazana pustiti, nu prva če briga družtva biti, da potamani preveliki bi-oj lisica, što hajkami, što opet uz dozvolu viših oblasti trovanjem 8tryhnina. Tako se možemo za koju godinu obilnu lovu nadati. — Ako mi slavno uredničtvo u svom cienjenom listu ustupi prostora, to (!u biti slobodan uspjehe ovoga plemenitoga poduzeća objavljivati. Namjera mi je jošte iznieti na vidjelo stanje ribolova u ovom kraju, koje stoji kamo dalje na nižem stepenu od lova. Nu nadajmo se, da ce nam i ova grana po izminucu sadašnje periode zakupničtva doći u ruke pravih odgojitelja. A. L. Tetrieb (Tetrao urogallus). Doduše minuli su već dana, koje lovci s oduševljenjem čekaju, naime dan kad će prvi puta da idu na zasjede, da se dočepaju divljeg pievca, kako ga kod nas u gorskom kotaru nazivaju. Pa u istinu je to krasan lov, al i skopčan s raznim potežkoćama, koje su na putu lovcu. Tek što se zora pomaljati počne, lovac ima da bude na mjestu, gdje je već nekoliko daua prije za sigurno pronašao, da se u onom šumskom predjelu pietao nalazi, a kako može do tog uvjerenja doći, to će tečaj ove razpravice pređoč ti. Mlina ti je slušati stare lovce, sjedeće za stolom uz čašu rumenike te lulom u usti, kako priča sad ovaj sad onaj o osobitosti tetrieba, o njegovom načinu života i o lovu na istoga. Meni je to više puta u dio palo još kao dečarcu, te sam imao prilike prisustvovati takvim interesantnim lovačkim pripovjedkama, koje su se bazirale ali lih na istini. To lovci su išli pod večer u šumu, gdje su prenoćiti morali, e dakako daleko vam je ti u Bitoraj i Široku dragu, al takvog lovca nosi i hrabri preko onih ogromnih i vratolomnih klisura, pomisao na tetrieba. On nadje na onim obdjenim stjeuama prikladno mjesto, da se uzpne na to naravno čudo, pcd kojim mu otvoren grob stoji, omakne li mu se noga. Mislimo, da ne će biti s gorega, ako potanko opišemo tetrieba, način njegova života, te nešto o lovu na istoga; uvjerenje nas na to nuka, pošto ima mnogo gospode strukovnjaka, koji niesu imali prilike vidjeti tetrieba vani u naravi, a još manje istog loviti. Tetrieb je jedna od najvećih šumskih koka, pietao je veći od našeg purana, a koka veća od domaćeg pietla. Kljun u pietla je rožnat bielo plavkaste boje; perje mu je na vratu podugačko, škure boje; prsa su tamno-zelena, krila i ledja tamno-pepeljkasta, te intenzivnim risarijama proviđjena, potrbušna strana te čunjasti rep jesu crne boje sa bjelim risarijama providjeui. Kljun u koke je plavkasto-siv, perje je rdjasto sive boje, proviđjeno sa mnogobrojnim tamnim pjegama, gornji dio vrata je tamno-sraedj, prsa su crvenkasto-smedja, rep je opasan poprieko crnom prugom. Perje se mienja za veće starosti, ruža postaje veća te bjelilo na trbuhu i repu se pomnožava, što kod mladih pietlova manjka; boja kljuna kod mladih pietlova je tamno-pepeljasta. Te promjene perja ne dolaze lih od starosti, već su im uzrokom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 88 <-- 88 --> PDF |
— 470 — vanjski uplivi, medju kojima se on krede: poimence, neprikladne životne prilike na pr. visoki sjever, ili u mladosti pođvostručeno parenje (nakon razvrgnuda prvoga), gdje razvijanje padne u nepravo doba godine, pak se ovim načinom izvode razne vrsti, kao što ih imamo na sjeveru u Sibiriji i Kamčatki, koji imaju slabiji kljun, crne su boje i odlikuju se duljim repom. Tetriebi se prostiru ditavom srednjom Europom, poimence prama sjevero-iztoku daleko van, isto tako prama jugu i prama nekojim srednjim dielovima sredozemnih zemalja, naime u Gornjoj Italiji na Pirenejima i u Grčkoj, dapače ga je i u Anatoliji nadi. Tetrieb najvoli one šume, koje su bujnim podmladkom providjene, i ondje, gdje je vlažno zemljište, potoci ne smiju da manjkaju ; ljubi tople zakutke, dapače i ona mjesta, koja su sa četinjačom obraštena. Tetriebi se rado spuštaju na tlo, a još radje koke, tražeći hranu, koja sastoji ođ iglica, pupoljaka, listida, jagodica, crvida i i-aznih kukaca. Koka sa pilidima hrani se jagođami, malinama i nižim životinjicama ; za to njeno meso manje zaudara po četinjači, dočim u pietla više. A da se tetriebi hrane gore označenim tvarima, to se može i iz njihovih ekskremenata razabrati. Tetriebi i-ieđko kad mienjaju svoja prebivališta, osim ako se ti predjeli podvrgnu sječi, ili kad u zimsko doba velik snieg zapadne, kao što se to đogadja u visokim gorama. Za to kad god nalazimo po kog tetrieba osamljenoga u kom predjelu šume, što tamo nije običavao nijedan se nastaniti. Na mjestih, gdje nadješ čitave lirpe ekskremenata cilindričnog oblika u 1 cm. promjera i 4—6 cm. dugačkih a isti su razno boje, koja ovisi o hrani kakvu je konsumirao, pak su isti ekskrementi prevučeni sad više ili manje vlaknatom tvarju, te množina perja, neka ti budu svjedoci, da ovdje tetrieb nodi i samo tu ćeš ga proljećem modi dočekati. U takvom ekskrementu nadi deš mnogo kamenčića, koji su sasma izribani, pak nam je pojmljivo, da radi toga on ljubi močvarne predjele. U vrieme nastavšeg parenja tetriebi izlučuju sasma mekano blato (lijavica, Balzpech ili Balzlosung), koje je razne boje, pak ako je dulje izvrženo zračnom uplivu, postane iz istog smolasta svietla masa. U prvih dana proljeda, kad se sva narav stane kretati, da koru zemaljsku ukrasi, i blago sunašce smiešiti se počme iza razđeranih zimskih tmastih oblačina, tada nastane i hora parenja te poligamne šumske peradi (u razmjeru 1 : 6). Tom sgođom se ruža u pietla poveda i rudi krasnim crvenilom tako zvanim Tetronerythrin : sva je perad u vrieme parenja u krasnom svom ruhu. Pietlovi zamedu boj medju se; pobjeđitelj skupi sve koke oko sebe, koje se nakon oplođjenja raziđju, tražedi si prikladna mjesta, gdje đa si prave gnjezđa i legu jaja. Gnjezđo, koje jedva to ime zaslužuje, nalazi se medju granjem porušenog debla na goloj zemlji. U njega snese koka 5 —12 i do 16 jaja. Mlade koke nesu manje. Dogodi li se, da na gnjezdu koku tko uznemiri, kad ved sjedi na jajih, ona ostavi isto, te se viSe ne vrada. Nakon te promjene nastane novo parenje. Jaja su iste veličine kao i u domade koke, ista se zašiljuju na tanjem kraju malo jače, nego ona u domaće koke, boje su žudkasto-sive te posuta sa tamno-smedjimi piknjicami. Koka sjedi na jajih uztrajno, na stranu rad sebe ide riedko kada, i to ne daleko od gnjezda, te izlučuje ovede hrpe blata, nadođješ li na takovu hrpicu ekskremenata, zaključi, da se u neposrednoj blizini nalazi gnjezđo; ne budi znatiželjan, ved gledaj odande đa se gubiš, samo da ne protjeraš koku. Nakon tri nedjelje polegu se pilidi, koji su žudkasti i na leđji madasti, kvočka piliće saziva sa glasnim „bak, bak", te ih vođa obično u prvo doba na mraviništa, za tim im traži crvide, jagodice i maline ; tom zgodom ne zaboravlja na opreznost, koju |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 90 <-- 90 --> PDF |
— 472 našušuri i Sede amo tamo; na taj način ga najlakše možeš dobiti, ako ga nisi poplašio ili, ako nije ćuo, da mu se negdje u blizini oglasila koka, tada on odma k njoj prne. A ti možeš onda Sekati, dok ti se gdje drugi ne oglasi. To pjevanje traje do 4 sata u jutro, onda više ništa ne čuješ, ved se mirno kredi kudi, dodji sutra pa deš na istom mjestu opet nadi onog terieba, koj ti je juSe umaknuo. F. St. Kako da računamo odštetu za rastivo pruće, prisvojeno neovlaštenim načinom? Ovo pitanje činit do se mnogomu šumarskomu strukovnjaku suvišnim. Ta to je radunanje — misle si oni — toli iako i jednostavno, da valjda nema ni jednoga naobraženoga šumara, koji za mjerivo, rustivo prudc odnosne odštete no bi posve lasno, izpravno i točno izračunati umio. Uzme li so na um, da su ustanove šumskoga zakona od 3. prosinca 1852., koji je cesarskim patentom od 24. lipnja 1857. za našu domovinu uveden i u život stavljen, u tom pogledu sasma jasne: tad moramo priznati, da se onomu umovanju opravdanost poreći ne može. I mi bijasmo od prije toga mnicnja; al imajudi posla sa riešavanjem prizivS., podnesenih u predmetu šumskih prekršaja, uvjerismo se o protivnom — uvjerismo se, da u govoru stojede pitanje nije tako suvišno, kako se na prvi mah čini. Naidjosmo naime vrlo često na razno, sad vede, sad manje, a kadkađa bogme i veoma krupne pogrieške i neizpravnosti, učinjene kod ustanovljivanja naknadđ. za mjerivo, rastivo prude. Dok naime jedni tu odštetu ustanovljivahu po cieni, postojedoj za ogrjevna drva, odmjerivaše ju drugi po najvedoj tarifi, ustanovljenoj u šumskom cieniku za gradju; tredi opet računaše izviško kod poldrugoga i dvostrukoga iznosa naknade, ne po cieni najbolje vrste gorivnih drva, ved po cieni gradivnih i tvorivnih drva. OJ odnosnih slučajeva neka nam buđo dozvoljeno primjera radi navesti sliededi konkretni slučaj. Šumar N.* ustanovljujudi dvostruku odštetu za posječeno mjerivo pruće hrastovo, kojega je sadržaj 4´3 m´´ iznosio, izračunao je takovu, raounajudi 8 for. po m^: 4-3 X 8 X 2 == 5 X 8 X 2 = 80 for. Nadšumar N** pak^ izpitujudi tu procienu, pronašao ju je neizpravnom, pa ju je izpravio na 6 for. 88 nč. Kazlika izmedju prvobitne prociene i izpravka nadšumara nastala je dakle stranom različitim računanjem, stranom opet raznolikom kvalifikacijom dotičnih drva. Medjutim ne bijaše naravno ni jedan ni drugi rezultat izpravan. Šumar, uzimajući pri računanju kubičnoga sadržaja slomak 0"3 u račun kao cieli broj, i računajudi kod dvostrukoga iznosa naknade odnosni višak po cieni gradjevnih drva, postupao je isto tako nekorektno, kao što je nadšumar u drugu skrajnost — pogriešku pao, uvrsti v rastive mlade nu mjerive hrastide u ogrjevna drva. Ovaj postupak bio bi dakako opravdan i korektan pri ograncih i eientualno kod posve loših vrsti drveda, nipošto pak kod tako dragocjene vrsti, kao što je hrast. Po svoj prilici učinio je on to s toga jer su dotični hrastidi bili malenih dimenzija. Ali § 3. priloga D. gori pomenutoga zakona ne spominje samo stabla, ved i rastive prutove (Stangen). U ostalom razumije se samo sobom, da se naknada za odraslo jače pruće glavnih vrsti drveda ne može đrugčije računati, van po cieni građjevnoga i tvorivnoga drvlja ; zakonodavac bo sa stanovišta pravednosti nije mogao takovu ustanova donieti, uslied koje bi se naknada za mlada stabla skupocienih vrsti drveća, za stabla dakle, koja bi danas sntra imala veliku vriednost, odmjerivala po razmjerno neznatnoj cieni gorivnih drva, ter tako oštećenim vlastnikom posve nedostatna i nepodpuna odšteta pružala. Ovakova ustanova otvarala bi širom vrata oštedenju mlađih šuma. * Dotično ime izpusrismo. ** I ovdje izpustismo ime. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 89 <-- 89 --> PDF |
„ 471 — im posvećuje, opazi li ma najmanje štogod jednim glasom, pa ne opaziš nijednog pileta viSe na onom mjestu, gdje si 6itavo jato vidio. Pilići ustrašeni razbježe se, te posakrivaju pod lišće i u grmove, kad je kvočka vidjela, da se pogibelj uklonila, prne sa drveta na zemlju oglasiv se, na jednom ko da iz zemlje niSn, pilići se skupe oko majke, te gi dalje traže hranu. Pievac postaje usavršenim za naplodjivanje u izmaku prve, kokoi u izmaku druge godine. Ta vrst šumskih koka počne rano perje gubiti, a ta promjena u perju traje do poćetka jeseni. Za vrieme perušanja ne samo da gube perje, već i sa vrška kljuna odpađe im rožnata kapica i nokti (Krallen). U to doba ponajviše se zađržaje perad u svom domu, jer joj je letenje onemogućeno, pak se ne mogu udaljiti i tražit si hranu u udaljenija mjesta. Zato ćeš u to doba i naći pievca najviše da se na tlu bavi, a samo noću se diže na deblo. U jesenskoj dobi nalazi se Sitava obitelj na okupu, dapače opazio sam u zimsko doba, da je kvoćka sa svojimi mladići jošte na okupu pod krovom jelovih grana, koje snieg na zemlju prikuči, te si pod takovim krovom nađju hrane pošto je kopno. Tetrieb pako otrgava vrške grančica pak se s istimi pupoljci hrani, a osvjedočiti se možeš da je tako, čim dodješ pod jelovo deblo, jer ćeš opaziti da se silesija sitnih grančica na sniegu nalazi reć bi, da je netko sa makazami šišao jelu. Tetrieb mienja svoje prebivalište u zimsko doba, kad nastane mećava u bregovitih planinah, te se spušta u nizine. Navedosmo, da koke nesu priličan broj jaja, pa ipak nema opet toliko tetriebova, a glavni uzrok jeste, što imađu silesiju neprijatelja, kao što su: lasice, kune, tvorci, lisice, ježevi, pa i sama priroda kao što su nagle kiše i t. d. Čudimo se, da se kod nas u gorskom kotaru a osobito u gospoštiji čabarskoj, gdje je prava domovina tetrieba, malo radi oko toga, da se ta plemenita divljač uzčuva, ondje barem nema svinja, da bi se bojali, ako bi se otrov postavljao šumami, da će se potrovati. Na taj način bi se mogao tetrieb ondje na hiljade umnožiti, ako bi se radilo njemu u prilog, naime, kad bi se trovanje grabežljivaca započelo. Prelazimo na način, kako se lovi na tetriebe. Parenje počima koncem ožujka i traje do početka mjeseca svibnja i to u toplijih krajevih, kod nas u gorskom kotaru i kašnje. Prvih dana parenja provuku se koke u neposrednu blizinu pietla, jer si je on izabrao miran položaj, pošto je odande protjerao slabije tetriebe suljubitelje (Nebenbuhler). Lovac, ako želi drugog dana da se u jutro dočepa tetrieba, mora da po podne odšeće u šumu sat prije zapada sunca na ono mjesto, gdje je naišao na tragove, po kojih ima da zaključi, da je tetriebovo stanovište ondje po jur gore označenih znakovih. Lovac ima tada mirno čekati; pol sata prije zapada sunca pojavlja se tetrieb na pozornici (Balzplatz), gdje uzleti na deblo velikim šumom, koji se na daleko čuti može. Taj tetrieb hoće na onom deblu prenoćiti. Lovac se ima bez štropota udaljiti, te drugog dana rano u 3 sata ima da se ondje već nalazi i da se najvećom opreznošću i tišinom vlada. Postaviv se uz deblo neka mirno čeka, dok ne počme pietao svoje pjevanje, nu nek mu za ravnanje služi, da će najprvo čuti, da se kraljić glasi, al za tim i odmah čuje u stanovitoj daljini, da je nešto puklo reć bi, netko je iz boce žepalj izvukao, a to vam je tetrieb, on taj glas opetuje u kratkih intervalih 10 —15 puta, za tim prelazi po malo u slabo zvučeći triler, sličan glasu ručne pile, kad netko u šumi žaga, svoju pjesan svršava ko da netko pljesnuo o ruke, a ista traje 3—4 secunđe. Za vrieme pjevanja (Schleifen), koje se u daljini od 800 koračaja čuti može u tihom vremenu, imade lovac da se kreće sa svog mjesta prama glasu, i to učiniv 1 ili 2 zaskoka pa opet mirno stati. Nek se ne prenagli lovac nigđa, bolje ti je manje skokova učiniti, nego da prekoračiš vrieme, dok pjevanje traje. Kad si došao u neposrednu blizinu, onda rađje stoj, pa motri, dok ne uočiš pietla, on ti običaje na doljnjoj grani stajati, koja stoji horizontalno, te se za vrieme pjevanja |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 91 <-- 91 --> PDF |
— 473 — U pitanju Btojeda šteta šumska imala se dakle ustanoviti u smislu § 72. žumskoga zakona po § 3. točki 3. lit. a) priloga E. toga zakona. Iz navedenoga slu(!aja dade se lasno razabrati, koli znatna šteta i nepravda se uanieti može posjednikom šuma neizpravnim računanjem naknada u obde, navlastito pak onda, kad se ta naknada ustanovljuje za oveće oštete šumske. Istina je doduše, da se proti takovoj nepravdi stranke poslužiti mogu pravnim liekora, prizvavši se proti odnosnim presudam na višu oblast. Ali što onda, ako se te presude slučajno u drugoj molbi potvrde? Po § 53. zakona od 5. veljače 1886. ob ustroju županija i uredjenju uprave u županijali i kotarib nema mjesta utoku proti riešitbi županijske oblasti, potvrdjujućoj odluku prve molbe. Stranka ostaje tu dakle bez lieka, bez pomoći. Osim toga može se jošte i to dogoditi, da vlastnik šume, misleći, da odšteti, budući je po strukovnjaku ustanovljena, nema prigovora, priziva niti ne uloži. A da se napokon u slučajih, u kojih šumske oštete sudovi razpravljaju i riešavaju, glede odnosnih naknada još laglje neizpiavnosti sbiti mogu, lasno ćemo pojmiti, ako uvažimo, da oni kod viših molba nemaju šumai-skih strukovnjaka, koji bi procjene šteta pogledom na njihovu valjanost izpitati znali. U interesu pravde i pravednosti, pa i uspješne obrane šuma nuždno je, da šumari kod procjene šumskih šteta, a nadšumari kod izpifanja tih prociena, što opreznije, savjestnije i točnije postupaju. C. Poraba bukve u graditeljstvu. Na ovom mjettu suvišno je govoriti o tom, da je hrastovina sbog velike ciene njezine u trgovini, a i sbog toga, što se površina starih hrastika zadnjih 20 godina znatno suzila, tako rekav, izgubila u kućnom graditeljstvu naših seljaka, pak nastala potreba, ogledati se za drugim drvećem, koje će bar za sitnije komade zamieniti hrastovinu. Ove prilike morat će po gotovu pred očima imati oni drugovi, koji upravljaju s onirai šumami, kobima je svrha, da vlastnikom u opredieljenoj mjeri, ili koliko već šuma donosi, davaju gradjevna drva za kućnu porabu. Po našem sudu ne će tim našim drugovom biti dosta vlastn´ku toga prava kod doznake drva odsjeći: „to dobiješ — i ništa drugo", već u vlastitom interesu nastojati, uputiti ljude, da su i druge vrsti drveća, a ne samo hrast sposobne za građljiku. U brdskim će se predjelima osobito morati rabiti bukva. Dobro nam je poznato, da naš sviet bukovinu ne drži za ništa drugo sposobnu, već za vatru. Priznajemo rado, da je i naš sviet prem malo, ali ipak počeo bukovinu rabiti za građljiku. Mi smo nastojali uviek, da Ijudem izbijemo iz glave, da je bukovina samo za vatru. Vrieđni drugovi priznat će, da je pređsude težko svladati, ali uztrajnom voljom može i to uspjeti. Da nam posao bude lakši i jednoličniji, odlučili smo, da putem ovoga našega lista saobćimo sve podatke o uporabivosti bukovine za gradju. Ravnateljstvo dobara družtva a. u. državnih željeznica uglavilo je o tom sliedeće : 1. Bukva puca odmah, dok se sieče, ili kad pada, svakako u najkraćem vremenu poslije sječe. 2. Bukve, koje se posieku od listopada do svibnja, trajnije su, nego ako se sieku u ostalim mjesecima. 3. Ako se za građljiku uzimlje osušeno deblo, ne puca kao ono, koje je od .na građljici (^budi obloj i oguljenoj, budi otesanoj) na oba kraja ostave glave s korom. .5. Najmanje puca bukovina, ako se trupac odmah razpolovi." Ravnateljstvo dobara u Munkaču motrilo je uporabivost bukovine za pilenje, ciepanje (duge i daske [šimle]) i građljiku, od sječe u raznih dobah, pak se o tom uglavilo ovo : Tanke piljenice pucaju i korite* se više nego debele, tako i.sto široke više nego uzke. Isto opaža se i kod piljenica, koje su piljene istosmjerno s duljinom trupca, da pucaju i korite se više nego one, koje se pi´c okom´to na diilj´nu. Piljenice su=e se * Rieč čusmo u Banovini. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 92 <-- 92 --> PDF |
- 474 — brže, ako se u hrpe slože okomito, nego ako se polože na zemlju daljinom. Najbolje je vrieme za sjeSu kasna jesen, jer tada bukovina najmanje puca Ako se posječena bukovina odmah oguli, ostaviv na obadva kraja gradljike nešto kore na deblu, tada bukovina manje puca. Ona debla, koja su malo prije listanja posječena i odmah oguljena, ne pucaju tako vrlo kao ona, koja niesu oguljena bila; ona prva pucaju samo izvana više na bieli, nego ona druga, — crljen ostaje ipak podpuno zdrava. S toga se ovaj način više preporuča nego onaj, kad se stojeće stablo oguli, polako osuši i istom prigodice posieče. Bukovi trupci nesposobni su za pilenje, ako se odmah poslije sječe ne ogule. Stabla se moraju tako pođsiecati, da vrškom ne padaju u jarak, već na brdo, ili po pledu, a moraju se oštro i na obje strane duboko zasiecati, da stablo brzo na zemlju pane, a ne da se na zraku dugo niše i uvija. Ako de se bukovina rabiti za duge i daske, tada se za to može upotrebiti deblo, sječeno ma u koje doba godine. Ipak se za ovu porabu sposobna bukovina ne smije dugo ostaviti u šumi, jer gubi mnogo na dobroti i gibkosti. Dobro je, da se za duge i daske opredieljena bukovina prije izradbe u šumi djelomično osuši. Ako su bukove daske posve suhe, tada ih je težko s čavlom pribiti na letvu." Mi smo ove redke preveli s tom nakanom, da našim štovanim drugovom učinimo pristupnim sredstvo, s kojim de modi u narodu razbiti mnogu presudu o bukovini, kao o gradjevnom drvu, te tako u narodno-gospođarstvenom pogledu mogu privrediti. Poznato nam je, da naš narod na nekim mjestima rabi bukovinu za gradljiku, pak bi vriedno bilo, o tom pokupiti narodna opažanja i javiti ih u ovom listu. Uvjereni smo, da de zbog raznih prilika bukovina ipak dođi do ciene, pak da je s toga i potrebno, da se uspjesi o njenoj uporabi u graditeljstvu ne puštaju s vida. ., , D. N. Prava kub. sadržina pravilno sadjevenih gorivnin drva. Promjer oblice m. 004 0-05 009 010 0´12 015 0-16 0-17 0-18 0-19 0-20 0´21 0-22 0´23 Broj oblica po četvor. metru transversalnog prereza 317 260 88 70 54 37 33 29 26 23 22 20 18 16 Broj oblica u prost, metru; oblica 1"14 m. dužine 278 228 77 61 47 32 30 25 23 20 19 18 16 14 Prostorni metar daje punih, čvrstih metara pun. met. 0-389 0-442 0 551 0-568 0-634 0-662 0-663 0-652 0 653 0-667 0-671 0 675 0-682 0 681 Puni ili čvrsti metar daje pro stornih metara prost. met. 2-58 2-26 1-81 1-77 1-57 1-51 1-51 1-54 1-53 1-50 1-51 1-48 1-47 1-47 Ann. d. Eaux et Fer. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 93 <-- 93 --> PDF |
- 475 - Težina jednog prostornog metra od raznih vrsti suhog đrveta (p Chevandier đe Valdrome). Tež ina jednog pro- Vrst đrveta Sortimenat drva atornog metra suhog drveta Kitnjak i lužnjak . oblice od debla 317 klg. u smjesi . oblice od granja 277 ´ 1 Kitnjak sam cjepanice . 380 )) (oblice ođ debla 314 n Bukva loblice od granja 304 n Ujepanice 380 n [oblice od debla 313 r) Grab [oblice ođ granja 293 » [cjepanice 370 » (oblice ođ debla 318 n Breza I oblice od granja 269 )i [cjepanice . 338 n Vrba oblice od debla 276 y [oblice od debla 283 W Joha ^cjepanice i oblice 291 P Ičiste cjepanice . 293 n Jasika cjepanice sa oblic 273 » [oblice od debla 283 n Bor loblice od granja 281 n Icjepanice 256 n Ann. d. E. et F. Izkaz o rukovanju mirovinske zaklade za činovnike imovnih obćina za godinu 1889. A. U gotovom: Primitak : 10 post prinos imovnih obćina 8.101-50 Prinos činovnika jednom trećinom povišene plaće 1.617 61 Kamate ođ uloženih glavnica 3.080´49 Globe 5 — Prelazni prihod 31´SS Skupa . .~l2;8T5^ Ostatak gotovine ođ godine 1888 2.402-70 Sveukupno . . 15.238-60 Izdatak: Uložene aktivne glavnice 14.854*44 Za bjelice .70 Prelazni razhođ 31´35 Skupa . . 14.886-49" K tomu blagajnićki ostatak koncem godine 1889- 352-17 Sveukupno . . 15.238-66 B. Papirne vrieđnote: Primitak : Blagajnički ostatak koncem godine 1888.. . . 60.550´ — Tečajem god. 1889. nabavljene papirne vrieđnote 27´800-—- Skupa .´ ."887350^^" |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 94 <-- 94 --> PDF |
- 476 - Izdatak! . .. , Viv Tečajem god.ne 1879. izdane papirne vriednosti . 10,600´^/; .!:i; „,´-., Ostaje koncem g. 1889.: a) u državnih obveznicah sreb. rente 10,500 b) u državnih obveznicah papirne rente 61.900 c) u razteretnicah 5.350 77.750´ — Plaća indijskih šumara. Možda će koga od štovanih čitatelja zanimati, kako Englezi pladaju svoje šumare u Indiji. Koliko oni ciene tegotan rad šumara, neka govore brojke. Državni nadšumarnik 20.400 — 24 000 for. nadšumarnik I. razreda 19.200 for. n II. n 16.800 » III. n 14.400 « šumarnik IV. I. rt JI 12,000 10 800 » II. w 8.400 n III. » 6.000 šumar I. n 5,400 » II. 4.200 » III. » 3.000 šumarski vj^ ežbenik 2,400 Pripomenak k razpravi „O lugarstvu". — U broju 6. šumar, lista o. g. progovorio je štovani pisac liepo, kakov valja da bude čestit lugar, te je i glavna svojstva lugara, koja mora da ima, izlaknuo. Xu zaboravio je na još jedno svojstvo lugara, koje takodjer mnogo upliva na sva ostala dobra svojstva lugara. Uz navedena ved četiri svojstva po štovanom piscu tieba da je lugar jošte čvrsta i zdrava tiela jer se veli: „u zdravom trelu stanuje i zdrav duh". Da je tomu tako, poznato je svakom praktičnom šumaru, koj je to iz izkufitva opaziti mogao. Lugar čvrstog tjelesnog ustrojstva može svoje težko ali liepo zvanje laglje vršiti, nego lugar slabog i nerazvijenog tiela; čvrst i zdrav lugar, ako je značajan i pošten ili več jest neustrašiv, a ako jošte nije, prije ce takovim postati, uzdajud se u mnogim prilikama, gdje znade, da u pomod druga kojeg prizvati ne može, i sam u svoju osobu, pa de mnogu štetu oštrom riečju i energičnim postupkom prepriečiti ili je barem na mjestu odkriti Data za ovo potonje imade dovoljno onaj, koji je u svom službovanju motrio različitost svojstava kod lugar:i; moje mnienje je uviek, da je lugar zdrava i čvrstog tjelesnog ustrojstva uviek više i jače navale suzbio i srez bolje čuvaD. Lugar mora pred šte´.očincima i osobama istim imponirati, a ovi kad vide pred sobom, ma ih i više bilo, čvrstog i odvažnog čovjeka, stanu u svom nedjelu, kao da ih grom osine. čuo sam na vlastite uši od štetočinaca, do kojih s jednim takovim lugarom (u 10 sati u večer zimi) prišuljah, a da nas ni čuli ni opazili nisu, gdje govorahu, neka dodje sad lugar, tu kosovice sude, trojica smo, nestat de ga u toj guduri u sniegu za uviek. Pošaljom na to lugara, da vidim, što de oni na to. Došavši lugar do njih, upita ih oštro: „A tako svati, jeste li došli meni na pir?^ — Pa šta je bilo? Sva trojica kao okamenjeni gledali su u njega, ne znajud ni riei^i odgovoriti. — Lugar muče kupi sjekiru od jednog, drugog i trećeg, koj potonji s« malo osviesti i reče: „e nemojte gospodine sjekire, nismo pravili štete, nužda nam je bila". Na to lugar sgrabi sjekiru i jednim mahom iztrgne mu ju i turne trećeg u snicg. |